4434. Stih 3. I prionu srce (duša) njegovo za Dinu kćer Jakovljevu, i djevojka mu omilje, i on joj se umiljavaše. Da ovo označava naklonost ka povezivanju, vidi se iz značenja prionu srce (duša), što je naklonost. Da je to naklonost ka povezianju, jasno je, jer stvari koje pripadaju bračnoj ljubavi, u unutrašnjem smislu, sadrže duhovno povezivanje, a to je povezivanje istine sa dobrom, i dobra s istinom. Razlogzašto ono što pripda bračnoj ljubavi, u unutrašnjem smislu, sadrži ovo povezivanje, je to što bračna ljubav potiče od braka istine i dobra, i dobra stine (br. 2618, 2727. (2729, 2737, 2893, 3132). Otuda se izopačavanje (preljubočinstvo) dobra označava preljubom, a krivotvorenje istine kurvarstvom (br. 2466, 2729, 2750, 3399). Iz svega ovoga može se videti da se svim što je izneseno u ovome poglavlju o Sihemu i Dini, da se u unutašnjem smislu označava povezivanjeistine predstavljene Sihemom s osećanjem istine petstavljenim Dinom; takoda se rečima, njegovo srce (duša) prionu za Dinu, označava naklonost ka povezivanju.

2. Kako se u celom ovom poglavlju govori o bračnoj ljubavi prema Dini, i kako ju je Sihem tražio za ženu, i kako se stvarima koje pripadaju bračnoj ljubavi označava duhovno povezivanje, to je dopušteno da potvrdimo iz Reči da brakovi i ono što pripada brakovima sadrži samo to (duhovno povezianje).

Kod Jovana: Da se radujemo i veselimo, i da damo slavu Njemu; jer dođe svadba Jagnjetova, i žena njegova pripravljase. I reče: napiši: blago onima kojisupozvani na večeru svadbe Jagnjetove (Otkr. 19:7, 9).

Kod istog: I ja vidjeh grad sveti, Jerusalim nov, gdje silazi od Boga s neba, pripravljen kao nevjesta ukrašena mužu svojemu. I dođe k meni jedan od sedam anđela koji imahu sedam čaša napunjenih sedam zala pošljednjijeh, i reče mi: hodi da ti pokažem nevjestu, Jagnjetovu ženu. I odvede me u duhu na goru veliku i visoku, i pokaza mi grad veliki, sveti Jerusalim, gdje silazi s neba od Boga (Otkr. 21:2, 9. 10). Da se ovim što se kaže o veridbi i braku označava Gospodovo povezivanje s crkvom, i to pomoću istine i dobra, vrlo je jasno dasveti grad iNovi Jerusalim označavaju samo crkvu. (Da je gradistina crkve, može se videti gore, br. 402, 2268, 2449, 2451, 2712, 295, 3216; i da je Jerusalim duhovna crkva, br. 402, 2117, 3654).

3. Kod Malahije: Juda čini nevjeru, i gad se čini u Izrailju i u Jerusalimu; jer skrvni Juda svetinju Gospodovu, koju bi mu valjalo ljubiti, ženeći se kćerju tuđega boga. A vi govorite: za što! Za to što je Jehova svjedok između tebe i žene mladosi tvoje, kojoj ti činiš nevjeru, a ona ti je drugarica i žena, s kojom si u vjeri Malahija 2:11, 14); gde ženeći se kćerju tuđega boga znači povezivanje sebe s obmanom umestos istinom, koja je žena mladosti tvoje.

4. Kod Jezikilja: I uzimala si sinove svoje i kćeri svojekoje si rodila, i njih si im prinosila da ih spale. Malo ti bješe kurvarstva tvojega. A ti nisi samo njihovijem putem hodila, niti si samo činila po njihovijem gadovima, kao da ti to bješe malo, nego si bila gora od njih na svijem putovima svojim. (Jezekilj 16:20? 16:45).

Ovde se govori o gadovima (gadostima) Jerusalima koji se, pošto su to bila zla i obmane, opisuju u ovom poglavlju stvarima koje su suprotne braku, to jest, preljubama i kurvarstvom. Muževi koje su one prezirale, su dobra; a sinovi su istine, a kćeri, njihova osećanja.

