Die Bibel

 

Postanak 14

Lernen

   

1 A kad beše Amarfal car senarski, Arion car elasarski, Hodologomor car elamski i Targal car gojimski,

2 Zavojevaše na Valu cara sodomskog, i na Varsu cara gomorskog, i na Senara cara adamskog, i na Simovora cara sevojimskog i na cara od Valake, koja je sada Sigor.

3 Svi se ovi skupiše u dolini sidimskoj koja je sada slano more.

4 Dvanaest godina behu služili Hodologomoru, pa trinaeste godine odmetnuše se.

5 A četrnaeste godine dođe Hodologomor i carevi koji behu s njim, i pobiše Rafaje u Astarotu karnajimskom i Zuzeje u Amu i Omeje u polju kirijatajskom,

6 I Horeje u planini njihovoj Siru do ravnice Faranske pokraj pustinje.

7 Od tuda vrativši se dođoše u En-Mispat, koji je sada Kadis, i isekoše sve koji živehu u zemlji amaličkoj, i Amoreje koji živehu u Asason-Tamaru.

8 Tada iziđe car sodomski i car gomorski i car adamski i car sevojimski i car od Valake, koje je sada Sigor, izađoše na njih u dolinu sidimsku,

9 Na Hodologomora cara elamskog, i na Targala cara gojimskog, i na Amarfala cara senarskog, i na Arioha cara elasarskog, četiri cara na pet.

10 A u dolini sidimskoj beše mnogo rupa iz kojih se vadila smola; i pobeže car sodomski i car gomorski, i onde padoše, a šta osta pobeže u planinu.

11 I uzeše sve blago u Sodomu i Gomoru i svu hranu njihovu, i otidoše.

12 Uzeše i Lota, sinovca Avramovog, i blago njegovo, i otidoše, jer živeše u Sodomu.

13 A dođe jedan koji beše utekao, te javi Avramu Jevrejinu, koji živeše u ravni Mamrija Amorejina, brata Esholu i brata Avnanu, koji behu u veri s Avramom.

14 A kad Avram ču da mu se zarobio sinovac, naoruža sluge svoje, trista osamnaest, koji se rodiše u njegovoj kući, i pođe u poteru do Dana.

15 Onde razdelivši svoje udari na njih noću sa slugama svojim, i razbi ih, i otera ih do Hovala, koji je na levo od Damaska,

16 I povrati sve blago; povrati i Lota sinovca svog s blagom njegovim, i žene i ljude.

17 A car sodomski iziđe mu na susret kad se vrati razbivši Hodologomora i careve što behu s njim, u dolinu Savinu, koje je sada dolina careva.

18 A Melhisedek car salimski iznese hleb i vino; a on beše sveštenik Boga Višnjeg.

19 I blagoslovi ga govoreći: Blagosloven da je Avram Bogu Višnjem, čije je nebo i zemlja!

20 I blagosloven da je Bog Višnji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje! I dade mu Avram desetak od svega.

21 A car sodomski reče Avramu: Daj meni ljude, a blago uzmi sebi.

22 A Avram reče caru sodomskom: Dižem ruku svoju ka Gospodu Bogu Višnjem, čije je nebo i zemlja, zaklinjući se:

23 Ni konca ni remena od obuće neću uzeti od svega što je tvoje, da ne kažeš: Ja sam obogatio Avrama;

24 Osim što su pojeli momci, i osim dela ljudima koji su išli sa mnom, Esholu, Avnanu i Mamriju, oni neka uzmu svoj deo.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #1692

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

1692. Scarcely anyone can know what temptations, or combats of temptations, effect. They are the means by which evils and falsities are broken up and dispersed, and by which horror of them is induced; and not only is conscience given, but it is also strengthened thereby, and so the man is regenerated, which is the reason why they who are being regenerated are let into combats, and undergo temptations; and they who do not undergo them in the life of the body, do so in the other life, if they are capable of being regenerated, on which account the Lord’s church is called militant. But the Lord alone sustained the most cruel combats of temptations by His own strength or His own power; for He was surrounded by all the hells, and continually conquered them.

[2] It is the Lord alone also who fights in the men who are in the combats of temptations, and who overcomes. Man from his own power can effect nothing at all against evil or infernal spirits; for they are so connected with the hells that if one were overcome, another would rush in, and so on forever. They are like the sea which presses upon every part of a dike; and if the dike should be broken through by a cleft or a crack, the sea would never cease to burst through and overflow, until nothing was left standing. So would it be with man unless the Lord alone sustained in him the combats of temptations.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.