Bible

 

Mihej 1

Studie

1 Reč Gospodnja koja dođe Miheju Moresećaninu za vremena Joatama, Ahaza i Jezekije, careva Judinih, što vide za Samariju i za Jerusalim.

2 Čujte, svi narodi, slušaj, zemljo i šta je na njoj, i Gospod Bog da vam je svedok, Gospod iz svete crkve svoje.

3 Jer, gle, Gospod izlazi iz mesta svog, i sići će, i hodiće po visinama zemaljskim.

4 I gore će se rastopiti pred Njim, i doline će se rasesti, kao vosak od ognja i kao voda što teče niz strmen.

5 Sve je to za zločinstvo Jakovljevo i za grehe doma Izrailjevog. Koje je zločinstvo Jakovljevo? Nije li Samarija? Koje su visine Judine? Nije li Jerusalim?

6 Zato ću učiniti od Samarije gomilu u polju da se sade vinogradi, i pobacaću kamenje njeno u dolinu i otkriću joj temelje.

7 I svi rezani likovi njeni razbiće se, i svi će se darovi njeni sažeći ognjem, i sve ću idole njene potrti, jer od plate kurvarske nakupi, i opet će biti plata kurvarska.

8 Zato ću plakati i ridati; hodiću svučen i go, plakaću kao zmajevi i tužiću kao sove.

9 Jer joj se rane ne mogu isceliti, dođoše do Jude, dopreše do vrata mog naroda, do Jerusalima.

10 Ne javljajte u Gatu, ne plačite; u Vit-Afri valjaj se po prahu.

11 Izađi, stanovnice safirska, s golom sramotom; stanovnica sananska neće izaći; žalost vet-ezilska neće vam dati stanka.

12 Jer stanovnica marotska tuži za svojim dobrom. Jer siđe zlo od Gospoda do vrata jerusalimskih.

13 Upregni brze konje u kola, stanovnice lahiska, koja si početak grehu kćeri sionskoj, jer se u tebi nađoše zločinstva Izrailjeva.

14 Zato pošalji darove Moresetu gatskom; domovi ahsivski prevariće careve Izrailjeve.

15 Još ću ti dovesti naslednika, stanovnice mariska; doći će do Odolama, slave Izrailjeve.

16 Načini se ćelava i ostriži se za milom decom svojom; raširi ćelu svoju kao orao, jer se vode od tebe u ropstvo.

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10405

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10405.

4. A on uzev iz ruku njihovih. Da ovo označava ono što povlađuje njihovom propriumu, vidi se iz značenja doneti Aronu, što označava sakupiti u jedno one stvari iz smisla slova u Reči koje povlađuje spoljašnjim ljubavima i njihovim načelima. Da je ovo označeno donošenjem Aronu zlatnih obolaca koji su bili u ušima njihovih žena, sinova, i kćeri, vidi se iz onoga što je gore pokazano, br. 10402.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9043

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9043. Tako da izađe iz nje djete. Da ovo označava, da ako se ipak potvrdi u Prirodnom, vidi se iz značenjaizaći, kada se govori o oblikovanju dobra od istina, što je izlaziti (rađati se) od unutrašnjeg ili duhovnog čoveka u spoljašnjeg ili prirodnog (o čemu niže); I iz značenja djeteta (izdanka), što su dobra od istina priznatih poznavanjem I opažanjem, I tako potvrđenih; jer se u duhovnom smilu rađanjem označava priznanje u veri I činu (br. 3903, 3915, 3919, 6585). Ovde je ovakav slučaj: Čovek koji je nanovo začet, kao da je nošen u materici, rođen, to jest, biva preporođen, on prvo izvlači iz od doktrine crkve, ili iz Reči, stvari koje pripadaju veri I ljubavi prema bližnjem, koje on tada pohranjuje među spoljašnji nanjima u memoriji spoljašnjeg ili prirodnog čoveka; iz ove, te se stvari pozivaju u unutrašnjeg čoveka, I pohranjuju u njegovoj memoriji. (Da čovek ima dve memorije, vidi br. 2469-2494). Ovo je početak duhovnog života kod čoveka, ali on još nije preporođen. Da bi se preporodio, spoljašnji ili prirodni movek mora da se slaže i uklapa s njegovim unutrašnjim čovekom. (Da čovek nije nanovo rođen sve dok I njegov spoljašnji ili prirodni čovek nije nanovo rođen, vidi br. 8742-8747, I da spoljašnji čovek mora da se nanovo rodi od Gospoda kroz unutrašnjeg, br. 3286, 3321, 3493, 4588, 5651, 8746; I da 2je čovek nanovo rođen kad je njegov prirodni čoven nanovo rođen, br. 7442, 7443.) Sada, pošto se stvari koje se odnose na preporod izražavaju u Reči preko stvari koje se odnose na rađanje ili porod čoveka od njegovih roditelja u svetu, može se videti iz prosesa rađanja opisanoga gore, šta je označeno I na šta se misli u duhovnom smislu začećem, razvojem u materici, I izlaženjem iz materice, I djetetom (izdankom), naime, da se izlaženjem iz materice označava izlaženje iz unutrašnjeg čoveka u spoljašnjeg ili prirodnog, I da dijete označava duhovno dobro, to jest, dobro ljubavi prema bližnjemu iz istina vere, iz unutrašnjeg čoveka u spoljašnjem ili prirodnog čoveka. Kada je dobro u prirodnom čoveku, tada je on nov; njegov život je tada od dobra, a njegov oblik je od istine iz dobra; I on je kao anđeo, jer anđeli imaju svoj život od dobra, a svoj oblik od istina, koji oblik je ljudski oblik. Ali ovo je paradoks prirodnom čoveku.

  
/ 10837