9050. Da duša označava duhovni život, vidi se iz značenja duše, što je čovekov život, a to je život njegove vere, koja je duhovni život. Svuda se u Reči pominje srce, I duša, gde se srcem označava život ljubavi, a dušom život vere. Čovek ima dve sposobnosti preko kojih prima život od Gospoda; jedna se naziva voljom, a druga razumom. Sposobnosti koja se naziva voljom, pripada ljubav, jer dobra života čine njegov život; a drugoj sposobnosti koja se naziva razumom, pripada vera, jer istine vere čine njegov život. Ali ova dva života ipak čine jedan život, I kada je jedan, tada stvari koje pripadaju veri, pripadaju I ljubavi, jer se one vole; a s druge strane, stvari koje pripadaju ljubavi, pripadaju I veri, jer 2 se one veruju. Takav je život svih koji su u nebu. Da se u Reči život ljubavi, ili što je isto, volja, naziva srcem, I da se život vere, ili što je isto, razum, naziva dušom, to je stoga što oni koji su u ljubavi ka Gospodu I koji se nazivaju nebeskim, sačinjavaju oblast srca u Velikom Čoveku ili nebu, a oni koji su u veri u Gospoda a otuda I u ljubavi prema bližnjemu, sačinjavaju oblast pluća. (vidi br. 3635, 3883-3896). Otuda se u Reči srcem označava ljubav, koja je život volje, a dušom se označava vera, koja je život razuma (br. 2930, 7542, 8910); jer u izvornom jeziku, 3 duša (anima) je nazvana po disanju, šrto se čini plućima. Da vera pripada intelektualnoj sposovnosti, je stoga što ovu sposobnost Gospod prosvetljava kad čovek primi veru; otuda on [čovek] ima svetlost, ili opažanje istine, u stvarima koje pripadaju veri kada čita Reč; a da ta ljubav pripada voljnoj sposobnosti, je stoga što ovu sposovnost pali Gospod kada čovek primi ljubav; otuda on [čovek] ima vatru života 1:4čulnuo opažanj obra. Iz svega ovoga vidi se šta se zapravo označava u Reči srcem, a šta dušom; kao u sledećim odlomcima .

Kod Mojsija:-Za to ljubi Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega I iz sve duše svoje I iz sve snage svoje (Zak. Ponovljeni 5:6). Sada dakle, šta ište od tebe Gospod Bog tvoj, osim da se bojiš Gospoda Boga svojega, da hodiš po svijem putovima Njegovijem, I da ga ljubiš I služiš Gospodu Bogu svojemu iz svega srca svojega I iz sve duše svoje Ponovljeni Zakon 10:12; 11:13). Pazi dakle I izvršuj ih od svega srca svojega I od sve duše svoje Ponovljeni Zakon 26:16. U jevanđeljima: I ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojim I svom dušom svojom I svijem umom svojim I svom snagom svojom (mišlju, umom) (Mateja 22:37; Mark 12:30, 32; LukaX. 27). Srce označava život ljubavi, a duša, život vere, snaga (misao), ono što proističe od života ljubavi, stoga ono što je iz srca, ili volje; a misao (snaga), one stvari koje proističu od života vere, stoga one koje su iz 5 duše, ili iz prosvetljenog razuma. Na sličan način kod Isaije: Taki se hrani pepelom, prevareno srce zavodi ga da ne može izbaviti srce svoje, niti reći: nije li laž što mi je u desnici ?Izaija 44:20).

