8904. (Stih 14.) Ne čini preljube. Da ovo označava da se stvari koje pripadaju doktrini vere I ljubavi prema bližnjemu ne smeju izopačavati; tako isto da se Reč ne sme koristiti da se potvrđuju obmane I zla; kao I da se zakoni reda ne smeju izokretati, vidi se iz značenja činiti preljubu, I kurvarsvo, pošto je to, u duhovnom ili unutrašnjem smislu, izopačavanje dobara I falsifikovanje istina koje pripadaju veri I ljubavi prema bližnjem. A pošto su ove stvari označene vršenjem preljube, korištenje Reči da se potvrde zla I obamne isto tako je time označeno, Jer Reč je sama doktrin vere I ljubavi prema bližnjem, a izopačavanje istine I dobra iz nje je njeno primenjivanje u obmanama I u zlima. Da su ove stvari označene činjenjem preljube, I kurvarenjem u duhovnm smislu, malo ko zna danas, zato što malo ko zna u crkvi danas šta je Duhovni smisao, I kako se on razlikuje od Prirodnog. I malo ko zna da među njima postoji korespondencija, I da je slika jednog pretstavljena u drugom, to jest, da je Duhovni [smisao] kao duša, a Prirodni je kao njeno telo, I da tako preko influksa I povezanosti oni čine jedan [smisao]; kao što se preporođeni čovek koji se naziva njegovim unutrašnjim , odnosi prema njegovom spolajašnjem čovek koji se naziva prirodnim. Zato što su ove stvari danas nepoznate, stoga se ne može znati šta je označenovršenjem preljube, osim da je biti telesno 2

povezan nezakonito. Zato što su obve stvari nepoznate, kao što je rečeno, to je dopušteno reći šta je označeno sa ne čini preljube u duhovnom smislu, a to je izopačavanje onih stvari koje pripadaju doktrini vere I ljubavi prema bližnjemu, stoga [je zabranjeno] preljubočiniti dobra I falsifikovati istine. Razlog da je to danas jedna tajna, je to što bračna ljubav dolazi od braka dobra I istine, koji se naziva nebeskim brakom. Ljubav koja se uliva od Gospoda, koja postoji između dobra I istine u nebu, pretvara se u bračnu ljubav na zemlji, I to preko korespondencije. Otuda to da je u unutrašnjem smislu, falsifikovanje istine kurvarstvo, a falsifikvanje dobra je preljuba. Otuda to da oni koji nisu u dobru I istini, ti ne mogu da budu u pravoj bračnoj ljubavi; isto tako I to, da oni koji nalaze uživanje u preljubama, ti ne mogu više da primaju ništa od vere. Čuo sam kako anđeli kažu, čim neko izvrši preljubui na zemlji I uživa u tome, nebo mu se zatvara, to jest, on odbija da prima od neba bilo šta od vere I ljubavi prema bližnjem. Da se danas u mnogm kraljvstvima gde postoji crkva, smatra da je preljuba nešto bez značaja, je zato što je crkva pri kraju, pa stoga nema više vere, jer nema ljubavi prema bližnjem, jer jedno korespondira drugome. Gde nema vere, tamo umesto istine ima obmane, I zla umesto dobra, iz čega sledi da se preljube više ne smatraju zločinima; jer kad se nebo zatvori kod čoveka, ovakve stvari se ulivajuiz pakla. (Vidi šta je rečeno I pokazano pre o ovome predmetu, br. 2727-2759, 4434, 4837). ići za kurvanjem I činiti preljubu, u unutrašnjem 3 ili duhovnom smislu, označava falsifikovati I izokretati istine I dobra vere I ljubavi prema bližnjem, stoga I potvrđivati obmanu I zlo izokrećući primene Reči, može se videti iz pojedinih odlomaka u Reči gde se pominje vršenje preljube I kurvanje, kao I bludničenje (fornicatio), što se jasno vidi iz sledećih odlomaka; kao kod Jezikilja: Sine čovječiji, pokaži Jerusalimu gadove njegove…. . Ali ti se osloni na ljepotu svoju, I prokurva se s glasa svojega, te si prosipala kurvarstvo svoje svakome koji prolažaše, I bivala si njegova. I uzevši krasni nakit svoj od moga zlata I od moga srebra što ti dadoh, I načinila si sebi muške likove, I kurvala se s njima. I uzimala si sinove svoje I kćeri svoje koje si rodila, I njih si im prinosila da se spale. Malo ti bješe kurvarstva tvojega. Kurvala si se sa sinovima Egipatskim, susjedima svojim velika tijela, I umnožila si kurvarstvo svoje da bi me razgnjevila. Kurvala si se sa sinovima Asirskim, jer se ne mogaše nasititi; kurvala si se s njima, I opet se nisi nasitila. I umnažola si kurvarstvo svoje u zemlji Hananskoj dori do Haldeje, I n ako se nijesi nasitila. Nego kao žena preljubočinica, koja mjesto muža svojega prima druge. Svijem kurvama daje se plata, a ti si davala platu milosnicima svojim I darivala si ih da dolaze k tebi sa svijeh strana da se kurvaju s tobom. Za to, kurvo, čuj riječ Jehovinu, I sudiću ti kako se sudi onijema koji koji čine preljjubu I onijem koji krv proljevaju, I daću te na smrt gnjevu I jarosti Jezekilj 16:2? 16:15? 16:16? 16:17? 16:20? 16:26? 16:28? 16:29? 16:32? 16:33? 16:35? 16:38). 4 Ko ne može videti da bludničenja ovde označavaju falsifikovanja istine a preljubočinstva dobra? I ko može da bilo šta ovde razume, ako ne zna da bludničenje označava ovakve stvari; I ako ne zna šta je označeno sinovima Egipatskim, sinovima Asirskim, I Haldejom, sa kojima se kaže da se Jerusalim bludničio? Da ona nije bludničila s tim narodima, jasno je. Stoga treba reći šta ove stvari označavaju u unutrašnjem smislu. Jerusalimom se označava izokrenuta crkva; njenim haljinama ovde označavaju se istine koje su izokrenute; otuda su to obmane koje se priznaju izvršenim na visinama ( visokim mjestima); sinovi Egipatski označavaju znanja-sjećanja (scientifica); sinovi Asirski, umovanja; Haldeja, profanaciju istine; (Da haljine označavaju istine, vidi br. 1073, 2576, 6914, 6918; da visine (visoka mjesta) označavaju bogoštovanje; a brda , bogoštovanje obmane, br. 796.) Posude krasneod zlata I srebra označavaju poznanja dobra I isitine, (Da posude označavaju poznanja, vidi br. 3068, 3079; da zlato označava dobro, br. 113, 1551, 6914, 6917, srebro, istinu od dobra, br. 1551, 2048, 2954, 5658.) Muški likovi označavaju izglede I sličnosti istine (br. 2046); sinovi I kćeri koje si rodila, označavaju istine I dobra koja su izokrenuta. (Da sinovi označavaju istine, vidi br. 489, 4891, 533, 1147, 2623, 2803, 2813, 3373; da kćeri označavaju znanja sećanja (scientifica) pomoću kojih se izokreće [istina], vidi 1164, 1165, 1186, 7926; da Asirija označava umovanje, preko kojega se izokreću istine vere pomoću znanja- sećanja, a dobra se preljubočine, br. 119, 1186.) Umnožavati bludničenje sve do zemlje Haldejske, označava sve do profanacije istine. (Da Haldeja označava profanaciju istine, br. 1368.) Ovde je jasno zašto se kaže žena preljubčinica, kao I kurva. Na sličan način čitamo o 5 Vavilonu u Otkrovenju: I dođe jedan od sedam anđela koji imahu sedam čaša, I govori sa mnom govoreći : hodi, da ti pokažem sud kurve velike, koja sjedi na vodama mnogima; s kojom se kurvaše carevi zemaljski, I koji žive na zemlji opiše se vinom kurvarstva njezina. I ne čelu njezinu ime napisano: tajna, Vavilon veliki, koji ima carstvo nad carevima zemaljskim (Otkr. 17:12, Otkrivenju ccc5; 14:8; 18:3).

