9050. Da duša označava duhovni život, vidi se iz značenja duše, što je čovekov život, a to je život njegove vere, koja je duhovni život. Svuda se u Reči pominje srce, I duša, gde se srcem označava život ljubavi, a dušom život vere. Čovek ima dve sposobnosti preko kojih prima život od Gospoda; jedna se naziva voljom, a druga razumom. Sposobnosti koja se naziva voljom, pripada ljubav, jer dobra života čine njegov život; a drugoj sposobnosti koja se naziva razumom, pripada vera, jer istine vere čine njegov život. Ali ova dva života ipak čine jedan život, I kada je jedan, tada stvari koje pripadaju veri, pripadaju I ljubavi, jer se one vole; a s druge strane, stvari koje pripadaju ljubavi, pripadaju I veri, jer 2 se one veruju. Takav je život svih koji su u nebu. Da se u Reči život ljubavi, ili što je isto, volja, naziva srcem, I da se život vere, ili što je isto, razum, naziva dušom, to je stoga što oni koji su u ljubavi ka Gospodu I koji se nazivaju nebeskim, sačinjavaju oblast srca u Velikom Čoveku ili nebu, a oni koji su u veri u Gospoda a otuda I u ljubavi prema bližnjemu, sačinjavaju oblast pluća. (vidi br. 3635, 3883-3896). Otuda se u Reči srcem označava ljubav, koja je život volje, a dušom se označava vera, koja je život razuma (br. 2930, 7542, 8910); jer u izvornom jeziku, 3 duša (anima) je nazvana po disanju, šrto se čini plućima. Da vera pripada intelektualnoj sposovnosti, je stoga što ovu sposobnost Gospod prosvetljava kad čovek primi veru; otuda on [čovek] ima svetlost, ili opažanje istine, u stvarima koje pripadaju veri kada čita Reč; a da ta ljubav pripada voljnoj sposobnosti, je stoga što ovu sposovnost pali Gospod kada čovek primi ljubav; otuda on [čovek] ima vatru života 1:4čulnuo opažanj obra. Iz svega ovoga vidi se šta se zapravo označava u Reči srcem, a šta dušom; kao u sledećim odlomcima .

Kod Mojsija:-Za to ljubi Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega I iz sve duše svoje I iz sve snage svoje (Zak. Ponovljeni 5:6). Sada dakle, šta ište od tebe Gospod Bog tvoj, osim da se bojiš Gospoda Boga svojega, da hodiš po svijem putovima Njegovijem, I da ga ljubiš I služiš Gospodu Bogu svojemu iz svega srca svojega I iz sve duše svoje Ponovljeni Zakon 10:12; 11:13). Pazi dakle I izvršuj ih od svega srca svojega I od sve duše svoje Ponovljeni Zakon 26:16. U jevanđeljima: I ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojim I svom dušom svojom I svijem umom svojim I svom snagom svojom (mišlju, umom) (Mateja 22:37; Mark 12:30, 32; LukaX. 27). Srce označava život ljubavi, a duša, život vere, snaga (misao), ono što proističe od života ljubavi, stoga ono što je iz srca, ili volje; a misao (snaga), one stvari koje proističu od života vere, stoga one koje su iz 5 duše, ili iz prosvetljenog razuma. Na sličan način kod Isaije: Taki se hrani pepelom, prevareno srce zavodi ga da ne može izbaviti srce svoje, niti reći: nije li laž što mi je u desnici ?Izaija 44:20).

