Die Bibel

 

Postanak 6

Lernen

   

1 Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile,

2 opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.

3 Onda Jahve reče: "Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina."

4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.

5 Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.

6 Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji.

7 Reče Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio."

8 Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.

9 Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.

10 Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet.

11 U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.

12 I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biće na zemlji izopačilo -

13 reče Bog Noi: "Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom.

14 Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom.

15 A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu.

16 Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat.

17 Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti.

18 A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova.

19 A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko.

20 Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi.

21 Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude hrane tebi i njima."

22 Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #605

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

605. THE INTERNAL SENSE

The subject now is the formation of a new Church which is called Noah. The formation of it is described by the ark into which living creatures of every kind were admitted. But before that new Church could come into existence, the member of the Church, as is normal, had inevitably to undergo many temptations, which are described by this ark's being lifted up, carried along, and coming to a stop, on the waters of the flood. At length this member of the Church became a true spiritual man, one who had been set free, which is meant by the waters subsiding, and further details that follow. Nobody who keeps merely to the sense of the letter is able to see this, the chief reason being here that all those details are linked together as a tale of history, and give the idea of historical events. But the style belonging to that period - a style that gave them the greatest pleasure - was such that everything was embodied in allegory and woven together as a historical tale. And the better everything held together as an undivided tale the more it appealed to those people. For in those early times people were not so much inclined towards the things known today but to profounder thoughts whose offspring were the kind of things mentioned here. This was what constituted the wisdom of men of old.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.