Da Vavilo znčava one koji izokreću istine I dobra crkve radi toga da bi vladali I sticali dobitak, I to sve do profanacije, vidi se iz značenja Vavela (br. 1182, 1283, 1326, 1327). Otuda se Vavilon naziva kurvom, I majkomkurvi (kurvarstva). Oni koji ništa ne znaju o unutrašnjem smislu, verovaće da su kraljevi na zemlji bludničili s njom, da su to kraljevi na zemlji, ili u kraljevstvima. Oni ne označavaju ni kraljeve na zemlji ni kraljevstva, nego istine vere koje pripadaju crkvi; da bludničiti sa njima označava izvrtati ih [istine]. (Da kraljevi (carevi) označavaju istine vere, vidi br. 1672, 2015, 2069, 4575, 4581, 6148; I da zemlja označava crkvu, br. 566, 662, 1067, 1262, 6148, 8011, 8732.) Stanovnici zemaljski koji se opiševinom kurvarstva označava su oni koji su unutar crkve dovedeni u zablude I zanose zbog obmana od zla; jer opijati se označava biti zaveden u zablude kroz lažna umovanja I izokrenuta tumačenja Reči (br. 1072). Vino označava obmanu od zla (br. 6377); otuda vinopreljubočinstva označava obmanu zbog izokretanje istine. Da zemlja označava crkvu, bilo je maločas pokazano; za [Vavilon] se kaže da sjedina mnogim vodama, jer to (znači] na obmanama, jer u pravom smislu, 6vode označavaju istine, a u obrnutom smislu, obmane(br. 720, 790, 8137, 8138, 8568). da vršiti preljubu I bludničiti označava izokretati dobra I istine crkve, jasno se vidi iz Jezikilja: Sine čovječiji, bijahu dvije žene, kćeri jedne matere. One se kurvahu u Ergiptu, u mldosti svojoj kurvahu se, ondje im opipaše grudi, I ondje im zgnječiše dojke djevojačke. A imena im bijahu, starijoj Ola a sestri joj Oliva; one postaše moje I rodiše sinove I kćeri. Imena im bijahu Ola Samariji, a Oliva Jerusalimu. I Ola kad bijaše moja, kurvaše se, I upaljivaše se za svojim milosnicima, Asircima susjedima. Koji nošahu porfiru, I bijahu vlastelji I knezovi, sve lijepi mladići, vitezovi, koji jahahu na konjma. I udari u kurvanje s njima, koji svi bijahu najljepši između sinova Asirskih, I za kojima se god upaljivaše, skrvnjaše se o sve gadne bogove njihove. A ni s Egipćaima se ne okani kurvanja svoga, jer spavahu s njom od mladosti njezine I oni joj gnječiše djevojačke dojke I s njom se kurvaše Jezekilj 23:2 I sledeći stihovi, do 8). Ni u ovome odlomku niko ne će propustti da vidi da se bludničenjem označava duhovno bludničenja, to jest, izokretanja dobra I falsifikavanja istine crkve; isto tako da se stvari sadržane u unutrašnjem smislu ne pokazuju ako se ne zna šta je označeno sinovim Egipatskim, Asircima, Haldejom, I Vavelom; jer je jasno da se tu ne misli na te nacije, nego da se to odnosi na obmane; jer stanovnici Samarije I Jerusalim isu s njima bludničili. A što je označeno Egiptom, Asirom, 7 Haldejom, IVavilonom, može se videti upravo gore. Iz sledećih se odlomaka može tako isto videti šta je bludničenje I preljuba u unutrašnjem smislu, to jest, da označava falsifikovanja I izokretanja dobra I istine, stoga preljubočinstvo nad ovima; kao kod Osije: Prite se [prepirite se] s materom svojom, prite se, jer mi nije žena, niti sam joj ja muž; neka odbaci kurvarstva svoja od lica svojega; I preljube svoje od dojaka svojih. I ne ću se smilovati na djecu njezinu, jer su kopilad. I potrću čokote njezine I smokve, za koje govori: plata su mi, što mi dadoše milosnici moji; I obratiću ih u šumu da ih jede zvijerje poljsko Osija 2:2, 4, 5, 12). Ovde se majkom u unutrašnjem smislu označava crkva (br. 289, 2691, 5581, 8897); na sličan način ženom (br. 252, 253, 749, 77), za koju se kaže da nije žena, jer je u izokrenutim istinama, to jest, u obmanama; sinovima se označavaju istine crkve, ovde obmane, jer se nazivaju sinovima bludničenja (br. 489, 491, 533, 2623, 2803, 3704, 4257). Šta je označeno hljebom, a šta vodom, šta vunom I lanom, a šta uljem Ipićem, a isto tako lozom I smokvinim drvetom, bilo je pokazano na njihovim mestima, naime, da to označava dobra ljubavi I ljubav prema bližnjemu, a isto tako I unutrašnja I spoljašnja dobra I istine vere, ali u obrnutom smislu, zla I obmane; jer dobra postaju zla a istine postaju obmane kada se izokrenu. (Šta je označeno hljebom, vidi br. 276, 680, 2165, 2177, 3464, 3478, 3735, 6118, 6409; šta vodama, br. 739, 790, 8138, 8568; šat lanom, br. 7601; šta uljem, 790, 8137, 8138, 8568, šta pićem, br. 3069, 3168, 3772, 8562; šta lozom, br. 1069, 5113, 6376; a šta smokvinim stablom, br. 4231, 5113.) Plata kurvinska označava obmanu doktrine koju proglašavaju za istinu.

