Bible

 

Mihej 1

Studie

1 Reč Gospodnja koja dođe Miheju Moresećaninu za vremena Joatama, Ahaza i Jezekije, careva Judinih, što vide za Samariju i za Jerusalim.

2 Čujte, svi narodi, slušaj, zemljo i šta je na njoj, i Gospod Bog da vam je svedok, Gospod iz svete crkve svoje.

3 Jer, gle, Gospod izlazi iz mesta svog, i sići će, i hodiće po visinama zemaljskim.

4 I gore će se rastopiti pred Njim, i doline će se rasesti, kao vosak od ognja i kao voda što teče niz strmen.

5 Sve je to za zločinstvo Jakovljevo i za grehe doma Izrailjevog. Koje je zločinstvo Jakovljevo? Nije li Samarija? Koje su visine Judine? Nije li Jerusalim?

6 Zato ću učiniti od Samarije gomilu u polju da se sade vinogradi, i pobacaću kamenje njeno u dolinu i otkriću joj temelje.

7 I svi rezani likovi njeni razbiće se, i svi će se darovi njeni sažeći ognjem, i sve ću idole njene potrti, jer od plate kurvarske nakupi, i opet će biti plata kurvarska.

8 Zato ću plakati i ridati; hodiću svučen i go, plakaću kao zmajevi i tužiću kao sove.

9 Jer joj se rane ne mogu isceliti, dođoše do Jude, dopreše do vrata mog naroda, do Jerusalima.

10 Ne javljajte u Gatu, ne plačite; u Vit-Afri valjaj se po prahu.

11 Izađi, stanovnice safirska, s golom sramotom; stanovnica sananska neće izaći; žalost vet-ezilska neće vam dati stanka.

12 Jer stanovnica marotska tuži za svojim dobrom. Jer siđe zlo od Gospoda do vrata jerusalimskih.

13 Upregni brze konje u kola, stanovnice lahiska, koja si početak grehu kćeri sionskoj, jer se u tebi nađoše zločinstva Izrailjeva.