Kod Jeremije: I radovaću im se čineći im dobro I zasadiću ih u ovoj zemlji tvrdo svijem srcem svojim I svom dušom svojom Jeremija 32:41. ; govoreći o Jehovi, to jest, o Gospodu; srcem se opisuje Božansko dobro, koje pripada ljubavi ili milosti; a dušom se opisuje Božanska 6 Istina, koja pripada veri kod čoveka. Da se ovo označava srcem I dušom u Reči, malo ko ovih dana zna u crkvi, jer malo ko uzimaju u obzir to, da čovek ima dva sposobnosti jedna od druge različite, naime, volju I razum, I da ove dve sposobosti sačinjavaju jedan um, kako bi čovek bio zaista čovek. Niti uzimaju u obzir to, da sve stvari u svemiru, kako u nebo tako I tako u svetu, da se odnose na dobro I istinu, I da one mora da budu povezane kako bi bile nešto, I stvorile nešto. Zbog neznanja o ovim starima došlo je do toga da su odvojili veru od ljubavi; jer onaj ko ne zna ove sveopšte zakone, ne zna da se vera odnosi na istinu, a ljubav na dobro, I da ako ovi nisu spojeni, nema ničega; jer vera bez ljubavi prema bližnjemu nije vera, a ljubav bez vere nije ljubav, jer ljubav dobija svoj kvalitet od vere, a vera ima svoj život od ljubavi; otuda je vera bez ljubavi mrtva, a vera bez ljubavi nije živa. Da je ovo ovako, može se videti iz svega u Reči, jer gde god se govori o veri, govori se I o ljubavi, kako bi postojao brak dobra I istine, to jest, nebo, a u najvišem smislu, Gospod, u svakoj I svim stvarima tamo. (Da postoji takav brak, vidi br. 683, 793, 801, 2516, 2516, 7945{ign95} 8339kraj). Iz svega 7 ovoga sada je jasno otkuda to da čovek crkve do sada nije znao šta j značeno u Reči srcem, a šta dušom. Da duša u Reči označava život vere, može se jasno videti iz odlomaka gde se pominje duša, kao u sledećim: kod Mojsija: Niko da ne uzima u zalogu žrvnja gornjega ni donjega, jer bi uzeo dušu u zalogu (Zak. Ponovljeni 24:6). Kaže se da niko ne uzima žrvnja, jer bi uzeo dušu u zalogu, jer u unutrašnjem smislu žrvanj (mlinski kamen) označava one stvari koje pripadaju veri (br. 7780).

Kod Isaije: Biće kao kad gladan sni da jede, pa kad se probudi a duša mu prazna; ili kada žedan sni da pije, pa kad se probudi, a on iznemogao I duša mu žedna (Isaija 29:8. Žedna duša I duša koja je žedna, označavaju želju da se nauče dobra I istine vere.

Kod istoga: I ako otvoriš dušu svoju gladnome, I nasitiš dušu nevoljnu; tada će zasjati u mraku vidjelo tvoje I tama će tvoja biti kao po dne (Isaija 58:10. 8 Ako otvoriš dušu svoju gladnome, označava želeti poučavati u istinama vere.

Kod Jeremije: Ako se I oblačiš u skrlet, I ako se kitiš nakitom zlatnijem, I mažeš lice svoje, zaludu se krasiš, preziru te milosnici, traže dušu tvoju Jeremija 4:30. Duša ovde označavaživot vere, stoga veru samu kod čoveka, jer ona čini njegov duhovni život. Da je vera označena dušom, vidi se iz pojedinosti u ovome stihu.

Kod istoga: I doći će i pjevaće na visini Sionskoj, I steći će se k vinu I k ulju, k jaganjcima I teocima; I duša će im biti kao vrt zaliven, I ne će više tužiti. Jer ću napojiti umornu dušu, I nasititi svaku klonulu dušu Jeremija 31:12, 25). Duša označava život vere kod čoveka crkve, za kojega se kaže da je postao vrt, jer se vrtom označava inteligencija, koja je od istina vere (br. 100, 108, 2702); a za dušu se kaže da je zalivena, jer se sa biti zaliven9 označava biti poučen.

