Bible

 

Ponovljeni Zakon 4

Studie

   

1 A sada, Izrailju, čuj uredbe moje i zakone, koje vas učim da tvorite, da biste poživeli i ušli u zemlju koju vam daje Gospod Bog otaca vaših i da biste je nasledili.

2 Ništa ne dodajte k reči koju vam ja zapovedam, niti oduzmite od nje, da biste sačuvali zapovesti Gospoda Boga svog koje vam ja zapovedam.

3 Oči su vaše videle šta učini Gospod s Velfegora; jer svakog čoveka koji pođe za Velfegorom istrebi Gospod Bog tvoj između tebe.

4 A vi koji se držaste Gospoda Boga svog, vi ste svi živi danas.

5 Gle, učio sam vas uredbama i zakonima, kao što mi zapovedi Gospod Bog moj, da biste tako tvorili u zemlji koju idete da je nasledite.

6 Držite dakle i izvršujte ih, jer je to mudrost vaša i razum vaš pred narodima, koji će kad čuju sve ove uredbe reći: Samo je ovaj veliki narod mudar i razuman.

7 Jer koji je veliki narod kome je Gospod blizu kao što je Gospod Bog naš kad Ga god zazovemo?

8 I koji je narod veliki koji ima uredbe i zakone pravedne kao što je sav ovaj zakon koji iznosim danas pred vas?

9 Samo pazi na se i dobro čuvaj dušu svoju, da ne zaboraviš one stvari koje su videle oči tvoje, i da ne iziđu iz srca tvog dokle si god živ; nego da ih obznaniš sinovima svojim i sinovima sinova svojih.

10 Onaj dan kad stajaste pred Gospodom Bogom svojim kod Horiva, kad mi Gospod reče: Saberi mi narod da im kažem reči svoje, kojima će se naučiti da me se boje dok su živi na zemlji, i da uče tome i sinove svoje;

11 Kad pristupiste i stajaste pod gorom, a gora ognjem goraše do samog neba i beše na njoj tama i oblak i mrak;

12 I progovori Gospod k vama isred ognja; glas od reči čuste, ali osim glasa lik ne videste;

13 I objavi vam zavet svoj, koji vam zapovedi da držite, deset reči, koje napisa na dve ploče kamene.

14 I meni zapovedi onda Gospod da vas učim uredbama i zakonima da ih tvorite u zemlji u koju idete da je nasledite.

15 Zato čuvajte dobro duše svoje; jer ne videste nikakav lik u onaj dan kad vam govori Gospod na Horivu isred ognja,

16 Da se ne biste pokvarili i načinili sebi lik rezan ili kakvu god sliku od čoveka ili od žene,

17 Sliku od kakvog živinčeta koje je na zemlji, ili sliku od kakve ptice krilate koja leti ispod neba;

18 Sliku od čega što puže po zemlji, ili sliku od kakve ribe koja je u vodi pod zemljom;

19 I da ne bi podigavši oči svoje k nebu i videvši sunce i mesec i zvezde, svu vojsku nebesku, prevario se i klanjao im se i služio im; jer ih Gospod Bog tvoj dade svim narodima pod celim nebom;

20 A vas uze Gospod i izvede vas iz peći gvozdene, iz Misira, da mu budete narod nasledni, kao što se vidi danas.

21 Ali se Gospod razgnevi na me za vaše reči, i zakle se da neću preći preko Jordana ni ući u dobru zemlju, koju ti Gospod Bog tvoj daje u nasledstvo.

22 I ja ću umreti u ovoj zemlji i neću preći preko Jordana; a vi ćete preći i naslediti onu dobru zemlju.

23 Pazite da ne zaboravite zavet Gospoda Boga svog, koji učini s vama, i da ne gradite sebi lik rezani, sliku od koje god tvari, kao što ti je zabranio Gospod Bog tvoj.