Kod istoga: Narod moj pita drvo svoje, I palica mu njegova odgovara; jer duh kurvarski zavodi ih da se kurvaju da se kurvaju odstupivši od Boga svojega. Navrh gore prinose žrtve, I na humovima kade pod hrastovima, topolama I brijestovima, jer im je sjen dobar; za to se kurvaju kćeri vaše I snahe vaše čine preljube. Ne ću karati kćeri vaših kad se kurvaju, ni snaha vaših, kad čine preljubu; jer se oni odvajaju s kurvama I prinose žrtve I nevaljalijem ženama; I narod nerazumni pripašće. Ako se ti kurvaš, Izrailje, neka ne griješi Juda; i ne idite u Galgalu niti idite u Vetaven, I ne kunite se: tako da je živ Jehova! (Osija 4:12-15). Kurvarti se pod njihovim bogom (drvom svojim) označava izokretati istinu, jer se bogom [drvenim idolom] u unutrašnjem smislu označava istina, a u obrnuto mislu, obmana (br. 2586, 2769, 2807, 2822, 4295, 4402, 4544, 7010, 7268, 8301, 8867); brda I bregovi označavaju ljubavi prema sebi I svetu (br. 795, 796, 1691, 2722, 6435); drvo koje pitaju označava dobro uživanja u nekoj požudi (br. 643); palica koja odgovara označava zamišljenu moć koja pripada intelektualnom pripriumu (br. 4013, 4015, 4876, 4936, 7011, 7026). Jer bogovi u prvm smslu označavaju istine, a u obrnutom smisli obmane, stoga je ovim označeno falsifikovanje istina I preljubočinstvo s dobrima, Pošli su da se kurvaju sa tuđinskim bogovima, za Valom (Balom), za Molehom, za idolima (Jezek. 6:9; Levitska XX. ; I na drugim mestinma). Iz svega ovoga može se sada videti šta se označava preljubama I kurvarstvima u sledećim odlomcima; kao kod Isaije: A vi sinovi vračarini, rode kurvinski, koji se kurvate, pristupite ovamo. Kim se rugate? na koga razvaljujete usta I plazite jezik? nijeste li sinovi prestupnički, sjeme lažno? Koji se upaljujete za lugovima, pod svakim zelenijem drvetom, koljete sinove svoje u potocima, pod vrletima kamenijem (Isaija 57:3-5).