Kod Jeremije: I radovaću im se čineći im dobro I zasadiću ih u ovoj zemlji tvrdo svijem srcem svojim I svom dušom svojom Jeremija 32:41. ; govoreći o Jehovi, to jest, o Gospodu; srcem se opisuje Božansko dobro, koje pripada ljubavi ili milosti; a dušom se opisuje Božanska 6 Istina, koja pripada veri kod čoveka. Da se ovo označava srcem I dušom u Reči, malo ko ovih dana zna u crkvi, jer malo ko uzimaju u obzir to, da čovek ima dva sposobnosti jedna od druge različite, naime, volju I razum, I da ove dve sposobosti sačinjavaju jedan um, kako bi čovek bio zaista čovek. Niti uzimaju u obzir to, da sve stvari u svemiru, kako u nebo tako I tako u svetu, da se odnose na dobro I istinu, I da one mora da budu povezane kako bi bile nešto, I stvorile nešto. Zbog neznanja o ovim starima došlo je do toga da su odvojili veru od ljubavi; jer onaj ko ne zna ove sveopšte zakone, ne zna da se vera odnosi na istinu, a ljubav na dobro, I da ako ovi nisu spojeni, nema ničega; jer vera bez ljubavi prema bližnjemu nije vera, a ljubav bez vere nije ljubav, jer ljubav dobija svoj kvalitet od vere, a vera ima svoj život od ljubavi; otuda je vera bez ljubavi mrtva, a vera bez ljubavi nije živa. Da je ovo ovako, može se videti iz svega u Reči, jer gde god se govori o veri, govori se I o ljubavi, kako bi postojao brak dobra I istine, to jest, nebo, a u najvišem smislu, Gospod, u svakoj I svim stvarima tamo. (Da postoji takav brak, vidi br. 683, 793, 801, 2516, 2516, 7945{ign95} 8339kraj). Iz svega 7 ovoga sada je jasno otkuda to da čovek crkve do sada nije znao šta j značeno u Reči srcem, a šta dušom. Da duša u Reči označava život vere, može se jasno videti iz odlomaka gde se pominje duša, kao u sledećim: kod Mojsija: Niko da ne uzima u zalogu žrvnja gornjega ni donjega, jer bi uzeo dušu u zalogu (Zak. Ponovljeni 24:6). Kaže se da niko ne uzima žrvnja, jer bi uzeo dušu u zalogu, jer u unutrašnjem smislu žrvanj (mlinski kamen) označava one stvari koje pripadaju veri (br. 7780).

Kod Isaije: Biće kao kad gladan sni da jede, pa kad se probudi a duša mu prazna; ili kada žedan sni da pije, pa kad se probudi, a on iznemogao I duša mu žedna (Isaija 29:8. Žedna duša I duša koja je žedna, označavaju želju da se nauče dobra I istine vere.

Kod istoga: I ako otvoriš dušu svoju gladnome, I nasitiš dušu nevoljnu; tada će zasjati u mraku vidjelo tvoje I tama će tvoja biti kao po dne (Isaija 58:10. 8 Ako otvoriš dušu svoju gladnome, označava želeti poučavati u istinama vere.

Kod Jeremije: Ako se I oblačiš u skrlet, I ako se kitiš nakitom zlatnijem, I mažeš lice svoje, zaludu se krasiš, preziru te milosnici, traže dušu tvoju Jeremija 4:30. Duša ovde označavaživot vere, stoga veru samu kod čoveka, jer ona čini njegov duhovni život. Da je vera označena dušom, vidi se iz pojedinosti u ovome stihu.

Kod istoga: I doći će i pjevaće na visini Sionskoj, I steći će se k vinu I k ulju, k jaganjcima I teocima; I duša će im biti kao vrt zaliven, I ne će više tužiti. Jer ću napojiti umornu dušu, I nasititi svaku klonulu dušu Jeremija 31:12, 25). Duša označava život vere kod čoveka crkve, za kojega se kaže da je postao vrt, jer se vrtom označava inteligencija, koja je od istina vere (br. 100, 108, 2702); a za dušu se kaže da je zalivena, jer se sa biti zaliven9 označava biti poučen.

