¹ Onda Jahve reče Noi: "Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.

² Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku.

³ Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i ženku - da im se sjeme sačuva na zemlji.

⁴ Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio."

⁵ Noa učini sve kako mu je Jahve naredio.

⁶ Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na zemlju.

⁷ I pred vodama potopnim uđu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih.

⁸ Od čistih životinja i od životinja koje nisu čiste, od ptica, od svega što zemljom puzi,

⁹ uđe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi.

¹⁰ A sedmoga dana zapljušte potopne vode po zemlji.

¹¹ U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske.

¹² I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći.

¹³ Onog dana uđe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima;

¹⁴ oni, pa sve vrste životinja: stoka, gmizavci što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja,

¹⁵ uđu u korablju s Noom, po dvoje od svih bića što u sebi imaju dah života.

¹⁶ Što uđe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih bića, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata.

¹⁷ Pljusak je na zemlju padao četrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje.

¹⁸ Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom.

¹⁹ Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom.

²⁰ Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda.

²¹ Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi.

²² Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe.

²³ Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji.

²⁴ Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.

¹ After these things, I saw another angel coming down out of the sky, having great authority. The earth was illuminated with his glory.

² He cried with a mighty voice, saying, "Fallen, fallen is Babylon the great, and she has become a habitation of demons, a prison of every unclean spirit, and a prison of every unclean and hateful bird!

³ For all the nations have drunk of the wine of the wrath of her sexual immorality, the kings of the earth committed sexual immorality with her, and the merchants of the earth grew rich from the abundance of her luxury."

⁴ I heard another voice from heaven, saying, "Come out of her, my people, that you have no participation in her sins, and that you don't receive of her plagues,