²⁹ Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braćom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!"

¹ Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega.

² Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.

³ I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist.

⁴ Tko god čini grijeh, čini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje.

⁵ I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu.

⁶ Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao.

⁷ Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan.

⁸ Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska.

⁹ Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga.

¹⁰ Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga.

¹¹ Jer ovo je navještaj koji čuste od početka: da ljubimo jedni druge.

¹² Ne kao Kajin, koji bijaše od Zloga i ubi brata svog. A zašto ga ubi? Jer mu djela bijahu zla, a bratova pravedna.

¹³ Ne čudite se, braćo ako vas svijet mrzi.

¹⁴ Mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti.

¹⁵ Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života.

¹⁶ Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću.

¹⁷ Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce - kako ljubav Božja ostaje u njemu?

¹⁸ Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom.

¹⁹ Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje

²⁰ ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve.

²¹ Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu.

²² I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago.

²³ I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed.

²⁴ I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.