Kod istoga: Jer poslije sedamdeset godina Jehova će posjetiti Tir, a on će se vratiti na kurvarsku zaslugu svoju, I kurvaće se sa svjem carstvima na zemlji (Isaija 23:17).

Kod Jeremije: Ako ko pusti (razvede se, otpusti) ženu svoju, I ona otišavši od njega, uda se za drugga, hoće li se onaj vratiti njoj? Ne bi li ste sa svijem oskrvnula (profanisala) zemlja? A ti se kurvala s mnogim milosnicima; ali opet vrati s k Meni, veli Jehova. Podigni oči svoje k visinama, I pogledaj gdje se nijesi kurvala; na putovima si sjedjela čekajući ih kao Arapin u pustinji, I oskrvnila si zemlju kurvarstvom (preljubom) svojim, I zloćom svojom. Još mi reče: Jehova za vremena cara Jozije: jesi li vidio šta učini odmetnica, Izrailj? kako odlazi na svako visoko brdo I pod svako zeleno drvo, I kurva se ondje. I svidje mi se za sve to što učini preljubu odmetnica Izralj da je pustim I dam joj knjigu raspusnu; ali se ne poboja nevjernica sestra joj Juda, nego otide, te se I ona prokurva. I sramotnijem kurvanjem svojim oskrvni zemlju, jer činjaše preljubu I kamenom I s drvetom Jeremija 3:1, 2, 6, 8, 9). (prim. prev. preluba s kamenom, je klanjanje idolima od kamena) Kod istoga: Za to je dio tvoj I obrok tvoj od mene, govori Jehova, za to što si me zaboravio I pouzdao se u laž. Preljube tvoje, rzanje tvoje, sramotna kurvarstva tvoja po humovima, po poljima, gadove tvoje vidio sam; teško tebi, Jerusalime! zar se ne ćeš očistiti? dokle još? Jeremija 13:25, 27).

Kod istoga: Radi proroka puca srce u meni, trepeću sve kosti moje, kao pijan sam, I kao čovjek kojega je osvojilo vino. Jehove radi I njegovijeh radi svetijeh riječi. Jer j emlja puna preljubočinaca, I s kletava tuži zemlja, posušiše se paše u pustinji; trk je njihov zao I moć njihova neprava. Ali u proroka Jerusalimskih vidim strahotu: čine preljubu I hode u laži, ukrepljuju ruke zlikovcima da se niko ne vrati od svoje zloće; svi su mi kao Sodoma, I stanovnici njegovi kao Gomora. Ovako veli Jehova nad vojskama: ne slušajte što govore proroci koji vam prorokuju; varaju vas, govore utvare svojega srca, ne iz usta Jehovinih Jeremija 23:9-11, 14, 16).

Kod istoga: Jer učiniše grdilo u Izrailju čineći preljubu sa ženama bližnjih svojih I govoreći laž na moje ime, što im ne zapovijedih; ja znam to, I svjedok sam, govori Jehova Jeremija 29:23. 10 Iz ovih se odlomaka jasno pokazuje da činiti preljubu, I kurvarstvo, označavaju objasniti I izokrenuti istine Reči od svog vlastitog srca, to jest, od propriuma, stoga u skladu s ljubavlju prema sebi I svetu ubeđivati [druge]; stoga je to govoriti laži, to jest, obmane, kao što se otvoreno kaže. Dalje dok Osije: Ne raduj se, Izrailje, veseleći se kao narodi, što se kurvaš odstupivši od Boga svojega, miluješ platu kurvarsku po svijem gumnima žitnijem Osija 9:1).

Kod istoga: Reče Jehova Osiji: idi, oženi s kurvom, I rodi kopilad, jer se zemlja prokurva odstupivši od Jehove Osija 1:2).

Kod Nahuma: Teško gradu krvničkom, vas je pun laži I otimanja, grabež ne izbiva iz njega. Za mnoštvo kurvarstva ljupke kurve, vješte bajačice, koja prodaje narode svojim kurvanjem I plemena vračanjem svojim Jeremija 3:1, 4).