Kod istoga: Sa strahom za dušu (život) svoj od mača, u pustinju donosimo sebi hljeb (Plač 5:9). strah (opasnost) za dušu označava opasnost gubljenja vere, a otuda I duhovnog života; jer mač u pustinji označava obmanu koja se bori protivu istina vere (br. 2799, 4499, 6353, 7102, 8294).

Kod Jezikilja: Javan, Tubal I Mozoh bijahu tvoji trgovci; s dušama ljudskim I sudima mjedenijem dolažahu na sajme tvoje Jezekilj 27:13. Duša čovjekova označava unutrašnju istinu vere od dobra; sudovi mjedeni, spoljašnje istine vere od dobra –sudovi označavaju spoljašnje istine ili spoljašnja znanja istina (vidi br. 3068, 3079), a mjed, dobro prirodnog (br. 425, 1551). Ako se ne zna da duša čovekova označava veru, ne može se razumeti šta je označeno sa trgovati sa čovekovomdušom, I sa sudovima mjedenijem.

Kod istoga: 10 I sve što živi (sve životinje) koje se miču kuda god dođu ove rijeke, biće žive I biće veliko mnoštvo riba, jer kad dođe ova voda onamo, druga će postat drava, I sve će biti živo gdje ova rijeka dođe Jezekilj 47:9. govoreći o novome hramu, to jest, o novoj duhovnoj crkvi od Gospoda; živa duđa koja se miče (puzi) označava spoljašnje znanje istine koja pripada veri; mnoštvo riba označava spoljašnja znanja (scientifica) (br. 40, 991); rijeka označaba stvari inteligencije, koje su od istina vere (br. 2702, 3051). Ni jedno ni drugo u ovome odlomku ne bi se znalo ako se ne zna šta je u unutrašnjem smislu označeno sa mnoštvom riba zbog rijeka koje tu dolaze.

Kod Davida: Spasi me (pomozi mi) Bože, jer voda dođe do duše (Psalam 69:1).

Kod Jone: Optekoše me vode do duše, bezdana me opkoli, sita omota mi se oko glave (2:6). Vode označavaju obmane, a isto tako I iskušenja koja su uzrokovana 11 ubacivanjem obmana (br. 705, 739, 759, 756, 8138, 8368).

Kod Jeremije: Popravi se, Jerusalime, da se ne otrgne duša moja od tebe, da te ne obratim u pustinju, u zemlju gdje se ne živi Jeremija 6:8. Duša, kada se govori o Gospodu, označava Božansku Istinu.

Kod Jovana: I drugi anđeo izli čašu svoju u more; I posta krv kao od mrtvaca, I svaka duša živa umrije u moru (Otkr. 16:3). More označava spoljašnja znanja istine u kompleksu (br. 28), krv, istine vere od dobra, a u obrnutom smislu, istine vere patvorene I profanisane (br. 4735, 6978, 7317, 7326); otuda živa duša označava život vere.

Kod Mateje: 12Ne brinite se za dušu svoju (za život svoj), šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za tijelo svoje, u šta ćete se obući Mateju 6:25. Duša označava istine vere; jesti I piti označava biti poučavan u dobru I u istini vere, jer u unutrašnjem smislu tu se govori o duhovnom životu I njegovoj ishrani.

Opet: Koji čuva dušu svoju, izgubiće je; a koji izgubi dušu svoju, Mene radi, naći će je Mateju 10:39. Duša označava život vere onakav kakav je kod onih koji su vernici, a u obrnutom smislu, život ne od vere, kakav je kod nevernika.

Kod Luke: Trpljenjem svojim spasavajte duše svoje Luka 21:19. Spasavati duše označava one stvari koje pripadaju veri, a otuda I duhovnom životu. Slično je značeje u mnogim drugim odlomcima.

