Die Bibel

 

Postanak 17

Lernen

   

1 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reče: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporočan budi.

2 A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno ću te razmnožiti."

3 Abram pade ničice dok mu Bog govoraše dalje:

4 "A ovo je Savez moj s tobom: postat ćeš ocem mnogim narodima;

5 i nećeš se više zvati Abram - već Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam.

6 Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći.

7 Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe.

8 Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog."

9 Još reče Bog Abrahamu: "A ti Savez čuvaj moj - ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke.

10 A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji ćeš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano.

11 Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza između mene i vas.

12 Svako muško među vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, rođen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi.

13 Da, i rob rođen u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati! Tako će moj Savez na vašem tijelu ostati vječnim Savezom.

14 Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj Savez."

15 Još reče Bog Abrahamu: "Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj ime biti.

16 Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nju izliti te će se narodi od nje razviti; kraljevi će narodima od nje poteći."

17 Abraham pade ničice pa se nasmija i reče u sebi: "Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar će Sara u devedesetoj rod rađati!"

18 Abraham reče Bogu: "Neka tvojom milošću Jišmael poživi!"

19 A Bog reče: "Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, Savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega.

20 I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega postati i u velik će narod izrasti.

21 Ali ću držati svoj Savez s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba."

22 Kad je završio razgovor s njim, od Abrahama Bog se podiže.

23 Uzme zatim Abraham svoga sina Jišmaela i sve robove koji su bili rođeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve muške ukućane - pa ih toga istog dana obreže, kako mu je Bog rekao.

24 Abrahamu bijaše devedeset i devet godina kad se obrezao,

25 a njegovu sinu Jišmaelu bijaše trinaest godina kad ga obreza.

26 Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin Jišmael;

27 i svi muškarci njegova doma, rođeni u njegovoj kući ili za novac kupljeni od stranca - svi s njim bijahu obrezani.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #6003

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

6003. And He said, I am God, the God of thy father. That this signifies the Divine intellectual from which is the influx, is evident from the representation of Isaac, who is here the “father,” as being the Divine rational or intellectual of the Lord (see ab ove n. 5998); for it is said, “God, the God of thy father.” That the influx is from this is because all truth is of the intellectual, thus also natural truth, which is represented by Jacob (n. 6001). (What the Divine rational or intellectual is which is represented by Isaac, see n. 1893, 2066, 2072, 2083, 2630, 3012, 3194, 3210.) In the original tongue, “God” is named in the first place in the singular, but in the second place in the plural; that is, in the first the name is “El,” and in the second it is “Elohim.” The reason is that by “God” in the first place is signified that there is one God and only one, and by “God” in the second place that He has many attributes. Thus arises the name “Elohim” or “God” in the plural, as in the Word almost everywhere. As there are many attributes, and the Ancient Church assigned a name to each, therefore its descendants, with whom the knowledge of such things was lost, believed there were many gods, and each family chose one of them for its God-as Abraham, Shaddai (n. 1992, 3667, 5628), and Isaac, the God who was called “Pachad” or “Dread.” And as the God of each was one of the Divine attributes, therefore the Lord said unto Abram, “I am God Shaddai” (Genesis 17:1), and here unto Jacob, “I am the God of thy father.”

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.