24 Jer je Gospod Bog tvoj oganj koji spaljuje i Bog koji revnuje.

25 Kad izrodiš sinove i unuke, i ostarite u onoj zemlji, ako se pokvarite i načinite sliku rezanu od kakve tvari i učinite šta nije ugodno Gospodu Bogu vašem, dražeći Ga,

26 Svedočim vam danas nebom i zemljom da će vas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je nasledite, nećete biti dugo u njoj, nego ćete se istrebiti.

27 Ili će vas rasejati Gospod među narode, i malo će vas ostati među narodima u koje vas odvede Gospod;

28 I služićete onde bogovima koje su načinile ruke čovečije, od drveta i od kamena, koji ne vide ni čuju, niti jedu ni mirišu.

29 Ali ako i onde potražiš Gospoda Boga svog, naći ćeš Ga, ako Ga potražiš svim srcem svojim i svom dušom svojom.

30 Kad budeš u nevolji i sve te to snađe, ako se u poslednje vreme obratiš ka Gospodu Bogu svom, i poslušaš glas Njegov,

31 Gospod je Bog tvoj milostiv Bog, neće te ostaviti ni istrebiti, jer neće zaboraviti zavet s ocima tvojim, za koji im se zakleo.

32 Jer zapitaj sada za stara vremena, koja su bila pre tebe, od onog dana kad stvori Bog čoveka na zemlji, i od jednog kraja neba do drugog, je li kad bila ovakva stvar velika, i je li se kad čulo šta takvo?

33 Je li kad čuo koji narod glas Božji gde govori isred ognja, kao što si ti čuo i ostao živ?

34 Ili, je li Bog pokušao da dođe te uzme sebi narod iz drugog naroda kušanjem, znacima i čudesima i ratom i rukom krepkom i mišicom podignutom i strahotama velikim, kao što je učinio sve to za vas Gospod Bog naš u Misiru na vaše oči?

35 Tebi je to pokazano da poznaš da je Gospod Bog, i da nema drugog osim Njega.

36 Dao ti je da čuješ glas Njegov s neba da bi te naučio, i pokazao ti je na zemlji oganj svoj veliki, i reči Njegove čuo si isred ognja.

37 I što mu mili behu oci tvoji, zato izabra seme njihovo nakon njih, i izvede te sam velikom silom svojom iz Misira,

38 Da otera ispred tebe narode veće i jače od tebe, i da tebe uvede u njihovu zemlju i dade ti je u nasledstvo, kao što se vidi danas.

39 Znaj dakle i pamti u srcu svom da je Gospod Bog, gore na nebu i dole na zemlji, nema drugog.

40 I drži uredbe Njegove i zapovesti Njegove, koje ti ja danas zapovedam, da bi dobro bilo tebi i sinovima tvojim nakon tebe, da bi ti se produžili dani na zemlji koju ti Gospod Bog tvoj daje zasvagda.

41 Tada odeli Mojsije tri grada s ove strane Jordana prema istoku,

42 Da bi bežao u njih krvnik koji ubije bližnjeg svog nehotice ne mrzevši pre na nj, i kad pobegne u koji od tih gradova, da bi ostao živ:

43 Vosor u pustinji, na ravnici u zemlji plemena Ruvimovog, i Ramot u Galadu u plemenu Gadovom, Golan u vasanskoj u plemenu Manasijinom.

44 Ovo je zakon koji postavi Mojsije sinovima Izrailjevim.

45 Ovo su svedočanstva i uredbe i zakoni, koje kaza Mojsije sinovima Izrailjevim kad iziđoše iz Misira,

46 S ove strane Jordana u dolini prema Vet-Fegoru u zemlji Siona cara amorejskog, koji življaše u Esevonu, kog ubi Mojsije i sinovi Izrailjevi kad iziđoše iz Misira,

47 I osvojiše zemlju njegovu i zemlju Oga, cara vasanskog, dva cara amorejska, koja je s one strane Jordana prema istoku,

48 Od Aroira, koji je na potoku Arnonu, do gore Siona, a to je Ermon,

49 I sve polje s ove strane Jordana prema istoku do mora uz ravnicu pod Azdot-Fazgom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 222