14 Zato pošalji darove Moresetu gatskom; domovi ahsivski prevariće careve Izrailjeve.

15 Još ću ti dovesti naslednika, stanovnice mariska; doći će do Odolama, slave Izrailjeve.

16 Načini se ćelava i ostriži se za milom decom svojom; raširi ćelu svoju kao orao, jer se vode od tebe u ropstvo.

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10406

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10406. Sali u kalup. Da ovo označava [da je to bilo] iz njihove vlastite inteligencije, vidi se iz značenja Sali u kalup, kada se kaže o liku, što označava pripraviti lažnu doktrinu iz svoje vlastite intelgencije, što se čini primenjivanjem smisla slova u Reči u prilog ljubavi prema sebi i svetu. Jer kada ove ljubavi vladaju, čovek nije u prosvetljenju iz neba, nego dobija sve iz svoje vlastite inteligencije, i to potvrđuje smislom slova u Reči, koji on falsifikuje krivim primenama i izopačenm tumačenjem, a posle odobrava (povlađuje) stvari koje su iz samoga njega. U Reči se svuda pominju rezani likovi i livene stvari (likovi, slike, idoli). Oni koji razumeju Reč samo u smislu slova, pretpostavljaju da se ovde misli samo na likove; međutim, ovde se ne misli na idole, nego na lažne doktrine Crkve, koje sam čovek oblikuje vođen ljubavlju prema sebi. Rezanim likom se označava oblikovanje obmana tako da se slažu, i da izgledaju kao istine; livena stvar (idol, lik) označava njihovu povezanost da bi pogodovali spoljašnjim ljubavima kako bi izledale kao dobra; i jedno i drugo označeno je zlatnim teletom, pa se stoga ovde kaže, da ih je Aron salio u kalup, čime se označava oblikovanje obmana tako da bi izgledale kao istine; a pravljenjem od zlata izlivenig teleta tako što je zlato bacio u vatru odakle je izašlo tele (stih 24), čime se označava povezivanje u korist spoljašnjih ljubavi kako bi zla izgledala kao dobra. Takav je slučaj sa svakom doktrinom koju stvara čovek a ne Gospod; a stvara je čovek onda kada mu je cilj vlastita slava, ili vlastita dobit; a stvara je Gospod onda kada joj je cilj dobro bližnjega kao i dobro Gospodovog carstva. Ovakve su stvari označene rezanim likovima i izlivenim stvarima (likovima), kao u sledećim odlomcima, I odbacićete posrebrene likove svoje rezane i zlatno odelo likova livenih (Isaija 30:22. Odelo rezanih likova srebrnih, označava obmane koje izgledaju kao da su istine; odelo od izlivenoga zlata označava izgled zala kao da su dobra; jer odelo i pokrivalo su spoljašnji izgledi, u koje se oblače ili kojima se pokrivaju; srebro označava istinu, stoga se kaže da su rezani likovi od srebra; a zlato označava dobro, vidi br. 1551, 1552, 5658, 6914, 9874, 9881. Ponovo, Umetnik lije lik , i zlatar ga pozlaćuje, i verižice srebrne lije, i traži vešta umetnika da načini rezani lik, koji se ne pomera (Isaija 40:19, 20). U ovome se odlomku opisuje stvaranje obmana tako da se slažu, i da izgledaju kao da su istine; rezani lik je ta obmana; umetnik je onaj koji ga stvara iz svoje vlastite inteligencije; a vešt umetnik koji ga pokriva zlatom označava da on to čini kako bi to izgledalo kao dobro; izlivati verižice (lančiće) od srebra označava slaganje; koji se ne pomera, označava da se zbog toga obmane ne bi mogle oslabiti i razrušiti,

Ponovo, Koji grade rezane likove, svi su ništa (taština), i mile stvari njihove ne pomažu, i one su im svedoci da ne vide i ne razumeju, da bi se posramili. Ko gradi boga i lije lik, nije ni na kakvu korist. Gle, svi će se bogovi njegovi posramiti, metnici više od drugih ljudi. Kovač kleštima radi na živom ugljevlju, i kuje čekićem, i radi snagom svoje ruke, gladuje, te iznemogne, i ne pije vode, te sustane. I drvodelja rasteže traku, beleži crvenilom, teše i zaokružuje, i načini kao lik čovečiji, kao lepa čovjeka, da stoji u kući (Isaija 44:9-13. U ovome odlomku se opisje kako se oblikuju lažne doktrine, kako bi se slagale, i kako bi izgledale da su istine i dobra. Svaka pojedinost pokazuje kako se ovo radi kada je iz čovekove vlastite inteligencije, kad čoveka vodi njegovo uživanje, požuda, i ljubav.

Da je ovakav slučaj, to mogu da vide oni koji znaju da sve stvari u Reči imaju unutrašnji smisao, preko kojega se Reč shvata na duhovan način. Inače, čemu bi služilo opisivanje kako se pravi rezani lik. Da bi izgledao kao istina i dobro, označava se sa praviti ga u formi čovek a u skladu s lepotom čoveka; jer čovek označava u unutrašnjem smislu istinu, dok čovek (homo, ljudsko biće) označava dobro te istine. I kod Jeremije,

Svaki čovek (homo) posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanijem, jer su laž likovi njegovi, i nema duha u njima Jeremija 10:14; 51:17).

Da rezani lik u ovome odlomku označava ono što je od čovekove vlastite inteligencije; i da izliveni lik označava ono što je u saglasnosti s njegovom ljubavi, sasvim je jasno; jer se kaže, da je svaki čovek postao bezuman od znanja, a svaki zlatar da se osramoti likom razanim, i da je liveni lik laž. Znanje na ovome mestu označava čovekovu vlastitu intelegenciju, dok laž označava obmanu od zla. Pošto u njima nema ničega Božanskog, to se kaže da u njima nema duha. Ponovo, Mač na konje njegove, i na kola njegova, i na svu mešavinu što je ispred njega, i postaće kao žene. Mač i blago njegovo razgrabiće se. Suša na vode njegove, i usahnuće, jer je zemlja idolska Jeremija 50:37, 38).