5. Kod Isaije: Veseli se (pjevaj), nerotkinjo, koja ne rađaš, zapjevaj i poklikni, i koja ne trpiš muka od porođaja, jer pusta ima više djece nego ona koja ima muža, veli Jehova. Jer ti je muž tvorac tvoj, ime mu je Jehova nad vojskama, a izbavitelj ti je svetacIzrailjev, Bog svoj zemlji zvaće se. Jer kao ženu ostavljenu i u duhu ožalošćenu dozva te Jehova, i kao mladu ženu puštenu, govori Jehova. A sinovi će tvoji svi biti naučeni od Jehove, i obilan mir imaće sinovi tvoji (Isaija 54:1, 5, 6, 13). Pošto se brakom označava spajanje dobra i istine, i istine i dobra, može se videti i šta se označava sa muž i žena, sa sinovi i kćeri, sa udovica, sa razvedena, sa roditi, sa biti u trudovima, biti osavljena, i biti nerotkinja; jer ovo se odnosi na brak. Šta ovo označava u duhovnom smislu, bilo je često objašnjavano.

6. Kod istoga: Siona radi ne ću umuknuti, i Jerusalima radi ne ću se umiriti, dokle ne izađe kao svjetlost pravda njegova i spasenje se njegovo razgori kao svijeća. Ne ćeš se više zvati ostavljena, niti će se zemlja tvoja zvati pustoš, nego će se zvati milina moja, izemlja tvoja udata, jer ćeš biti mio Jehovi i zemlja će tvoja biti udata. Jer kao što se momak ženi djevojkom, tako će se sinovi tvoji oženiti tobom; i kako će se tebi radovati Bog tvoj (Isaija 62:1, 4, 5).

Onaj ko ne zna unutrašnji smisao Reči, može da pretpostavi da su ovakve stvari u Reči samo upoređivanja, kao što su mnogi izrazi u običnom govoru, i da je to razlog zašto se crkva upoređuje sa kćeri, sa devicom, i sa ženom; a to znači, da se stvari koje pripadaju veri i ljubavi ka bližnjemu upoređuju sa brakom. Ali sve stvari u Reči su predstave duhovnih i nebeskih stvari, pa su stoga stvarne korespondencije; jer je Reč došla iz neba; a pošta je došla otuda, njeno poreklo je Božansko nebesko i duhovno, kojemu te stvari, koje pripadaju smislu slova, korespondiraju. Otuda i to da je Gospod uporedio carstvo nebesko (to jest, Njegovo carstvo u nebu i Njegovo carstvo na zemlji, koje je crkva) sačovekom, carem koji je načinio svadbu sinu svojemu, i pozvao mnoge (Mateja 22:2 i sledeći); a isto tako sa deset devojaka koje uzeše žiške svoje da sretnu ženika (Mateja 25:1i sled). Isto tako, Gospod je nazvao one koji pripadaju crkvi svatovima (sinovima svadbe): A Isus reče im: eda li mogu svatovi plakati dok je jima ženik? Nego će doći vrijeme kad će se oteti od njih ženik, i onda će postiti (Mateja 9:15).

8. Otuda se i osećanje dobra i osećanje istine nazivaju radost i veselje ženika i nevjeste, jer veselje je od i u osećanjima; kao kod Isaije: Jer kao što se momak ženi djevojkom, tako će se sinovi tvoji ženiti tobom; i kako se raduje ženik nevjesti, tako će se tebi radovati Bog tvoj (Isaija 62:5).

Kod Jeremije: Glas radostan i glas veseo, glas ženikov i glas nevjestin, glas onijeh koji će govoriti: slavite Jehovu nad vojskama, jer je dobar Jehova, jer je do vijeka milost Njegova Jeremija 33:11).

Kod istoga: I učiniću. te će iz gradova Judinijeh i s ulica Jerusalimskih nestati glasa radosna i glasa vesela, glasa ženikova i glasa nevjestina; jer će im zemlja opustjeti Jeremija 7:34; 16:9; 25:10).

Kod Jovana: I vidjelo žiška ne će više svijeliti u tebi, i glas ženika i nevjeste ne će više čuti u tebi, jer trgovci tvoji bijahu boljari zemaljski (Otkr. 18:23).

9. Pošto preko ljubavi koja je istinska, brakovi na zemlji korespondiraju nebeskom braku, koji jebrak dobra i istine, stoga zakoni koji su proglašeni u Reči o zarukama i o brakovima, korespondiraju duhovnim zakonima nebeskoga braka; kao onaj, da mogu da se ožene samo jednom ženom (Marko 10:2-8; Luka 16:18); jer tako je sa nebeskim brakom, dase dobro može spojiti samo sa svojom i nijednom drugom istinom, a istina samo sa svojim dobrom. Ako bi se dobro spojilo sa bilo kojom drugom istinom, ne bi opstalo, nego bi se raspalo i nestalo. U duhovnoj crkvi žena predstavlja dobro a muž predstavlja istinu, ali u nebeskoj crkvi muž predstavlja dobro a žena istinu; i – što je misterija – oni ne samo da predstavljaju , nego oni i po svojim delatnostima korespondiraju njima (dobru i istini).

