Die Bibel

 

Postanak 35

Lernen

   

1 Bog reče Jakovu: "Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Načini ondje žrtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bježao od svoga brata Ezava!"

2 I Jakov reče svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: "Odbacite tuđe kumire koji se nalaze u vašoj sredini; očistite se i preobucite.

3 Idemo gore u Betel; ondje ću načiniti žrtvenik Bogu, koji me uslišao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio."

4 Oni predaju Jakovu sve tuđe kumire što su ih imali i naušnice što su bile o njihovim ušima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod Šekema.

5 Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okolišna mjesta, tako da nisu išli u potjeru za Jakovljevim sinovima.

6 Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk što je bio s njim.

7 Ondje sagradi žrtvenik i mjesto nazva El Betel, jer mu se ondje Bog objavio kad on bježaše pred svojim bratom Ezavom.

8 Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahraniše pod Betelom, pod hrastom, koji se otad zove "Tužni hrast".

9 Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi.

10 Bog mu reče: "Ime ti je Jakov, ali se odsad nećeš zvati Jakov nego će Izrael biti tvoje Ime." Tako ga prozva Izraelom.

11 Onda mu Bog reče: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni! Budi rodan i množi se! Od tebe poteći će narod, mnoštvo naroda, i kraljevi iz tvog će izaći krila.

12 Zemlju što je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju ću ovu dati."

13 A onda Bog ode od njega gore.

14 Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od kamena; na njemu prinese žrtvu i izli ulja.

15 A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel.

16 Potom odu iz Betela. Još bijaše malo puta do Efrate, a Rahela se nađe pri porođaju. Napali je teški trudovi.

17 Kad su joj porođajni bolovi bili najteži, reče joj babica: "Ne boj se jer ti je i ovo sin!"

18 Kad se rastavljala s dušom - jer umiraše Rahela - nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin.

19 Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem.

20 A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj što je na Rahelinu grobu do danas.

21 Izrael krenu dalje te razape svoj šator s onu stranu Migdal-Edera.

22 Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom, priležnicom svoga oca. Sazna za to Izrael. Izrael je imao dvanaest sinova.

23 S Leom: Rubena, koji je Jakovljev prvorođenac, Šimuna, Levija, Judu, Jisakara i Zebuluna;

24 s Rahelom: Josipa i Benjamina;

25 s Bilhom, Rahelinom sluškinjom: Dana i Naftalija;

26 sa Zilpom, sluškinjom Leinom: Gada i Ašera. To su Jakovljevi sinovi što su mu se rodili u Padan Aramu.

27 Jakov dođe k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to je Hebron - gdje su boravili Abraham i Izak kao pridošlice.

28 Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije.

29 Izak izdahne i umre, starac i godinama zasićen, te bude pridružen svojim precima. Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #2434

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

2434. That 'he said to him, Behold, I have accepted you as regards this matter also' means assent, provided that the interior aspects of that truth derive anything from good. This is clear from the meaning of 'face'. 'Face' occurs very many times in the Word and in those places it means the interiors, as shown in 358, 1999; and when the word 'face' is used in reference to Jehovah or the Lord it means mercy, peace, and good, 222, 223. Here therefore 'face' means good which is interiorly within truth, so that 'accepting the face' means assent, provided that the interior aspects of that truth derive anything from good. 'As regards this matter' means as regards this thing. Unless truth has good within it, it is not truth, see 1496, 1832, 1900, 1904, 1928, 2063, 2173, 2269, 2401, 2403, 2429; and the source of man's blessing and happiness after death is not truth but the good lying within truth, 2261. Consequently blessing and happiness are for him increased the more good there is lying within truth. That good lies within truth and causes it to be truth becomes clear also from goods and truths as they exist in worldly things. When a person takes in and acknowledges something within these as being good, then whatever regards that good with favour he calls the truth. But whatever does not regard it with favour he rejects and calls falsity. He may also call something the truth which does not regard that good with favour; but in that case he is pretending one thing and thinking another. The same also applies in spiritual things.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.