Da zemlja idolska (zemlja rezanih likova) označava Crkvu gde prevladavaju obmane, i to je sasvim jasno iz svih izraza u odlomku, shvaćenih u duhovnom smislu; bez ovoga smisla, šta bi bio mač protivu konja, protivu kola, protivu blaga, i suša na vodama, nego zvučne reči bez ikakvog značenja? Dok se iz svake pojedinosti, shvaćene u unutrašnjem smislu, vidi da se opisuje razaranje istina Crkve, pa stoga da obmane prevladavaju, koje su zemlja idolska; jer mač označava obmanu u sukobu sa istinama koje ona razara. Konji označavaju Intelektualno, koje je prosvetljeno; kola označavaju doktrinarne stvari; blaga (zaklade), poznavanja istine i dobra; vode usahle označavaju istine koje više nisu istine; a zemlja Crkvu.

Da mač označava istinu koja se bori protivu obmane, a u obrnutom smislu obmanu koja se sukobljava s istinama i razara ih, vidi br. 2799, 6353, 7102, 8294; da konji označavaju Intelektualno koje je prosvetljeno, br. 2760-2762, 3217, 6534; da kola oznčavaju doktrinarne stvari, br. 5321, 8146, 8148, 8215; da blaga označavaju poznavanja istine i dobra, br. 10227.

Da vode označavaju istine, br. 2702, 3058, 3424, 4876, 5668, 8137, 9323, 10238; i da zemlja označava Crkvu, vidi navedene odlomke, br. 9325. Značenje suše na vodama koje su se isušile, i zemlje idolske stoga je očito. A kod Avakuma, Šta pomaže rezan lik što ga izreza umetnik njegov? šta liven lik i učitelj laži, te se umetnik uzda u delo svoje gradeći neme idole? Avakuma 2:18. Iz ovih se reči vidi da se rezanim likovima i livenim likovima ne označavaju rezani i liveni likovi, nego obmana koja je izmišljena, i zlo koje obmana odobrava: jer kaže se umetnik koji reže i učitelj laži.

Slične su stvari označene razanim likovima i livenim likovima u sledećim odlomcima, Pade Vavilon; i sve rezane likovi su bačeni na zemlju (Isaija 21:9). Ponovo, Tada će se vratiti natrag i posramiti koji su uzdaju u lik rezani, koji govore livenim likovima: vi ste naši bogovi (Isaija 42:17. Ponovo, I za to ti odavna objavih, pre nego se zbi kazah ti, da ne bi rekao: idol moj učini to, i lik moj rezani i lik moj liveni zapovedi tako (Isaija 48:5. I kod Osije,

Koliko ih zvaše, koliko oni odlaziše od njih; prinosiše žrtve Valima, kadiše likovima Osija 11:2).

Kod Miheja, I svi rezani likovi Samarijini razbiće se, i svi će se darovi njezini sažeći ognjem, i sve ću idole njezine potrti Mihej 1:7. Pošto su obmane i zla doktrine označene rezanim likovima i livenim likovima, načinjene čovekovom vlastitom inteligencijom vođenom njegovom ljubavi, stoga se oni (idoli) u Reči nazivaju delom ruku čovečijih, delom ruku umetnikovih, i delom ruku livčevih, kao u sledećim odlomcima, I sada jednako greše i grade sebi lijući od srebra svojega po razumu svojemu likove (Osija 13:2). A kod Mojsija,

Proklet da je čovek koji načini lik rezan ili liven, stvar gadnu pred Jehovom, delo ruku umetnikovih (Zak. Ponovljeni 27:15) , I kod Davida,

Idoli su njihovi srebro i zlato, delo ruku čovečijih (Psalam 115:4; 135:15).

