Bible

 

Jeremija 17

Studie

   

1 Greh je Judin zapisan gvozdenom pisaljkom i vrhom od dijamanta, urezan je na ploči srca njihovog i na rogovima oltara vaših,

2 Da se sinovi njihovi sećaju oltara njihovih i lugova njihovih pod zelenim drvetima, na visokim humovima.

3 Goro s poljem, daću imanje tvoje, sve blago tvoje daću da se razgrabi, visine tvoje, za greh po svim međama tvojim.

4 I ti ćeš i koji su s tobom ostaviti nasledstvo svoje, koje sam ti dao, i učiniću da služiš neprijateljima svojim u zemlji koje ne poznaješ; jer ste raspalili oganj gneva mog, koji će goreti do veka.

5 Ovako veli Gospod: Da je proklet čovek koji se uzda u čoveka i koji stavlja telo sebi za mišicu, a od Gospoda odstupa srce njegovo.

6 Jer će biti kao vres u pustinji, koji ne oseća kad dođe dobro, nego stoji u pustinji, na suvim mestima u zemlji slanoj i u kojoj se ne živi.

7 Blago čoveku koji se uzda u Gospoda i kome je Gospod uzdanica.

8 Jer će biti kao drvo usađeno kraj vode i koje niz potok pušta žile svoje, koje ne oseća kad dođe pripeka, nego mu se list zeleni, i sušne godine ne brine se i ne prestaje rađati rod.

9 Srce je prevarno više svega i opako: ko će ga poznati?

10 Ja Gospod ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putevima njegovim i po plodu dela njegovih.

11 Kao što jarebica leži na jajima ali ne izleže, tako ko sabira bogatstvo ali s nepravdom, u polovini dana svojih ostaviće ga i najposle će biti lud.

12 Mesto je svetinje naše presto slave, visoko Mesto od početka.

13 Nado Izrailjeva, Gospode! Svi koji Te ostavljaju neka se posrame; koji odstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, jer ostaviše izvor vode žive, Gospoda.

14 Isceli me, Gospode, i biću isceljen; izbavi me, i biću izbavljen, jer si Ti hvala moja.

15 Gle, oni mi govore: Gde je reč Gospodnja? Neka dođe.

16 A ja se ne zatezah ići za Tobom kao pastir, i dan žalosni ne želeh, Ti znaš; šta je god izašlo iz usta mojih, pred Tobom je.

17 Ne budi mi strah, Ti si utočište moje u zlu.

18 Neka se posrame koji me gone, a ja ne; neka se oni uplaše, a ja ne; pusti na njih zli dan, i dvostrukim polomom polomi ih.

19 Ovako mi reče Gospod: Idi, i stani na vrata sinova narodnih, na koja ulaze carevi Judini i na koja izlaze, i na svaka vrata jerusalimska.

20 I reci im: Čujte reč Gospodnju, carevi Judini i svi Judejci i svi Jerusalimljani, koji ulazite na ova vrata.

21 Ovako veli Gospod: Čuvajte se da ne nosite breme u subotu i ne unosite na vrata jerusalimska.

22 I ne iznosite bremena iz kuća svojih u subotu, i nikakav posao ne radite, nego svetite subotu, kao što sam zapovedio ocima vašim.

23 Ali ne poslušaše niti prignuše uha svog, nego otvrdnuše vratom svojim da ne poslušaju i ne prime nauke.

24 Ako me poslušate, govori Gospod, da ne nosite bremena na vrata ovog grada u subotu, nego svetite subotu ne radeći u nju nikakav posao,

25 Tada će ulaziti na vrata grada ovog carevi i knezovi, koji sede na prestolu Davidovom, na kolima i na konjima, oni i knezovi njihovi, Judejci i Jerusalimljani, i stajaće ovaj grad do veka.

26 I dolaziće iz gradova Judinih i iz okoline jerusalimske, i iz zemlje Venijaminove, i iz ravnice i iz gora i s juga, i donosiće žrtve paljenice i prinose s darom i kadom, i žrtve zahvalne donosiće u dom Gospodnji.

