Die Bibel

 

Postanak 9

Lernen

   

1 Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im: "Plodite se i množite i zemlju napunite.

2 Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane.

3 Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje.

4 Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv.

5 A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga tražit ću obračun za ljudski život.

6 Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!

7 A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!"

8 Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim:

9 "A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas

10 i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorovima na zemlji.

11 Držat ću se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti."

12 I reče Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće:

13 Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje.

14 Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže,

15 spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.

16 U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji."

17 I reče Bog Noi: "To neka je znak Saveza koji sam postavio između sebe i svih živih bića što su na zemlji."

18 Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca.

19 Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao.

20 Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd.

21 Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora.

22 Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braće vani.

23 Šem i Jafet uzmu ogrtač, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, idući natraške, pokriju očevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidješe oca gola.

24 Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio najmlađi sin, reče:

25 "Neka je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga nek' bude!"

26 Onda nastavi: "Blagoslovljen Jahve, Šemov Bog, Kanaanac nek' mu je sluga!

27 Nek Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima Šemovim, Kanaanac nek' mu je sluga!"

28 Poslije Potopa Noa poživje trista pedeset godina.

29 U svemu poživje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #988

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

988. And upon every bird of heaven. That this signifies upon falsities of reasoning, is evident from the signification of “bird.” In the Word “birds” signify intellectual things: those which are gentle, useful, and beautiful, signifying intellectual truths; and those which are fierce, useless, and ugly, signifying intellectual falsities, or falsities of reasoning. (That they signify intellectual things may be seen above, n. 40, 776, 870.) From this it is also evident that “birds” signify reasonings and their falsities. That there may be no doubt let the following passages (in addition to those cited about the raven, n. 866) serve for confirmation.

In Jeremiah:

I will visit upon them in four kinds, saith Jehovah; the sword to slay, and the dogs to drag, and the fowl of heaven, and the beasts of the earth, to devour and to destroy (Jeremiah 15:3).

In Ezekiel:

Upon his ruin all the fowls of the heaven shall dwell, and all the wild animals of the field shall be upon his branches (Ezekiel 31:13).

In Daniel:

At last upon the bird of abominations shall be desolation (Daniel 9:27).

In John:

Babylon is become a hold of every unclean and hateful bird (Revelation 18:2).

Many times it is said in the Prophets that carcasses should be given for meat to the fowl of the air and to the beast of the field (Jeremiah 7:33; 19:7; 34:20; Ezekiel 29:5; 39:4; Psalms 79:2; Isaiah 18:6). By this was signified that they should be destroyed by falsities, which are “birds of heaven” and by evils, or cupidities, which are the “beasts of the earth.”

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.