Библијата

 

Izlazak 22

Студија

   

1 Ako se lopov zateče gdje probija zid, pa mu se zada smrtan udarac, njegovu krv ne treba osvećivati.

2 No ako je već izišlo sunce, njegovu krv treba osvetiti. Lopov mora štetu nadoknaditi. Ako nema ništa, njega za njegovu krađu treba prodati.

3 Nađe li se ukradeno živinče živo u njegovu vlasništvu - goveče, magare ili koja glava sitne stoke - treba da ga plati dvostruko."

4 "Tko opustoši njivu ili vinograd pustivši svoju stoku da obrsti tuđe, neka nadoknadi onim što najbolje nađe na svojoj njivi i u svome vinogradu.

5 Tko zapali vatru pa ona zahvati drač te izgori žito u snopu, u klasu ili na njivi, onaj tko je vatru zapalio mora štetu nadoknaditi.

6 Kad tko položi kod znanca novac ili stvari na čuvanje, pa budu pokradene iz njegove kuće, ako se lopov pronađe, mora dvostruko platiti.

7 Ako se lopov ne pronađe, vlasnik kuće neka se primakne k Bogu, da se dokaže kako on nije spustio svoje ruke na dobra svoga bližnjega.

8 Za svaki prekršaj pronevjere - radilo se o govečetu, magaretu, sitnoj stoci, odjeći ili bilo kojoj izgubljenoj stvari za koju se ustvrdi: to je ono! - treba spor iznijeti pred Boga. Onaj koga Bog proglasi krivim neka plati dvostruko drugome.

9 Kad tko povjeri svome susjedu magare, goveče, glavu sitne stoke ili bilo kakvo živinče, pa ono ugine, osakati se ili ga tko odvede a da ne bude svjedoka,

10 zakletva pred Jahvom neka odluči među obojicom je li čuvar posegao za dobrom svoga bližnjega ili nije. Neka je vlasniku to dovoljno, a čuvar nije dužan da nadoknađuje.

11 Nađe li se da je on ukrao, mora štetu nadoknaditi.

12 Ako ga zvijer razdere, neka ga donese za dokaz, tako da za razderano ne daje odštete.

13 Kad tko posudi živinu na izor od svoga susjeda, pa se ona osakati ili ugine dok joj vlasnik nije bio s njom, neka plati odštetu.

14 Je li vlasnik bio s njom, odštete mu ne daje; ali ako je bila unajmljena na izor, neka dođe po svoju nadnicu."

15 "Ako tko zavede djevojku koja nije zaručena i s njom legne, neka za nju dadne ženidbenu procjenu i uzme je za ženu.

16 Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti srebra u vrijednosti ženidbene procjene za djevojku.

17 Ne dopuštaj da vračarica živi!

18 Tko bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smrću.

19 Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom - neka bude izručen prokletstvu, potpuno uništen.

20 Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj.

21 Ne cvilite udovice i siročeta!

22 Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati.

23 Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad.

24 Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata!

25 Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca.

26 TÓa to mu je jedini pokrivač kojim omata svoje tijelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga jer sam ja milostiv!

27 Ne huli Boga i ne psuj glavara svoga naroda.

28 Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja s gumna i od svoga mladog vina! Meni daj prvorođenca od svojih sinova.

29 Isto učini sa svojim govedima i sitnom stokom: sedam dana neka ostane sa svojom majkom, a osmoga dana da si ga meni dao!

30 Budite narod meni posvećen! Zato nemojte jesti mesa od životinje koju je rastrgala zvjerad nego je bacite paščadi!"

   

Од делата на Сведенборг

 

Arcana Coelestia #9200

Проучи го овој пасус

  
/ 10837  
  

9200. Ye shall not afflict. That this signifies that they are not to be defrauded, is evident from the signification of “afflicting,” when said of those who wish to be instructed in truth, and to be led to good, as being to defraud; here, not to defraud, because it is said “Ye shall not afflict.” The “sojourner,” the “orphan,” and the “widow” are often mentioned together in the Word, as in David:

Jehovah, who preserveth the sojourner, the orphan, and the widow (Psalms 146:9).

Defraud ye not the sojourner, the orphan, and the widow (Jeremiah 22:3).

In thee they have dealt with the sojourner by oppressions; in thee have they defrauded the orphan and the widow (Ezekiel 22:7).

Wrest not the judgment of the sojourner, of the orphan, and the widow (Deuteronomy 24:17; 27:19).

What is left in the fields, the oliveyards and the vineyards, shall be for the sojourner, the orphan, and the widow (Deuteronomy 24:19-22; 26:12-13).

Jehovah executeth the judgment of the orphan, of the widow, and loveth the sojourner (Deuteronomy 10:18).

In like manner in the passage before us, “a sojourner thou shalt not afflict, and shalt not oppress; any widow and orphan ye shall not afflict.” When these three are thus mentioned together, they fall with the angels into one sense; namely, that with those who are in the church, good and truth are to be conjoined according to order; thus reciprocally, truth with good, and good with truth; for by “a sojourner” are meant those who wish to be instructed in such things as are of the church; by “widows,” the conjunction of good with truth; and by “orphans,” the conjunction of truth with good; which conjunction is reciprocal. The case is similar with all other passages in the Word; when explained as to the internal sense they seem scattered; but with the angels they are combined into one sense; nay into one idea.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.