4434. Stih 3. I prionu srce (duša) njegovo za Dinu kćer Jakovljevu, i djevojka mu omilje, i on joj se umiljavaše. Da ovo označava naklonost ka povezivanju, vidi se iz značenja prionu srce (duša), što je naklonost. Da je to naklonost ka povezianju, jasno je, jer stvari koje pripadaju bračnoj ljubavi, u unutrašnjem smislu, sadrže duhovno povezivanje, a to je povezivanje istine sa dobrom, i dobra s istinom. Razlogzašto ono što pripda bračnoj ljubavi, u unutrašnjem smislu, sadrži ovo povezivanje, je to što bračna ljubav potiče od braka istine i dobra, i dobra stine (br. 2618, 2727. (2729, 2737, 2893, 3132). Otuda se izopačavanje (preljubočinstvo) dobra označava preljubom, a krivotvorenje istine kurvarstvom (br. 2466, 2729, 2750, 3399). Iz svega ovoga može se videti da se svim što je izneseno u ovome poglavlju o Sihemu i Dini, da se u unutašnjem smislu označava povezivanjeistine predstavljene Sihemom s osećanjem istine petstavljenim Dinom; takoda se rečima, njegovo srce (duša) prionu za Dinu, označava naklonost ka povezivanju.

2. Kako se u celom ovom poglavlju govori o bračnoj ljubavi prema Dini, i kako ju je Sihem tražio za ženu, i kako se stvarima koje pripadaju bračnoj ljubavi označava duhovno povezivanje, to je dopušteno da potvrdimo iz Reči da brakovi i ono što pripada brakovima sadrži samo to (duhovno povezianje).

Kod Jovana: Da se radujemo i veselimo, i da damo slavu Njemu; jer dođe svadba Jagnjetova, i žena njegova pripravljase. I reče: napiši: blago onima kojisupozvani na večeru svadbe Jagnjetove (Otkr. 19:7, 9).

Kod istog: I ja vidjeh grad sveti, Jerusalim nov, gdje silazi od Boga s neba, pripravljen kao nevjesta ukrašena mužu svojemu. I dođe k meni jedan od sedam anđela koji imahu sedam čaša napunjenih sedam zala pošljednjijeh, i reče mi: hodi da ti pokažem nevjestu, Jagnjetovu ženu. I odvede me u duhu na goru veliku i visoku, i pokaza mi grad veliki, sveti Jerusalim, gdje silazi s neba od Boga (Otkr. 21:2, 9. 10). Da se ovim što se kaže o veridbi i braku označava Gospodovo povezivanje s crkvom, i to pomoću istine i dobra, vrlo je jasno dasveti grad iNovi Jerusalim označavaju samo crkvu. (Da je gradistina crkve, može se videti gore, br. 402, 2268, 2449, 2451, 2712, 295, 3216; i da je Jerusalim duhovna crkva, br. 402, 2117, 3654).

3. Kod Malahije: Juda čini nevjeru, i gad se čini u Izrailju i u Jerusalimu; jer skrvni Juda svetinju Gospodovu, koju bi mu valjalo ljubiti, ženeći se kćerju tuđega boga. A vi govorite: za što! Za to što je Jehova svjedok između tebe i žene mladosi tvoje, kojoj ti činiš nevjeru, a ona ti je drugarica i žena, s kojom si u vjeri Malahija 2:11, 14); gde ženeći se kćerju tuđega boga znači povezivanje sebe s obmanom umestos istinom, koja je žena mladosti tvoje.

4. Kod Jezikilja: I uzimala si sinove svoje i kćeri svojekoje si rodila, i njih si im prinosila da ih spale. Malo ti bješe kurvarstva tvojega. A ti nisi samo njihovijem putem hodila, niti si samo činila po njihovijem gadovima, kao da ti to bješe malo, nego si bila gora od njih na svijem putovima svojim. (Jezekilj 16:20? 16:45).

Ovde se govori o gadovima (gadostima) Jerusalima koji se, pošto su to bila zla i obmane, opisuju u ovom poglavlju stvarima koje su suprotne braku, to jest, preljubama i kurvarstvom. Muževi koje su one prezirale, su dobra; a sinovi su istine, a kćeri, njihova osećanja.

