¹ Opet mi dođe riječ Jahvina i reče:

² "Ti, sine čovječji, reci: Ovako govori Jahve Gospod zemlji Izraelovoj: 'Primiče se kraj: bliži se konac zemlji na sve četiri strane svijeta!

³ Sada je i tebi kraj: gnjev ću svoj na te izliti, sudit ću ti prema putovima tvojim i na te ću oboriti sve gadosti tvoje!

⁴ I moje te oči neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću te nagraditi prema putovima tvojim, tvoje će gadosti u tebi ostati. I znat ćete da sam ja Jahve.'"

⁵ Ovako govori Jahve: "Jedna nesreća, evo, dolazi!

⁶ Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi!

⁷ Kolo ti udesa dolazi, stanovniče zemlje! dolazi tvoj čas, bliži se dan: strava je, a ne radost u gorama.

⁸ Eto, uskoro ću na te izliti gnjev i iskalit ću na tebi srdžbu svoju! Sudit ću ti prema putovima tvojim i oborit ću na te sve gadosti tvoje.

⁹ I moje te oči neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću ti platiti prema putovima tvojim i tvoje će gadosti u tebi ostati! I spoznat ćete da sam ja Jahve koji bije.

¹⁰ Evo, evo dolazi, kolo ti udesa dolazi, prut već cvjeta i oholost pupa,

¹¹ a nasilje se podiže kao žezlo bezbožnosti! I nitko neće ostati od njih, nitko od njihova mnoštva. Ništa od njihove buke, nema u njima vrijednosti.

¹² Ide vrijeme, bliži se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko prodaje, neka ne tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo njegovo.

¹³ Jer tko proda, neće više dobiti što je prodao, i nitko neće bezakonjem ojačati život!

¹⁴ Trube trublje i sve je spremno, ali nitko ne kreće u boj, jer gnjev se moj izlijeva na sve bučno mnoštvo.

¹⁵ Vani - mač, a unutra - kuga i glad! I tko je u polju, od mača će poginuti, a tko u gradu, glad će ga i kuga uništiti.

¹⁶ Koji uteku, sklonit će se u gore kao dolinski golubovi, a ja ću ih sve istrijebiti, svakoga zbog bezakonja njegova,

¹⁷ i sve će ruke klonuti, a koljena će svima malaksati.

¹⁸ U kostrijet će se odjenuti, trepet će ih obuzeti, sva će lica sramota pokriti, sve će im glave oćelavjeti!

¹⁹ Srebro svoje pobacat će na ulice, a zlato će smatrati izmetom: u dan srdžbe Jahvine ni Srebro ni zlato neće ih izbaviti, duše im neće moći nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotakoše na grijeh.

²⁰ Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire - grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet.

²¹ Dat ću ga u ruke tuđincima da oplijene, razgrabe i oskvrnu.

²² Odvratit ću od njih lice svoje: i neka se samo oskvrnjuje moja dragocjenost, neka u nju uđu provalnici i neka je oskvrnu!

²³ Spremaj lance, jer je zemlja puna krvi i zločina koji zaslužuju smrt i grad prepun nasilja!

²⁴ Zato ću dovesti najgore narode da baštine njihove domove. Slomit ću oholost nasilnika, i svetišta njihova bit će oskvrnjena.

²⁵ Dolazi tjeskoba! Tražit će mir, a mira biti neće!

²⁶ Dolazit će nevolja za nevoljom, jedna zla vijest za drugom! I tražit će se viđenje u proroka; u svećenika neće više biti Zakona ni u starješina savjeta!

²⁷ Kralj će protužiti, a kneza će spopasti užas i ruke će puku zadrhtati, jer ću ih nagraditi prema putovima njihovim i sudit ću im prema sudovima njihovim. I znat će da sam ja Jahve."

¹ Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu!

² Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima.

³ Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.

⁴ Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.

⁵ Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.

⁶ Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.

⁷ Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.

⁸ Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.

⁹ Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.

¹⁰ Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.

¹¹ Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.

¹² Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali.

¹³ Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.

¹⁴ Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama.

¹⁵ Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.

¹⁶ Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!

¹⁷ Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:

¹⁸ zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.

¹⁹ Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.

²⁰ Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?

²¹ Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.

²² Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?