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

222. I napisaću na njemu ime Boga svojega. Da ovo označava koliko je u skladu sa Božanskom istinom koja je usađena u život, vidi se iz značenja napisati na nekome, kada se kaže da to čini Gospod, što označava usaditi u život, o čemu ćemo govoriti ubrzo, a isto tako iz značenja imena, što označava kvalitet njihovog stanja (o čemu vidi gore, br. 148); i iz značenja od Boga, što označava Božansku istinu koja proizilazi od Gospoda u nebu, pa je tako i Gospod u nebu (vidi br. 220); jer Gospod je iznad neba, jer se pokazuje onima koji su u nebu kao Sunce (kao što se može videti u delu, Nebo i Pakao 116-125). Božansko proizlazeće od Sunca neba, koje se naziva Božanskom istinom, je ono što se u Reči označava Bogom; otuda to da se anđeli nazivaju bogovima, i da je izraz Bog, u jevrejskom jeziku, Elohim, u množini. Iz ovih se razmatranja jasno vidi zašto Gospod ovde kaže, ime Boga moga (br. 219), i u onome što sledi, napisaću na njemu ime grada Boga moga, novoga Jerusalima, koji silazi iz neba od Boga (br. 223).

Razlog da pisanje na nekome označava usađivanje u život je to, što pisati znači staviti nešto na papir iz sećanja, iz misli i uma, da bi se sačuvalo; stoga, u duhovnom smislu, to označava ostati u čovekovom životu, jer je upisano i usađeno u njemu. Tako se prirodni smisao ovoga izraza okrenuo u duhovni smisao; jer prirodno je pisati na papiru ili u knjizi, a duhovo je upisati u život, što se radi onda kada se to usađuje u veru i ljubav; jer ljubav i vera sačinjavaju duhovni život čoveka.

Zato što napisati označava usaditi u život, stoga se kaže za Jehovu, ili Gospoda, da On piše, i da je napisao knjigu, čime se označava ono što jeupisano od Gospoda u čovekovom duhu, to jest, u srcu i duši, ili, što je isto, u njegovoj ljubavi i veri. Kao kod Davida:

Ni jedna kost moja nije bila tebi sakrivena, iako sam sazdan tajno. Zametak moj vidješe oči tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo ni jednoga (Psalam 139:15, 16).

Ponovo:

Neka se izbrišu iz knjige živijeh, s pravednicima neka ne budu zapisani (Psalam 69:28).

Kod Danila:

Svi će se izbaviti koji budu upisani u knjizi (12:1).

Kod Mojsija:

Izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao. A Jehova reče Mojsiju: ko mi je zgriješio, onoga ću izbrisati iz knjige svoje (Izlazak 32:32, 33).

U Apokalipsi:

I vidjeh u desnici onoga što sjeđaše na prijestolu knjigu napisanu iznutra i spolja, zapečaćenu sa sedam pečata (5:1)

Ponovo:

I pokloniše se svi koji žive na zemlji, kojima imena nijesu zapisana u životnoj knjizi Jagnjetovoj, koje je zaklano od postanja svijeta (13:8; 17:8).

I opet:

I vidje gdje se knjige otvoriše. I druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci kao što je napisano u knjigama, po djelima svojim, i ko se ne nađe upisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno (20:12, 13, 15).

I opet:

I nijedan neće ući u Novi Jerusalim osim koji je upisan u Jagnjetovu knjigu života (21:27).

Iz ovoga ne treba razumeti da su osobe upisane u knjizi života, nego da su sve stvari vere i ljubavi upisane u čovekovom duhu (kao što se vidi iz onoga što je rečeno o ovome predmetu u delu, Nebo i Pakao 41-469). Da pisati, u Reči, označava upisati i usaditi u život, vidi se isto tako iz drugih odlomaka gde se to pominje; kao kod Jeremije:

Staviću zakon moj u njih, i napisaću ga na srcima njihovim (31:33).

Staviti zakon u njih, označava Božansku istinu u njih, označava iznutra u čoveka (kao što se može videti, Nebeske Tajne, br. ?074, 2940, 2973); a napisati na njihovim srcima, to je utisnuti na njihovu ljubav, jer srce označava ljubav (vidi Nebeske Tajne 7542, 9050, 10336).