5. Kod Isaije: Veseli se (pjevaj), nerotkinjo, koja ne rađaš, zapjevaj i poklikni, i koja ne trpiš muka od porođaja, jer pusta ima više djece nego ona koja ima muža, veli Jehova. Jer ti je muž tvorac tvoj, ime mu je Jehova nad vojskama, a izbavitelj ti je svetacIzrailjev, Bog svoj zemlji zvaće se. Jer kao ženu ostavljenu i u duhu ožalošćenu dozva te Jehova, i kao mladu ženu puštenu, govori Jehova. A sinovi će tvoji svi biti naučeni od Jehove, i obilan mir imaće sinovi tvoji (Isaija 54:1, 5, 6, 13). Pošto se brakom označava spajanje dobra i istine, i istine i dobra, može se videti i šta se označava sa muž i žena, sa sinovi i kćeri, sa udovica, sa razvedena, sa roditi, sa biti u trudovima, biti osavljena, i biti nerotkinja; jer ovo se odnosi na brak. Šta ovo označava u duhovnom smislu, bilo je često objašnjavano.

6. Kod istoga: Siona radi ne ću umuknuti, i Jerusalima radi ne ću se umiriti, dokle ne izađe kao svjetlost pravda njegova i spasenje se njegovo razgori kao svijeća. Ne ćeš se više zvati ostavljena, niti će se zemlja tvoja zvati pustoš, nego će se zvati milina moja, izemlja tvoja udata, jer ćeš biti mio Jehovi i zemlja će tvoja biti udata. Jer kao što se momak ženi djevojkom, tako će se sinovi tvoji oženiti tobom; i kako će se tebi radovati Bog tvoj (Isaija 62:1, 4, 5).

Onaj ko ne zna unutrašnji smisao Reči, može da pretpostavi da su ovakve stvari u Reči samo upoređivanja, kao što su mnogi izrazi u običnom govoru, i da je to razlog zašto se crkva upoređuje sa kćeri, sa devicom, i sa ženom; a to znači, da se stvari koje pripadaju veri i ljubavi ka bližnjemu upoređuju sa brakom. Ali sve stvari u Reči su predstave duhovnih i nebeskih stvari, pa su stoga stvarne korespondencije; jer je Reč došla iz neba; a pošta je došla otuda, njeno poreklo je Božansko nebesko i duhovno, kojemu te stvari, koje pripadaju smislu slova, korespondiraju. Otuda i to da je Gospod uporedio carstvo nebesko (to jest, Njegovo carstvo u nebu i Njegovo carstvo na zemlji, koje je crkva) sačovekom, carem koji je načinio svadbu sinu svojemu, i pozvao mnoge (Mateja 22:2 i sledeći); a isto tako sa deset devojaka koje uzeše žiške svoje da sretnu ženika (Mateja 25:1i sled). Isto tako, Gospod je nazvao one koji pripadaju crkvi svatovima (sinovima svadbe): A Isus reče im: eda li mogu svatovi plakati dok je jima ženik? Nego će doći vrijeme kad će se oteti od njih ženik, i onda će postiti (Mateja 9:15).

8. Otuda se i osećanje dobra i osećanje istine nazivaju radost i veselje ženika i nevjeste, jer veselje je od i u osećanjima; kao kod Isaije: Jer kao što se momak ženi djevojkom, tako će se sinovi tvoji ženiti tobom; i kako se raduje ženik nevjesti, tako će se tebi radovati Bog tvoj (Isaija 62:5).

Kod Jeremije: Glas radostan i glas veseo, glas ženikov i glas nevjestin, glas onijeh koji će govoriti: slavite Jehovu nad vojskama, jer je dobar Jehova, jer je do vijeka milost Njegova Jeremija 33:11).

Kod istoga: I učiniću. te će iz gradova Judinijeh i s ulica Jerusalimskih nestati glasa radosna i glasa vesela, glasa ženikova i glasa nevjestina; jer će im zemlja opustjeti Jeremija 7:34; 16:9; 25:10).

Kod Jovana: I vidjelo žiška ne će više svijeliti u tebi, i glas ženika i nevjeste ne će više čuti u tebi, jer trgovci tvoji bijahu boljari zemaljski (Otkr. 18:23).

