Ang Bibliya

 

Brojevi 16

pag-aaral

   

1 A Korej, sin Isara sina Kata sina Levijevog, i Datan i Aviron sinovi Elijavovi, i Avnan sin Faleta sina Ruvimovog pobuniše se,

2 I ustaše na Mojsija, i s njima dvesta i pedeset ljudi između sinova Izrailjevih, glavara narodnih, koji se sazivahu na zbor i behu ljudi znatni.

3 I skupiše se na Mojsija i na Arona i rekoše im: Dosta nek vam je; sav ovaj narod, svi su sveti, i među njima je Gospod; zašto se vi podižete nad zborom Gospodnjim?

4 Kad to ču Mojsije, pade ničice.

5 Potom reče Koreju i svoj družini njegovoj govoreći: Sutra će pokazati Gospod ko je Njegov, i ko je svet, i koga je pustio k sebi, jer koga je izabrao onog će pustiti k sebi.

6 Ovo učinite: Uzmite kadionice, Korej sa svom družinom svojom.

7 I metnite sutra u njih ognja i metnite u njih kada pred Gospodom, i koga izbere Gospod onaj će biti svet. Dosta nek vam je, sinovi Levijevi!

8 I reče Mojsije Koreju: Čujte sinovi Levijevi!

9 Malo li vam je što vas je Bog Izrailjev odvojio od zbora Izrailjevog pustivši vas k sebi da vršite službu u šatoru Gospodnjem i da stojite pred zborom i služite za nj?

10 Pustio je k sebi tebe i svu braću tvoju, sinove Levijeve, s tobom, a vi tražite još i sveštenstvo?

11 Zato ti i sva družina tvoja skupite se na Gospoda. Jer Aron šta je da vičete na nj?

12 I posla Mojsije da dozovu Datana i Avirona, sinove Elijavove. A oni odgovoriše: Nećemo da idemo.

13 Malo li je što si nas izveo iz zemlje u kojoj teče mleko i med da nas pobiješ u ovoj pustinji, nego još hoćeš da vladaš nad nama?

14 Jesi li nas odveo u zemlju gde teče mleko i med? I jesi li nam dao da imamo njive i vinograde? Hoćeš li oči ovim ljudima da iskopaš? Nećemo da idemo.

15 Tada se rasrdi Mojsije vrlo, i reče Gospodu: Nemoj pogledati na dar njihov; nijednog magarca nisam uzeo od njih, niti sam kome od njih učinio kakvo zlo.

16 Potom reče Mojsije Koreju: Ti i svi tvoji stanite sutra pred Gospodom, ti i oni i Aron.

17 I uzmite svaki svoju kadionicu, i metnite u njih kada, i stanite pred Gospodom svaki sa svojom kadionicom, dvesta i pedeset kadionica, i ti i Aron, svaki sa svojom kadionicom.

18 I uzeše svaki svoju kadionicu, i metnuvši u njih ognja metnuše u njih kada, i stadoše na vrata šatora od sastanka s Mojsijem i Aronom.

19 A Korej sabra na njih sav zbor na vrata šatora od sastanka; tada se pokaza slava Gospodnja svemu zboru.

20 I reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći:

21 Odvojte se iz tog zbora, da ih odmah satrem.

22 A oni padoše ničice i rekoše: Bože, Bože duhovima i svakom telu! Ovaj jedan zgrešio, i na sav li ćeš se zbor gneviti?

23 Opet reče Gospod Mojsiju govoreći:

24 Reci zboru i kaži: Odstupite od šatora Korejevog i Datanovog i Avironovog.

25 I ustavši Mojsije otide k Datanu i Avironu, a za njim otidoše starešine Izrailjeve.

26 I reče zboru govoreći: Odstupite od šatora tih bezbožnika, i ne dodevajte se ničeg što je njihovo, da ne izginete sa svih greha njihovih.

27 I odstupiše sa svih strana od šatora Korejevog i Datanovog I Avironovog; a Datan i Aviron izašavši stadoše svaki na vrata od šatora svog sa ženama svojim i sa sinovima svojim i s decom svojom.

28 Tada reče Mojsije: Ovako ćete poznati da me je Gospod poslao da činim sva ova dela, i da ništa ne činim od sebe:

29 Ako ovi pomru kao što mru svi ljudi, i ako budu pokarani kao što bivaju pokarani svi ljudi, nije me poslao Gospod;

30 Ako li šta novo učini Gospod, i zemlja otvori usta svoja i proždre ih sa svim što je njihovo, i siđu živi u grob, tada znajte da su ovi ljudi uvredili Gospoda.

31 A kad izgovori reči ove, rasede se zemlja pod njima,

32 I otvorivši zemlja usta svoja proždre ih, i domove njihove i sve ljude Korejeve i sve blago njihovo.

33 I tako siđoše sa svim što imahu živi u grob, i pokri ih zemlja i nesta ih iz zbora.

34 A svi Izrailjci koji behu oko njih pobegoše od vike njihove, jer govorahu: Da nas ne proždre zemlja.

35 I izađe oganj od Gospoda, i sažeže onih dvesta i pedeset ljudi koji prinesoše kad.

36 Tada reče Gospod Mojsiju govoreći:

37 Kaži Eleazaru, sinu Arona sveštenika neka pokupi kadionice iz tog garišta, i ugljevlje iz njih neka razbaci, jer su svete;

38 Kadionice onih koji ogrešiše duše svoje neka raskuju na ploče da se okuje oltar, jer kadiše njima pred Gospodom, zato su svete, i neka budu sinovima Izrailjevim znak.