Kod Mojsija: A djeca vaša biće pastiri po pustinji četrdeset godina, I nosiće kar za preljube vaše, dokle ne ispropadaju tjelesa vaša u pustinji. Po broju dana , za koje uhodiste zemlju, četrdeset dana, za svaki dan po godinu, nosićete grijehe svoje, četrdeset godina, I poznaćete da sam prekinuo s vama (Brojevi 14:33, 34). Pošto falsifikovanje istine I preljubočinstva dobra korespondiraju kurvarstvu (preljubi) na zemlji, stoga su preljubočinci bili kažnjavani smrtnom kaznom (Levitska 20:10); I ako se kćer svećenikova oskrvni vršeći preljubu, ona da se spali živa (Levitska 21:9); isto tako ako se pušta (ako joj se dozvoli) da se bludniči (Levitska 19:29); na sličan način, kopile (vanbračno dete) da ne ulazi u skupštinu Jehovinu, ne ni u desetom kolenu (Zak. Ponovljeni ?); I da se kurvinska plata ne donosi u kuću Jehovinu, jer je to gad (Zak. Ponovljeni 23:18). Iz ovih odlomaka obilno se može videti šta je označeno činjenjem preljube, naime, da je to u spoljašnjem smislu vršiti preljubu; u unutrašnjem reprezentativnom smislu to je klanjati se idolima I drugim bogovima pomoću stvari koje pripadaju crkvi, stoga označava spoljašnju I unutrašnju idolatriju (idolopoklonstvo); ali u unutrašnjem duhovnom smisl značabaju se preljubočinstva dobra I izokretanje istine. Iz svega ovoga se vidi otkuda to da su preljube tako odvratne, I zašto se nazivaju gadovima, naime, zbog njihove korespondencije sabrakom obmane I zla, koji je paklenski brak; a u drugu ruku, zašto je pravi brak svetinja, naime, zbog njegove korespondencije sa brakom dobra I istine, koji je nebeski brak. Doista, prava bračna ljubav silazi s neba, to jest, preko neba od Gospoda; dok je ljubav prema preljubi od braka obmane I zla, stoga od pakla, to jest, od đavola.

3704. I Bog Isakov. Da ovo označava Gospoda kao Božansko Ljudsko, jasno je iz reprezentacije Isaka, što je Gospodovo Božansko Racionalno; a pošto ljudsko počinje u Racionalnom (vidi br. 2194), i pošto ljudsko potiče i opstoji zahvaljujući Racionalnom, stoga ovde Bog Isakov označava Gospodovo Božansko Ljudsko. Kao u nebu, i kod čoveka, kao i sveukupnoj prirodi, sve kako u opštem tako i u posebnom odnosi se na dobro i istinu, pa stoga i u Gospodovom Božanskom postoji razlika između Božanskog dobra i Božanske istine. Pa se Gospodovo Božansko dobro naziva Ocem, a Njegova Božanska istina Sinom, dok je Gospodovo Božansko samo dobro; to jest, Dobro samo; a Božanska istina je Gospodovo Božansko dobro koje se pokazuje u nebu; to jest, pred anđelima. To je slično suncu. U svojoj suštini, sunce je čista vatra, a svetlost, koja se vidi tamo, nije u suncu, ali je iz (od) sunca. (Da je Gospod u pogledu Božanskog dobra predstavljen suncem, i da je On u drugom životu sunce u sveukupnom nebu, može se videti gore, br. 1053, 1524, 1529, 1531, 2495, 3636, 3643; i da je Gospod u pogledu Božanske istine predstavljen svetlošću, i da je On svetlost u celom nebu, vidi br. 1053, 1521, 1529, 1530, 2776, 3138, 3195, 3222, 3223, 3339, 3341, 3636, 3643). Na taj način, u Svojoj suštini Gospod je samo Božansko dobro, a tako isto i u pogledu Božanskog samog i Božanskog Ljudskog; ali Božanska istina nije Božansko dobro, nego je od Božanskog dobra, jer kao što je ranije rečeno, ono se tako pokazuje (izgleda) u nebu. I pošto Božansko dobro izgleda kao Božanska istina, stoga, kako bi ga čovek shvatio, u Gospodovom Božanskom postoji razlika između Božanskog dobra i Božanske istine: a Božansko dobro je ono što se u Reči naziva Ocem, a Božanska istine ono što se naziva Sinom. Ovo je tajna koja je pohranjena u tome što Sam Gospod često govori o Svome Ocu kao nekome ko se razlikuje od Njega; a na drugim mestima tvrdi da su On i Otac jedno. (Da u unutrašnjem smislu Otac označava dobro; i u najvišem smislu, Gospoda kao Božansko dobro, pokazano je gore, br. 3703; a da Sin označava istinu, a Sin Božiji i Sin čovjekov, Gospoda kao Božansku istinu, br. 1729, 1730, 2159, 2803, 2813). Isto se vidi i iz svi dlomaka gde Gospod pominje svoga Oca, i naziva sebe Sinom. Da se Gospod koji se u Starom Zavetu naziva Jehovom, može se videti gore, br. 1343, 1736, 2921); i da se On tamo naziva Ocem, jasno je iz sledećih odlomaka. Kao kod Isaije: Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: divni, savjetnik, Bog silni, otac vječni, knez mirni ( (9:6). Ovde se jasno vidi ko je dijete koje se rodi, i Sin koji nam se dade. Da je to Gospod, stoga, se vidi da se Gospod naziva Ocem vječnim.

Kod Jeremije: Biću Otac Izrailju, a Efraim biće Moj prvenac Jeremija 31:9. Ovo se kaže za Gospoda, koji je Bog Izrailjev, i Svetac Izrailjev, kao što se može videti gore (br. 3305): a ovde Otac Izrailju.