9. Pošto preko ljubavi koja je istinska, brakovi na zemlji korespondiraju nebeskom braku, koji jebrak dobra i istine, stoga zakoni koji su proglašeni u Reči o zarukama i o brakovima, korespondiraju duhovnim zakonima nebeskoga braka; kao onaj, da mogu da se ožene samo jednom ženom (Marko 10:2-8; Luka 16:18); jer tako je sa nebeskim brakom, dase dobro može spojiti samo sa svojom i nijednom drugom istinom, a istina samo sa svojim dobrom. Ako bi se dobro spojilo sa bilo kojom drugom istinom, ne bi opstalo, nego bi se raspalo i nestalo. U duhovnoj crkvi žena predstavlja dobro a muž predstavlja istinu, ali u nebeskoj crkvi muž predstavlja dobro a žena istinu; i – što je misterija – oni ne samo da predstavljaju , nego oni i po svojim delatnostima korespondiraju njima (dobru i istini).

10. Isto tako, zakoni proglašeni u Starom Zavetu o brakovma, korespondiraju sa zakonima nebeskoga braka; kao u Izlazak 21:7, 11; 22:27, 28; isto tako o zabranjenim stepenim (srodstva)(Levitska 18:6-20), o kojima, po GospodovojBožanskoj milosti, na drugome mestu. Da stepeni (srodstva) i zakoni braka imaju poreklo u zakonima istine i dobra, koji se odnose na nebeski brak, vidi se kod Jezikilja: Sveštenici i Leviti dase ne žene udovicm i puštenicom nego djevojkom od sjemena doma Izrailjeva, ili udovicom sveštenika neka se žene Jezekilj 44:22. Predmet o kojemu se ovde govori je sveti grad Jerusalim i nebeski Hanan; jasno je da ovo predstavlja Gospodovo carstvo i Njegovu crkvu. Sledstveno, Levitima nisuozačeni Leviti, niti udovicama i puštenicama udovice i puštenice, nego ono što korespondira.

3654. Da u unutrašnjem smislu Judeja ne označava Judeju; niti da Jerusalim označava Jerusalim, može se videti iz mnogih odlomaka u Reči. Judeja se često pominje u Reči kao zemlja Judina, a zemljom Judinom, kao i zemljom Hananejskom se označava Gospodovo carstvo na zemlji (stoga i crkva, jer crkva je Gospodovo carstvo na zemlji), i zato što je Gospodovo nebesko carstvo predstavljeno Judom, ili Jevrejskom nacijom, a Njegovo duhovno carstvo Izrailjem ili Izrailjskim narodom, zato što je postojala takva predstava, stoga kad se u Reči pomene ta nacija i taj narod, samo se to označava u unutrašnjem smislu. Da je ovakav slučaj, biće pokazano kasnije kad se bude govorilo o Judi i zemlji Judinoj; a u međuvremenu (može se videti) iz sledećih odlomaka kod Proroka.

Kod Isaije: Dragi moj ima vinograd na rodnu brdašcu. I ogradi ga, i otrijebi iz njega kamenje, i nasadi ga plemenitom lozom, i sazida kulu usred njega, i iskopa pivnicu u njemu, i počeka da rodi grožđem, a ono rodi vinjagom. Pa sada, stanovnici Jerusalimski, i ljudi Judejci, sudite između mene i vinograda mojega. Uparložiću ga, neće se rezati ni kopati, nego će rasti čkalj i trnje, i zapovijediću oblacima da ne puštaju više dažda na nj. Da, vinograd je Jehove nad vojskama dom Izrailjev, i ljudi su Judejci mili sad njegov; on čeka sud, a gle nasilja, čeka pravdu, a gle vike (Isaija 5:1-3, 6, 7). U ovom odlomku, u smislu slova, govori se o izokrenutom stanju Izrailjaca i Jevreja, a u unutrašnjem smislu o izokrenutom stanju crkve predstavljene Izrailjem i

Judom. Stanovnik Jerusalimski je dobro, ili što je isto, oni koji su u dobru, a što se može videti, br. 2268, 2451, 2712, 3613; i da Jerusalim označava crkvu, vidi br. 402, 2117). Značenje kuće Izrailjeve je slično (da kuća označava dobro. može se videti gore, br. 710, 1708, 2233, 2234, 3142, 3538; i da Izrailj označava crkvu, br. 3305); slično, čovek iz Judeje ili Judejac označava istinu (br. 265, 749, 1007, 3134, 3310, 3459), a Judejcem (Judom) označava se dobro, ali sa razlikom da Judejac iznačava istinu od dobra ljubavi prema Gospodu (koja se naziva nebeska istina), to jest, označava one koji su u takvoj istini.

