Die Bibel

 

Postanak 26

Lernen

   

1 U zemlji zavlada glad, različita od prijašnje što je bila za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru.

2 Jahve mu se ukaza i reče: "Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju ću ti označiti.

3 U ovoj se zemlji nastani, ja ću s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu dat ću sve ove krajeve, da izvršim zakletvu kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu.

4 Tvoje ću potomstvo umnožiti kao zvijezde na nebesima i tvome ću potomstvu predati sve ove krajeve, tako da će se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje;

5 a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!"

6 Tako Izak ostane u Geraru.

7 Kad su ga mještani pitali o njegovoj ženi, reče: "Ona mi je sestra." Bojao se reći: "Ona mi je žena", misleći: "Mještani bi me mogli ubiti zbog Rebeke jer je lijepa."

8 Kako su se ondje duže zadržali, kralj Filistejaca Abimelek jednom pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje svoju ženu Rebeku.

9 Nato Abimelek pozove Izaka te reče: "Tako, ona ti je žena! Kako si mogao reći da ti je sestra?" Izak mu odgovori: "Jer sam mislio da bih zbog nje mogao poginuti."

10 Abimelek reče: "Zašto si nam to učinio? Umalo netko od ljudi nije legao s tvojom ženom. Tako bi na nas svalio krivnju."

11 Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: "Tko se god dotakne ovog čovjeka i njegove žene, glavu će izgubiti."

12 Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko. Jahve ga blagoslivljao

13 te je čovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat.

14 Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu služinčad, tako da su mu Filistejci zavidjeli.

15 Zato Filistejci zasuše sve bunare što su ih sluge njegova oca bile iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuniše ih zemljom.

16 Onda Abimelek reče Izaku: "Idi od nas jer si postao mnogo moćniji od nas!"

17 Tako Izak ode odande, postavi svoj šator u gerarskoj dolini i nastani se ondje.

18 Izak opet iskopa bunare za vodu što su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac.

19 Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje našle bunar sa živom vodom,

20 pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreći: "Naša je voda!" Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili.

21 A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svađali, nazva ga imenom Sitna.

22 Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu svađali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumači: "Jer nam je Jahve dao prostor da se na zemlji umnožimo."

23 Odande se popne u Beer Šebu.

24 Iste mu se noći ukaže Jahve i reče: "Ja sam Bog oca tvoga Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit ću te, potomke ti umnožit, zbog Abrahama, sluge svojega."

25 Izak tu podigne žrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi ondje svoj šator, a njegove sluge počnu kopati bunar.

26 Uto mu dođe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske.

27 Izak ih upita: "Zašto ste došli k meni kad me mrzite i kad ste me otjerali od sebe?"

28 Oni odgovore: "Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga pomislismo: neka zakletva bude veza između nas i tebe. Daj da s tobom sklopimo savez:

29 ti nama nećeš zla nanositi, kao što mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A blagoslov Jahvin bio nad tobom."

30 On im priredi gozbu te su jeli i pili.

31 Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i oni od njega odu u miru.

32 Toga istog dana dođu Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru što su ga iskopali te mu reknu: "Našli smo vodu."

33 On ga prozva Šiba. Zato je ime onom gradu do danas - Beer Šeba.

34 Kad je Ezavu bilo četrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kćer Hetita Beerija, i Basematu, kćer Hetita Elona.

35 One postadoše izvor ogorčenja Izaku i Rebeki.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #3399

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

3399. The expression 'lying with a wife' means in the internal sense perverting and adulterating truth, here truth that is Divine, because 'a wife' - Rebekah - represents Divine Truth, as shown above. This may be seen from the consideration that instances of lying together, adultery, and prostitution in the Word do not mean anything other than perversions of good and falsifications of truth, as shown in 2466, 2729. The reason why they do so is that all adultery is absolutely contrary to conjugial love, so much so that it is destructive of it; and conjugial love originates in the marriage of good and truth, 2508, 2618, 2727-2759, 3132. Consequently things that are contrary to good and truth, or that destroy them, are in the Word called forms of adultery.

[2] But it should be realized that those who belong to the spiritual Church are not able to adulterate good to such an extent that they profane it, for the reason that they are not able to receive good so far as to perceive it, as those who are celestial do. They are able however to profane truth because they are able to acknowledge it. Yet in the final period of the Church they are not able even to acknowledge truth, because at that time universal disbelief prevails concerning the Lord, concerning life after death, and concerning the internal man. And the disbelief which reigns universally makes it impossible for them to penetrate into the interior truths of faith. That which prevails with everyone universally limits them and keeps them back from entering more deeply into such things, even when the person is unaware of that universal disbelief and also when he supposes that he does believe.

[3] But those who are able to profane good are such as belong to the celestial Church, for they are able to receive it so as to perceive it, as was done by those living before the Flood who have consequently been segregated from everyone else and are kept in a hell separated from the hells of others - regarding which see 1265-1272. The prevention of the occurrence ever again of the profanation of good is meant by the reference to Jehovah expelling man and causing cherubim to dwell away from the east towards the garden of Eden, and the flame of a sword turning this way and that to guard the way of the tree of life, Genesis 3:24. On these matters, see 308, 310.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.