9051. (Stih 24.) Oko za oko. Da ovo označava ako bi oni pozledili bilo šta u unutrašnjem Intelektualnom, vidi se iz značenja oka, što je razumevanje (razum), čiji život je život vere. Čovek ima spoljašnji razum I unutrašnji razum. Spoljašnji razum je tamo gde misao treba da stigne da bi došlo do opažanja; dok je unutrašnji razum tamo gde misao ne ulazi u opažanje, ali ulazi u opažanje anđela. Ovaj drugi razum je onaj koji Gospod prosvetljava kada čovek primi veru, jer j vaj [razum] u svetlosti neba, I u njemu je čovekov duhovni život, što se njemu ne pokazuje jasno dok je u svetu, nego u drugom životu, kad postane anđeo mežu anđelima u nebu. U međuvremenu, ovaj život leži skriven u misli spoljašnjeg razuma, I tamo donosi svetlost I poštovanje za Gospoda, za ljubav I veru u Njega, za Reč, I za sve druge stvari crkve. Da oko označava razumevanje (razum), je stoga što oko korespondira razumevanju (razumu) ; jer razum vidi iz svetlosti neba, a oko iz svetlosti sveta. One stvari koje spoljašnje oko vidi su zemaljske, I polje njegove intuicije (uvida) je sve što se pokazuje u svetu. Da u duhovnom smislu oko označava razumevanje, I veru, je za to što vera čini život unutrašnjeg razumevanja (vidi br. 2701, 4403-4421, 4523-4534). Onaj ko ne zna da se u Reči okom označava razumevanje, ne može da zna šta je označeno onim što je Gospod rekao o oku kod Jevanđelista; kao ovim rečima: Ako te I oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga; bolje ti je s jednijem okom ući u carstvo nebesko, nego li s dva da te bace u pakao ognjeni (Mark 9:47; Mateja 5:29). Svako zna da ne treba iskopati oko iako uzrokuje sablazan, I da niko ne ulazi u carstvo Božiji s jednom okom; ali desnim okom se označava obmana vere o Gospodu, I to je ono što se iskopa.

Opet: Svijeća je tijelu oko. Ako dakle bude oko tvoje zdravo, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. Ako oko tvoje krvavo bude, sve će tijelo tvoje tamno biti. Ako li je vidjelo što je u tebi tama, a kamo li tama? (kako li je tama velika?) (Mateja 6:22, 23; LukaXI. 34). Ni u ovome odlomku se okom ne oznaćava oko, nego razumevanje istine vere; otuda se oko naziva vidjelom tijela, I kaže se, Ako li je vidjelou tebi tama, kako li je tek velika tama?, jer tama u duhovnom smislu 3 označava obmane vere(br. 189, 1860, 4418, 7711); Isto tako: A za što vidiš trun u oku brata svojega, a ne vidiš brvno u oku svome? (Mateja 7:3-5). Vidjeti trun u oku brata označava nešto pogrešno u razumevanju istine; brvno(greda) u vlastitom oku označava veliko zlo obmane; jer u unutrašnjem smislu drvo označava dobro, a u obrnutom smislu zlo (br. 643, 2784, 2812, 3720, 8354). U drugom životu dobro je pretstavljeno brvnom; stoga se oni koji izigravaju dobro (pretstavljeju se kao dobri) vide kako nose brvno (gredu), I tako hodaju bezbedno. Bez ovoga značenjaoka I brvna (grede), ko bi znao šta je označeno sa videti brvno u oku? Poznato je da u Reči oko označava razumevanje istine, koja je vera, a bez toga se ne može znati šta znači to kad je Gospod izlečio slepoga čoveka, da je pljunuo na zemlju I I načinio kao (kal, blato) od pljuvačke, I pomazao kalom oči slijepome. I rekao mu: idi, umij se u banji

Siloamskoj (Jovan 9:6, 7). jer su se Gospodova čuda, kao I sva Božanska čuda, odnosila na ono što je u Gospodovom carstvu I crkvi (br. 7337, 8364), kao I ovo (čudo).