39 I pokupi Eleazar sveštenik kadionice bronzane, kojima behu kadili oni što izgoreše, i raskovaše ih na okov oltaru

40 Za spomen sinovima Izrailjevim, da ne pristupa niko drugi koji nije roda Aronovog da kadi pred Gospodom, da mu ne bude kao Koreju i družini njegovoj, kao što mu beše kazao Gospod preko Mojsija.

41 A sutradan vikaše sav zbor sinova Izrailjevih na Mojsija i na Arona govoreći: Pobiste narod Gospodnji.

42 A kad se stecaše narod na Mojsija i na Arona, pogledaše na šator od sastanka, a to oblak na njemu, i pokaza se slava Gospodnja.

43 I dođe Mojsije i Aron pred šator od sastanka.

44 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

45 Uklonite se iz tog zbora da ih odmah potrem. A oni padoše ničice.

46 I reče Mojsije Aronu: Uzmi kadionicu, i metni u nju ognja s oltara, i metni kada, i idi brže ka zboru, i očisti ih; jer gnev žestok izađe od Gospoda, i pomor poče.

47 I uzevši Aron kadionicu, kao što mu reče Mojsije, otrča usred zbora, i gle, pomor većbeše počeo u narodu; i okadiv očisti narod.

48 I stajaše među mrtvima i živima, i ustavi se pomor.

49 A onih koji pomreše od tog pomora beše četrnaest hiljada i sedam stotina, osim onih što izgiboše s Koreja.

50 I vrati se Aron k Mojsiju na vrata šatora od sastanka, kad se ustavi pomor.

   

Mula sa Mga gawa ni Swedenborg

 

Nebeske Tajne # 4402

Pag-aralan ang Sipi na ito

  
/ 10837  
  

4402. I nazva ga: Silni Bog Izrailjev. Da ovo označava (da sve ovo dolazi) od Božanskog Duhovnog, vidi se iz značenja Bog Silni (objašnjeno u onome što je niže); i iz značenja Izrailja, što je duhovno (vidi br. 4286, 4292). U pogledu onoga što reklo o stihu 17 ovoga poglavlja do sada, slučaj je ovakav: U ovom poglavlju, u najvišem smislu, govori se o Gospodu, i to prevazilazi čovekovu misao (jer je to Božansko), pa je stoga dopušteno rasvetliti te stvari onim što što se pokazuje u idejama koje pokazuju kako Gospod preporađa čovekovo Prirodno; jer u unutrašnjem smislu, ovde se radi i o preporodu čovekovog Prirodnog , jer preporod čoveka je slika Gospodove glorifikacije (proslavljenja) (br. 3138, 3212, 3296, 3490). Jer je Gospod Sebe proslavio, to jest, učinio je SebeBožanskim, u skladu s Božanskim redom; a u skladu s tim redom, On preporađa čoveka, to jest, čini ga duhovnim i nebeskim; ovde, kako On čini čoveka duhovnim, jer Izrailj označava duhovnog čoveka.

2. Duhovni čovek nije unutarnji racionalni čovek, nego unutarnji prirodni. Unutarnji racionalni čovek je ono što se naziva nebeski čovek. Šta je razlika između duhovnog i nebeskog čoveka, više puta je već bilo rečeno. Čovek postaje duhovan tako štose kod njega istine povezuju sdobrom, to jest, ono što pripada veri, povezje se s onim što pripada ljubavi ka bližnjemu, a sve ovo u njegovom Prirodnom. Tamo se prvo istine povezuju s dobrom, onda unutarnje istine. Povezivaje spoljašnjih istina u Prirodnom razmatrano je u ovome poglavlju od stiha 1 do 17; a povezivanje unutarnjih istina s dobrom, od stiha 17

do kraja. Unutarnje se istine ne povezuju s dobrom ni na koji drugi način nego prosvetljenjem koje se uliva preko unutrašnjeg čoveka u spoljašnjeg. Preko ovoga prosvetljenja, Božanske istine postaju očite samo na opšti način, kao kad se bezbroj predmeta vidi okom kao neka tamna jednostavna stvar koja se neističe ničim. Ovo prosvetljenje, u kojemu se istine pokazuju samo na opšti način, bilo je označeno Isavovim rečima Jakovu, a ono da ti ostavimnekoliko ljudi što su sa mnom; i Jakovljevim odgovorom, Na šta? daj da nađem milost pred gospodarom svojim (u tvojim očima) (o čemu vidi br. 4385, 4386) 3. Da je duhovni čovek relativno u tami, vidi br. 2708, 715, 2716, 2718, 283, 849, 2935, 2937, 3241, 3246, 3833. Ovaj duhovni čovek predstavljen je Izrailjem (br. 4286). Duhovni se čovek tako naziva jer se svetlo neba, u kome je inteligencija i mudrost, uliva u one stvari kod čoveka koje su u svetlu sveta, i čini da se stvari koje su u svetlu neba predstavljaju u onima koje su u svetlu sveta, i da na taj način korespondiraju. Govoreći preciznije, duhovno je Božanska svetlost sama koja je od Gospoda; stoga je ona shvatanje istine o otuda i mudrost. Ali kod duhovnog čoveka ova svetlost pada u stvari koje pripadaju veri kod čoveka, i za koje on veruje da su istinite; dok kod nebeskog čoveka ona pada u dobro ljubavi. Međutim, ove su stvari jasne onima koji su u svetlosti neba, a zatamnjene onima koji su u svetlosti sveta, a to zanči (zatamnjene su) većini ljudi u naše dane, toliko su zatamnjene da u skoro nerazumljive; pa ipak, pošto se o njima govori u unutrašnjem smislu, i pošto su takve prirode, treba ih otkriti; vreme dolazi kada će biti prosvetljenost.