Kod Jeremije, I izreći ću im sud svoj za svu zloću njihovu što me ostaviše, i kadiše drugim bogovima, i klanjaše se delu ruku svojih Jeremija 1:16. Ponovo, Seku drvo u šumi, delo ruku umetničkih sekirom; srebrom i zlatom ukrašuju ga, klinovima i čekićima utvrđuju ga da se ne pomera Jeremija 10:3, 4). Delo ruku označava ono što je od čovekovog propriuma, stoga ono što je od vlastitog razuma, i njegove vlastite volje, a te su stvari od propriuma njegovog razuma i njegove volje, koji pripadaju ljubavi prema sebi; ovo je poreklo svih obmana u Crkvi. Pošto su sve obmane od čovekovog propriuma, a delom ruku se označava ono što je od toga, stoga je bilo zabranjeno tesati gvožđem, sekirom, ili livenim oruđem kamenje od kojega se pravio oltar, a stoga i kada se gradio hram; kao što se vidi iz Mojsija, Načini mi oltar od kamena,

sagradi ga od netesanoga kamena, jer ako ga dodirneš alatkom, oskvrnuo si ga Izlazak 20:25. I na drugome mestu, I načini onde oltar Bogu svojemu, oltar od kamenja, ali ga nemoj gvožđem tesati (Zak. Ponovljeni 27:5). I u Prvoj knjizi o Carevima, dom je bio sagrađen sav od kamena, onakvog kakvo je donešeno; a kad zidahu dom, zidahu od kamena, koji dovožahu sasvim prigotovljen, te se ni čekić ni sekira niti kako oruđe gvozdenome ču u domu kad se ziđaše 1. Kraljevima 6:7. Ove su stvari navedene kako bi se znalo šta je bilo označeno Aronovim pravljenjem od zlata zlatne alatke, i pravljenjem zlatnog teleta.

  
/ 10837  
  

Bible

 

Jeremija 48

Studie

   

1 Za Moava ovako govori Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Teško Nevonu! Jer će se opustošiti; Kirijatajim će se posramiti i uzeti; Mizgav će se posramiti i prepasti.

2 Neće se više hvaliti Moav Esevonom; jer mu zlo misle: Hodite da ga istrebimo da nije više narod. I ti, Madmane, opustećeš; mač će te goniti.

3 Čuje se vika iz Oronajima, pustošenje i satiranje veliko.

4 Moav se satre; stoji vika dece njegove.

5 Jer će se putem luitskim dizati plač bez prestanka; i kako se silazi u Oronajim, neprijatelji će čuti strašnu viku;

6 Bežite, izbavite duše svoje, i budite kao vres u pustinji.

7 Jer što se uzdaš u svoja dela i u blago svoje, zato ćeš se i ti uzeti, i Hemos će otići u ropstvo, sveštenici njegovi i knezovi njegovi skupa.

8 I doći će zatirač u svaki grad, neće se sačuvati ni jedan grad; dolina će propasti i ravnica će se opustošiti, jer Gospod reče.

9 Podajte krila Moavu, neka brzo odleti; jer će gradovi njegovi opusteti da neće niko živeti u njima.

10 Proklet bio ko nemarno radi delo Gospodnje, i proklet ko usteže mač svoj od krvi!

11 Moav je bio u miru od detinjstva svog i počivao na droždini svojoj, niti se pretakao iz suda u sud, niti je u ropstvo išao; zato mu osta kus njegov, i miris se njegov nije promenio.

12 Zato, evo, idu dani, govori Gospod, da mu pošaljem premetače, koji će ga premetnuti, i sudove njegove isprazniti i mehove njegove pokidati.

13 I Moav će se osramotiti s Hemosa, kao što se osramotio dom Izrailjev s Vetilja, gada svog.

14 Kako govorite: Jaki smo i junaci u boju?

15 Moav će se opustošiti i gradovi će njegovi propasti, i najbolji mladići njegovi sići će na zaklanje, govori car, kome je ime Gospod nad vojskama.

16 Blizu je pogibao Moavova, i zlo njegovo vrlo hiti.

17 Žalite ga svi koji ste oko njega, i koji god znate za ime njegovo, recite: Kako se slomi jaki štap, slavna palica?