4735. Ne proljevajte krvi. Da ovo označava da ne treba da čine nasilje nad onim što je sveto, vidi se iz značenja krvi, a to je ono što je sveto, o čemu u onome što sledi; otuda, proljevati krv je nasilje nad onim što je sveto. Sve što je sveto u nebu, proizilazi od Gospodovog Božanskog Ljudskog, pa stoga i sve što je sveto u crkvi. Kako se ne bi vršilo nasilje nad tim, u crkvi je Gospod ustanovio Svetu Večeru u kojoj se jasno kaže da je hleb Njegovo telo, a vino Njegova krv, da je prema tome to Božansko Ljudsko iz čega dolazi sve što je sveto.

Kod drevnih, hleb i vino su označavali ljudski proprium (ego), jer se ljudsko sastoji od tela i krvi; stoga je Gospod rekao Simonu: Blago tebi jer ti to nije reklo telo i krv, nego Otac Moj koji je na nebesima (Mateja 16:17). Stoga telo i krv označavaju hleb i vino, a u Svetoj Večeri Gospodov Ljudski proprium. Gospodov Proprium sam, koji je On stekao svojom vlastitom moći, je Božanski. Njegov je Proprium po začeću bio ono što je dobio od Jehove Svog Oca, i to je bilo Jehova Sami. Otuda je Proprium koji je stekao za Sebe u Ljudskom, bio Božanski. Ovaj Božanski proprium u Ljudskom je ono što se naziva Njegovim telom i krvlju; telo je Njegovo Božansko dobro (br. 3813), a krv je Božanska istina od Božanskog dobra.

2. . O Gospodovom Ljudskom, kada se proslavilo ili postlo Božansko, ne može se misliti kao o ljudskom, nego kao o Božanskoj ljubavi u ljudskoj formi; a to je više (forma ljubavi) nego što je kod anđela koji se (kako sam ih ja video) pokazuju kao oblici ljubavi i ljubavi ka bližnjemu pod ljudskim oblikom, od Gospoda; jer Gospod je iz Svoje Božanske Ljubavi učinio Svoje Ljudsko Božanskim; baš kao što čovek kroz nebesku ljubav postaje anđeo posle smrti, tako da se (anđeo) vidi, kao što rekoh, kao forma ljubavi i ljubavi ka bližnjem pod ljudskom formom. Stoga je jasno da se Gospodovim Božanskim Ljudskim označava, u najvišem smislu, Božanska ljubav sama, koja je ljubav ka celoj ljudskoj rasi, u tome što hoće da spasi sve i da ih učini blaženim u večnosti, i da Svoje Božansko učini njihovim koliko to mogu da prime. Ova ljubav i uzajamna ljubav čovekova prema Gospodu, kao i ljubav k ližnjemu, to je ono što je označeno i predstavljeno u Svetoj Večeri – nebeska Božanska ljubav telom ili hlebom, a duhovna Božanska ljubav krvlju ili vinom.