Kod Jezekilja:

I prorok vidje savijenu knjigu. I razvi se preda mnom, i bješe ispisana iznutra i spolja. I bješe u njoj upisan plač i naricanje i jauk (2:9, 10; 3:1-3).

Savijena knjiga napisana iznutra i izvana označava stanje crkve u to vreme, stoga kvalitet života onih koji su pripadali crkvi; stoga savijena knjiga, koja se ovde pominje, slična je onoj knjizi života pomenutoj gore; i pošto je njihov život bio lišen dobara ljubavi i istina vere, kaže se, da je U njoj upisan plač i naricanje i jauk.

Zakonom koji je bio napisan na kamenim pločama prstom Božijim (Izlazak 31:18; Zak. Ponov. 4:13;9:10)

bilo je označeno da zakon mora da bude uveden (utisnut) u život (Nebeske Tajne 9416); zakonom se, u uskom smislu, označavaju zapovesti Dekaloga, ali u širem smislu, cela Reč (vidi Nebeske Tajne 6752, 7463). Kamenom se označava istina, a tamo označava Božansku istinu (vidi Nebeske Tajne 643, 1298, ?72, 6426, 8609, 10376). Isto je označeno riječima zakona napisanog na dvanaest kamenova izvađenih iz Jordana (Zak. Ponov. 27:2-4, 8; Jošua 4:3 i sledeći stihovi).

Kod Jezekilja:

Sine čovječiji, uzmi jedno drvo, i napiši na njemu: Judi i svima sinovima Izraljevim, drugovima njegovijem. Pa onda uzmi drugo drvo, i na njemu napiši: Josifu drvo Jefremovo i svega doma Izrailjeva, drugova njegovijeh. I sastavi ih jedno s drugim da budu kao jedna palica u mojoj ruci (37:16, 17).

Šta ove stvari označavaju niko ne može da zna ukoliko ne zna šta je predstavljeno Judom, a šta Jefremom, a šta Josifom. Judom je predstavljeno nebesko carstvo Gospodovo, a Josifom, njegovo duhovno carstvo; pisanjem njima da drvenim palicama, označava se stanje ljubavi, a otuda život jednog i drugog carstva. Njihova se povezanost u jedno nebo označava njihovim spajanjem u jedan komad, koji može da bude u mojoj ruci /u ruci proroka, odnosno Gospoda/. Značenje je slično značenju Gospodovih reči,

I druge ovce imam koje nisu od ovoga sada; i njih moram dovesti; da bude jedno stado i jedan pastir (Jovan 10:16).

Razlog da je pisano na drvetu je to, što drvo označava dobro, i ono je to što povezuje. (I ove će stvari biti jasnije iz onoga što je pokazano u Nebeskim Tajnama, da Gospodovo carstvo pre njegovog dolaska nije bilo kao posle njegovog dolaska, br. 6372, 8054; da su duhovni posebno bili izbavljeni Gospodovim dolaskom u svijet, i da su se tada povezali s onima koji su bili u Njegovom nebeskom carstvu u jedno nebo, br. 2661, 2716, 2833, 3969, 6854, 7035, 7091, 7828, 9684. Da postoje dva carstva, nebesko i duhovno, i tri neba, i da su ona povezana u jedno nebo, može se videti u delu, Nebo i Pakao 20-28, 1:29-40. Da se Judom, u reprezentativnom smislu, označava Gospodovo nebesko carstvo, Nebeske Tajne 3654, 381, 5583, 6363; da se Josifom označava Gospodovo duhovno carstvo, br. 3969, 3971, 6417; da se Jefremom označava Intelektualno duhovne crkve, br. 3969, 5354, 6222, 6238, 6296; da se drvetom označava dobro ljubavi, br. 643, 3720, 8354.)

Kod Isaije:

Ovaj će reći: ja sam Jehovin; a onaj će se zvati po imenu Jakovljevu, a drugi će se pisati svojom rukom da je Jehovin, i prezivaće se imenom Izrailjevim (44:5).