Kod istoga: Sa strahom za dušu (život) svoj od mača, u pustinju donosimo sebi hljeb (Plač 5:9). strah (opasnost) za dušu označava opasnost gubljenja vere, a otuda I duhovnog života; jer mač u pustinji označava obmanu koja se bori protivu istina vere (br. 2799, 4499, 6353, 7102, 8294).

Kod Jezikilja: Javan, Tubal I Mozoh bijahu tvoji trgovci; s dušama ljudskim I sudima mjedenijem dolažahu na sajme tvoje Jezekilj 27:13. Duša čovjekova označava unutrašnju istinu vere od dobra; sudovi mjedeni, spoljašnje istine vere od dobra –sudovi označavaju spoljašnje istine ili spoljašnja znanja istina (vidi br. 3068, 3079), a mjed, dobro prirodnog (br. 425, 1551). Ako se ne zna da duša čovekova označava veru, ne može se razumeti šta je označeno sa trgovati sa čovekovomdušom, I sa sudovima mjedenijem.

Kod istoga: 10 I sve što živi (sve životinje) koje se miču kuda god dođu ove rijeke, biće žive I biće veliko mnoštvo riba, jer kad dođe ova voda onamo, druga će postat drava, I sve će biti živo gdje ova rijeka dođe Jezekilj 47:9. govoreći o novome hramu, to jest, o novoj duhovnoj crkvi od Gospoda; živa duđa koja se miče (puzi) označava spoljašnje znanje istine koja pripada veri; mnoštvo riba označava spoljašnja znanja (scientifica) (br. 40, 991); rijeka označaba stvari inteligencije, koje su od istina vere (br. 2702, 3051). Ni jedno ni drugo u ovome odlomku ne bi se znalo ako se ne zna šta je u unutrašnjem smislu označeno sa mnoštvom riba zbog rijeka koje tu dolaze.

Kod Davida: Spasi me (pomozi mi) Bože, jer voda dođe do duše (Psalam 69:1).

Kod Jone: Optekoše me vode do duše, bezdana me opkoli, sita omota mi se oko glave (2:6). Vode označavaju obmane, a isto tako I iskušenja koja su uzrokovana 11 ubacivanjem obmana (br. 705, 739, 759, 756, 8138, 8368).

Kod Jeremije: Popravi se, Jerusalime, da se ne otrgne duša moja od tebe, da te ne obratim u pustinju, u zemlju gdje se ne živi Jeremija 6:8. Duša, kada se govori o Gospodu, označava Božansku Istinu.

Kod Jovana: I drugi anđeo izli čašu svoju u more; I posta krv kao od mrtvaca, I svaka duša živa umrije u moru (Otkr. 16:3). More označava spoljašnja znanja istine u kompleksu (br. 28), krv, istine vere od dobra, a u obrnutom smislu, istine vere patvorene I profanisane (br. 4735, 6978, 7317, 7326); otuda živa duša označava život vere.

Kod Mateje: 12Ne brinite se za dušu svoju (za život svoj), šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za tijelo svoje, u šta ćete se obući Mateju 6:25. Duša označava istine vere; jesti I piti označava biti poučavan u dobru I u istini vere, jer u unutrašnjem smislu tu se govori o duhovnom životu I njegovoj ishrani.

Opet: Koji čuva dušu svoju, izgubiće je; a koji izgubi dušu svoju, Mene radi, naći će je Mateju 10:39. Duša označava život vere onakav kakav je kod onih koji su vernici, a u obrnutom smislu, život ne od vere, kakav je kod nevernika.

Kod Luke: Trpljenjem svojim spasavajte duše svoje Luka 21:19. Spasavati duše označava one stvari koje pripadaju veri, a otuda I duhovnom životu. Slično je značeje u mnogim drugim odlomcima.