4. Razlog da je oltar nazvan Silni Bog Izrailjev, i što se time označavalo unutarnje bogoštovanje od Božanskog Duhovnog, je to, što u najvišem smislu, Bog Silni je isto što i Božansko Duhovnom, a tako isto što i Izrailj. (Da Izrailj označava Gospoda u pogledu Božanskog Duhovnog a u reprezentativno smislu, Gospodovu duhovnu crkvu ili, što je isto, čoveka koji je duhovan, može se videti gore, br. 4286, 4292).

U izvornom jeziku El Elohe znači Bog Bog, a najbliže je rečima Bog bogova. (prim. prev. Bog znači Sila, Snaga, Mo , u našem jeziku kao i u Sanskritu, jeziku Hinduskih Veda). U Reči, Jehova ili Gospod se na mnogim mestima označava sa El, u jednini, a isto taklo i sa Eloah; a On se naziva i Elohim, u množini; ponekad oba u istom stihu, ili u istom nizu. Onaj koji nije upoznat s unutrašnjim smislom Reči, taj n ože znati zašto je ovako. Da El sadrži jedno, a Eloah drugo, a Elohim opet nešto drugo, svako može da prosudi iz toga što je Reč Božanska, to jest, poreklom je od Božanskog, i ona je nadahnuta u svakoj reči, štaviše, u svakoj najmanjoj tački.

5. Šta El sadrži kad se pomene, a šta Elohim, može se videti iz onoga što je ponekad pokazano gore, naime, da se El i Elohim, ili Bog pominje kada se govori o istini (vidi br. 709, 2586, 2769, 2807, 2822{ign95} 3921kraj, 4287). Otuda to, da El i Elohim, u najvišem smislu, označavaju Božansko Duhovno, jer je ovo isto što i Božanska istina, s tom razlikom što El označava istinu u volji i delu, što je isto što i dobro od istine (br. 4337, 4353, 4390). Izraz Elohim se koristi u množini, jer se istinom Božaskom označavaju sve istine koje su od Gospoda. Otuda se i anđeli ponekad nazivaju u Reči Elohim, ili bogovi (br. 4295), kao što će se pokazati iz odlomaka navedenih iz Reči niže. Sada, pošto u najvišem smislu, El i Elohim označavaju Gospoda u pogledu istine, oni isto tako označavaju Njega i u pogledu moći, jer istina je takojoj se pripisuje moć(br. 3091, 4015). Stoga, gde god se govori o istini u Reči, Gospod se naziva El i Elohim, to jest, Bog. Otuda isto tako, da u izvornom jeziku El oznčava onoga ko je silan.

6. Da se El i Elohim ili Bog, pominju u Reči gde se govori o Božanskom Duhovnom ili, što je isto, o Božanskoj istini, a otuda i o Božanskoj sili, a što je još vidljivije iz sledećih odlomaka.

Kod Mojsija: Bog reče Izrailju noći u utvari; Jakove! Jakove! A on reče: evo me! I Bog mu reče: ja sam Bog, Bog oca tvojega; ne bojse otići u Egipt, jer ću od tebe učinii velik narod. (Postanje 46:2, 3). Pošto su ove reči upućene Izrailju, kojega će On učiniti velikim narodom, pa je stoga predmet o kome se raspravlja istina i njena sila, to se kaže ElElohim, što, u približnom smislu, znači Bog bogova, a u približnom smislu, Elohim znači bogove, jer se time opisuju istine i njihova sila, što je jasno kod istoga: I ondje načini žrtvenik, i nazva ono mjesto: Bog Betiljski, jer mu se ondje javi Bog, kada je bježao od brata svojega (Postanje 35:7). I na drugome mestu kod istoga: Jer je Jehova Bog vaš, Bog nad bogovima i gospodar nd gospodarma, Bog veliki, silni i strašni, koji ne gleda ko je ko, niti prima poklona(Zak. Ponovljeni 10:17). gde se Bog bogova izražava sElohe Elohim, a posle sa Bog ili El, kome se pripisuje veličina i moć .

7. Kod Davida: Jer je Jehovas velik Bog i velik car nad svijem bogovima. U njegovoj ruci su dubine zemaljske, i visine gorske njegove su. (Psalam 95:3, 4). ovde se koristi reč Bog ili El, jer se govori o Božaskoj istini i sili; kaže se bogovi, jer se govori o istinama koje otuda potiču; jer u unutrašnje mislu, car označava istinu (br. 1672, 2015, 2069, 3009, 3670). Otuda je očito šta označava veliki car iznad svih bogova. UNjegovoj su ruci dubine zemaljske ozačava istine crkve, koje se nazivaju visine gorske, zbog moći (sile) od dobra.