Ove se stvari kažu o Gospodu i Njegovom Božanskom Ljudskom; a Jakovom i Izrailjem, gde se govori o Gospodu, označava se Njegovo Ljudsko; a da je bilo Jehova, označeno je rečima: Ja sam Jehovin, kao i pisanjem svojom vlastitom rukom Jehovin. (Da se, u najvišem smislu, Izrailjem i Judom označava Gospod, može se videti, Nebeske Tajne 4286, 4570, 6424.)

Kod Jeremije:

O Jehova, nado Izrailjeva; svi koji te ostavljaju neka se posrame; koji odstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, jer ostaviše izvor žive vode. Iscijeli me, o Jehova, i biću izbavljen! (17:13, 14).

Zapisati se na zenlji, je biti osuđen zbog stanja života, jer se zemljom označava ono što je osuđeno (vidi, Nebeske Tajne, 2327, 7418, 8306). Otuda se vidi šta je označeno Gospodovim pisanjem prstom po zemlji, kao što je zabeleženo kod Jovana:

A književnici i fariseji dovedoše k njemu ženu uhvaćenu u preljubi, i postaviše je na srijedu. I rekoše mu: učitelju, ova je žena uhvaćena sad u preljubi; a Mojsije nam u zakonu zapovijedi da takove kamenom ubijamo; šta ti kažeš? Ovo pak rekoše kušajući ga da bi ga imali za što okriviti. A Isus, saže se dolje i pisaše prstom po zemlji (ne gledajući na njih). A kad ga jednako pitahu, ispravi se i reče im: koji je među vama bez grijeha, neka najprije baci kamen na nju. Pa se opt saže i pisaše po zemlji. A kad oni to čuše, pokarani budući od svoje savjesti, izlažahu jedan za drugijem počevši od starješina do pošljednjeg; i osta Isus sam i žena stojeći po sredini. A kad se Isus ispravi, a ne vidjevši ni jednoga do ženu samu, reče: gdje su oni koji te tužahu? Ni jedan te ne osudi? A ona reče: ni jedan, Gospode! A Isus reče: ni ja te ne osuđujem; Idi, i odsele ne griješi (8:3-11).

Gospodovim pisanjem po zemlji, označava se i ono što je označeno gore kod Jeremije, gde se kaže, Koji odstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, naime, da su i oni podjednako osuđeni zbog preljuba; stoga Isus kaže: Onaj koji je među vama bez grijeha, neka baci prvi kamen na nju.

To što je Gospod dva puta pisao po zemlji u hramu, označava, u duhovno msmislu, njihovu osudu zbog preljuba. Jer su Književnici i Fariseji bili oni koji su preljubočinili dobra i falsifikovali istine Riječi, stoga i crkve; a preljube, u duhovnom smislu, su preljubočinjenja dobra i falsifikovanja istine (kao što se može videti gore, br. 141, 161); stoga je On taj narod nazvao preljubočinskim giješnim pokoljenjem (Marko 8:38).

  
/ 1232  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 5354

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

5354. A drugome nadjede ime Efraim. Ovo označava novi razum u Prirodnom, i njegov karakter, što se vidi iz značenja imena i nadjesti ime, naime, karaktera (br. 144, 145, 1754); i iz reprezentacije Efraima, naime, razuma u Prirodnom (vidi niže). Ali prvo treba kazati šta se označava novim razumom i novom voljom označenim Efraimom i Manasijom. U crkviu se doista zna da čovek treba da se nanovo rodi (to jest da bude preporođen) kako b ušao u carstvo Božije; jer ovo je Gospod jasno objavio kod Jovana 3:3, 5. Ali šta je to biti nanovi rođen, poznatzo je samo malome broju, jer malo (ljudi) znaju šta je dobra a šta istina, jer ne znaju šta je to ljubav prema bližnjemu; kad bi ovo znali, oni bi istoi tako znali i šta je dorbo i istina; jer sve je dobro što potiče od iskrene ljubavi prema bližnjemu.