18 Siđi sa slave svoje, i sedi na mesto zasušeno, kćeri, koja živiš u Devonu; jer će zatirač Moavov doći na tebe i raskopaće gradove tvoje.

19 Stani na putu, i pogledaj, koja živiš u Aroiru, upitaj onog koji beži i onu koja gleda da se izbavi, reci: Šta bi?

20 Posrami se Moav; jer se razbi; ridajte i vičite; javite u Arnon da se Moava opustoši.

21 Jer sud dođe na zemlju ravnu, na Olon i na Jasu i Mifat,

22 I na Devon i na Nevon i na Vet-Devlatajim,

23 I na Kirijatajim i na Vet-Gamul i na Vet-Meon,

24 I na Keriot i na Vosoru, i na sve gradove zemlje moavske, koji su daleko i koji su blizu.

25 Odbijen je rog Moavu, i mišica se njegova slomi, govori Gospod.

26 Opojte ga, jer se podigao na Gospoda; neka se valja Moav u bljuvotini svojoj, i bude i on podsmeh.

27 Jer, nije li tebi Izrailj bio podsmeh? Je li se zatekao među lupežima, te kad god govoriš o njemu poskakuješ?

28 Ostavite gradove i naselite se u steni, stanovnici moavski, i budite kao golubica koja se gnezdi u kraju i raselini.

29 Čusmo ponos Moavov da je veoma ponosit, oholost njegovu i ponos, razmetanje njegovo i obest njegovu.

30 Znam ja, govori Gospod, obest njegovu; ali neće biti tako; laži njegove neće učiniti ništa.

31 Zato ću ridati za Moavom, vikati za svim Moavom, uzdisaće se za onima u Kir-eresu.

32 Više nego za Jazirom plakaću za tobom, lozo sivamska; odvode tvoje pređoše more, dopreše do mora jazirskog; zatirač napade na letinu tvoju i na berbu tvoju.

33 I radost i veselje otide s rodnog polja, iz zemlje moavske, i učinih te nesta u kacama vina; niko neće gaziti pevajući; pesma neće se više pevati.

34 Od vike esevonske, koja dopre do Eleale, podigoše viku do Jase, od Sigora do Oronajima, kao junica od tri godine, jer će i voda nimrimskih nestati.

35 I učiniću, govori Gospod, da ne bude Moavu čoveka koji bi prinosio žrtvu na visini i kadio bogovima svojim.

36 Zato će srce moje pištati za Moavom kao svirala, i srce će moje pištati kao svirala za ljudima u Kir-eresu, jer će mu sva tečevina propasti.

37 Jer će sve glave biti ćelave i sve brade obrijane, i sve ruke izrezane, i oko bedara kostret.

38 Na svim krovovima Moavovim i po ulicama njegovim biće sam plač, jer ću razbiti Moava kao sud na kome nema miline, govori Gospod.

39 Ridajte: Kako je satrven! Kako Moav obrnu pleći sramotan? I posta Moav podsmeh i strahota svima koji su oko njega.

40 Jer ovako govori Gospod: Evo, kao orao doleteće i raširiće krila svoja nad Moavom.

41 Keriot je pokoren i tvrda se mesta zauzeše, i srca će u junaka Moavovih biti u onaj dan kao srce u žene koja se porađa.

42 I Moav će se istrebiti da ne bude narod, jer se podiže na Gospoda.

43 Strah i jama i zamka oko tebe je, stanovniče moavski, govori Gospod.

44 Ko uteče od straha, pašće u jamu, a ko izađe iz jame, uhvatiće se u zamku; jer ću pustiti na njega, na Moava, godinu pohođenja njihovog, govori Gospod.

45 U senu esevonskom ustaviše se koji bežahu od sile; ali će oganj izaći iz Esevona i plamen isred Siona, i opaliće kraj Moavu i teme nemirnicima.

46 Teško tebi, Moave, propade narod Hemosov, jer sinove tvoje zarobiše, i kćeri tvoje odvedoše u ropstvo.

47 Ali ću povratiti roblje Moavovo u poslednje vreme, govori Gospod. Dovde je sud Moavu.