Kod istoga: Ko da se u nebu poredi s Jehovom? ko je među sinovima bogova (Elim) sličan Jehovi? Bog ili (El) silni je u tajnama svetih. O Jehova nad vojskama! ko je silan kao Ti, o Jah? (Psalam 89:6-8). Ovde sinovi bogova ili Elima, označavaju istine Božanske, čija je moć očita; jer se kaže Bog, El, svemogući, Jehova Bog nad vojskama, ko je silan kao Ti? 8. Tako i nadrugome mestu kod Davida: Dajte Jehovi, sinovi Božiji, dajte Jehovi slavu i čast! Psalam 29:1).

Kod Mojsija: A oni popadoše ničice i rekoše. Bože, Bože duhovima i svakom tijelu! ovaj je jedan zgriješio, i na sav li ćeš se zbor gnjeviti? (Brojevi 16:22).

Kod Davida: Rekoh, bogovi ste (Elohim) i sinovi ste Najvišega (Psalam 82:6; Jovan 10:34); gde se nazivaju bogovima zbog istina, jer sinovi su istine (vidi br. 489, 491, 533, 147, 2628, 3373, 3704).

Opet: Slavite Jehovu, jer je dobar; jer je do vijeka milost njegova. Slavite Boga nad bogovima, jer je do vijeka milost njegova (Psalam 136:1, 2).

Kod Danila: I taj će car činiti što hoće, i podignuće se i uzvisiće se iznad svakoga boga (El), čudno će govoriti na Boga nad bogovima (Elohim), i biće srećan dokle se ne svrši gnjev, jer će se izvršiti što je određeno. (Danijel 11:36. iz ovoga se vidi da, u približnom smislu, bogovi se odnose na istine koje su od Gospoda.

9. Da se kaže El ili Bog, u jednini, kada se govori o sili koja dolazi od Božanske istine, ili, što je isto, od moći koja je od Božanske istine, ili, što je isto, od Gospodovog Božanskog Duhovnog, može se videti iz sledećih odlomaka.

Kod Mojsija: neka moja ruka bude kao ruka Boga (El) na onoga koji čini zlo (Moga bih vam dosaditi , u Daničićevom prevodu) (Postanje 31:29). I opet: Nema sile za Boga (El) ( Zak. Ponovljeni 28:32) (prim. prev. ovo je prevod u skladu s prevodom sličnoga teksta u Psalmu 89:26, 27, vidi citat iz toga Psalma niže); inače, ovaj se tekst ne nalazi na označenom mestu).

Kod Miheja: Nema sile za Boga (El) Mihej 2:1. (prim. prev. onaj tekst se ne nalazi na označenome mestu.) Sile za Boga (ruka za Boga) označava da treba da ima moći. (Da ruka označava moć, može se videti, br. 878, 3387; da se ruka kaže za istinu, br. 3091.) Kod Davida: Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. On će me zvati: ti si otac moj, Bog (El) moj i grad spasenja mojeg (89:25, 26). govoreći o moći od istina.

Kod istoga: O Jehova, grade moj, zaklone moj, koji se ne može oboriti, izbavitelju moj, Bože (El) moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla,štite moj, rože spasenja mojega, utičište moje! (Psalam 18:2-4).

Kod istoga: Zao čovek kaže u srcu svome: Bog je zaboravio, okrenuo je lice svoje, ne će vidjeti nigda. Ustani, Gospode! digni ruku svoju, ne zaboravi nevoljnijeh!Za što bezbožnik da ne mariza Boga (Elohim) govoreći u srcu svome da ti ne ćeš vidjeti? (Psalam 10:10-13).

10. Kod Isaije: Ostatak će se vratiti, ostatak Jakovljev, Bogu (El) silnome (Isaija 10:21).

Kod istoga: Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: divni, savjetnik, Bog (El) silni, otac vječni, knez mirni (Isaija 9:6).

Kod istoga: Gle, Bog (El) je spasenje moj, uzdaću se i ne ću se bojati, jer mi je sila i pjesma Gospod Bog (El), on mi bi spasitelj. (Izaija 12:2).

Kod istoga: Ja sam Bog (El). Ja sam od prije svijet posta, i niko nemože izbavii iz ruke moje; kad radim, ko će smetati? (Isaija 43:12, 13). kaže se za silu.

Kod Jeremije: Bože (El) veliki i silni! kojemu je ime Jehova nad vojskama Jeremija 32:18. U drugoj knjizi Samuilovoj: S tobom razbijam vojsku, s Bogom (El) svojim skačem preko zida. Put je Božji vjeran, riječ Jehovina čista. On je štit svjema kojise uzdaju u nj. jer ko je Bog (El) osim Jehove? i ko je stijena osim Boga (Elohim) našega? Bog (El) je krjepost moja i sila moja (22:3033). 11.