2. Ali niko ne može da bude u ovome dobru od sebe, jer je ono od Nebeskog samog koje utiče od Gospoda. Ovo Nebesko utiče neprekidno, ali mu zla i obmane stoje na putu i sprečavaju da on to prima; stoga da bi to mogao primati, čovek mora da ukloni zla i obmane koliko god može, i tako da se pripremi da prima influks. Kada posle otklanjanja zala počne da prima influks, tada u isto vreme prima i novi razum i novu volju; i od nove volje i novoga razuma, on oseća zadovoljstvo kad čini dobro bližnjemu bez sebičnog cilja, a od novog razuma opaža zadovoljstvo kad uči o dobru i o istini radi njih samih i radi života. Onoliko koliko se stvaraju ovaj novi razum i nova volja kroz influks od Gospoda, toliko čovek koji se preporodio, priznaje i veruje da dobro i istina kod njega, a koji na njega utiču, da nisu od njega nego od Gospoda, kao i to, da sve ono što je od njega samoga, ili što je njegovo vlastito, da je samo zlo.

3. Sve ovo pokazuje šta je to biti nanovo rođen, kao i št e novi razum i nova volja. Ali preporađanje kroz koje se dobija novi razum i nova volja, ne izvodi se u trenutku, nego traje od najranijeg detinjstva sve do svršetka života, a posle u drugom životu kroz večnost; a izvodi se Božanskim sredstvima, koja su nebrojena i neizreciva; jer sam po sebi, čovek je samo zlo. O ovim sredstvima malo ko išta zna u naše vreme, zato što čovek neće da bude preporođen, niti misli da postoji preporod, a koji sadrži neizrecive stvari, čini glavni deo anđeoske mudrosti i takve je prirode da to ne može da u potpunosti razume ni jedan anđeo kroz večnost. Otuda je to glavni predmet o kome se govori u unutrašnjem smislu Reči.

4. Da je Efraim novi razum u Prirodnom, jasno je iz mnogih odlomaka u Reči, posebno kod Osije (Ozeja), koji puno govori o Efraimu, i gde čitamo sledeće: Poznajem Efraima , a Izrailj nije sakriven od mene; jer se sada kurvaš, Efraime, Izrael se oskrvni. I ponositost Izrailjeva svjedoči mu u oči; za to će Izrailj i Efraim pasti za bezakonje svoje, i pašće i Juda s njima, Trubite u rog u Gabi, u trubu u Rami. Efraim će opustjeti u dan kara. Zato ć u ja biti Efraima kao moljac, i biti kao crv domu Judinu: I Efraim vidje bolest svoju, i Juda svoju ranu, i otide Efraim Asircu i Juda posla caru koji bi ga branio, ali vas on ne može iscijeliti niti će vas opostiti rane vaše Osija 5:3, 5, 9, 12, 13).

Opet kod istoga proroka: Kad liječim Izrailja, tada se pokazuje nezakonje Efarfimovo i zloća Samarijska; jer čine laž, i lupež ulazi. Efraim je kao glub, lud, bezuman; zovu Egipat, idu u Asirsku. Kada otidu, razapeću na njih mrežu svoju, kao ptice nebeske svući ću ih, karaću ih kako je kazivano na zboru njihovu Osija 7:1, 11, 12)

5. Opet: Proždrijeće se Izrailj, biće među narodima kao sud, na kom nema miline. Jer otidoše k Asircu, divljemu magarcu, koji je sam za se; Efraim naima ljubavnike Osija 8:8, 9). Oni neće nastavati u zemlji Gospodnjoj; nego će se vratiti Efraim u Egipat, i oni će jesti nečisto u Asirskoj Osija 9:3. Opkolio me je Efraim lažju i dom Izrailjev prijevarom; ali Juda još vlada s Bogom i vjeran je sa svetima. Efraim se hrani vjetrm, i ide za ustokom (isočnim vjetrom); svaki dan množi laž i pogibao, i hvataju vjeru s Asircem i nose ulje u Egipat Osija 11:12; 12:1); pored mnogih drugih odlomaka kod istoga proroka o Efraimu (kao u pogl. (4:17-19; 5:3, 5, 9, 11-14; 7:8-9, 9:8).

