Die Bibel

 

Postanak 35

Lernen

   

1 Bog reče Jakovu: "Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Načini ondje žrtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bježao od svoga brata Ezava!"

2 I Jakov reče svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: "Odbacite tuđe kumire koji se nalaze u vašoj sredini; očistite se i preobucite.

3 Idemo gore u Betel; ondje ću načiniti žrtvenik Bogu, koji me uslišao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio."

4 Oni predaju Jakovu sve tuđe kumire što su ih imali i naušnice što su bile o njihovim ušima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod Šekema.

5 Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okolišna mjesta, tako da nisu išli u potjeru za Jakovljevim sinovima.

6 Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk što je bio s njim.

7 Ondje sagradi žrtvenik i mjesto nazva El Betel, jer mu se ondje Bog objavio kad on bježaše pred svojim bratom Ezavom.

8 Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahraniše pod Betelom, pod hrastom, koji se otad zove "Tužni hrast".

9 Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi.

10 Bog mu reče: "Ime ti je Jakov, ali se odsad nećeš zvati Jakov nego će Izrael biti tvoje Ime." Tako ga prozva Izraelom.

11 Onda mu Bog reče: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni! Budi rodan i množi se! Od tebe poteći će narod, mnoštvo naroda, i kraljevi iz tvog će izaći krila.

12 Zemlju što je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju ću ovu dati."

13 A onda Bog ode od njega gore.

14 Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od kamena; na njemu prinese žrtvu i izli ulja.

15 A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel.

16 Potom odu iz Betela. Još bijaše malo puta do Efrate, a Rahela se nađe pri porođaju. Napali je teški trudovi.

17 Kad su joj porođajni bolovi bili najteži, reče joj babica: "Ne boj se jer ti je i ovo sin!"

18 Kad se rastavljala s dušom - jer umiraše Rahela - nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin.

19 Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem.

20 A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj što je na Rahelinu grobu do danas.

21 Izrael krenu dalje te razape svoj šator s onu stranu Migdal-Edera.

22 Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom, priležnicom svoga oca. Sazna za to Izrael. Izrael je imao dvanaest sinova.

23 S Leom: Rubena, koji je Jakovljev prvorođenac, Šimuna, Levija, Judu, Jisakara i Zebuluna;

24 s Rahelom: Josipa i Benjamina;

25 s Bilhom, Rahelinom sluškinjom: Dana i Naftalija;

26 sa Zilpom, sluškinjom Leinom: Gada i Ašera. To su Jakovljevi sinovi što su mu se rodili u Padan Aramu.

27 Jakov dođe k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to je Hebron - gdje su boravili Abraham i Izak kao pridošlice.

28 Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije.

29 Izak izdahne i umre, starac i godinama zasićen, te bude pridružen svojim precima. Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #3728

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

3728. And poured oil upon the head of it. That this signifies holy good, is evident from the signification of “oil,” as being the celestial of love, or good (see n. 886, 3009); and from the signification of the “head,” as being that which is higher, or what is the same, that which is interior. That good is higher, or interior, and truth lower, or exterior, has been shown above in many places. From this it is evident what was signified by the ancient rite of pouring oil on the head of a pillar, namely, that truth should not be without good, but from good, thus that good should have the dominion as the head over the body; for truth without good is not truth, but is a sound void of life, and such that it is dissipated of itself. In the other life also it is dissipated with those who have excelled others in knowing truth or the doctrinal things of faith, and even the doctrinal things of love if they have not lived in good, and thus if they have not retained truth from good.

[2] Hence the church is not a church from truth separate from good, consequently not from faith separate from charity; but from truth which is from good, or from faith which is from charity. The like is signified also by what the Lord said to Jacob:

I am the God of Bethel, where thou anointedst a pillar, where thou vowedst a vow unto Me (Genesis 31:13);

and by what is said again:

Jacob set up a pillar of stone, and he poured out a drink-offering thereon, and poured oil thereon (Genesis 35:14);

by “pouring out a drink-offering on a pillar” is signified the Divine good of faith; and by “pouring oil” upon it, the Divine good of love. Everyone can see that to pour oil upon a stone, without the signification of something celestial and spiritual, would be ridiculous and idolatrous.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.