9051. (Stih 24.) Oko za oko. Da ovo označava ako bi oni pozledili bilo šta u unutrašnjem Intelektualnom, vidi se iz značenja oka, što je razumevanje (razum), čiji život je život vere. Čovek ima spoljašnji razum I unutrašnji razum. Spoljašnji razum je tamo gde misao treba da stigne da bi došlo do opažanja; dok je unutrašnji razum tamo gde misao ne ulazi u opažanje, ali ulazi u opažanje anđela. Ovaj drugi razum je onaj koji Gospod prosvetljava kada čovek primi veru, jer j vaj [razum] u svetlosti neba, I u njemu je čovekov duhovni život, što se njemu ne pokazuje jasno dok je u svetu, nego u drugom životu, kad postane anđeo mežu anđelima u nebu. U međuvremenu, ovaj život leži skriven u misli spoljašnjeg razuma, I tamo donosi svetlost I poštovanje za Gospoda, za ljubav I veru u Njega, za Reč, I za sve druge stvari crkve. Da oko označava razumevanje (razum), je stoga što oko korespondira razumevanju (razumu) ; jer razum vidi iz svetlosti neba, a oko iz svetlosti sveta. One stvari koje spoljašnje oko vidi su zemaljske, I polje njegove intuicije (uvida) je sve što se pokazuje u svetu. Da u duhovnom smislu oko označava razumevanje, I veru, je za to što vera čini život unutrašnjeg razumevanja (vidi br. 2701, 4403-4421, 4523-4534). Onaj ko ne zna da se u Reči okom označava razumevanje, ne može da zna šta je označeno onim što je Gospod rekao o oku kod Jevanđelista; kao ovim rečima: Ako te I oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga; bolje ti je s jednijem okom ući u carstvo nebesko, nego li s dva da te bace u pakao ognjeni (Mark 9:47; Mateja 5:29). Svako zna da ne treba iskopati oko iako uzrokuje sablazan, I da niko ne ulazi u carstvo Božiji s jednom okom; ali desnim okom se označava obmana vere o Gospodu, I to je ono što se iskopa.

Opet: Svijeća je tijelu oko. Ako dakle bude oko tvoje zdravo, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. Ako oko tvoje krvavo bude, sve će tijelo tvoje tamno biti. Ako li je vidjelo što je u tebi tama, a kamo li tama? (kako li je tama velika?) (Mateja 6:22, 23; LukaXI. 34). Ni u ovome odlomku se okom ne oznaćava oko, nego razumevanje istine vere; otuda se oko naziva vidjelom tijela, I kaže se, Ako li je vidjelou tebi tama, kako li je tek velika tama?, jer tama u duhovnom smislu 3 označava obmane vere(br. 189, 1860, 4418, 7711); Isto tako: A za što vidiš trun u oku brata svojega, a ne vidiš brvno u oku svome? (Mateja 7:3-5). Vidjeti trun u oku brata označava nešto pogrešno u razumevanju istine; brvno(greda) u vlastitom oku označava veliko zlo obmane; jer u unutrašnjem smislu drvo označava dobro, a u obrnutom smislu zlo (br. 643, 2784, 2812, 3720, 8354). U drugom životu dobro je pretstavljeno brvnom; stoga se oni koji izigravaju dobro (pretstavljeju se kao dobri) vide kako nose brvno (gredu), I tako hodaju bezbedno. Bez ovoga značenjaoka I brvna (grede), ko bi znao šta je označeno sa videti brvno u oku? Poznato je da u Reči oko označava razumevanje istine, koja je vera, a bez toga se ne može znati šta znači to kad je Gospod izlečio slepoga čoveka, da je pljunuo na zemlju I I načinio kao (kal, blato) od pljuvačke, I pomazao kalom oči slijepome. I rekao mu: idi, umij se u banji

Siloamskoj (Jovan 9:6, 7). jer su se Gospodova čuda, kao I sva Božanska čuda, odnosila na ono što je u Gospodovom carstvu I crkvi (br. 7337, 8364), kao I ovo (čudo).