27 Ako li me ne poslušate da svetite subotu i ne nosite bremena ulazeći na vrata jerusalimska u subotu, onda ću raspaliti oganj na vratima njegovim, koji će upaliti dvorove jerusalimske i neće se ugasiti.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4433

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4433. I uze je i leže s njom i osramoti je. Da ovo označava da se ova istina ni na koji drugi način nije mogla povazati s osećanjem istine koje je predstavljeno Jakovljevim sinovima, vidi se iz značenja uze je, leže s njom i osramoti je, što je biti povezan, ali ne na zakonit način, kao što je veridba. Ali da ove reči znače da nije moglo doći do povezivanja ni na koji drugi način, ne može se videti ako se ne zna kakav je ovaj slučaj. Unutarnja istina od Drevnih, koja je označena Sihemom sinom Hemora Hetejina, je ona istina koja je bila unutrašnja u crkvi kod Drevnih, a to je bilo ono što je bilo unutrašnje u njihovim uredbama, sudovima i zakonima; jednom rečju, u njihovim obredima i slično. Ove su istine bile i njihove dokrine prema kojima su živeli, jer su to bile doktrine o ljubavi ka bližnjemu; jer u drevno vreme, oni koji su bili u pravoj ljubavi ka bližnjemu, imali su samo ovakve doktrine. U odnosu na doktrine, iste semogu nazvati i unutarnjim istinama vere, a u odnosu na život, mogu se nazvati dobrima. Ako je neka crkva trebala da se ustanovi od nacije koja je potekla od Jakova, bilo je nužno da počne od ovih istina i dobara; jer ako nema unutrašnjih stvari u spoljašnjim, to jest, ako na njih ne deluju u isto vreme i spoljšnje stvari zbog unutrašnjih, ne bi mogla da se crkva ustanovi. Jer unutrašnje stvari čine crkvu, jer Gospod je u njima; o jest, u njikma su dhovne i nebeske stvari od Njega.

2. Ali nacija koja je potekla od Jakova, ot jest, Izrailjska i Jevrejska nacija, nisu mogle da se uvedu u ove unutrašnje (stvari) zakonitim (legitimnim) putem, što se radi preko veridbe, zato što njihovo spoljašnje bogoštovanje nije korspondiralo (unutrašnjem?). Zato što su od svojih očeva, naime, od Abrahama, Isaka i Jakova, primili bogoštovanje koje je bio usanovio Eber, a koje se razlikovalo po svome spoljašnjem od bogoštovanja

Drevne Crkve, kao što se može videti gore (br. 1238, 1241, 1343, 2180). A pošto se to bogoštovanje razlikovalo, unutarnje istinekoje su bile kod Drevnih nisu se mogle povezati legitimnim putem ko što je veridba, nego putem koji se ovde opisan, Iz ovoga se može shvatiti šta je označeno rečima, nijednim drugim putem se ova istina nije mogla povezati s osećanjem istine označenim sinovima Jakovljevim, Dininom braćom.

3. Ali iako se povezivanje moglo izvesti na ovaj način, u skladu sa zakonom koji je bio poznat Drevnima (vidi Izlazak 22:16; Zak. Ponovljeni 22:28, 29), ipak je ta nacija bila takvoga karaktera da ne bi podnela nikakvo povezivanje unutarnje istine koja je bila kod Drevnih, sa spoljašnjim stvarima bogoštovanja koje je bilo kod Jakovljevih poromaka (vidi br. 4281, 4290, 4293, 4307, 4314, 4316, 4317). Iz ovoga razloga nije se mogla ustanoviti nijedna crkva kod te nacije, nego samo umesto (crkve) reprezentativ crkve (vidi br. 4281, 4288, 4307).

Da je ova nacija bila takva da je ne samo njima bilo nemoguće da prime unutarnje istine, nego su ih (istine) još ugasili do kraja, ovde je predstavljeno prevarom kojom su Jakovljevi sinovi odgovorili Sihemu i Hemoru (stih 13); a posle Šimunom i Levijem koji su mačem sasekli ceo grad, ubivši i Sihema i Hemora (stihovi 25, 26), kao i ostalim sinovima koji su navalili na one koji su bili probodeni, oplenili grad i odveli stoku i volove, i sve što je bilo u gradu, u polju i u kućama (stihovi 27-29). Iz ovoga se vidi šta je označeno Jakovljevim proroštvom, tada Izrailjevim: Šimun i Levije, mačevi su im oružje nepravdi. U tajne njihove da ne ulazi duša moja, sa zborom njihovijem da se ne sastavlja slava moja; jer u gnjevu svome pobišeljudi, i za svoje veselje pokidaše volove. Proklet da je gnjev njihov, što bješe nagao, i ljutina njihova, što bješe žestoka; razdijeliću ih po Jakovu, i rasuću ih po Izrailju (Postanje 49:5-7).

  
/ 10837