Kod istoga: I podignuće zastavu narodima i prognane Izrailjeve i rasijane Judine sabraće s četiri kraja zemaljska, I nestaće zavisti Efraimove, i neprijatelji Judini istrijebiće se; Efraim ne će zavidjeti Judi, a Juda ne će zlobiti Efraimu. I Jehova će presušiti zaliv mora Egipatskog, i mahuće rukom svojom svrh rijeke sa silnijem vjetrom svojim, i udariće je po sedam krakova da se može prelaziti u obući. I biće put ostatku naroda njegova, što ostane od Asirske, kao što je bio Izrailju kad izide iz zemlje Egipatske (Isaija 11:12, 13, 15, 16). Ovde se u smislu slova radi o povratku Izrailjaca i Jevreja iz ropstva, ali, u unutrašnjem smislu, to je o jednoj novoj crkvi u opšte, i o crkvi u svakom pojedincu koji se rađa iznova ili koji postaje crkva. Ostatak Izrailjev označava istine kod takvih osoba; rasejani Judejci, njihova dobra; Efraim, njihov intelektualni deo u tome što se više neće opirati; Egipat, reči-znanja; Asur, rezonovanja (mudrovanja) koja slede, kojam su oni izokrenuli (istinu?); ostatak i rasuti ostaci, to su oni koji su ostali, označavaju istine i dobra koja nadživljavaju (pustošenje?). (Da Efraim označava intelektualni deo, biće razjašnjeno na drugom mestu; a da je Egipat označava znanja-reči, br. 1164, 1165, 1186, 1462, 2588, 3325; da je Egipat znanja-reči, br. 1164, 1165, 1186, 1462, 2588, 3325; da je Asur umovanje, br. 119, 1186; a da su ostaci dobra i istine od Gospoda pohranjeni u unutrašnjem čoveku, br. 468, 530, 560, 561, 660, 661, 798, 1050, 1738, 1906, 2284).

Kod istoga: Čuj me, dome Jakovljev, koji se zovete imenom Izrailjevim, i iz vode Judine izidoste, koji se kunete imenom Jehovinim, i Boga Ozrailjeva pominjete, ali ne po istini i pravdi, jer se imenuju po svetom gradu, i oslanjaju se na Boga Izrailjeva, kojemu je ime Jehova nad vojskama (Isaija 48:1, 2). Ovde voda Judina označava istine koje su od dobra ljubavi prema Gospodu, a te su istine sama dobra ljubavi ka bližnjemu, koja se nazivaju duhovnim dobrima, i koja sačinjavaju duhovnu crkvu, čije je unutrašnje Izrailj, a spoljašnje dom Jakovljev; otuda je jasno šta je označeno domom

Jakovljevim koji se naziva Izrailjem, i njihovim dolaženjem iz vode Judine.

Kod istoga: Jer ću izvesti sjeme iz Jakova i iz Jude našljednika gorama svojim i naslijediće ih izbranici moji, i sluge moje naseliće se ondje (Isaija 65:9. Iz Jude našljednika gorama, u najvišem smislu, označava Gospoda, a u reprezentativnom smislu one koji su u ljubavi ka Gospodu, tako i u dobru ljubavi ka Gospodu i u ljubavi prema bližnjemu. (Da gore označavaju ova dobra, bilo je gore pokazano, br. 3652. Tako kod Mojsija: Laviću Judo! S plijena si se vratio, sine moj; spusti se i leže kao ljuti lav; ko će ga probuditi? (Postanje 49:9) Ovde je sasvim jasno da je, u najvišem smislu, Judom označen Gospod, a u reprezentativnom smislu oni koji su u dobru ljubavi prema Njemu. Tako kod Davida: Kad iziđe Izrailj iz Misira (Egipta), dom Jakovljev iz naroda tuđega, Juda postade svetinja Božija, Izrailj oblast njegova (Psalam 114:1, 2). I u ovom odlomku Juda označava nebesko dobro, koje je dobro ljubavi ka Gospodu; a Izrailj, nebesku istinu, ili duhovno dobro. Tako kod Jeremije: Gle, idu dani, govori Jehova, u koje ću podignuti Davidu klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. U njegove dane spašće se Juda, i Izrailj će nastavati u miru, i ovo mu je ime kojim će se zvati: Jehova pravda naša Jeremija 23:5, 6; 33:15, 16).

