Die Bibel

 

Postanak 6

Lernen

   

1 Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile,

2 opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.

3 Onda Jahve reče: "Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina."

4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.

5 Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.

6 Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji.

7 Reče Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio."

8 Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.

9 Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.

10 Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet.

11 U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.

12 I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biće na zemlji izopačilo -

13 reče Bog Noi: "Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom.

14 Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom.

15 A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu.

16 Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat.

17 Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti.

18 A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova.

19 A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko.

20 Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi.

21 Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude hrane tebi i njima."

22 Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #620

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

620. That 'the earth' 1 means that set of people dealt with already is clear from what has been shown concerning the meaning of 'the earth' 1 and 'the ground'. 'The land' is a term which is used very often in the Word, and means the land where the Lord's true Church is, such as the land of Canaan. 'The land' may also mean where the Church is not, such as the land of Egypt, and the lands of the heathen nations, and so stands for the nation which inhabits the land. And since it stands for the nation, it also stands for any such individual who is there. It is called 'a land', for example, the land of Canaan, on account of heavenly love, and 'the lands of the heathen nations' are so called on account of loves that are foul. It is called 'ground' however on account of the faith sown in it. For, as has been shown, a land includes the ground, and the ground includes the field, just as love includes faith, and faith includes the cognitions of faith that are sown in it. Here 'the earth' 1 stands for the people among whom heavenly love and the Church perished utterly. It is from the subject that one may know what is attributed to it.

Fußnoten:

1. or the land

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.