Die Bibel

 

Postanak 4

Lernen

   

1 Iza toga Adam pozna Jevu ženu svoju, a ona zatrudne i rodi Kajina, i reče: Dobih čoveka od Gospoda.

2 I rodi opet brata njegovog Avelja. I Avelj posta pastir a Kajin ratar.

3 A posle nekog vremena dogodi se, te Kajin prinese Gospodu prinos od roda zemaljskog;

4 A i Avelj prinese od prvina stada svog i od njihove pretiline. I Gospod pogleda na Avelja i na njegov prinos,

5 A na Kajina i na njegov prinos ne pogleda. Zato se Kajin rasrdi veoma, i lice mu se promeni.

6 Tada reče Gospod Kajinu: Što se srdiš? Što li ti se lice promeni?

7 Nećeš li biti mio, kad dobro činiš? A kad ne činiš dobro, greh je na vratima. A volja je njegova pod tvojom vlašću, i ti si mu stariji.

8 Posle govoraše Kajin s Aveljem bratom svojim. Ali kad behu u polju, skoči Kajin na Avelja brata svog, i ubi ga.

9 Tada reče Gospod Kajinu: Gde ti je brat Avelj? A on odgovori: Ne znam; zar sam ja čuvar brata svog?

10 A Bog reče: Šta učini! Glas krvi brata tvog viče sa zemlje k meni.

11 I sada, da si proklet na zemlji, koja je otvorila usta svoja da primi krv brata tvog iz ruke tvoje.

12 Kad zemlju uzradiš, neće ti više davati blaga svog. Bićeš potukač i begunac na zemlji.

13 A Kajin reče Gospodu: Krivica je moja velika da mi se ne može oprostiti.

14 Evo me teraš danas iz ove zemlje da se krijem ispred Tebe, i da se skitam i potucam po zemlji, pa će me ubiti ko me udesi.

15 A Gospod mu reče: Zato ko ubije Kajina, sedam će se puta to pokajati. I načini Gospod znak na Kajinu da ga ne ubije ko ga udesi.

16 I otide Kajin ispred Gospoda, i naseli se u zemlji naidskoj na istoku prema Edemu.

17 I pozna Kajin ženu svoju, a ona zatrudne i rodi Enoha. I sazida grad i prozva ga po imenu sina svog Enoh.

18 A Enohu rodi se Gaidad; a Gaidad rodi Maleleila: a Maleleilo rodi Matusala; a Matusal rodi Lameha.

19 I uze Lameh dve žene: jednoj beše ime Ada a drugoj Sela.

20 I Ada rodi Jovila; od njega se narodiše koji žive pod šatorima i stoku pasu.

21 A bratu njegovom beše ime Juval; od njega se narodiše gudači i svirači.

22 A i Sela rodi Tovela, koji beše vešt kovati svašta od bronze i od gvožđa; a sestra Tovelu beše Noema.

23 I reče Lameh svojim ženama, Adi i Seli: Čujte glas moj, žene Lamehove, poslušajte reči moje: ubiću čoveka za ranu svoju i mladića za masnicu svoju.

24 Kad će se Kajin osvetiti sedam puta, Lameh će sedamdeset i sedam puta.

25 A Adam opet pozna ženu svoju, i ona rodi sina, i nade mu ime Sit, jer mi, reče, Bog dade drugog sina za Avelja, kog ubi Kajin.

26 I Situ se rodi sin, kome nadede ime Enos. Tada se poče prizivati ime Gospodnje.

   

Die Bibel

 

2. Dnevnika 28

Lernen

   

1 Dvadeset godina beše Ahazu kad poče carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu; ali ne činjaše što je pravo pred Gospodom kao David, otac njegov.

2 Jer hođaše putevima careva Izrailjevih, i još sali likove Valima.

3 I sam kađaše u dolini sina Enomovog, i sažizaše sinove svoje ognjem po gadnim delima onih naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevih.

4 I prinošaše žrtve i kađaše na visinama i po brdima i pod svakim zelenim drvetom.

5 Zato ga dade Gospod Bog njegov u ruke caru sirskom, te ga razbiše i zarobiše mu veliko mnoštvo, i odvedoše ih u Damask. Još bi dat u ruke caru Izrailjevom, te ga razbi ljuto.