10. Isto tako, zakoni proglašeni u Starom Zavetu o brakovma, korespondiraju sa zakonima nebeskoga braka; kao u Izlazak 21:7, 11; 22:27, 28; isto tako o zabranjenim stepenim (srodstva)(Levitska 18:6-20), o kojima, po GospodovojBožanskoj milosti, na drugome mestu. Da stepeni (srodstva) i zakoni braka imaju poreklo u zakonima istine i dobra, koji se odnose na nebeski brak, vidi se kod Jezikilja: Sveštenici i Leviti dase ne žene udovicm i puštenicom nego djevojkom od sjemena doma Izrailjeva, ili udovicom sveštenika neka se žene Jezekilj 44:22. Predmet o kojemu se ovde govori je sveti grad Jerusalim i nebeski Hanan; jasno je da ovo predstavlja Gospodovo carstvo i Njegovu crkvu. Sledstveno, Levitima nisuozačeni Leviti, niti udovicama i puštenicama udovice i puštenice, nego ono što korespondira.

666. Da zavet ne označava ništa drugo do preporod i ono što se odnosi na preporod, jasno je iz raznih odlomaka u Reči, gde se Sam Gospod naziva Zavetom, jer je On taj koji daje novo rođenje i na kojega gleda čovek što se ponovo rađa, a koji je sve u svemu ljubavi i vere. Da je Gospod sam Zavet, jasno je kod Isaije:

Ja Jehova dozvah te u pravdi i držaću te za ruku, i čuvaću te, i učiniću te da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima. (Izaija 42:6).

Ovde zavjet označava Gospoda; vidjelo narodima je vera. Tako u poglavlju (49:6, 8 kod Malahije:

Evo, ja ću poslati anđela svojega, koji će pripraviti put preda mnom, i iznenada će doći u crkvu svoju Gospod, kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega vi želite, evo će doći, veli Gospod nad vojskama. Ali ko će podnijeti dan dolaska njegova? I ko će se održati kad se pokaže? Jer je on oganj livčev i kao milo bjeljarsko. (Malahija 3:1, 2)

Ovde se Gospod naziva anđeo zavjetni, Sabat se naziva zavjet vječni (Knjiga Izlaska 31:16), jer on označava samog Gospoda, kao i nebeskog čoveka koga On ponovo rađa. Kako je Gospod sam zavet, jasno je da sve što čoveka povezuje s Gospodom pripada zavetu – kao što su ljubav i vera, i sve što pripada ljubavi i veri – jer to pripada Gospodu, i Gospod je u njima; tako je sam zavet u njima tamo gde su ljubav i vera primljeni. Ovi ne postoje nigde sem u čoveku koji se rađa ponovo i u kome sve što pripada Onome ko ga rađa ponovo ili Gospodu, u isto vreme pripada i zavetu. Kao kod Isaije:

Ako će se i gore pomaknuti i humovi se pokolebati, ipak milost moja neće se odmaknuti od tebe, i zavjet mira mojega neće se pokolebati, veli Jehova koji je milostiv. (Izaija 54:10).

Ovde milost i zavet mira označavaju Gospoda i ono što Njemu pripada. Ponovo:

Prignite uho svoje i hodite k meni; poslušajte, i živa će biti duša vaša; i učiniću s vama zavjet vječan, milosti Davidove istinite. Evo, dadoh ga za svjedoka narodima, za vođu i zapovjednika narodima. (Izaija 55:3, 4)

David ovde predstavlja Gospoda; zavjet vječni je u onome i kroz ono što je Gospodovo, na šta se misli kada se kaže kako treba ići k Njemu i slušati da bi duša oživela.

Kod Jeremije:

I daću im jedno srce i jedan put da bi me se bojali vazda na dobro svoje i sinova svojih nakon njih, i učiniću s njima zavjet vječan da se neću odvratiti od njih čineći im dobro, i daću im strah svoj u srce da ne odstupe od mene. (Jeremija 32:39, 40)

To se kaže za one koji treba ponovo da se rode i za ono što im pripada, naime, jedno srce i jedan put, to jest ljubav prema bližnjemu i vera, koji su Gospodovi i koji pripadaju zavetu. Ponovo:

Evo, idu dani, govori Jehova, kad ću učiniti s domom Izrailjevim i s domom Judinim nov zavjet, ne kao onaj zavjet što učinih s očevima njihovijem, kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, jer onaj zavjet moj oni pokvariše, a ja im bijah muž, govori Jehova; nego ovo je zavjet što ću učiniti s domom Izrailjevim poslije ovih dana, govori Jehova; metnuću zavjet moj u njih, i na srcu njihovu napisaću ga, i biću im Bog i oni će mi biti narod. (Jeremija 31:31-33).

