Bible

 

Agej 2

Studie

   

1 Sedmog meseca dvadeset prvog dana dođe reč Gospodnja preko Ageja proroka govoreći:

2 Kaži sada Zorovavelju sinu Salatilovom, upravitelju judejskom, i Isusu sinu Josedekovom, poglavaru svešteničkom, i ostatku narodnom govoreći:

3 Ko je među vama ostao koji je video ovaj dom u prvoj slavi njegovoj? A kakav vi sada vidite? Nije li prema onom kao ništa u vašim očima?

4 Nego sada budi hrabar, Zorovavelju, govori Gospod, i budi hrabar Isuse sine Josedekov, poglavaru sveštenički, i budi hrabar sav narode zemaljski, govori Gospod, i radite; jer sam ja s vama, govori Gospod nad vojskama.

5 Po reči kojom sam učinio zavet s vama kad iziđoste iz Misira, duh će moj stajati među vama, ne bojte se.

6 Jer ovako veli Gospod nad vojskama: Još jednom, do malo, i ja ću potresti nebesa i zemlju i more i suvu zemlju;

7 I potrešću sve narode, i doći će izabrani iz svih naroda, i napuniću ovaj dom slave, veli Gospod nad vojskama.

8 Moje je srebro i moje je zlato, govori Gospod nad vojskama.

9 Slava će ovog doma poslednjeg biti veća nego onog prvog, veli Gospod nad vojskama; i postaviću mir na ovom mestu, govori Gospod nad vojskama.

10 Dvadeset četvrtog dana devetog meseca druge godine Darijeve dođe reč Gospodnja preko Ageja proroka govoreći:

11 Ovako veli Gospod nad vojskama: Upitaj sveštenike za zakon, i reci:

12 Gle, ako bi ko nosio sveto meso u skutu od haljine svoje, ili bi se skutom svojim dotakao hleba ili variva ili vina ili ulja ili kakvog god jela, bi li se osvetio? A sveštenici odgovoriše i rekoše: Ne.

13 Po tom reče Agej: Ako bi se ko nečist od mrtvaca dotakao čega toga, hoće li biti nečisto? A sveštenici odgovoriše i rekoše: Biće nečisto.

14 Tada Agej odgovori i reče: Takav je taj narod i takvi su ti ljudi preda mnom, govori Gospod, i takvo je sve delo ruku njihovih, i šta god prinose tamo, nečisto je.

15 A sada uzmite na um, od ovog dana nazad, pre nego se položi kamen na kamen u crkvi Gospodnjoj,

16 Pre toga kad ko dođe ka gomili od dvadeset mera, beše deset; kad dođe ka kaci da dobije pedeset vedara iz kace, beše dvadeset;

17 Bih vas sušom i medljikom i gradom, svako delo ruku vaših; ali se vi ne obratiste k meni, govori Gospod.

18 Uzmite na um, od toga dana nazad, od dana dvadeset četvrtog meseca devetog, od dana kad se osnova crkva Gospodnja, uzmite na um.

19 Ima li jošte semena u žitnici? Ni vinova loza ni smokva ni šipak ni maslina još ne rodi; od ovog ću dana blagosloviti.

20 Po tom dođe reč Gospodnja drugi put Ageju dvadeset četvrtog dana devetog meseca govoreći:

21 Kaži Zorovavelju upravitelju judejskom, i reci: Ja ću potresti nebo i zemlju;

22 I prevaliću presto carstvima, i satrću silu carstvima narodnim, prevaliću kola i one koji sede na njima, i popadaće konji i konjanici, svaki od mača brata svog.

23 U to vreme, govori Gospod nad vojskama, uzeću tebe, Zorovavelju, sine Salatilov, slugo moj, govori Gospod, i postaviću te kao pečat; jer sam te izabrao, govori Gospod nad vojskama.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3780

