Die Bibel

 

Postanak 20

Lernen

   

1 A Avram otide odande na jug, i stani se između Kadisa i Sura; i živeše kao došljak u Geraru.

2 I govoraše za ženu svoju Saru: Sestra mi je. A car gerarski Avimeleh posla te uze Saru.

3 Ali dođe Bog Avimelehu noću u snu, i reče mu: Gle, poginućeš sa žene koju si uzeo, jer ima muža.

4 A Avimeleh ne beše se nje dotakao, i zato reče: Gospode, eda li ćeš i pravedan narod pogubiti?

5 Nije li mi sam kazao: Sestra mi je? A i ona sama kaza: Brat mi je. Učinio sam u čistoti srca svog i u pravdi ruku svojih.

6 Tada mu reče Bog u snu: Znam da si učinio u čistoti srca svog, zato te sačuvah da mi ne sagrešiš, i ne dadoh da je se dotakneš.

7 A sada vrati čoveku ženu njegovu, jer je prorok, i moliće se za te, te ćeš ostati živ. Ako li ne vratiš, znaj da ćeš umreti ti i svi tvoji.

8 I ujutru rano usta Avimeleh, i sazva sve sluge svoje, i kaza im sve ovo da čuju. I uplašiše se ljudi veoma.

9 Tada Avimeleh dozva Avrama i reče mu: Šta si nam učinio? Šta li sam ti zgrešio, te navuče na me i na carstvo moje toliko zlo? Učinio si mi šta ne valja činiti.

10 I još reče Avimeleh Avramu: Šta ti je bilo, te si to učinio?

11 A Avram odgovori: Govorih: jamačno nema straha Božjeg u ovom mestu, pa će me ubiti radi žene moje.

12 A upravo i jeste mi sestra, kći oca mog; ali nije kći moje matere, pa pođe za me.

13 A kad me Bog izvede iz doma oca mog, ja joj rekoh: Učini dobro, i kaži za me gde god dođemo: Brat mi je.

14 Tada Avimeleh uze ovaca i goveda i sluga i sluškinja, te dade Avramu, i vrati mu Saru ženu njegovu.

15 I reče Avimeleh Avramu: Evo, zemlja ti je moja otvorena, živi slobodno gde ti je volja.

16 A Sari reče: Evo dao sam tvom bratu hiljadu srebrnika; gle, on ti je očima pokrivalo pred svima koji budu s tobom; i to sve da ti je za nauku.

17 I Avram se pomoli Bogu, i isceli Bog Avimeleha i ženu njegovu i sluškinje njegove, te rađahu.

18 Jer Gospod beše sasvim zatvorio svaku matericu u domu Avimelehovom radi Sare žene Avramove.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #2544

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

2544. Verse 9 And Abimelech called Abraham and said to him, What have you done to us, and what sin have I committed against you, that you have brought great sin on me and on my kingdom? Deeds which ought not to be done you have done to me.

'Abimelech called Abraham and said to him' means the Lord's thought from the doctrine of faith. 'What have you done to us, and what sin have I committed against you?' means reproving Himself for having thought in this fashion. 'That you have brought great sin on me and on my kingdom' means that thereby the doctrine of faith and all matters of doctrine would be at risk. 'Deeds which ought not to be done you have done to me' means horror.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.