6 Jer Fekaj, sin Remalijin, pobi sto i dvadeset hiljada Judejaca u jedan dan, sve hrabrih ljudi, jer ostaviše Gospoda Boga otaca svojih.

7 I Zihrije junak od Jefrema ubi Masiju sina carevog i Azrikama upravitelja dvorskog i Elkanu, drugog do cara.

8 I zarobiše sinovi Izrailjevi braći svojoj dvesta hiljada žena i sinova i kćeri; i zapleniše veliki plen od njih, i odnesoše plen u Samariju.

9 A onde beše prorok Gospodnji po imenu Odid, i iziđe pred vojsku koja iđaše u Samariju, i reče im: Gle, Gospod Bog otaca vaših razgnevi se na Judejce, zato ih dade u vaše ruke, te ih pobiste ljuto da do neba dopre.

10 I još mislite podvrći sinove Judine i jerusalimske da vam budu robovi i robinje; a niste li i vi sami skrivili Gospodu Bogu svom?

11 Zato poslušajte me sada, i vratite natrag to roblje što zarobiste braći svojoj, jer se raspalio gnev Gospodnji na vas.

12 Tada ustaše poglavari sinova Jefremovih: Azarija sin Joananov, Varahija sin Mesilemotov i Jezekija sin Salumov i Amasa sin Adlajev na one što se vraćahu s vojske,

13 I rekoše im: Nećete dovesti ovamo to roblje, jer bi nam bilo na greh pred Gospodom što vi mislite domećući na grehe naše i na krivice naše, jer je velika krivica na nama i gnev se raspalio na Izrailja.

14 I ostaviše vojnici roblje i plen svoj pred knezovima i svim zborom.

15 I ustaše ljudi imenovani i uzeše roblje, i sve gole između njih odenuše iz plena; i kad ih odenuše i obuše, nahraniše ih i napojiše i namazaše, i odvedoše na magarcima sve iznemogle, i dovedoše ih u Jerihon, grad gde ima mnogo palmi, k braći njihovoj, pa se vratiše u Samariju.

16 U to vreme posla car Ahaz k carevima asirskim da mu pomognu.

17 Jer još i Idumejci dođoše i razbiše Judu i odvedoše roblje;

18 I Filisteji udariše na gradove po ravni na južnom kraju Judinom, i uzeše Vet-Semes, i Ejalon i Gedirot i Sohot i sela njegova i Tamnu i sela njena i Gimzon i sela njegova, i naseliše se u njima.

19 Jer Gospod obaraše Judu s Ahaza cara Izrailjevog, jer odvuče Judu da grdno greši Gospodu.

20 I dođe k njemu Teglat-Felasar, car asirski, i ojadi ga a ne utvrdi.

21 Jer Ahaz uze deo iz doma Gospodnjeg i iz doma carskog i od knezova, i dade caru asirskom, ali mu ne pomože.

22 I kad beše u nevolji, on još većma grešaše Gospodu; takav beše car Ahaz.

23 I prinošaše žrtve bogovima damaštanskim, koji ga razbiše, i govoraše: Kad bogovi careva sirskih njima pomažu, prinosiću njima žrtve da bi mi pomagali; ali mu oni biše na to da padne on i sav Izrailj.

24 A Ahaz pokupi sudove doma Božijeg, i izlomi sudove doma Božijeg, i zatvori vrata doma Gospodnjeg i načini sebi oltare po svim uglovima u Jerusalimu.

25 I u svakom gradu Judinom načini visine da kadi bogovima tuđim; i gnevi Gospoda Boga otaca svojih.

26 A ostala dela njegova i svi putevi njegovi prvi i poslednji, eto zapisani su u knjizi o carevima Judinim i Izrailjevim.

27 I počinu Ahaz kod otaca svojih i pogreboše ga u gradu Jerusalimu; ali ga ne metnuše u grob careva Izrailjevih. I zacari se na njegovo mesto Jezekija, sin njegov.