Библијата

 

Postanak 7

Студија

   

1 Onda Jahve reče Noi: "Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.

2 Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku.

3 Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i ženku - da im se sjeme sačuva na zemlji.

4 Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio."

5 Noa učini sve kako mu je Jahve naredio.

6 Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na zemlju.

7 I pred vodama potopnim uđu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih.

8 Od čistih životinja i od životinja koje nisu čiste, od ptica, od svega što zemljom puzi,

9 uđe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi.

10 A sedmoga dana zapljušte potopne vode po zemlji.

11 U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske.

12 I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći.

13 Onog dana uđe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima;

14 oni, pa sve vrste životinja: stoka, gmizavci što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja,

15 uđu u korablju s Noom, po dvoje od svih bića što u sebi imaju dah života.

16 Što uđe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih bića, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata.

17 Pljusak je na zemlju padao četrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje.

18 Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom.

19 Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom.

20 Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda.

21 Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi.

22 Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe.

23 Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji.

24 Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.

   

Библијата

 

2 Petrova 3

Студија

   

1 Ljubljeni, pišem evo već drugu poslanicu. U objema opomenom budim vaš zdrav razbor

2 da se sjetite riječi što ih prorekoše sveti proroci i zapovijedi apostola vaših, zapovijedi Gospodinove i Spasiteljeve.

3 Znajte ponajprije ovo: u posljednje će se dane pojaviti podrugljivi izrugivači; povoditi će se za svojim požudama

4 i pitati: "Što je s obećanjem njegova Dolaska? Jer i otkad Oci pomriješe, sve ostaje kao što bijaše od početka stvorenja."

5 Ta oni naumice zaboravljaju da nebesa bijahu odavna i da zemlja na Božju riječ posta iz vode i po vodi.

6 Na isti način ondašnji svijet propade vodom potopljen.

7 A sadašnja nebesa i zemlja istom su riječju pohranjena za oganj i čuvaju se za Dan suda i propasti bezbožnih ljudi.

8 Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan.

9 Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju.

10 Kao tat će doći Dan Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti.

11 Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti

12 iščekujući i pospješujući dolazak Dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počela, užarena, rastaliti.

13 Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva.

14 Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru.

15 A strpljivost Gospodina našega spasenjem smatrajte, kako vam i ljubljeni brat naš Pavao napisa po mudrosti koja mu je dana.

16 Tako u svim poslanicama gdje o tome govori. U njima ima ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma - sebi na propast.

17 Vi dakle, ljubljeni pošto ste upozoreni, čuvajte se da ne biste, zavedeni bludnjom razularenika, otpali od svoje postojanosti.

18 A rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen!

   

Од делата на Сведенборг

 

Arcana Coelestia #891

Проучи го овој пасус

  
/ 10837  
  

891. 'The dove did not return to him any more' means a state of freedom. This follows from what was said above, in particular from the fact that the dove, or the truth of faith - like the other birds, and also the beasts, and so Noah too - was no longer confined to the ark on account of the flood-waters. All the time he was in the ark it was a state of slavery, that is, a state of bondage or imprisonment, with the flood-waters, or falsities, tossing him about. That state is described along with the state of temptation in Chapter 7:17 above, where it is said that 'the waters increased and lifted up the ark, and raised it above the earth', and also in 7:18 that 'the waters grew stronger and the ark went over the face 1 of the waters'. His state of freedom is described in verses 15-18 of the present chapter not only by Noah's going out of the ark but also by all the other living things accompanying him - the dove, that is, the truth of faith deriving from good, first of all, for all freedom has its origin in the good of faith, that is, in the love of good.

Фусноти:

1. literally, the faces

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.