Bible

 

Jeremija 16

Studie

   

1 Potom dođe mi reč Gospodnja govoreći:

2 Nemoj se ženiti, i da nemaš sinove ni kćeri na tom mestu.

3 Jer ovako govori Gospod za sinove i kćeri što se rode na tom mestu i za matere njihove koje ih rode, i za oce njihove koji ih rode u toj zemlji:

4 Ljutom će smrću pomreti, neće biti oplakani niti će se pogrepsti, biće gnoj po zemlji, i od mača i od gladi izginuće, i mrtva će telesa njihova biti hrana pticama nebeskim i zverima zemaljskim.

5 Jer ovako govori Gospod: Ne ulazi u kuću u kojoj je žalost, i ne idi da plačeš niti ih žali; jer sam uzeo mir svoj od tog naroda, govori Gospod, milost i žaljenje.

6 Pomreće mali i veliki u ovoj zemlji, neće biti pogrebeni niti će se oplakati, niti će se ko rezati ni glave strići za njima.

7 Neće im se dati hleba u žalosti da se poteše za mrtvim, niti će ih napojiti iz čaše radi utehe za ocem ili za materom.

8 Tako ne ulazi u kuću u kojoj je žalost da sediš s njima da jedeš i piješ.

9 Jer ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Evo, ja ću učiniti da na ovom mestu pred vašim očima i za vaših dana ne bude glasa radosnog ni glasa veselog, glasa ženikovog ni glasa nevestinog.

10 A kad kažeš tom narodu sve ove reči, ako ti kažu: Zašto izreče Gospod sve to veliko zlo na nas? I kakvo je bezakonje naše ili kakav je greh naš, kojim zgrešismo Gospodu Bogu svom?

11 Tada im reci: Jer oci vaši ostaviše mene, govori Gospod, i idoše za drugim bogovima i služiše im i klanjaše im se, a mene ostaviše i zakon moj ne držaše;

12 A vi još gore činite nego oci vaši, jer eto idete svaki po misli srca svog zlog ne slušajući mene.

13 Zato ću vas izbaciti iz ove zemlje u zemlju koje ne poznaste ni vi ni oci vaši, i onde ćete služiti drugim bogovima dan i noćdokle vam ne učinim milost.

14 Zato, evo, idu dani, govori Gospod, kad se neće više govoriti: Tako da je živ Gospod koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje misirske;

15 Nego: Tako da je živ Gospod koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje severne i iz svih zemalja u koje ih beše razagnao! Jer ću ih opet dovesti u zemlju njihovu koju sam dao ocima njihovim.

16 Gle, ja ću poslati mnoge ribare, govori Gospod, da ih love, i posle ću poslati mnoge lovce da ih love po svakoj gori i po svakom humu i po raselinama kamenim.

17 Jer oči moje paze na sve puteve njihove, nisu sakriveni od mene, niti je bezakonje njihovo zaklonjeno od mojih očiju.

18 I platiću im prvo dvojinom za bezakonje njihovo i za greh njihov, što oskvrniše zemlju moju strvima gadova svojih, i nasledstvo moje napuniše gnusobama svojim.

19 Gospode, kreposti moja i grade moj i utočište moje u nevolji, k Tebi će doći narodi od krajeva zemaljskih, i reći će: Doista oci naši imaše laž, i taštinu i što ni malo ne pomaže.

20 Eda li će čovek načiniti sebi bogove, koji ipak nisu bogovi?

21 Zato, evo, ja ću ih naučiti sada, pokazaću im ruku svoju i silu svoju, da poznadu da mi je ime Gospod.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4433

