Библијата

 

Levitski Zakonik 6

Студија

   

1 Opet reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Kad ko zgreši i učini zlo delo Gospodu udarivši u bah bližnjemu svom za ostavu ili za stvar predanu u ruke ili otevši šta ili zanesavši bližnjeg svog,

3 Ili nađe izgubljeno šta, pa udari u bah, ili se krivo zakune za koju god stvar koju može čovek učiniti i ogrešiti se njom,

4 Kad tako zgreši i skrivi, neka vrati šta je oteo ili prisvojio prevarom ili šta mu je bilo dano na ostavu ili šta je izgubljeno našao,

5 Ili za šta se zakleo krivo, neka plati celo i još dometne peti deo onome čije je; neka mu da onaj dan kad prinese žrtvu za svoj greh.

6 A na žrtvu za greh svoj neka prinese Gospodu ovna zdravog, sa cenom kojom proceniš krivicu neka ga dovede svešteniku.

7 I očistiće ga sveštenik pred Gospodom, i oprostiće mu se svaka stvar koju je učinio, te skrivio.

8 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

9 Zapovedi Aronu i sinovima njegovim, i reci im: Ovo je zakon za žrtvu paljenicu: žrtva paljenica neka stoji na ognju na oltaru celu noćdo jutra, i oganj na oltaru neka gori jednako.

10 Sveštenik neka obuče svoju haljinu lanenu, i gaće lanene neka obuče na telo svoje, i neka zgrne pepeo kad oganj spali na oltaru žrtvu paljenicu, i neka ga izruči kod oltara.

11 Potom neka svuče haljine svoje i obuče druge haljine, i neka iznese pepeo napolje iz logora na čisto mesto.

12 A oganj što je na oltaru neka gori na njemu, neka se ne gasi, nego neka sveštenik loži na oganj drva svako jutro, i neka namešta na nj žrtvu paljenicu, i neka pali na njemu salo od žrtava zahvalnih.

13 Oganj neka jednako gori na oltaru, neka se ne gasi.

14 A ovo je zakon za dar: sinovi Aronovi neka ga prinose Gospodu pred oltarom.

15 Uzevši šaku belog brašna i ulja od dara i sav kad koji bude na daru, neka zapali na oltaru spomen njegov na ugodni miris Gospodu.

16 A šta preteče, neka jede Aron i sinovi njegovi; neka se jede bez kvasca na svetom mestu; u tremu šatora od sastanka neka jedu.

17 Neka se ne mesi sa kvascem; to im dadoh da im bude deo od žrtava mojih ognjenih; to je svetinja nad svetinjama kao žrtva za greh i kao žrtva za prestup.

18 Svako muško između sinova Aronovih neka to jede zakonom večnim od kolena do kolena od žrtava koje se pale Gospodu; šta se god dotakne toga, biće sveto.

19 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

20 Ovo je žrtva Aronova i sinova njegovih, koju će prinositi Gospodu onaj dan kad se koji pomaže: desetinu efe belog brašna za dar svagdašnji, polovinu ujutru a polovinu uveče.

21 U tavi s uljem neka se gotovi; prženo neka se donese; i pržene komade dara neka prinese na ugodni miris Gospodu.

22 I sveštenik između sinova njegovih, koji bude pomazan nakon njega, neka čini tako isto zakonom večnim; neka se pali Gospodu sve to;

23 I svaki dar sveštenikov neka se sav spali, a neka se ne jede.

24 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

25 Kaži Aronu i sinovima njegovim, i reci: Ovo je zakon za žrtvu radi greha: na mestu gde se kolje žrtva paljenica, neka se kolje i žrtva za greh pred Gospodom; svetinja je nad svetinjama.

26 Sveštenik koji prinese žrtvu za greh neka je jede; na svetom mestu neka se jede, u tremu od šatora od sastanka.

27 Šta se god dotakne mesa njenog, biće sveto; i ako ko pokapa krvlju njenom haljinu, ono što pokapa neka opere na svetom mestu.

28 I sud zemljani u kome bude kuvano neka se razbije; ako li je kuvano u sudu bronzanom, neka se istre i vodom opere.

29 Svako muško između sveštenika neka to jede; svetinja je nad svetinjama.

30 Ali nijedna žrtva za greh, od koje se unese krv u šator od sastanka da se učini očišćenje od greha u svetinji, neka se ne jede, nego neka se ognjem sažeže.

   

Од делата на Сведенборг

 

Arcana Coelestia #3877

Проучи го овој пасус

  
/ 10837  
  

3877. 'Therefore she called his name Levi' means the essential nature of it. This is clear from the meaning of 'name' or 'calling the name' as the essential nature, dealt with above in 3872. That nature is what is contained in the words, 'Now this time my husband will cling to me, for I have borne him three sons', dealt with immediately above in 3875, 3876. This nature is what is meant by 'Levi', and also by the tribe named after him; and it is the third universal attribute of the Church, or the third development when a person is being regenerated or is becoming the Church. It is also charity. The situation with charity is that it contains the will for truth within itself, and through the will for truth contains the understanding of truth. For one in whom charity is present possesses those abilities to will truth and to understand it. But before a person arrives at charity he must pass through an external stage, that is to say, of understanding truth, then of willing truth, until at last he has an affection for truth, which is charity. And when charity is present in that person he looks to the Lord, who is meant in the highest sense by 'Judah', Jacob's fourth son.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.