Die Bibel

 

Postanak 16

Lernen

   

1 Ali Sara žena Avramova ne rađaše mu dece. A imaše robinju Misirku, po imenu Agara.

2 Pa reče Sara Avramu: Gospod me je zatvorio da ne rodim; nego idi k robinji mojoj, ne bih li dobila dece od nje. I Avram prista na reč Sarinu.

3 I Sara žena Avramova uze Agaru Misirku robinju svoju, i dade je za ženu Avramu mužu svom posle deset godina otkako se nastani Avram u zemlji hananskoj.

4 I on otide k Agari, i ona zatrudne; a kad vide da je trudna, ponese se od gospođe svoje.

5 A Sara reče Avramu: Uvreda moja pade na tebe; ja ti metnuh na krilo robinju svoju, a ona videvši da je trudna ponese se od mene. Gospod će suditi meni i tebi.

6 A Avram reče Sari: Eto, robinja je tvoja u tvojim rukama, učini s njom šta ti je volja. I Sara je stade zlostavljati, te ona pobeže od nje.

7 Ali anđeo Gospodnji nađe je kod studenca u pustinji, kod studenca na putu u Sur.

8 I reče joj: Agaro, robinjo Sarina, otkud ideš, kuda li ideš? A ona reče: Bežim od Sare gospođe svoje.

9 A anđeo joj Gospodnji reče: Vrati se gospođi svojoj, i pokori joj se.

10 Opet joj reče anđeo Gospodnji: Umnožiću veoma seme tvoje, da se neće moći prebrojati od množine.

11 Još joj reče anđeo Gospodnji: Eto si trudna, i rodićeš sina, i nadeni mu ime Ismailo; jer je Gospod video muku tvoju.

12 A biće čovek ubica; ruka će se njegova dizati na svakog a svačija na njega, i nastavaće na pogledu svoj braći svojoj.

13 Tada Agara prizva ime Gospoda koji govori s njom: Ti si Bog, koji vidi. Jer govoraše: Zar još gledam iza Onog koji me vide?

14 Toga radi zove se studenac onaj studenac Živoga koji me vidi; a on je između Kadisa i Varada.

15 I rodi Agara Avramu sina; i nadede Avram sinu svom, kog mu rodi Agara, ime Ismailo.

16 A beše Avramu osamdeset i šest godina kad mu Agara rodi Ismaila.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #1917

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

1917. Jehovah judge between me and thee. That this signifies the Lord’s indignation, is evident from what has just been said, and thus without explication. No further idea of these things can be had, except by those who have been in the combats of temptations. In temptations there are vastations and desolations, and there are states of despair, and of consequent grief and indignation, besides other interior painful emotions; and this with variety and alternation, according to the states of evil and falsity which are excited by evil genii and spirits, and against which the combat is being waged. The diabolical spirits desire nothing more than to find some falsity, in fact it is common with them to induce a falsity from themselves, and then at the same time to make it the subject of accusation. Hence the Lord’s indignation was so great, in whose first rational there was no falsity, but an appearance of truth that in itself was not true (spoken of before, n. 1661, 1911).

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.