Die Bibel

 

Postanak 12

Lernen

   

1 Jahve reče Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.

2 Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov.

3 Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati."

4 Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana.

5 Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,

6 Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji.

7 Jahve se javi Abramu pa mu reče: "Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio.

8 Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino.

9 Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.

10 Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom.

11 Kad je bio na ulazu u Egipat, reče svojoj ženi Saraji: "Znam da si lijepa žena.

12 Kad te Egipćani vide, reći će: 'To je njegova žena', i mene će ubiti, a tebe na životu ostaviti.

13 Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, poštede moj život."

14 Zbilja, kad je Abram ušao u Egipat, Egipćani vide da je žena veoma lijepa.

15 Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor.

16 Abramu pođe dobro zbog nje; steče on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva.

17 Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje.

18 I faraon pozva Abrama pa reče: "Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena?

19 Zašto si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!"

20 Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom ženom i sa svime što bijaše njegovo.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #1447

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

1447. And said, To thy seed will I give this land. That this signifies that celestial things should be given to those who should have faith in Him, is evident from the signification of “seed,” and from the signification of “land.” That “seed” signifies faith in the Lord, was shown above n. 255, 256); and that “land” signifies celestial things, was also shown above, at verse 1 of this chapter (and also n. 620, 636, 662, 1066). In the sense of the letter, by “the seed of Abram” is meant his posterity from Jacob, and by “land” is meant the land of Canaan itself, which would be given them for a possession, so that they might represent the celestial and spiritual things of the Lord’s kingdom and church, and that the Representative Church might be instituted among them, and because the Lord was to be born there; but in the internal sense nothing else is signified by “seed” than faith in the Lord, and by “land” nothing else than celestial things, and in the present passage that celestial things should be given those who should have faith in Him. What is meant by having faith in the Lord has already been shown repeatedly.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.