6. U svim ovim odlomacima pod Efraimom se misli na Intelektualno crkve, pod Izrailjem, njeno Duhovno, a pod Judom, njeno Nebeskol; pa pošto se itelektualnio crkve označava Efraimom, stoga se tako često kaže da Erfaim otide u Egipat, i u Asirsku, jer se Egiptom označavaju spoljašnja-znanja, a Asirskom, umovanja od spoljašnjih-znanja; oba se odnose n azum. (Da Egipat označava spoljašnja-znanja, može se videti gore, br. 116, 1165, 4966); a da Asirska označava razum i umovanje , br. 119, 1186).

7. Na sličan način u sledećim se odlomcima pod Efraimom misli se na razumevanje u crkvi (razum crkve): Raduj se mnogo, kćeri Sionska, podvikuj, kćeri Jerusalimska; evo, car tvoj ide k tebi, pavedan i spasava, krotak i jaše na magaretu, i na magaretu, mladetu magaričinu. Jer ću istrijebiti iz Efraima kola i iz Egipta konje, i istrijebiće se luk ubojiti, i on će kazivati mir narodima i vlast će mu biti od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih. Jer razapeh sebi Judu kao luk, i naučih Erfraima, i podigoh sinove tvoje, Sione, na sinove tvoje , Grčka, i učinih te da si kao mač junački (Zaharija 9:9, 10, 13);

Ovo se kaže o Gospodovom dolasku i o Neznabošcma. Istrijebiti kola iz Efraima i konje iz Jerusalima, označava otseći razumevanje crkve (razum crkve) ; naučih Efraima luku označava dati novo razumevanje (razum): Da kola označavaju doktrinu, može se videti gore. br. 5321); a konj, razumevanja (br. 2760-2762, 3217); i luk oznaava doktrinu (br. 685, 686, 2709); jer doktrina zavisi od razumevanja , jer ono što se razume, to se veruje, tako da razumevanje doktrine određuje karakter vere.

8. Otuda se sinovi Efraimovi nazivaju oni koji strijeljaju iz luka, kod Davida: A sinovi Efraimovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag kad bijaše boj (Psalam 78:9).

Kod Jezikilja: Ti, sine čovječiji, uzmi jedno drvo i napiši na njemu: Judi i sinovima Izrailjevim, drugovima njegovijem. Pa onda uzmi drugo drvo, i na njemu napiši: Josipu drvo Efraimovo i svega doma Izrailjeva, drugova njegovijeh. I sastavi ih jedno s drugim da budu kao jedno u mojoj ruci, i reci im: ovako veli Jehova Bog: evo, ja ću uzeti sinove Izrailjeve iz naroda u koje otidoše, i sabraću ih od svuda, i dovešću ih u zemlju njihovu Jezekilj 37:16, 217? 37:19); ovde se pod Judom misli na Nebesko crkve, pod Izrailjem, na Duhovno, a pod Efraimom na njeno Intelektualno. Da ovi postaju jedno kroz ljubav ka bližnjemu, označeno je jednim drvetom (štapom) koji je načinjen od dva. (Da je drvo dobro ljubavi ka bližnjemu, pa stoga i dobro u delima, može se videti gore, b. (1110, 2784, 2812, 3720, 4943).

9. Kod Jeremije: Jer će doći dan kad će vikati čuvari na gori Efraimovoj: ustanite, da idemo na Sion, ka Jehovi Bogu svojemu. Ići će plačući, s molitvama ću ih dovesti natrag; i vodiće ih pokraj potoka pravijem putem, na kom se neće spoticati, jer sam otac Izrailju , a Efraim je prvenac moj (Jeremije 31:6, 9);

Ko stoga: Čujem doiista Efraima gdje tuži: pokarao si me, te sam pokaran, kao june neuko; obrati me da se obratim, jer si ti Jehova Bog moj. Nije li mi Efraim mio sin? nije li dijete predrago? Od kad govorih protiv njega, jednako ga se opominjem; za to je srce moje ustreptalo radi njega, doista ću se smilovati na nj, govori Jehova Jeremija 31:18, 20).