3. Iz ovoga se sada vidi šta je označeno onim što je rečeno kod Jovana jedenjem Gospodovog tela i pijenjem Njegove krvi: Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; koji jede od ovoga hljeba živjeće u vijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje će se dati za život svijeta. A Isus im kaže: zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijela sina čovječijega, i ne pijete krvi njegove, ne ćete imati života u sebi. Koji jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga ukrsnuti u pošljedni dan. Jer je tijelo moje pravo jelo, i krv moja pravo piće. Koji jede moje tijelo i pije moju krv, stoji u meni i ja u njemu. Kao što me posla živi otac, i ja živim radi oca ; i koji jede mene, i on će živjeti mene radi. Ovo je hljeb koji siđe s neba, ne kao što vaši oci jedoše manu i pomriješe; koji jede hljeb ovaj, živjeće u vijek. (Jovan 6:51-58. Pošto tijelo i krv označavaju, kao što rekoh, nebesko Božansko i duhovno Božansko koji su od Gospodovog Božanskog Ljudskog, ili što je isto, Božansko dobro i Božanska istinu Njegove ljubavi, to se jedenjem i pijenjem označava usvajanje ovih od strane čoveka; a ovo se postiže životom ljubavi i ljubavlju ka bližnjemu, koja je i život vere. (Da jedenje znači usvajanje dobra, a pijenje usvajanje istine, može se videti gore, br. 2187, 3069, 3168, 3513, 3596, 3734, 3832, 4017, 4018.) 4. Pošto krv u nebeskom smislu označava duhovno Božansko ili Božansku istinu koja proizilazi od Gospodovog Božanskog Ljudskog, to ona označava sveto proizlazeće; jer Božanska istina koja proizilazi od Gospodovog Božanskog Ljudskog je sama svetost; 5. Svetost je samo to, i ni iz kojeg drugog izvora. Da krv označava svetost, vidi se iz mnogih odlomaka u Reči, od kojih ćemo navesti sledeće: Ti, dakle, sine čovječiji, govori ovako Jehova Bog, reci pticama, svakojakim pticama, i svijem zvijerima poljskim: skupite se i hodite, saberite se sa svijeh strana na žrtvu moju, koju koljem za vas, na veliku žrtvu na gorama Izrailjevim; i ješćete mesa i pićete krvi. Ješćete mesa junačkoga i pićete krvi knezova zemaljskih, ovnova, jaganjaca i jaraca, i sve ugojene stoke Bazanske. I ješćete pretiline da ćete se nasititi, i pićete krvi da ćete se opiti, od žrtava mojih koje ću naklati. I nasitićete se za mojim stolom konja i konjika, jnaka i svakojakih vojnika, govori Jehova Bog. I pustiću slavu svoju među narode, i svi će narodi vidjeti sud moj koji ću učiniti i moju ruku koju ću dignuti na njih. (Jezikilj ?).

Predmet o kome se ovde govori je poziv svima da se skupe u Gospodovo carstvo, a posebno uspostavljanje ponovno crkve među Neznabošcima; a njihovim jedenjem mesa i pijenjem krvi označava se usvajanje Božanskog dobra i Božanske istine, to jest, usvajanje svetoga koje proizlazi od Gospodovog Božanskog Ljudskog. Ko ne može da vidi da se pod tijelom ne misli na telo, niti krvlju na krv, gde se kaže da treba da jedu telo i piju krv knezova zemaljskih, i da će se nasititi konja i konjika, i junaka, svakojakih ratnika? 6. Slično i u Otkrovenju: I vidjeh jednoga anđela gdje stoji na suncu i povika glasom velikijem govoreći svima pticama koje lete ispod neba: dođite i skupite se na veliku večeru Božiju. Da jedete mesa d careva, i mesa od vojvoda, i mesa d junaka, i mesa od konja i konjika, i mesa od slobodnjaka i robova, od malenijeh i od velikijeh. (Otkrivenju 19:17, 18). Ko bi ikada razumeo ove reči kad ne bi znao šta je označeno u unutrašnjem smislu telom, a šta carevima, vojvodama, jakima, konjima, o konjicima, slobodnjacima i robovima? 7. Dalje kod Zaharije: Jer ću istrijebiti iz Efraima kola i iz Jerusalima konje, i istrijebiće se luk ubojiti; i on će kazivati mir narodima, i vlast će mu biti od mora do mora i od rijeke do krajeva zemaljskih. A ti, za krv zavjeta tvojega pustih sužnje tvoje iz jame, gdje nema vode. (Zaharija 9:10, 11). Ovde se govori o Gospodu. Krv tvojega zavjeta je Božanska istina od Njegovog Božanskog Ljudskog, i svetost sama, koja je, kad se On proslabio, proisticala od Njega. Ova sveta stvar je ono što se naziva Svetim Duhom, kao što se vidi kod Jovana: A u pošljednji veliki dan praznika stajaše Isus i vikaše govoreći: Ko je žedan neka dođe k meni i pije. Koji me vjeruje, kao što pismo reče, iz njegovog tijela poteći će rijeke žive vode. A ovo reče za Duha kojega poslije primiše oni koji vjeruju u ime njegovo; jer Duh Sveti još ne bješe na njima, jer Isus još ne bješe proslavljen Jovan 7:37-39. Da je sveto proističuće od Gospoda duh, može se videti kod Jovana 6:63).

