Die Bibel

 

Postanak 28

Lernen

   

1 Tada Isak dozva Jakova, i blagoslovi ga, i zapovedi mu i reče: Nemoj da se oženiš kojom između kćeri hananejskih.

2 Ustani, idi u Padan-Aram u dom Vatuila oca matere svoje, i odande se oženi između kćeri Lavana ujaka svog.

3 A Bog Svemogući da te blagoslovi, i da ti da veliku porodicu i umnoži te, da od tebe postane mnoštvo naroda,

4 I da ti da blagoslov Avramov, tebi i semenu tvom s tobom, da naslediš zemlju u kojoj si došljak, koju Bog dade Avramu.

5 Tako opravi Isak Jakova, i on pođe u Padan-Aram k Lavanu sinu Vatuila Sirina, bratu Reveke matere Jakovljeve i Isavove.

6 A Isav vide gde Isak blagoslovi Jakova i opravi ga u Padan-Aram da se odande oženi, i gde blagosiljajući ga zapovedi mu i reče: Nemoj da se oženiš kojom između kćeri hananejskih,

7 I gde Jakov posluša oca svog i mater svoju, i otide u Padan-Aram;

8 I vide Isav da kćeri hananejske nisu po volji Isaku ocu njegovom.

9 Pa otide Isav k Ismailu, i uze za ženu preko žena svojih Maeletu, kćer Ismaila sina Avramovog, sestru Naveotovu.

10 A Jakov otide od Virsaveje idući u Haran.

11 I dođe na jedno mesto, i onde zanoći, jer sunce beše zašlo; i uze kamen na onom mestu, i metnu ga sebi pod glavu, i zaspa na onom mestu.

12 I usni, a to lestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, anđeli Božji po njima se penjahu i silažahu;

13 I gle, na vrhu stajaše Gospod, i reče: Ja sam Gospod Bog Avrama oca tvog i Bog Isakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi ću dati i semenu tvom;

14 I semena će tvog biti kao praha na zemlji, te ćeš se raširiti na zapad i na istok i na sever i na jug, i svi narodi na zemlji blagosloviće se u tebi i u semenu tvom.

15 I evo, ja sam s tobom, i čuvaću te kuda god pođeš, i dovešću te natrag u ovu zemlju, jer te neću ostaviti dokle god ne učinim šta ti rekoh.

16 A kad se Jakov probudi od sna, reče: Zacelo je Gospod na ovom mestu; a ja ne znah.

17 I uplaši se, i reče: Kako je strašno mesto ovo! Ovde je doista kuća Božja, i ovo su vrata nebeska.

18 I usta Jakov ujutru rano, i uze kamen što beše metnuo sebi pod glavu, i utvrdi ga za spomen i preli ga uljem.

19 I prozva ono mesto Vetilj, a pre beše ime onom gradu Luz.

20 I učini Jakov zavet, govoreći: Ako Bog bude sa mnom i sačuva me na putu kojim idem i da mi hleba da jedem i odela da se oblačim,

21 I ako se vratim na miru u dom oca svog, Gospod će mi biti Bog;

22 A kamen ovaj koji utvrdih za spomen biće dom Božji; i šta mi god daš, od svega ću deseto dati Tebi.

   

Kommentar

 

Land

  

'Land' in the Word, denotes the church, for the things which signify the church also signify the things relating to the church, for these constitute the church. The reason why 'land' denotes the church in the Word is because the land of Canaan was the land in which the church had been since the most ancient times. Hence, when 'land' is named in the Word, it means the land of Canaan, which then means the church. For when the expression 'the land' appears there, people in the spiritual world do not concern themselves with the idea of a land, only with the idea of the nation inhabiting it. And yet not with an idea of that nation but with an idea of the essential nature of it.

'Land' or 'earth,' as in Genesis 20:15, signifies the doctrine of love and charity.

'Land' signifies the celestial principle of love in Genesis 24:4.

In Genesis 26:12, 'land' signifies rational things.

In Genesis 28:13, this signifies the good of the natural.

The 'land' represents the divine of the rational principle in Genesis 30:25.

(Verweise: Arcana Coelestia 5577)