Kod Malahija: Zar nemamo jednoga Oca? Zar nas nije On stvorio? Malahija 2:10. Ovde u unutrašnjem smislu, stvoriti znači preporoditi; kao i u drugim odlomcima Reči (vidi br. 16, 88, 472); a pošto je Gospod jedini koji daje Novo rođenje i koji Otkupljuje, to se On ovde naziva Ocem i Bogom. Isto tako kod Isaije: Ti si otac naš, jer Abraham nas ne poznade, a Izrailj ne prizna nas; Ti, Jehova si naš Otac, tako Ti je ime u vječnosti (Isaija 63:16).

Opet: I obući ću mu Tvoju haljinu, i tvojim ću ga pojasom opasati, i tvoju ću mu vlast dati u ruke, i biće Otac Jerusalimljanima i domu Judinu. I metnuću mu ključ od doma Davidiva na rame: kad on otvori, ne će niko zatvoriti, i kad od zatvori, ne će niko otvoriti. I kao klin uglaviću ga na tvrdu mjestu, i biće prijesto slave domu oca svojega; I o Njemu će se vješati sva slava doma njegova, sinova i unuka svakojaki sudovi (posude), i najmanji, i čaše i mjehovi (Isaija 22:21-24.

Sasvim je jasno da je Gospod taj koji je u unutrašnjem smislu predstavljen i označen, i da se naziva Ocem Jerusalimljanima i domu Judinom; i da je na njegovom ramenu ključ doma Davidovog. Koji otvara a niko ne zatvara, i koji zatvara a niko ne otvara (pogledaj predgovor poglavlju XXII.): i Njegov je presto slava oca njegova, i na njemu i od njega su sve svete stvari, koje se nazivaju sudovim (posudama), nebeske stvari su čaše, a svete duhovne stvari su sudovi najmanji. Pošto su kraljevi i sveštenici predstavljali Gospod, kraljevi, njihovim kraljevstvom, Gospoda kao Božansku istinu; a sveštenici Gospoda kao Božansko dobro (br. 3670), stoga se sveštenici ovde nazivaju očevima, kao što se može videti i iz knjige o Sudijama: Miha reče leviti (svešteniku): ostani kod mene, bi budi mi otac i sveštenik Jovan 17:10. Slično su mu rekli i sinovi Danovi. A oni mu rekoše: muči (šuti), metni ruku na usta, pa hajde s nama, i budi nam otac i sveštenik Sudije 18:19.

Da su ih tako nazivali i kraljevi (carevi), vidi se iz knjige o Carevima: Car Izrailjev reče Eliseju: Oče, da li da ih pogubim? A ovaj odgovori: nemoj ih pogubiti 2. Kraljevima 6:21, 22). (prim. prev. Ovo se ne nalazi na označenom mestu) Joaz car je uputio ove reči Eliseju kad je ovaj umro: I on plaka nad njim, i reče: Oče, oče, kola Izrailjeva, i konjanici 2. Kraljevima 13:14. (prim. prev. U King James prevodu, ovo mesto je u gl . (2:12 Prve Knjige o Carevima). Razlog da da su ih carevi (kraljevi) tako nazivali, bio je to, što su carevi predstavljali Gospoda kao Božansku istinu; a sveštenici su predstavljali Gospoda kao Božansko dobro; a tako isto stoga što se istina odnosi prema dobru kao sin prema ocu, jer je istina od dobra. Ovo je vrlo dobro poznato u drugom životu, pa se stoga u nebu samo Gospod naziva Ocem, a Gospod se opaža u nebu kada se u Reči jenađelista pominje otac (vidi br. 15, 1729). Kada se (u nebu) uvode u dobro i istinu, sva mala deca se ue da priznaju Gospoda kao svog Oca; tako isto, i novopridošli (duhovi) kada stignu u nebo, poučavaju se vrlo brižnjivo o tome da postoji samo jedan Bog; a oni koji su rođeni unutar crkve, njih se uči da se celo Trojstvo sadrži u Gospodu; jer skoro svi koji stignu iz Hrišćanskog sveta donose sa sobom ideju o tri boga, iako ustima kažu da postoji samo jedan Bog; jer je ljudski nemoguće misliti o jednom, kad je ranije ušla ideja o tri, i kad se svaki naziva Bogom, i kad se oni razlikuju po atributima i službama, i kada se njima odvojeno klanja. Pa se stoga klanjaju trima bogovima u srcu, dok se ustima klanjaju samo jednom. Da je celo Trojstvo u Gospodu, poznato je u Hrišćanskom svetu, ali oni (Hrišćani) u drugom životu malo misle o Gospodu (malo do Njega drže); Njegovo Ljudsko je kamen spoticanja za mnoge, jer oni razlikuju Ljudsko od Božanskog, jer za Ljudsko ne veruju da je Božansko; i takvi ljudi (koji tako veruju) sebe smatraju pravednicima, i i misle da su čisti i skoro sveti; ali ovakvi ljudi ne misle o tome da je Gospod proslavio, to jest, da je Svoje Ljudsko učinio Božanskim; i da je bio začet od Jehove samoga; međutim, niko ne može da postane pravedan, a još manje posvećen, osim od Božanskog, to jest od Gospodovog Božanskog Ljudskog, koje je predstavljeno i označeno u Svetoj Večeri, gde se izričito kaže da je hleb Njegovo telo a vino da je Njegova krv. Da je Gospod jedno s Ocem, i da je On od večnosti, i da On vlada svemirom, pa da je On stoga Božansko dobro i Božanska istina sama, sasvim je vidljivo iz Reč. Da je jedan s Ocem, vidi se iz ovih odlomaka kod Jovana: Niko nije vidio Oca nikada; samo ga je vidio jedinorođeni Sin, koji je u nedrima Oca Jovan 1:18).

