Библијата

 

Postanak 28

Студија

   

1 Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloži: "Nemoj uzimati ženu od kanaanskih djevojaka.

2 Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa odande sebi uzmi ženu, od kćeri Labana, brata svoje majke.

3 A Bog Svemožni, El-Šadaj, neka te blagoslovi i neka te učini rodnim i brojnim, tako da postaneš mnoštvo naroda.

4 Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo, tako da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica, a koju je Bog predao Abrahamu!"

5 Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava.

6 Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme ženu, naređujući mu kad ga je blagoslivljao: "Ne smiješ uzeti ženu od kanaanskih djevojaka",

7 i da je Jakov poslušao svoga oca i svoju majku te otišao u Padan Aram,

8 Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku.

9 Stoga ode k Jišmaelu te se, uza žene koje već imaše, oženi Mahalatom, kćerju Jišmaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom.

10 Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran.

11 Stigne u neko mjesto i tu prenoći, jer sunce bijaše već zašlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne.

12 I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze.

13 Uza nj je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome potomstvu.

14 Tvojih će potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit ćete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom će se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje.

15 Dobro znaj: ja sam s tobom; čuvat ću te kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju; i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obećao."

16 Jakov se probudi od sna te reče: "Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!"

17 Potresen, uzviknu: "Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!"

18 Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen što ga bijaše stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja.

19 Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz.

20 Tada učini zavjet: "Ako Bog ostane sa mnom i uščuva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblačim,

21 te se zdravo vratim kući svoga oca, Jahve će biti moj Bog.

22 A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit će kuća Božja. A od svega što mi budeš davao za te ću odlagati desetinu."

   

Од делата на Сведенборг

 

Arcana Coelestia #3508

Проучи го овој пасус

  
/ 10837  
  

3508. 'And Esau went to the field to hunt for venison, to bring it [home]' means the effort of the affection for good to acquire the truth that was to be allied to the Divine Rational. This is clear from the representation of 'Esau' as the good of the natural, dealt with already, and therefore the affection for the good of the rational within the natural is meant, for the good that is within the natural does not belong to the natural but to the rational within the natural, see 3498; from the meaning of 'going to the field to hunt for venison, to bring it [home]' as the effort to acquire truth to itself, for 'the field' is where good ground exists, 3500, 'venison' truth acquired from good, 3501, 'to bring it [home]' to acquire it, and so to ally it to the Divine Rational.

[2] Here, as stated above, the subject in the highest sense is the glorification of the Lord's Natural, and in the representative sense the regeneration of the natural with man, 3490. It is according to order that this is effected by means of truth, that is, by means of cognitions of good and truth, for without these the natural cannot receive light from the rational, that is, by way of the rational, and so be regenerated. Cognitions are vessels for receiving good and truth entering in from the rational. The way in which the vessels receive and the amount they receive determine the nature of their enlightenment and how far they are enlightened. Vessels which receive good and truth from the rational are the truths themselves belonging to the natural, which are no more than facts, cognitions, and matters of doctrine. From the order according to which they flow in and from the order which exists among them there they become goods. This is the origin of the good of the natural.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.