Ovde je značenje zaveta jasno objašnjeno, da su to ljubav i vera u Gospoda kod onih koji će biti ponovo rođeni. I ponovo kod Jeremije, gde se ljubav naziva zavjet za dan, a vera zavjet za noć Jeremija 33:20. A kod Jezekilja:

A ja Jehova biću im Bog i sluga moj David knez među njima. Ja Jehova rekoh. I učiniću s njima zavjet mirni, i istrijebiću zle zvijeri iz zemlje, i oni će živjeti u pustinji bez straha i spavaće u šumama. (Jezekilj 34:24? 34:25)

Ovde se očito govori o preporodu, a David predstavlja Gospoda. Ponovo:

I sjedjeće u zemlji koju dadoh sluzi svojemu Jakovu, u kojoj sjedješe oci vaši; u njoj će sjedjeti oni i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovijeh dovijeka, i David sluga moj biće im knez dovijeka. I učiniću s njima zavjet mirni, biće vječan zavjet s njima, i utvrdiću ih i umnožiću ih, i namjestiću svetinju svoju usred njih na vijek. (Jezekilj 37:25? 37:26)

I ovde se govori o preporodu. David i svetinja označavaju Gospoda. Ponovo:

I idući mimo tebe, pogledah te i gle, godine ti bijahu godine za ljubljenje; i raširih skut tvoj na te, i pokrih golotinju tvoju, i zakleh ti se, i učinih zavjet s tobom, govori Jehova Bog, i ti posta moja. I okupah te vodom, i sprah s tebe krv, i pomazah te uljem. (Jezekilj 16:8? 16:9)

Ovde se jasno govori u preporodu.

Kod Ozije:

I tada ću učiniti zavjet sa zvijerjem poljskim i s pticama nebeskim i s bubinama zemaljskim; i polomiću luk i mač i rat da ih nestane u zemlji, i učiniću da leže bez straha. (Osija 2:18).

Ovo se odnosi na preporod; divlje zvijerje poljsko na ono što pripada volji; ptice nebeske na ono što pripada razumu.

Kod Davida:

Izbavljenje posla narodu svojemu; postavi za vavijek zavjet svoj. Ime njegovo je sveto, i valja mu se klanjati. (Psalam 111:9)

I ovo označava preporod. Naziva se zavet jer se daje i prima. Ali o onima koji se ne preporođuju, za koje je bogosluženje nešto spoljašnje, koji cene sebe i klanjaju se sebi i onome što žele, i koji misle da su kao bogovi, za njih se kaže da odbacuju zavet jer se odvajaju od Gospoda.

Kod Jeremije:

I reći će: Jer ostaviše zavjet Jehove Boga svojega, i klanjaše se drugim bogovima i služiše im. (Jeremija 22:9).

Kod Mojsija:

Ako se nađe kod tebe u kojem od mjesta tvojih, koja ti da Jehova Bog tvoj, čovjek ili žena da učini pred Jehovom Bogom tvojim prestupajući zavjet njegov, i otide i služi drugim bogovima, i klanja im se, ili suncu i mjesecu, ili čemu god iz vojske nebeske, što nijesam zapovijedio, i tebi se to javi i ti čuješ, onda se raspitaj dobro; pa ako bude istina i doista se učinila ona gadna stvar u Izrailju, izvedi onoga čovjeka ili ženu na vrata svoja, i zaspi ih kamenjem da poginu. (Ponovljeni zakoni 17:2)

Sunce je ljubav prema sebi; mjesec načela obmane; vojska nebeska obmane pojedinačno. Iz svega je sada očigledno da je kovčeg zavjeta označavao Gospoda Samog, jer je u njemu bio zavet ili svedočanstvo (Knjiga izlaska 24:4-7; 34:27; Ponovljeni zakoni 4:13, 23), i isto tako da je krvnim zavjetom (Knjiga izlaska 24:6, 8), bio predstavljen Sam Gospod, Onaj koji daje novo rođenje. Otuda zavjet znači sam preporod.