Opet: I za to više gledahu Židovi da ga ubiju što ne sam varaše subotu nego i ocem svojim nazivaše Jehovu i građaše se jednak Bogu. A Isus odgoarajući reče im: zaista, zaista vam kažem, Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer on čini ono i Sin čini onako: jer otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće Mu veća djela od ovijeh da se vi čudite. Jer kako otac podiže mrtve i oživljuje, tako i Sin koje hoće oživljuje, Jer Otac ne sudi nikome, nego sav sud dade Sinu. Da svi poštuju Sina kao što poštuju oca; ko ne poštuje Sina, ne poštuje Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: ko moju riječ sluša i vjeruje onome ko je mene poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista vam kažem: ide čas i već je nastao, kad ćemrtvi čuti glas sina Božijega, i čuvši oživjeti. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; i dade mu vlast da i sud čini, jer je Sin čovječiji. Ne divite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega. Ako ja svedočim za sebe, moje svjedočanstvo nije istinito. Ima drugi koji svedoči za mene; i znam da je istinoto svjedočanstvo što svedoči za mene. I Otac koji me posla, sam svjedoči za mene. Ni glasa njegova nikad ne čuste, ni lica njgova ne vidjeste. I riječi njegove nemate u sebi da stoji; jer vi ne vjerujete onom ko ga posla. Pretražite Pisma, jer vi mislite da imate u njima život vječni. I Ona svedoče za mene Jovan 5:18 itd). Ovde se pod ocem misli na Božansko dobro; a pod Sinom, na Božansku istinu, obe u Gospodu. Iz Božanskog dobra, koje je Otac, može da proizađe samo oni što je Božansko, a to što proizlazi je Božanska istina, koja je Sin.

Opet: U prorociam stoji napisano: i biće svi naučeni od Boga. Svako koji čuje od Oca i nauči, doći će k meni. Ne da je ko vidio Oca osim onoga koji je od Boga, on vidje Oca (Jovan 6:45, 46).

Opet: Tada mu govorahu: gdje je otac tvoj? Isus odgovori: ni mene ne znate ni oca mojega; kad biste znali mene, znali biste i oca mojega Jovan 8:19).

Opet: Ja i otac jedno smo. Ako li tvorim, ako i meni ne vjerujete, djelima mojim vjerujte da je Otac u meni, i ja u njemu Jovan 10:30, 38).

Opet: Isus reče: ko mene vjeruje, ne vjeruje mene, nego onoga koji me posla; i ko vidi mene, vidi onoga koji me posla. Ja dođoh vidjelo na svijet, da ni jedan koji mene vjeruje ne ostane u tami Jovan 12:44-46. Pod Ocem koji ga šalje, označava se u unutrašnjem smislu, da On proističe od oca; isto je označeno i u drugim odlomcima gde Gospod kaže da Ga je Otac poslao. Da je svetlost Božanska istina, može se videti gore.

Opet: Ja sam put i istina i život, niko ne će doći ocu do kroza me. Kad biste mene znali, onda biste znali i oca mojega; i odsele poznajete ga i vidjeste ga: Reče mu

Filip: Gospode! Pokaži nam oca, i biće nam dosta. Isus mu reče: toliko sam vrijeme s vama i nijesi me poznao, Filipe? Koji vidje mene, vidje oca; pa kako ti govoriš: pokaži nam oca? Zar ne vjeruješ da sam ja u ocu i otac u meni? Riječi koje vam ja govorim ne govorim od sebe; nego otac koji je u meni on tvori djela. Vjerujte meni da sam ja u ocu i otac u meni; ako li meni ne vjerujete, vjerujte mi po tijem djelima. Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene, djela koja ja tvorim i on će tvoriti, i veća od ovijeh će tvoriti: jer ja idem k ocu svojemu, i što god zaištete u oca u moje ime, ono ću vam učiniti, da se proslavi otac u sinu (Jovan 14:6-13).