8. Osim toga, da je krv sveto proističuće od Gospodovog Božanskog Ljudskog, kod Davida: Od prijevare i nasilja iskupiće duše njihove, i skupa će biti krv njihova pred očima njegovima (Psalam 57:14). Skupa (dragocjena) krv označava svetu stvar koju će primiti. U Otkrovenju: Ovo su oni koji dođoše od nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše haljine svoje u krvi jagnjetovoj Otkrivenju 7:14. Ponovo: I oni ga pobijediše krvlju jagnjetovm i riječju svjedočanstva njegova, i ne mariše za život svoj sve do same smrti. (Otkrivenju 12:11).

9. Crkva danas smatra da krv Jagnjetova označava Gospodovo stradanje, jer ljudi misle da se spasavaju samo preko Gosodovoe patnje, i da je o adi toga bio poslan u svet; ali neka ovo gledište bude za proste, koji ne mogu da razumeju unutarnje tajne. Gospodova patnja bila je njegovo poslednje iskušenje, preko kojega je do kraja proslavio Svoje Ljudsko (Luka 24:26; Jovan 12:23, 27, 28; 13:31, 32; 17:1, 4, 5); ali krv Jagnjetova je isto što i Božanska istina, ili sveto proizlazeće od Gospodovog Božanskog Ljudskog; na taj ačin, isto što i krv zavjeta o kome se gore govori, a o čemu piše kod Mojsija: 10. I uze knjigu zavjetnu i pročita narodu. A oni rekoše: što god je rekao Jehova činićemo i slušaćemo. A Mojsije uze krv i pokropi njom narod, i reče: evo krv zavjeta koji učini Jehova s vama za sve riječi ove. (Izlazak 24:7, 8). Knjiga Zavjeta je bila Božanska istina koju su oni imali, anstvo potvrđenoa krvlju da je to bilo od Njegovog Božanskog Ljudskog.

11. U obredima Jevrejske Crkve, krv je imala samo to značenje a to je bilo sveto proizlazeće od Gospodovog Božanskog Ljudskog; stoga, kada su se posvećivali, to se činilo krvlju. Tako kada su Aron i njegovi sinovi bili posvećivani, krvlju su bili poprskani krajevi rogova na oltaru, a ostatkm je poprskan donji deo oltra, kao i kraj desnoga uha, palac desne ruke, i veliki palac na desnoj nozi, kao odeća (Izlazak 29:12, 16, 20; Levitska 8:15, 19, 23, 30). I kada je Aron ulazio iza zavesa sedišta milosti, trebalo je poprskati prstom sedište milosti prema istoku sedam puta (Levitska 16:12-15). Tako isti (se radilo) pri ostalim posvećivanjima, kao i kod ispaštanja i očišćenja, u vezi s kojima vidi sledeće odlomke, Izlazak 12:7, 13, 22; 30:10; Levitska 1:5, 11, 15; 3:2, 8, 13; 4:6, 7, 17, 18, 25, 30, 34; 6:27, 28; 14:14-19, 25-30; 16:12-15, 18, 19; Zak. Ponovljeni 12:27).

12. Pošto se krvlju, u pravom smislu, označava svetost, tako, u obrnutom smislu, krv i krvi označavaju one stvari koje vrše nasilje nad tim (nad svetošću), jer se prolivanjem nevine krvi vrši nasilje nad onim što je sveto. Stoga su zle stvari i prafane stvari bogoštovanja nazvane krv. Da krv i krvi imaju takvo značenje, vidi se iz sledećih odlomaka.