Ovde se govori o Gospodovom dolasku, a Juda iznačava one koji su u dobru ljubavi prema Gospodu; Izrailj, one koji su u istini ovoga dobra. Da se Judom ne označava Juda, ni Izrailjem Izrailj, jasno je iz činjenice da ni Juda ni Izrailj nisu bili spaseni. Na sličan način kod istoga: Jer ću povratiti roblje Judino i roblje Izrailjevo, i sazidaću ih kao prije Jeremija 33:7).

Kod istoga: U te dane i u to vrijeme, govori Jehova, doći će sinovi Izrailjevi i sinovi Judini zajedno, ići će plačući i tražiće Jehovu Boga svojega. Pitaće za put u Sion, i obrativši se onamo reći će: hodite, sjedinimo se s Jehovom zavjetom vječnim koji se ne zaboravlja Jeremija 50:4, 5). I opet: U to će se vrijeme Jerusalim zvati prijesto Jehovin, i svi će se narodi sabrati u nj, k imenu Jehovinom u Jerusalimu, i ne će više ići po misli srca svojega zloga. U to će vrijeme dom Judin ići s domom Izrailjevim. I doći će zajedno iz zemlje sjeverne u zemlju koju dadoh u našljedstvo ocima vašim Jeremija 3:17, 18).

Opet: Evo idu dani, govori Jehova, kad ću zasijati dom Izrailjev i dom Judin sjemenom čovječijim i sjemenom od stoke. Evo, idu dani, Govori Jehova, kad ću učiniti s domom Izrailjevim i domom Judinim nov zavjet; nego ovo je zavjet što ću učiniti s domom Izrailjevim poslije ovih dana,

govori Jehova: metnuću zavjet svoj u njih, i na srcu njihovu zapisaću ga i biću im Bog i oni će mi biti narod Jeremija 31:27, 31, 33).

Da Izrailj ili dom Izrailjev nije ovde označen, sasvim je jasno, jer su oni bili rasuti mođu Neznabošce, i nisu nikada vraćeni iz rapostva (prim. prev. nije jasno na koje ropstvo autor misli; izvesno ne na ropstvo Vavilonsko jer su se iz njega vratili, ali ne iz ropstva u koje su ih naterali Rimljani iz kojega se u autorovo vreme još nisu bili vratili)), stoga se ovde ne misli na Judu ili dom Judin, nego se u unutrašnjem smislu označavaju oni koji pripadaju Gospodovim duhovnim i nebeskim carstvima. S ovima se čini novi zavet (savez), ispisan na njihovim srcima; a novi zavet označava povezivanje s Gospodom preko dobra (vidi br. 665, 666, 1023, 1038, 1864, 1996, 2003, 2021, 2037); a zakon napisan na njihovim srcima označava opažanje dobra i istine, a isto tako i savest. Tako kod Joila: Tada će gore kapati slatkim vinom, i humovi će se topiti od mlijeka, i svijem potocima Judinijem teći će voda, i izaći će izvor iz doma Jehovinog i natopiće dolinu Sitim. A Juda će ostati do vijeka i Jerusalim od koljena do koljena Joilo 3:18, 20).

Kod Malahije: Evo, poslaću anđela svojega, koji će pripraviti put pred mnom, i iz nenada će doći u crkvu svoju Jehova, kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega vi želite, evo doći će, veli Jehova nad vojskama I ugodan će biti Jehovi prinos Judin i Jerusalimski kao u staro vrijeme i kao u pređašnjih godina Malahija 3:1, 4). Ovde se govori o Gospodovom dolasku; da u to vreme prinos Jude i Jerusalimski nije bio ugodan Jehovi, to je očito. Slučaj je isti svuda u Reči gde se pominje Juda i Izrailj, kao i Jerusalim. Iz svega ovoga jasno je šta je označeno Judom kod Mateje, naime Gospodova crkva, koja je u ovom slučaju bila opustošena.