Kod Mojsija: Bog (El) nije čovek da laže, ni sin čovječiji da se pokaje. Što kaže neće li učiniti? i što kaže, ne će li izvršiti? On ga je izveo iz Egipta. on mu je kao snaga jednorogova. Jer nema čini na Jakova ni vračanja na Izrailja; u ovo doba govoriće se o Jakovu i o Izrailju, šta je učinio Bog (El). (Brojevi 23:19, 22, 23); gde se, u unutrašnjem smislu, govori o moći i istini.

Kod istoga: Bog (El) ga je izveo izEgipta, i on mu je kao snaga jednorogova; poješće narode koji su mu neprijatelji, i kosti će njihove potrti, i strijelama svojim postrijaljati ih Brojevi 24:8. Da rogovi i snaga jednorogova označavaju moćistine od dobra, vidi br. 2832; da ne pominjemo druge odlomke. Pošto većina stvari u Reči imaju i suprotno značenje, tako isto i bog i bogovi, koje se reči koriste kada se govori o obmani i o moći obmane; kao kod Jezikilja: Najgrabriji unaci (bogovi, Elim) govoriće mu isred groba njehovijeh, koji sidoše i leže neobrezani, pobijeni mačem Jezekilj 32:21).

Kod Isaije: Koji se upaljujete ulugovima pod svakijem zelenijem drvetom (pod bogovima Elim), koljete sinove svoje u potocima, pod vrletima kamenijem (Isaija 57:5. gde se reč bogovi koristi zbog obmana. Slično i na drugim mestima.

NASTAVAK O VELIKOM ČOVEKU I KORESPONDENCIJI, OVDE KORESPONDENCIJI S OKOM I SA SVETLOŠĆU.

  
/ 10837  
  

Mula sa Mga gawa ni Swedenborg

 

Nebeske Tajne # 3704

Pag-aralan ang Sipi na ito

  
/ 10837  
  

3704. I Bog Isakov. Da ovo označava Gospoda kao Božansko Ljudsko, jasno je iz reprezentacije Isaka, što je Gospodovo Božansko Racionalno; a pošto ljudsko počinje u Racionalnom (vidi br. 2194), i pošto ljudsko potiče i opstoji zahvaljujući Racionalnom, stoga ovde Bog Isakov označava Gospodovo Božansko Ljudsko. Kao u nebu, i kod čoveka, kao i sveukupnoj prirodi, sve kako u opštem tako i u posebnom odnosi se na dobro i istinu, pa stoga i u Gospodovom Božanskom postoji razlika između Božanskog dobra i Božanske istine. Pa se Gospodovo Božansko dobro naziva Ocem, a Njegova Božanska istina Sinom, dok je Gospodovo Božansko samo dobro; to jest, Dobro samo; a Božanska istina je Gospodovo Božansko dobro koje se pokazuje u nebu; to jest, pred anđelima. To je slično suncu. U svojoj suštini, sunce je čista vatra, a svetlost, koja se vidi tamo, nije u suncu, ali je iz (od) sunca. (Da je Gospod u pogledu Božanskog dobra predstavljen suncem, i da je On u drugom životu sunce u sveukupnom nebu, može se videti gore, br. 1053, 1524, 1529, 1531, 2495, 3636, 3643; i da je Gospod u pogledu Božanske istine predstavljen svetlošću, i da je On svetlost u celom nebu, vidi br. 1053, 1521, 1529, 1530, 2776, 3138, 3195, 3222, 3223, 3339, 3341, 3636, 3643). Na taj način, u Svojoj suštini Gospod je samo Božansko dobro, a tako isto i u pogledu Božanskog samog i Božanskog Ljudskog; ali Božanska istina nije Božansko dobro, nego je od Božanskog dobra, jer kao što je ranije rečeno, ono se tako pokazuje (izgleda) u nebu. I pošto Božansko dobro izgleda kao Božanska istina, stoga, kako bi ga čovek shvatio, u Gospodovom Božanskom postoji razlika između Božanskog dobra i Božanske istine: a Božansko dobro je ono što se u Reči naziva Ocem, a Božanska istine ono što se naziva Sinom. Ovo je tajna koja je pohranjena u tome što Sam Gospod često govori o Svome Ocu kao nekome ko se razlikuje od Njega; a na drugim mestima tvrdi da su On i Otac jedno. (Da u unutrašnjem smislu Otac označava dobro; i u najvišem smislu, Gospoda kao Božansko dobro, pokazano je gore, br. 3703; a da Sin označava istinu, a Sin Božiji i Sin čovjekov, Gospoda kao Božansku istinu, br. 1729, 1730, 2159, 2803, 2813). Isto se vidi i iz svi dlomaka gde Gospod pominje svoga Oca, i naziva sebe Sinom. Da se Gospod koji se u Starom Zavetu naziva Jehovom, može se videti gore, br. 1343, 1736, 2921); i da se On tamo naziva Ocem, jasno je iz sledećih odlomaka. Kao kod Isaije: Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: divni, savjetnik, Bog silni, otac vječni, knez mirni ( (9:6). Ovde se jasno vidi ko je dijete koje se rodi, i Sin koji nam se dade. Da je to Gospod, stoga, se vidi da se Gospod naziva Ocem vječnim.

Kod Jeremije: Biću Otac Izrailju, a Efraim biće Moj prvenac Jeremija 31:9. Ovo se kaže za Gospoda, koji je Bog Izrailjev, i Svetac Izrailjev, kao što se može videti gore (br. 3305): a ovde Otac Izrailju.

