Die Bibel

 

Postanak 12

Lernen

   

1 Jahve reče Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.

2 Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov.

3 Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati."

4 Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana.

5 Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,

6 Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji.

7 Jahve se javi Abramu pa mu reče: "Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio.

8 Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino.

9 Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.

10 Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom.

11 Kad je bio na ulazu u Egipat, reče svojoj ženi Saraji: "Znam da si lijepa žena.

12 Kad te Egipćani vide, reći će: 'To je njegova žena', i mene će ubiti, a tebe na životu ostaviti.

13 Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, poštede moj život."

14 Zbilja, kad je Abram ušao u Egipat, Egipćani vide da je žena veoma lijepa.

15 Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor.

16 Abramu pođe dobro zbog nje; steče on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva.

17 Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje.

18 I faraon pozva Abrama pa reče: "Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena?

19 Zašto si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!"

20 Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom ženom i sa svime što bijaše njegovo.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #1410

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

1410. The implications of 'Jehovah said to Abram' meaning a first awareness of all things are as follows: The historical incident is representative, but the actual words describing it carry a spiritual meaning. Such was the style in the Ancient Church that if something was true people would say 'Jehovah said' or 'Jehovah spoke', which, as shown already, meant that it was so. Subsequently however when things carrying a spiritual meaning were converted into representatives, Jehovah - that is, the Lord - at that point spoke to them directly. And when it is then said that 'Jehovah said' or 'Jehovah spoke' to somebody, it has the same meaning as previously, for the Lord's words in the true historical narratives embody within them the same as the Lord's words in the made-up ones. The only difference is that the latter contain that which has been made up to be like true narrative whereas the former have not been made up. 'Jehovah said to Abram' therefore means nothing other than a first awareness, as when in the Ancient Church someone through conscience, or through some other dictate, or through their Word, was made aware that something was so, the expression 'Jehovah said' would be used.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.