Die Bibel

 

Osija 2

Lernen

   

1 Recite braći svojoj: Narode moj; i sestrama svojim: Pomilovana.

2 Prite se s materom svojom, prite se, jer mi nije žena, niti sam joj ja muž; neka odbaci kurvarstva svoja od lica svog, i preljube svoje od dojaka svojih,

3 Da je ne bih svukao golu i učinio je kakva je bila onaj dan kad se rodila, i da je ne bih postavio da bude kao pustinja i obratio je da bude kao zemlja sasušena, i umorio je žeđu.

4 I neću se smilovati na decu njenu, jer su kopilad.

5 Jer se mati njihova kurva, sramoti se roditeljka njihova; jer govori: Ići ću za milosnicima svojim koji mi daju hleb moj i vodu moju, vunu moju i lan moj, ulje moje i piće moje.

6 Zato evo ja ću joj zagraditi put trnjem i zazidaću zidom da ne nađe staza svojih.

7 I trčaće za svojim milosnicima, ali ih neće stignuti; i tražiće ih, ali ih neće naći; pa će reći: Idem da se vratim k prvom mužu svom, jer mi beše bolje onda nego sada.

8 Jer ona ne zna da sam joj ja davao žito i vino i ulje, i umnožavao joj srebro i zlato, od kog načiniše Vala.

9 Zato ću uzeti natrag žito svoje, kad bude vreme, i vino svoje, kad bude vreme, i uzeću vunu svoju i lan svoj, kojim bi pokrivala golotinju svoju.

10 I otkriću rugobu njenu pred milosnicima njenim, i niko je neće izbaviti iz moje ruke.

11 I ukinuću svaku radost njenu, svetkovine njene, mladine njene i subote njene i sve praznike njene.

12 I potrću čokote njene i smokve, za koje govori: Plata su mi, što mi dadoše milosnici moji; i obratiću ih u šumu da ih jede zverje poljsko.

13 I pohodiću na njoj dane valimske, u koje im je kadila i kitila se obocima i grivnama, i išla za svojim milosnicima, i mene zaboravila, govori Gospod.

14 Ali evo, ja ću je primamiti i odvešću je u pustinju, i govoriću s njom lepo.

15 I daću joj vinograde njene od tog mesta, i dolinu Ahor za vrata nadanju, i onde će pevati kao za mladosti svoje i kao kad je išla iz Misira.

16 I tada ćeš me, govori Gospod, zvati: Mužu moj; a nećeš me više zvati: Vale moj.

17 Jer ću ukloniti iz usta njenih imena Valova; i neće im se više pominjati imena.

18 I tada ću im učiniti zavet sa zverjem poljskim i sa pticama nebeskim i s bubinama zemaljskim; i polomiću luk i mač i rat da ih nestane u zemlji, i učiniću da leže bez straha.

19 I zaručiću te sebi doveka, zaručiću te sebi pravdom i sudom i milošću i milosrđem.

20 I zaručiću te sebi verom, i poznaćeš Gospoda.

21 I tada ću se odazvati, govori Gospod, odazvaću se nebesima, a ona će se odazvati zemlji.

22 A zemlja će se odazvati žitu i vinu i ulju, a to će se odazvati Jezraelu.

23 I posejaću je sebi na zemlji, i smilovaću se na Loruhamu, i reći ću Loamiji: Ti si moj narod, i on će reći: Bože moj!

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Nebeske Tajne #9145

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

9145. Pa izgori stog (plast). Da ovo označava povredu nanesenu istinama i dobrima vere koje su bile primljene, vidi se iz značenja stoga, što je istina i dobro vere koja je primljena. Da stog ima ovo značenje je zato što jer je u njemu stajala žetva koja je bila skupljena, a stogomkojistoji označava se istina i dobro vere u njihovom začeću, o čemu u onome što sledi.

  
/ 10837  
  

Aus Swedenborgs Werken

 

Nebeske Tajne #8770

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

8770. (Stih 6.) I bićete mi carstvo svećeničko. Da ovo označava da će tada dobro od istine biti [ s njima], vidi se iz značenja carstva svećeničkoga, što je duhovno dobro, koje je dobro od istine, to jest, dobro u koje je uveden čovek duhovne crkve pomoću istine. Da je ovo dobro označeno carstvom svećeničkim, je stoga što se kaže domu Jakovljevom I sinovima Izrailjevim, kojima je pretstavljena duhovna crkva, spoljašnja I unutrašnja; domom Jakovljevim spoljašnja crkva, a sinovima Izrailjevim unutrašnja crkva (vidi br. 8762). Osim toga, carstvom se označava istina (br. 172, 2547, 4691, a svećenicima dobro; jer Sveštenstvo (Sacerdotale) Gospodovo, koje je bilo pretstavljeno sveštenicima, označava Božansko Dobro; a Carstvo (Regium) Gospodovo, koje je pretstavljeno carevima, označava Božansku Istinu od Božanskog Dobra; carstvom Sveštenika, koji su ujedno bili sudije, bilo je pretstavljeno Božansko Dobro od kojega je Božanska Istina; a carstvom Carev ila je pretstavljena Božanska Istina od Božanskog Dobra. Ali kad je Carstvu bilo dodato nešto od sveštenstva, tada se carevima pretstavljala Božanska istina u kojoj je bilo onoliko dobra koliko je bilo sveštenstva dodato carstvu (carskoj službi). Sve su ove stvari bile ustanovljene u Jevrejskoj Crkvi kako bi se tim pretstavljala stanja neba; jer u nebu postoje dva carstva, od kojih je jedno nazvano nebesko carstvo, a drugo duhovno carstvo. Nebesko carstvo je ono što se naziva Gospodovim Sveštenstvom, a duhovno carstvo je ono što se naziva Njegovim Carstvom. U poslednjem vlada Božanska Istina, a u prethodnom Božansko Dobro. Ali stoga što je reprezentativ nebeskog carstva počeo da nestaje kada su hteli cara, stoga , da bi se reprezentativ Gospodovog carstva u nebima nastavio, Jevreji su tada bili odvojeno od Izraelićana, pa je Jednim carstvom bilo pretstavljeno nebesko carstvo Gospodovo, a Izrailjskim carstvom Njegovo duhovno carstvo. Oni koji znaju ove stvari, mogu znati da su se oblici uprave među potomstvo Jakovljevim menjali, I zašto, kada su tražili da imaju cara I kada im je Jehova rekao preko proroka Samuila, da oni tako odbacuju da nad njima vlada Jehova I da stoga On neće više vladati nad njima (8:7); I tada im je rečeno šta je carevo pravo (stih 11 I sledeći), čime je opisana Božanska Istina bez Dobra. Oni koji znaju gore pomenute stvari, mogu da znaju zašto je nešto od sveštenstva dato bilo Davidu, I zašto je posle Solomunovog vremena carstvo bilo podeljeno u dva, naime, u carstvo Judino, I carstvo Izrailjevo. (O dva carstva u nebu, vidi br. 3635, 3883-3896, 4112, 4113, 4138.)

  
/ 10837