8364. Nijedne bolesti koje sam pustio na Egipat, ne ću pustiti na tebe. Da ovo označava da oni treba da se uklanjaju od zla koja imaju oni koji su u veri odvojenoj

I u životu zla, vidi se iz značenja bolesti, što je zlo (o čemu niže); I iz reprezentacije Egipćana, a to su oni koji su u veri odvojenoj I u životu zla (vidi br. 7997, 7317, 7926, 8148); I iz značenja neću pustiti na tebe, kada se odnosi na bolest, čime se označava zlo, a od kojega treba da se čuvaju; jer Jehova, to jest, Gospod, ne oduzima zlo, nego uzdržava čoveka od zla, I drži ga u dobru (br. 926, 1581, 2256, 4564, 8206). Otuda ne ću pustiti blesti na njih označava da će biti odvajani (uzdržavani) od zala. Bolesti koje deluju na ovaj život su zla, a nazivaju se požudama I pohotama. Vera I ljubav prema bližnjemu sačinjavaju duhovni život. Ovaj se život razboli kad obmana uzme mesto istine vere, a zlo uzme mesto dobra ljubavi prema bližnjemu; jer ove stvari donose smrt, koja se naziva duhovnom smrću, I prokletstvom, kao što bolesti vode prirodni život u smrt. Otuda to, da se bolešću, u unutranjem smislu, označava zlo; a bolesti Egipćana označavaju zla u koja se bacaju oni koji su u veri odvojenoj I u zlu života, čime su napadali pravedne, a o kojim zlima je bilo govora u onome što prethodi, kada se govorilo o pomorima (pošastima) u Egiptu. Zla su označena bolestima I u drugim odlomcima u Reči; kao kod Mojsija: Ako ne uzaslušaš glasa Jehove Boga svojega da držiš I tvoriš sve zapovijesti njegove I uredbe njegove, koje ti danas zapovijedam, doći će na tebe sve ove kletve I stignuće te. Poslaće na tebe Jehova kletvu, rasap I pogibao u svemu za što se prihvatiš rukom svojom I što uzradiš, dokle se ne zatreš I ne propadneš na prečac za zla djela svoja kojima si me odustavio. Učiniće Jehova Bog da se prilijepi za tebe pomor, dokle te ne istrijebi sa zemlje u koju ideš da je naslijediš. Udariće te Jehova suhom bolešću I vrućicom I groznicom I žegom I mačem, I sušom I medljikom, koje će te goniti dokle ne propadneš. Udariće te Jehova prištevima Egipatskim I šuljevima I šugom I krastama, da se ne ćeš moći iscijeliti. Udariće te Jehova ludilom I šljepotom I bjesnilom. I poludjećeš od onoga što ćeš gledati svojim očima. Udariće te Jehova prištem zlim u koljenima I na golijenima, da se ne ćeš moći iscijeliti, od stopala noge tvoje do tjemena. I obratiće na tebe sve pomore Egipatske, od kojih si se plašio, I prilijepiće se za tebe. I sve bolesti I sva zla, koja nisu zapisana u knjizi ovoga zakona, pustiće Jehova na tebe, dokle se ne istrijebiš. Ali u onijem narodima ne ćeš odahnuti, niti će se stopala noge tvoje odmoriti; nego će ti Jehova dati ondje srce plašljivo, oči iščiljele, I dušu iznemoglu (Zak. Ponovljeni 15, 20-22, 27, 28, 34, 35, 60, 61, 65). Ovde se bolestima ovde imenovanim označavaj uhovne bolesti, koje su zla koja razaraju život volje, I obmane koje razaraju život razumevanja istine; jednom rečju, koje razaraju duhovni život vere I ljubavi prema bližnjemu. Prirodne bolesti I korespondiraju takvim stvarima, jer svaka je bolest u ljudskom rodu iz toga izvora, jer je od greha (br. 5712, 5726). Svaka bolest korespondira svom zlu; razlog je to što je sve u čovekovom životu preklom iz duhovnog sveta; stoga ako se njegov duhovni život razboli, bolest koja od toga dolazi, pojavljuje se u prirodnom životum I tu postaje bolest. (Vidi šta je rečeno iz iskustva o korespondenciji bolesti sa zlima, br. 5711-5727). Slične stvari označene su bolestima I u drugim odlomcima, kao kod Mojsija: I služite Jehovi Bogu svojemu, I on će blagosloviti hljeb tvoj I vodu tvoju; I ukloniću bolest između vas (Izlazak 22:25). Ako pvrgnete uredbe moje, I duši vašoj omrznu zakoni moji da ne tvorite sve zapovijesti moje, I raskinete zavjet moj, I ja ću vam učiniti ovo: pustiću na vas strah, suhu bolest I vrućicu, koje će vam oči iskvariti I dušu ucvijeliti; I zaludu ćete sijati sjeme svoje, jer će ga jesti neprijatelji vaši (Levitska 26:15, 16); ovakve stvari koje označavaju smanjenje istine I porast obmane; vrućica označava požudu za zlom. Kao I kod Isaije: Što biste još bili bijeni kad se sve više odmećete? Sva je glava bolesna I sve srce onemoćalo. Od pete do glave nema ništa zdravo, nego uboj I modrica I rane gnojave, ne zacijeljene ni zavijene ni uljem zablažene (Isaija 1:5, 6). da ovde bolest I ranai modrica I uboj označavaju grehove, skriveno je od svakoga. Slično kod Jezikilja: teško pastirima Izrailjevim koji pasu sami sebe! Ne treba li stado da pasu pastiri? Slabijeh ne krijepite, I bolesne ne liječite, ranjene ne zavijate, odagnane ne dovodite natrag, izgubljene ne tražite, nego silom I žestinom gospodarite nad njima Jezekilj 34:2? 34:4).