Kod Malahija: Zar nemamo jednoga Oca? Zar nas nije On stvorio? Malahija 2:10. Ovde u unutrašnjem smislu, stvoriti znači preporoditi; kao i u drugim odlomcima Reči (vidi br. 16, 88, 472); a pošto je Gospod jedini koji daje Novo rođenje i koji Otkupljuje, to se On ovde naziva Ocem i Bogom. Isto tako kod Isaije: Ti si otac naš, jer Abraham nas ne poznade, a Izrailj ne prizna nas; Ti, Jehova si naš Otac, tako Ti je ime u vječnosti (Isaija 63:16).

Opet: I obući ću mu Tvoju haljinu, i tvojim ću ga pojasom opasati, i tvoju ću mu vlast dati u ruke, i biće Otac Jerusalimljanima i domu Judinu. I metnuću mu ključ od doma Davidiva na rame: kad on otvori, ne će niko zatvoriti, i kad od zatvori, ne će niko otvoriti. I kao klin uglaviću ga na tvrdu mjestu, i biće prijesto slave domu oca svojega; I o Njemu će se vješati sva slava doma njegova, sinova i unuka svakojaki sudovi (posude), i najmanji, i čaše i mjehovi (Isaija 22:21-24.

Sasvim je jasno da je Gospod taj koji je u unutrašnjem smislu predstavljen i označen, i da se naziva Ocem Jerusalimljanima i domu Judinom; i da je na njegovom ramenu ključ doma Davidovog. Koji otvara a niko ne zatvara, i koji zatvara a niko ne otvara (pogledaj predgovor poglavlju XXII.): i Njegov je presto slava oca njegova, i na njemu i od njega su sve svete stvari, koje se nazivaju sudovim (posudama), nebeske stvari su čaše, a svete duhovne stvari su sudovi najmanji. Pošto su kraljevi i sveštenici predstavljali Gospod, kraljevi, njihovim kraljevstvom, Gospoda kao Božansku istinu; a sveštenici Gospoda kao Božansko dobro (br. 3670), stoga se sveštenici ovde nazivaju očevima, kao što se može videti i iz knjige o Sudijama: Miha reče leviti (svešteniku): ostani kod mene, bi budi mi otac i sveštenik Jovan 17:10. Slično su mu rekli i sinovi Danovi. A oni mu rekoše: muči (šuti), metni ruku na usta, pa hajde s nama, i budi nam otac i sveštenik Sudije 18:19.

Da su ih tako nazivali i kraljevi (carevi), vidi se iz knjige o Carevima: Car Izrailjev reče Eliseju: Oče, da li da ih pogubim? A ovaj odgovori: nemoj ih pogubiti 2. Kraljevima 6:21, 22). (prim. prev. Ovo se ne nalazi na označenom mestu) Joaz car je uputio ove reči Eliseju kad je ovaj umro: I on plaka nad njim, i reče: Oče, oče, kola Izrailjeva, i konjanici 2. Kraljevima 13:14. (prim. prev. U King James prevodu, ovo mesto je u gl . (2:12 Prve Knjige o Carevima). Razlog da da su ih carevi (kraljevi) tako nazivali, bio je to, što su carevi predstavljali Gospoda kao Božansku istinu; a sveštenici su predstavljali Gospoda kao Božansko dobro; a tako isto stoga što se istina odnosi prema dobru kao sin prema ocu, jer je istina od dobra. Ovo je vrlo dobro poznato u drugom životu, pa se stoga u nebu samo Gospod naziva Ocem, a Gospod se opaža u nebu kada se u Reči jenađelista pominje otac (vidi br. 15, 1729). Kada se (u nebu) uvode u dobro i istinu, sva mala deca se ue da priznaju Gospoda kao svog Oca; tako isto, i novopridošli (duhovi) kada stignu u nebo, poučavaju se vrlo brižnjivo o tome da postoji samo jedan Bog; a oni koji su rođeni unutar crkve, njih se uči da se celo Trojstvo sadrži u Gospodu; jer skoro svi koji stignu iz Hrišćanskog sveta donose sa sobom ideju o tri boga, iako ustima kažu da postoji samo jedan Bog; jer je ljudski nemoguće misliti o jednom, kad je ranije ušla ideja o tri, i kad se svaki naziva Bogom, i kad se oni razlikuju po atributima i službama, i kada se njima odvojeno klanja. Pa se stoga klanjaju trima bogovima u srcu, dok se ustima klanjaju samo jednom. Da je celo Trojstvo u Gospodu, poznato je u Hrišćanskom svetu, ali oni (Hrišćani) u drugom životu malo misle o Gospodu (malo do Njega drže); Njegovo Ljudsko je kamen spoticanja za mnoge, jer oni razlikuju Ljudsko od Božanskog, jer za Ljudsko ne veruju da je Božansko; i takvi ljudi (koji tako veruju) sebe smatraju pravednicima, i i misle da su čisti i skoro sveti; ali ovakvi ljudi ne misle o tome da je Gospod proslavio, to jest, da je Svoje Ljudsko učinio Božanskim; i da je bio začet od Jehove samoga; međutim, niko ne može da postane pravedan, a još manje posvećen, osim od Božanskog, to jest od Gospodovog Božanskog Ljudskog, koje je predstavljeno i označeno u Svetoj Večeri, gde se izričito kaže da je hleb Njegovo telo a vino da je Njegova krv. Da je Gospod jedno s Ocem, i da je On od večnosti, i da On vlada svemirom, pa da je On stoga Božansko dobro i Božanska istina sama, sasvim je vidljivo iz Reč. Da je jedan s Ocem, vidi se iz ovih odlomaka kod Jovana: Niko nije vidio Oca nikada; samo ga je vidio jedinorođeni Sin, koji je u nedrima Oca Jovan 1:18).

