Die Bibel

 

Postanak 7

Lernen

   

1 Onda Jahve reče Noi: "Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.

2 Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku.

3 Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i ženku - da im se sjeme sačuva na zemlji.

4 Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio."

5 Noa učini sve kako mu je Jahve naredio.

6 Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na zemlju.

7 I pred vodama potopnim uđu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih.

8 Od čistih životinja i od životinja koje nisu čiste, od ptica, od svega što zemljom puzi,

9 uđe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi.

10 A sedmoga dana zapljušte potopne vode po zemlji.

11 U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske.

12 I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći.

13 Onog dana uđe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima;

14 oni, pa sve vrste životinja: stoka, gmizavci što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja,

15 uđu u korablju s Noom, po dvoje od svih bića što u sebi imaju dah života.

16 Što uđe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih bića, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata.

17 Pljusak je na zemlju padao četrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje.

18 Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom.

19 Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom.

20 Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda.

21 Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi.

22 Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe.

23 Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji.

24 Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #808

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

808. And He destroyed every substance. That this signifies cupidities which are of the love of self, is evident from what follows, where they are described by representatives. “Substance” is predicated of the things of the will, because from the will all things with man arise, that is, come into existence and subsist. The will is the very substance of man, or the man himself. The cupidities of the antediluvians were of the love of self. There are two most universal kinds of cupidities: one kind belongs to the love of self, the other to the love of the world. A man desires nothing else than what he loves, and therefore cupidities belong to his love. With these men the love of self reigned, and consequently its cupidities. For they so loved themselves that they believed themselves to be gods, not acknowledging any God above themselves; and of this they persuaded themselves.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.