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4433. I uze je i leže s njom i osramoti je. Da ovo označava da se ova istina ni na koji drugi način nije mogla povazati s osećanjem istine koje je predstavljeno Jakovljevim sinovima, vidi se iz značenja uze je, leže s njom i osramoti je, što je biti povezan, ali ne na zakonit način, kao što je veridba. Ali da ove reči znače da nije moglo doći do povezivanja ni na koji drugi način, ne može se videti ako se ne zna kakav je ovaj slučaj. Unutarnja istina od Drevnih, koja je označena Sihemom sinom Hemora Hetejina, je ona istina koja je bila unutrašnja u crkvi kod Drevnih, a to je bilo ono što je bilo unutrašnje u njihovim uredbama, sudovima i zakonima; jednom rečju, u njihovim obredima i slično. Ove su istine bile i njihove dokrine prema kojima su živeli, jer su to bile doktrine o ljubavi ka bližnjemu; jer u drevno vreme, oni koji su bili u pravoj ljubavi ka bližnjemu, imali su samo ovakve doktrine. U odnosu na doktrine, iste semogu nazvati i unutarnjim istinama vere, a u odnosu na život, mogu se nazvati dobrima. Ako je neka crkva trebala da se ustanovi od nacije koja je potekla od Jakova, bilo je nužno da počne od ovih istina i dobara; jer ako nema unutrašnjih stvari u spoljašnjim, to jest, ako na njih ne deluju u isto vreme i spoljšnje stvari zbog unutrašnjih, ne bi mogla da se crkva ustanovi. Jer unutrašnje stvari čine crkvu, jer Gospod je u njima; o jest, u njikma su dhovne i nebeske stvari od Njega.

2. Ali nacija koja je potekla od Jakova, ot jest, Izrailjska i Jevrejska nacija, nisu mogle da se uvedu u ove unutrašnje (stvari) zakonitim (legitimnim) putem, što se radi preko veridbe, zato što njihovo spoljašnje bogoštovanje nije korspondiralo (unutrašnjem?). Zato što su od svojih očeva, naime, od Abrahama, Isaka i Jakova, primili bogoštovanje koje je bio usanovio Eber, a koje se razlikovalo po svome spoljašnjem od bogoštovanja

Drevne Crkve, kao što se može videti gore (br. 1238, 1241, 1343, 2180). A pošto se to bogoštovanje razlikovalo, unutarnje istinekoje su bile kod Drevnih nisu se mogle povezati legitimnim putem ko što je veridba, nego putem koji se ovde opisan, Iz ovoga se može shvatiti šta je označeno rečima, nijednim drugim putem se ova istina nije mogla povezati s osećanjem istine označenim sinovima Jakovljevim, Dininom braćom.

3. Ali iako se povezivanje moglo izvesti na ovaj način, u skladu sa zakonom koji je bio poznat Drevnima (vidi Izlazak 22:16; Zak. Ponovljeni 22:28, 29), ipak je ta nacija bila takvoga karaktera da ne bi podnela nikakvo povezivanje unutarnje istine koja je bila kod Drevnih, sa spoljašnjim stvarima bogoštovanja koje je bilo kod Jakovljevih poromaka (vidi br. 4281, 4290, 4293, 4307, 4314, 4316, 4317). Iz ovoga razloga nije se mogla ustanoviti nijedna crkva kod te nacije, nego samo umesto (crkve) reprezentativ crkve (vidi br. 4281, 4288, 4307).

Da je ova nacija bila takva da je ne samo njima bilo nemoguće da prime unutarnje istine, nego su ih (istine) još ugasili do kraja, ovde je predstavljeno prevarom kojom su Jakovljevi sinovi odgovorili Sihemu i Hemoru (stih 13); a posle Šimunom i Levijem koji su mačem sasekli ceo grad, ubivši i Sihema i Hemora (stihovi 25, 26), kao i ostalim sinovima koji su navalili na one koji su bili probodeni, oplenili grad i odveli stoku i volove, i sve što je bilo u gradu, u polju i u kućama (stihovi 27-29). Iz ovoga se vidi šta je označeno Jakovljevim proroštvom, tada Izrailjevim: Šimun i Levije, mačevi su im oružje nepravdi. U tajne njihove da ne ulazi duša moja, sa zborom njihovijem da se ne sastavlja slava moja; jer u gnjevu svome pobišeljudi, i za svoje veselje pokidaše volove. Proklet da je gnjev njihov, što bješe nagao, i ljutina njihova, što bješe žestoka; razdijeliću ih po Jakovu, i rasuću ih po Izrailju (Postanje 49:5-7).

  
/ 10837