Opet: I za to više gledahu Židovi da ga ubiju što ne sam varaše subotu nego i ocem svojim nazivaše Jehovu i građaše se jednak Bogu. A Isus odgoarajući reče im: zaista, zaista vam kažem, Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer on čini ono i Sin čini onako: jer otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće Mu veća djela od ovijeh da se vi čudite. Jer kako otac podiže mrtve i oživljuje, tako i Sin koje hoće oživljuje, Jer Otac ne sudi nikome, nego sav sud dade Sinu. Da svi poštuju Sina kao što poštuju oca; ko ne poštuje Sina, ne poštuje Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: ko moju riječ sluša i vjeruje onome ko je mene poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista vam kažem: ide čas i već je nastao, kad ćemrtvi čuti glas sina Božijega, i čuvši oživjeti. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; i dade mu vlast da i sud čini, jer je Sin čovječiji. Ne divite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega. Ako ja svedočim za sebe, moje svjedočanstvo nije istinito. Ima drugi koji svedoči za mene; i znam da je istinoto svjedočanstvo što svedoči za mene. I Otac koji me posla, sam svjedoči za mene. Ni glasa njegova nikad ne čuste, ni lica njgova ne vidjeste. I riječi njegove nemate u sebi da stoji; jer vi ne vjerujete onom ko ga posla. Pretražite Pisma, jer vi mislite da imate u njima život vječni. I Ona svedoče za mene Jovan 5:18 itd). Ovde se pod ocem misli na Božansko dobro; a pod Sinom, na Božansku istinu, obe u Gospodu. Iz Božanskog dobra, koje je Otac, može da proizađe samo oni što je Božansko, a to što proizlazi je Božanska istina, koja je Sin.

Opet: U prorociam stoji napisano: i biće svi naučeni od Boga. Svako koji čuje od Oca i nauči, doći će k meni. Ne da je ko vidio Oca osim onoga koji je od Boga, on vidje Oca (Jovan 6:45, 46).

Opet: Tada mu govorahu: gdje je otac tvoj? Isus odgovori: ni mene ne znate ni oca mojega; kad biste znali mene, znali biste i oca mojega Jovan 8:19).

Opet: Ja i otac jedno smo. Ako li tvorim, ako i meni ne vjerujete, djelima mojim vjerujte da je Otac u meni, i ja u njemu Jovan 10:30, 38).

Opet: Isus reče: ko mene vjeruje, ne vjeruje mene, nego onoga koji me posla; i ko vidi mene, vidi onoga koji me posla. Ja dođoh vidjelo na svijet, da ni jedan koji mene vjeruje ne ostane u tami Jovan 12:44-46. Pod Ocem koji ga šalje, označava se u unutrašnjem smislu, da On proističe od oca; isto je označeno i u drugim odlomcima gde Gospod kaže da Ga je Otac poslao. Da je svetlost Božanska istina, može se videti gore.

Opet: Ja sam put i istina i život, niko ne će doći ocu do kroza me. Kad biste mene znali, onda biste znali i oca mojega; i odsele poznajete ga i vidjeste ga: Reče mu

Filip: Gospode! Pokaži nam oca, i biće nam dosta. Isus mu reče: toliko sam vrijeme s vama i nijesi me poznao, Filipe? Koji vidje mene, vidje oca; pa kako ti govoriš: pokaži nam oca? Zar ne vjeruješ da sam ja u ocu i otac u meni? Riječi koje vam ja govorim ne govorim od sebe; nego otac koji je u meni on tvori djela. Vjerujte meni da sam ja u ocu i otac u meni; ako li meni ne vjerujete, vjerujte mi po tijem djelima. Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene, djela koja ja tvorim i on će tvoriti, i veća od ovijeh će tvoriti: jer ja idem k ocu svojemu, i što god zaištete u oca u moje ime, ono ću vam učiniti, da se proslavi otac u sinu (Jovan 14:6-13).

