Die Bibel

 

Postanak 2

Lernen

   

1 Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.

2 I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini.

3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.

4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,

5 još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.

6 Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.

7 Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.

8 I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio.

9 Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.

10 Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka.

11 Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.

12 Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.

13 Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš.

14 Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat.

15 Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.

16 Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,

17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!"

18 I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on."

19 Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime.

20 Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on.

21 Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.

22 Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.

23 Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!"

24 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.

25 A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Istinska Kršćanska Religija #364

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 853  
  

364. 1. Gospod, sa svom Svojom Božanskom Ljubavlju, i sa svom Svojom Božanskom Mudrošću, time sa svim Svojim Božanskim Životom, ulazi putem upliva u svakog čovjeka. U Knjizi Postanka je zapisano,

‘kako je čovjek bio stvoren na sliku Božju, i da je Bog dahnuo u njegove nosnice dah života.’ Postanak 1:27; 2:7.

Ovime je naznačeno da je čovjek organ života, a ne sâm život. Bog nije mogao stvoriti drugo biće poput Sebe; da je to bilo moguće, onda bi bilo onoliko bogova koliko ima ljudi. Niti je mogao stvoriti život, baš kao što svjetlo ne može biti stvoreno; ali je mogao stvoriti čovjeka (kao jednu) formu prilagođenu životu, (baš) kao što je stvorio oko kao formu prilagođenu svjetlu; i Bog nije mogao podijeliti Svoju Bit, niti može, jer ova je jedna i nedjeljiva. Pošto je, prema tome, Bog jedini život, neosporno slijedi da Bog, iz Svog vlastitog života, oživljava svakog čovjeka, i da bi čovjek, bez tog oživljavanja, njegova tijela što se tiče bio samo spužva, a njegovih kostiju što se tiče samo kostur, u kojem ne bi bilo više života nego u uri, koja se drži u pokretu pomoću klatna, zajedno sa utegom ili oprugom. Kako je slučaj ovakav, slijedi također da Bog ulazi putem upliva u svakog čovjeka sa svim Svojim Božanskim Životom, to jest, sa svom Svojom Božanskom Ljubavlju i Božanskom Mudrošću, ovo dvoje sačinjavaju Njegov Božanski Život, kako se može vidjeti iznad u br. 39, 40; jer Božansko je nedjeljivo.

[2] Kako Bog tako ulazi u čovjeka se može do određene mjere percipirati ako se razmotri kako sunce ovog svijeta, sa svom svojom biti koja se sastoji od topline i svjetla, ulazi pomoću upliva u svako stablo, grm i cvijet, i u svaki kamen, običan isto kao i dragocjen. Svaki predmet prima svoj vlastiti dio ovog generalnog upliva, a sunce ne dijeli svoje svjetlo i toplinu, distribuirajući dio ovdje a dio tamo. Isto tako je i sa nebeskim Suncem, iz kojeg proizlaze Božanska Ljubav kao toplina, i Božanska Mudrost kao svjetlo. Ovo dvoje ulaze putem upliva u umove ljudi kao što toplina i svjetlo sunca ovog svijeta ulaze u njihova tijela, oživljavajući ih u skladu sa kvalitetom forme primatelja, i svaki od općeg upliva prima što mu je potrebno. U ovom smislu se mogu primjeniti riječi Gospodnje:

‘Vaš Otac daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima, i šalje kišu pravednima i nepravednima.’ Matej 5:45.

[3] Štoviše, Gospod je sveprisutan, i gdjegod se nalazi, On je tamo sa cijelom Svojom biti; i Njemu je nemoguće uzeti ijedan njezin dio, te jedan dio dati jednome a drugi pak drugome. On ju dodjeljuje kao cjelinu, i čovjeku nudi mogućnost uzeti malo ili puno. On također kaže kako boravi sa onima koji vrše Njegove zapovijedi, i vjerni su u Njemu, i On u njima. Ukratko, sve stvari su pune Boga, i svaka uzima svoj dio od te punoće. Slučaj je sličan sa svim stvarima koje su opće ili generalne, kao i sa atmosferama i oceanima. Jedna atmosfera je istog karaktera u svojim najmanjim kao i u svojim najvećim dijelovima; ona ne dijeli dio sebe za čovjekovo disanje, drugi za let ptica, opet drugi za jedra broda, i još jedan za krila vjetrenjače. Svaki od ovih uzima od atmosfere svoj vlastiti dio, i primjenjuje što je nužno svojim vlastitim ciljevima. Slično je također sa žitnicom prepunom žitarica; vlasnik uzima iz nje svoje prohtjeve za taj dan, ali žitnica ne odmjerava žito.

  
/ 853  
  

Many thanks to the Lord's New Church (www.lordsnewchurch.org) for the permission to use this translation on this site.