Библијата

 

Brojevi 9

Студија

   

1 Još reče Gospod Mojsiju u pustinji Sinajskoj druge godine po izlasku njihovom iz zemlje Misirske prvog meseca, govoreći:

2 Neka slave sinovi Izrailjevi pashu u određeno vreme.

3 Četrnaestog dana ovog meseca uveče slavite je u određeno vreme, po svim zakonima i po svim uredbama njenim slavite je.

4 I reče Mojsije sinovima Izrailjevim da slave pashu.

5 I slavite pashu prvog meseca četrnaestog dana uveče u pustinji Sinajskoj; kako beše Gospod zapovedio Mojsiju, sve onako učiniše sinovi Izrailjevi.

6 A behu neki koji se oskvrniše o mrtvaca te ne mogahu slaviti pashe onaj dan; i dođoše isti dan pred Mojsija i pred Arona;

7 I rekoše mu ljudi oni: Mi smo nečisti od mrtvaca; zašto da nam nije slobodno prineti žrtvu Gospodu u vreme zajedno sa sinovima Izrailjevim?

8 A Mojsije im reče: Stanite da čujem šta će zapovediti Gospod za vas.

9 A Gospod reče Mojsiju govoreći:

10 Kaži sinovima Izrailjevim i reci: Ko bi bio nečist od mrtvaca ili bi bio na dalekom putu između vas ili između vašeg natražja, neka slavi pashu Gospodu,

11 Drugog meseca četrnaestog dana uveče neka je slave s presnim hlebom i s gorkim zeljem neka je jedu.

12 Neka ne ostavljaju od nje ništa do jutra i kosti da joj ne prelome, po svemu zakonu za pashu neka je slave.

13 A ko je čist i nije na putu, pa bi propustio slaviti pashu, da se istrebi duša ona iz naroda svog, jer ne prinese Gospodu žrtve na vreme, greh svoj neka nosi onaj čovek.

14 I ako bi među vama živeo stranac i slavio bi pashu Gospodu, po zakonu i uredbi za pashu neka je slavi; a zakon da vam je jednak i strancu i onome ko se rodio u zemlji.

15 A u koji dan bi podignut šator, pokri oblak šator nad naslonom od svedočanstva; a uveče beše nad šatorom kao oganj do jutra.

16 Tako beše jednako: oblak ga zaklanjaše, ali noću beše kao oganj.

17 I kad bi se oblak podigao iznad šatora, tada polažahu sinovi Izrailjevi, a gde bi stao oblak, onde se zaustavljahu sinovi Izrailjevi.

18 Po zapovesti Gospodnjoj polažahu sinovi Izrailjevi, i po zapovesti Gospodnjoj ustavljahu se; dokle god stajaše oblak nad šatorom, oni stajahu u logoru,

19 I kad oblak dugo stajaše nad šatorom, tada svršivahu sinovi Izrailjevi šta treba svršivati Gospodu i ne polažahu.

20 I kad oblak beše nad šatorom malo dana, po zapovesti Gospodnjoj stajahu u logoru i po zapovesti Gospodnjoj polažahu.

21 Kad bi, pak, oblak stajao od večera do jutra, a ujutro bi se podigao oblak, tada polažahu; bilo danju ili noću, kad bi se oblak podigao, oni polažahu.

22 Ako li bi dva dana ili mesec dana ili godinu oblak stajao nad šatorom, stajahu u logoru sinovi Izrailjevi i ne polažahu, a kako bi se podigao, oni polažahu.

23 Po zapovesti Gospodnjoj stajahu u logor, i po zapovesti Gospodnjoj polažahu; i svršivahu šta treba svršivati Gospodu, kao što beše zapovedio Gospod preko Mojsija.

   

Од делата на Сведенборг

 

Doctrine of Life #60

Проучи го овој пасус

  
/ 114  
  

60. That the stone tablets on which the law was written were called the Tablets of the Covenant, and that because of them the Ark was called the Ark of the Covenant, the law itself being the covenant, see Numbers 10:33; Deuteronomy 4:13, 23, 5:2-3, 9:9; Joshua 3:11; 1 Kings 8:19, 21; Revelation 11:19. And many other places.

The law was called a covenant because a covenant symbolizes conjunction. We are accordingly told regarding the Lord that He would be “as a covenant to the people” (Isaiah 42:6, 49:8). He is called, too, “the Messenger of the covenant” (Malachi 3:1), and His blood “the blood of the covenant” (Matthew 26:28, Zechariah 9:11, Exodus 24:4-10). That is why the Word is called the Old Covenant and New Covenant.

Covenants are also made as testaments of love, friendship, and fellowship, thus for the sake of conjunction.

  
/ 114  
  

Many thanks to the General Church of the New Jerusalem, and to Rev. N.B. Rogers, translator, for the permission to use this translation.