Opet: Ko ima zapovijesti Moje i drži ih, on je onaj koji ima ljubav k meni, a koji ima ljubav k meni, imaće k njemu ljubav i otac Moj; i ja ću imati ljubav k njemu, i javiću mu se sam. Isus odgovori i reče: ko ima ljubav k Meni, i otac moj imaće ljubav k njemu; i k njemu ćemo doći, i u njega ćemo se staniti Jovan 14:21, 23). Oni koji su u Božanskoj istini su oni koji imaju Njegove zapovesti i drže ih; a oni koji su u Božanskom dobru su oni koji imaju ljubav k njemu; o kojima je rekao da će k njima i Otac imati ljubav, i Mi ćemo doći k njemu i staniti se; to jest, to će učiniti Božansko dobro i Božanska istina; stoga se kaže kod istoga jJevanđeliste: U taj dan znaćete da sam u Mome Ocu, i da ste vi u meni (Jovan 14:20) I na drugome mestu: Oče sveti, sačuvaj ih u ime svoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao i mi Jovan 17:11. Iz ovih odlomaka jasno je da je Gospod govorio o Ocu od Božanskog dobra koje je On sam imao, i o Sinu od Božanske istine koja je od Božanskog dobra; stoga da su Otac i Sin ne dva, nego jedan. Razlog da je Gospod ovako govorio bio je u tome, da bi Reč bila primljena kako na zemlji tako i u nebu; a isto tako zbog toga što, pre nego li je bio porslvljen, On je bio Božanska istina koja je od Božanskog dobra; ali kad je bio proslavljen, On je postao Božansko dobro samo u svakoj suštini, te je od njega svo Božansko dobro i Božanska istina. DA JE GOSPOD BIO OD VEČNOSTI (ab aeterno), može se videti iz toga što je Gospod govorio preko proroka; kao i zbog toga što je Božanska istina od Njega, On je nazivan Rečju; o čemu kod Jovana: U početku bješe Riječ, i Riječ bješe u Boga, i Bog bješe Riječ. Ona bješe u početku u Boga. Sve je kroz nju postalo što je postalo. U njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima. I Riječ postade tijelo, i useli se u nj puno blagodati i istine, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao jedinorodnoga od oca Jovan 1:1-4, 14). Riječ označava svu istinu u nebima i na zemlji koja je od Božanskog. Da je Gospod od večnosti, On jasno uči kod Jovana: Ivan svjedoči za njega i viče govoreći: ovaj bješe za koga rekoh: koji za mnom id rije mene postade, jer prije mene bješe. Odgovori im Jovan govoreći: ja kršćavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate. Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide čovjek koje preda me postade, jer prije mene bješe Jovan 1:15, 26, 27, 30).

Opet: A kad vidite Sina čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio Jovan 6:62).

Opet: Isus im reče: zaista, zaista vam kažem: prije Abrahama, ja sam Jovan 8:58).

Opet: Znajući Isus da mu sve otac dade u ruke, i da od nejga iziđe, i k Bogu ide Jovan 13:3).

Opet: Jer sam otac ima ljubav k vama kao što vi imate ljubav k meni, i vjerovaste da ja od Boga izidoh. Iziđoh odOca i dođoh na svijet; i opet ostavljam svijet, i idem k Ocu Jovan 16:27, 28).

Opet: Ja tebe proslavih na zemlji: posao svrših koji si mi dao da radim. I sad proslavi ti mene, oče, u tebe samoga slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade. Oče! Hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja; da vide slavu moju koju si mi dao; jer si imao ljubav k meni prije postanja svijeta Jovan 17:4, 5, 24).

Kod Isaije: Dijete nam se rodi, Sun nam se dade; i njegovo ime će biti Divni, Savjetnik, Bog, Junak, Otac od Vječnosti, Knez Mirni (9:6). DA GOSPOD VLADA NAD SVEMIROM, jasno je kod Mateje; . Sve je meni predao otac moj Mateju 11:27).

Opet: Daće Mi se svaka vlast na nebu i na zemlji Mateju 28:18).

Kod Jovana: Otac ljubi Sina i dade mu sve u Njegove ruke: onaj ko vjeruje u Sina, ima život vječni Jovan 3:35, 36).

Opet: Jer Otac ne sudi nikome, nego sav sud dade Sinu Jovan 5:22).

Opet: Isus znajući da je Otac dao sve u Njegove ruke (13:3).

Opet: Sve što ima Otac Moje je Jovan 16:15).

Opet: Isus reče: Oče! Dođe čas, proslavi Sina svojega, da i Sin tvoj proslavi tebe . Kao što si mi dao vlast nad svakijem tijelom da svemu što si mu dao da život vječni Jovan 17:1, 2).

Opet: I Moje sve je Tvoje, i Tvoje Moje, i ja se proslavih u njima. I više nijesam na svijetu, a oni su na svijetu, a ja idem k tebi Sudije 17:10, 11).

Kod Luke: Otac je sve dao u Moje ruke Luka 10:22. Iz svih navedenih odlomaka, jasno je da je Božansko dobro ono što se naziva Ocem; a da je Božanska istina ono što se naziva Sinom; i da Gospod od Božanskog dobra preko Božanske istine vlada na svim stvarima u svemiru, kako u opštem tako i u posebnom. Pošto je ovako, i pošto je očito iz Reči, za čuđenje je da ljudi u Hrišćanskom svetu ne priznaju, kao u nebu, i ne obožavaju Gospoda samoga, to jest jednog Boga; jer oni i uče i znaju da je celo Trojstvo u Gospodu, da je Duh Sveti, kome se klanja kao posebnom Bogu odvojeno od Sina i Oca, da je to Sveto duha, ili Sveto koje preko duhova i anđela proističe od Gospoda, to jest, od

Njegovog Božanskog dobra preko Božanske istine, to će biti, po Gospodovboj Božanskoj milosti, pokazano na drugome mestu.

  
/ 10837