Kod Davida: Jer bezakonja moja izađoše vrh glave moje, kao teško breme otežaše mi. Usmrdješe se I zagnojiše se rane moje od bezumlja mojega. Jer sam iznutra pun ognja, I nema zdrava mjesta na tijelu mojem (Psalam 38:2, 5, 7); Zato što se bolestima označavaju poroci I zla duhovnog života, stoga se raznim vrstama bolesti označavaju zarne vrste poroka I zala toga života. (Da se kugom označava pustošenje istine, vidi br. 7102, 7505; a leprom , profanacija istine, br. 6963.

Da se u opšte bolestima označavaju grehovi, može se videti kod Isaije: Prezren bješe I odbačen između ljudi, bolnik I vičan bolestima, I kao jedan odkoga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za šta ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi I nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije I muči. Ali on bješe ranjen z aše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, I ranom njegovom mi se izliječismo (Isaija 53:3-5. ; govoreći o Gospodu: Zato što bolesti pretstavkljaju nepravde I zla u duhovnom životu, stoga se bolestima koje je Gospod lečio označava izbavljenje od raznih vrsta zla I obmane, koje su napadale crkvu I ljudsku rasu, a koje mogu da dovedu do duhovne smrti. Jer se Božanska čuda razlikuju od ostalih čuda po tome što se ona odnose na stanja crkve I nebeskoga carstva; zbog čega su Gospodova čuda tako često bila lečenje bolesti. Na ovo su se odnosile Gospodove reči učenicima poslate Jovanu [Krstitelju]: Kažite Jovanu ono što vidite; slijepi gledaju, I hromi hodaju, gubavi se čiste, gluvi čuju, mrtvi ustaju, I ubogi slušajju dobru vijest [Mateja 11:4, 5). Otuda se često kaže za Gospoda da je lečio svaju bolest I slabost (Mateja 4:23; 9:35; 14:14, 35, 36; Luke 4:40; 5:15; 6:17; 7:21; Mark 1:34; 3:10).