Kod Isaije: Kada Gospod opere nečistotu kćeri Sionskih i iz Jerusalima očisti krv njegovu duhom koji sudi i sažiže. (Izaija 4:4).

Kod Jeremije: I jošte na skutovima tvojim nalazi se krv siromaha pravijeh Jeremija 2:34).

13.

Opet: Ali za grijehe proroka njegovijeh, i za bezakonja svećenika njegovijeh, koji proljevaju krv pravedničku usred njega. Lutahu kao slijepci po ulicama, kaljajući se krvlju koje ne mogahu da se dotiču haljinama svojim. (Plač 4:13, 14).

Kod Jezikilja: I idući mimo tebe i vidjeh te gdje se valjaš u krvi svojoj, i rekoh ti: da si živa u svojoj krvi i opet ti rekoh: da si živa u krvi svojoj! I okupah te vodom, i sprah s tebe krv tvoju, omazah te uljem Jezekilj 16:6? 16:9). A ti, sine čovječiji, hoćeš li suditi gradu krvničkom? i hoćeš li mu pokazati sve gadove njegove? Reci: ovako veli Jehova Gospod: ide vrijeme gradu koji proljeva krv u sebi i gradi gadne bogove svoje da se skrvni. Skrivio si krvlju koju si prolio, i oskrvnio si se o gadne bogove svoje koje si načinio. Gle, knezovi Izrailjevi u tebi dadoše se da proljevaju krv svaki svom silom svojom. U tebi su opadači da proljevaju krv i na gorama jedu u tebi, grdila, čine u tebe. (Jezekilj 22:2-4? 22:6? 22:9).

Kod Mojsija: Ako iko prinese žrtvu bilo gde osim na oltaru u šatoru, to mu je krv, kao da je prolio krv (Levitska 17:1-9).

14. Krivotvorena i profanisana istina označena je u sledećim odlomcima koji pominju krv.

Kod Joila: I učiniću čudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i strašni dan Jehovin. (Joilo 2:30, 31). U Otkrovenju: I vidjeh kad otvori šesti pečat, gle, zatrese se zemlja vrlo, i sunce posta crno kao vreća od kostrijeti, i mjesec posta kao krv. (Otkrivenju 6:12).

Opet: I drugi anđeo zatrubi, i kao velika gora ognjem zapaljena pade u more; i trećina mora posta krv. (Otkrivenju 8:8).

Opet: I drugi anđeo izli čašu svoju u more; i posta krv kao od mrtvaca, i svaka duša živa umrije u moru. I treći anđeo izli čašu svoju na rijeke i na izvore vodene, i posta krv. (Otkrivenju 16:3, 4).

15. Slično u knjizi Izlaska 7:15-22, o rekama, močvarama, i vodenim ostavama u Egiptu, koji su se pretvorili u krv; jer se Egiptom ozbačavaju znanja (scientia) preko kojih se ulazi u nebeske misterije, i tako se izokreću, osporavaju, i profanišu Božanske istine (br. 1164, 1165, 1186). Sva čudesa u Egiptu, pošto su Božanska, sadrže ovakve stvari. Reke koje su postale krv su istine inteligencije i mudrosti (br. 108, 109, 3051); vode imaju slčno značenje (br. 680, 2702, 3058), kao i izvori (br. 2702, 3096, 3424); mora su istine skupno, koje su isinite reči-znanja (vera scientifica) (br. 28); mjesec za koji se kaže da se pretvorio u krv, je Božanska istina (br. 1529, 1531, 2495, 4060). Iz ovoga se vidi da se mesecom, morem, izvorima, vodama, i rekama, koje su se pretvorile u krv, označava istina koja je krivotvorena i profanisana.