Kod istoga:- I povratiću Izrailja u torove njegove, i pašće po Karmelu i Bazanu, i po gori Efraimovoj i Galadu sitiće se duša njegova Jeremija 50:19).

Kod Isaije: Teško gizdavome vijencu pijanica Efraimovih, uvelom cvijetu krasnoga nakita njihova koji su uvrh rodnoga dola, pijani od vina! (Isaija 28:1).

10. I u ovim odlomcima Efraim oznčava razumevanje crkve. Razumevanje crkve je razumevanje članova crkve o istinma i dobrima, to jest, o doktrinama vere i ljubavi prema bližnjemu; to jest, pojam, ili ideja o tome. Sama istina je Duhovno crkve, a dobro je njenoi Nebesko; ali različiti ljudi različito shvataju istinu i dobro; kakvo je razumevanje istine, takva je istina kod nekog; Isto je i sa razumevanjem dobra.

11. Šta je volja crkve, koja je volja označena Manasijom, može se saznati iz onoga kako se ona shvata, a to je označeno Efraimom. Sa voljom crkve je kao i sa razumevanje crkve, to jest, ona je različita kod svake osobe. Manasija označava ovakvu volju kod Isaije: Od gnjeva Jehove nad vojskama zamračiće se zemlja i narod će biti kao hrana ognja, niko neće požalii brata svojega. Manasija Efraima, i Efraim Manasiju, a obojice će se složiti na Judu: Kod svega toga neće se odvratiti gnjev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta (Isaije 9:19-21); ovde niko neće požaliti brata svojega Manasija Efraima, a Efraim Manasiju, označava da će volja člana crkve biti protivu razumevanja, i razumevanje protivu njegove volje.

12. Kod Davida: Bog reče u svetinji svojoj: veseliću se i razdijeliću Sihem, i dolinu Sohot razmjeriću. Moj je Galad, moj je Manasija. Efraim je krjepost glave moje, Juda je skiptar moj Psalam 60:6, 7);

Opet: Pastire Izrailjev, čuj! koji vodiš sinove Josipove, kao ovce, koji sjediš na heruvimima, javi se. Pred Efraimom i Benjaminom i Manasijom probudi krjepost svoju, i hodi da nam pomogneš (Psalam 80:1, 2); i ovde Efraim označava razumevanje crkve, a Manasija njenu volju. Isto je jasno iz blagoslova koji je Jakov dao Efraimu i Manasiji pred svoju smrt (Postanje 48); isto kao i iz Jakovljevog prihvatanja Efraima umesto Rubena i Manasije umesto Simeona (stihovi 3-5); jer se Rubenom onačavalo razumevanje crkve, ili vera u razumevanju (u razumu) i u doktrinei (br. 3861, 3866); Simeonom, vera u delu, ili poslušnosti volje da se izvršava istina, od koje i preko koje se stvara ljubav k ližnjemu, a to je istina u delu, koja je dobro nove volje (br. 3869-3872).

13. Razlog što je Jakov, tada Izrailj, blagoslovio Efraima više nego Manasiju, polažući svoju desnu ruku na prvoga a levu na drugoiga (stihovi 13-20), bio je isti onaj kao kad je Jakov ranije okrenuo ka sebi pravo prvenaštva od Isava, i isti u slučaju Fereza i Zare, sinova Judinih od Tamare, kada je Zare, koji je bio prvorođeni, izašao posle Fereza (Postanje 38:28-30). Razlog je bio to što je istina vere, koja pripada razumu, po izgledu na prvome mestu za vreme čovekovog preporađanja, posle čega da dolazi dobro ljubavi ka bližnjemu, koje pripada volji, koje je po izgledu na drugome mestu; dok je u stvari dobro na prvome mestu, što se jasno pokazuje onda kad se čovek preporodi (vidi gore, br. 3314, 3539, 3548, 3556, 3563, 3570, 3576, 3603, 3701, 4243, 4244, 4247, 4337, 4925, 4926).

  
/ 10837