Opet: Ko ima zapovijesti Moje i drži ih, on je onaj koji ima ljubav k meni, a koji ima ljubav k meni, imaće k njemu ljubav i otac Moj; i ja ću imati ljubav k njemu, i javiću mu se sam. Isus odgovori i reče: ko ima ljubav k Meni, i otac moj imaće ljubav k njemu; i k njemu ćemo doći, i u njega ćemo se staniti Jovan 14:21, 23). Oni koji su u Božanskoj istini su oni koji imaju Njegove zapovesti i drže ih; a oni koji su u Božanskom dobru su oni koji imaju ljubav k njemu; o kojima je rekao da će k njima i Otac imati ljubav, i Mi ćemo doći k njemu i staniti se; to jest, to će učiniti Božansko dobro i Božanska istina; stoga se kaže kod istoga jJevanđeliste: U taj dan znaćete da sam u Mome Ocu, i da ste vi u meni (Jovan 14:20) I na drugome mestu: Oče sveti, sačuvaj ih u ime svoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao i mi Jovan 17:11. Iz ovih odlomaka jasno je da je Gospod govorio o Ocu od Božanskog dobra koje je On sam imao, i o Sinu od Božanske istine koja je od Božanskog dobra; stoga da su Otac i Sin ne dva, nego jedan. Razlog da je Gospod ovako govorio bio je u tome, da bi Reč bila primljena kako na zemlji tako i u nebu; a isto tako zbog toga što, pre nego li je bio porslvljen, On je bio Božanska istina koja je od Božanskog dobra; ali kad je bio proslavljen, On je postao Božansko dobro samo u svakoj suštini, te je od njega svo Božansko dobro i Božanska istina. DA JE GOSPOD BIO OD VEČNOSTI (ab aeterno), može se videti iz toga što je Gospod govorio preko proroka; kao i zbog toga što je Božanska istina od Njega, On je nazivan Rečju; o čemu kod Jovana: U početku bješe Riječ, i Riječ bješe u Boga, i Bog bješe Riječ. Ona bješe u početku u Boga. Sve je kroz nju postalo što je postalo. U njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima. I Riječ postade tijelo, i useli se u nj puno blagodati i istine, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao jedinorodnoga od oca Jovan 1:1-4, 14). Riječ označava svu istinu u nebima i na zemlji koja je od Božanskog. Da je Gospod od večnosti, On jasno uči kod Jovana: Ivan svjedoči za njega i viče govoreći: ovaj bješe za koga rekoh: koji za mnom id rije mene postade, jer prije mene bješe. Odgovori im Jovan govoreći: ja kršćavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate. Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide čovjek koje preda me postade, jer prije mene bješe Jovan 1:15, 26, 27, 30).

Opet: A kad vidite Sina čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio Jovan 6:62).

Opet: Isus im reče: zaista, zaista vam kažem: prije Abrahama, ja sam Jovan 8:58).

Opet: Znajući Isus da mu sve otac dade u ruke, i da od nejga iziđe, i k Bogu ide Jovan 13:3).

Opet: Jer sam otac ima ljubav k vama kao što vi imate ljubav k meni, i vjerovaste da ja od Boga izidoh. Iziđoh odOca i dođoh na svijet; i opet ostavljam svijet, i idem k Ocu Jovan 16:27, 28).

Opet: Ja tebe proslavih na zemlji: posao svrših koji si mi dao da radim. I sad proslavi ti mene, oče, u tebe samoga slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade. Oče! Hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja; da vide slavu moju koju si mi dao; jer si imao ljubav k meni prije postanja svijeta Jovan 17:4, 5, 24).

Kod Isaije: Dijete nam se rodi, Sun nam se dade; i njegovo ime će biti Divni, Savjetnik, Bog, Junak, Otac od Vječnosti, Knez Mirni (9:6). DA GOSPOD VLADA NAD SVEMIROM, jasno je kod Mateje; . Sve je meni predao otac moj Mateju 11:27).

Opet: Daće Mi se svaka vlast na nebu i na zemlji Mateju 28:18).

Kod Jovana: Otac ljubi Sina i dade mu sve u Njegove ruke: onaj ko vjeruje u Sina, ima život vječni Jovan 3:35, 36).

Opet: Jer Otac ne sudi nikome, nego sav sud dade Sinu Jovan 5:22).

Opet: Isus znajući da je Otac dao sve u Njegove ruke (13:3).

Opet: Sve što ima Otac Moje je Jovan 16:15).

Opet: Isus reče: Oče! Dođe čas, proslavi Sina svojega, da i Sin tvoj proslavi tebe . Kao što si mi dao vlast nad svakijem tijelom da svemu što si mu dao da život vječni Jovan 17:1, 2).

Opet: I Moje sve je Tvoje, i Tvoje Moje, i ja se proslavih u njima. I više nijesam na svijetu, a oni su na svijetu, a ja idem k tebi Sudije 17:10, 11).

Kod Luke: Otac je sve dao u Moje ruke Luka 10:22. Iz svih navedenih odlomaka, jasno je da je Božansko dobro ono što se naziva Ocem; a da je Božanska istina ono što se naziva Sinom; i da Gospod od Božanskog dobra preko Božanske istine vlada na svim stvarima u svemiru, kako u opštem tako i u posebnom. Pošto je ovako, i pošto je očito iz Reči, za čuđenje je da ljudi u Hrišćanskom svetu ne priznaju, kao u nebu, i ne obožavaju Gospoda samoga, to jest jednog Boga; jer oni i uče i znaju da je celo Trojstvo u Gospodu, da je Duh Sveti, kome se klanja kao posebnom Bogu odvojeno od Sina i Oca, da je to Sveto duha, ili Sveto koje preko duhova i anđela proističe od Gospoda, to jest, od

Njegovog Božanskog dobra preko Božanske istine, to će biti, po Gospodovboj Božanskoj milosti, pokazano na drugome mestu.