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3780. Stih 6. A on im reče: je li zdrav (da li ima mir)? Da ovo označava, nije li i ovo dobro iz Gospodovog carstva? Jasno je iz značenja mira, o čemu vidi ono što sledi. U istorijskom smislu, pita se o Labanu, da li ima mir (da li je zdrav), ali nutrapšnjem smislu to je pitanje o dobru koje je predstavljeno Labanom. Da Laban predstavlja sporedno dobro koje postoji kod Neznabožaca, koji su u opštoj crkvi, to jest, u Gospodovom carstvu, može se videti gore (br. 3778). Iz ovoga se vidi šta je označeno rečima, Zar i ovo dobro nije iz Gospodovog carstva?. Što se tiče mira, u najvišem smislu, to označava Gospoda samog, a otuda, u unutrašnjem smislu, Njegovo carstvo, a to je i Gospodovo Božansko koje na najdublji način utiče na dobro kod onih koji su u njemu. Da su ove stvari označene u Reči sa mir, jasno je iz mnogih odlomaka; kao kod Isaije: Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti, savjetnik, Bog silni, otac vječni, knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolju Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom od sada do vijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama (Isaija 9:6, 7). Ovde Knez Mirni jasno označava Gospoda; a bez kraja će rasti vlast i mir označava stvari koje su u Njegovom carstvu, pa tako i samo Njegovo carstvo, Opet: I mir će biti djelo pravde, što će pravda učiniti biće pokoj i bezbrižnost do vijeka (Isaija 32:17, 18). U ovome odlomku radi se o Gospodovom carstvu, gde mi, pokoj, bebrižnost, i tišina slede jedno za drugim; mir (stanište mira) označava nebo.

Opet: Eto, junaci njihovi viču na polju, i poslanici (anđeli) mirni plaču gorko; putovi opustješe, putnici ne putuju; pokvari ugovor, odbaci gradove, i ne mari za čovjeka (Isaija 33:7, 8). Poslanici (anđeli) mirni (anđeli mira) označavaju one koji su u Gospodovom carstvu, pa stoga i samo to carstvo, a u najvišem smislu, Gospoda; putovi opustješe i putnici ne putuju, označava da više nidge nema istine; (Da su putevi i staze istine, vidi gore br. 627, 2333).

Opet: Ako će se i gore pomaknuti i humovi se pokolebati, opet milost moja ne će se odmaknuti od tebe, i zavjet mira mojega neće se pokolebati, veli Jehova, koji je milostiv (Isaija 54:10).

Opet: Puta mira (mirnoga) ne znaju, i na putovima njihovijem nema pravde (Isaija 59:5).

Kod Jeremije: Jer sam uzeo mir svoj od taga naroda, govori Jehova, milost i žaljenje Jeremija 16:5).

Opet: I razvaliće se mirni torovi (torovi mira) od žestokoga gnjeva Jehovinog Jeremija 25:37).

Opet: Prorok koji proriče mir, kad se zbude riječ toga proroka, onda se poznaje da taj prorok da ga je zaista poslao Jehova Jeremija 28:9).

Opet: Jer znam misli koje mislim za vas, Govori Jehova, misli mirne (dobre) a ne zle, da vam dam pošljedak kakav čekate Jeremija 29:11. Tako kod Ageja: I postaviću mir na ovome mjestu, govori Jehova nad vojskama Agej 2:9).

Kod Zaharije: Nego će usjev biti miran, vinova će loza nositi plod svoj, , i nebo ć avati rosu svoju Zaharija 8:12).

Kod Davida: Hrani čistotu i pazi pravdu, jer će u čovjeka mirna ostati natražje Psalam 37:37).

Kod Luke: U kojugod kuću uđete najprije govorite: mir kući ovoj. I ako dakle bude ondje sin mira, ostaće na njemu mir vaš; ali ako ne, bude, vratiće se k vama Luka 10:5, 6).

Kod Jovana: Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam; ne kao što ga svijet daje, da se ne plaši srce vaše, i da se ne boji (XOV. 27).

Opet: Isus reče: Ove vam riječi govorim, da biste u meni imali mir Jovan 16:33. U svim ovim odlomcima, u najvišem smislu, mir označava Gospoda, a u reprezentativnom smislu Njegovo carstvo, i dobro od Gospoda u njemu, pa stoga i Božansko koje utiče u dobro, ili u osećanje prema dobru, a što je uzrok najdublje sreće. Iz ovoga je jasno šta je označeno rečima blagoslova: Da bi Jehova podigao lice svoje na tebe, i dao ti mir (Brojevi 6:26). Tako isto šta je značio drevni pozdrav, Mir da je s tobom; koji je pozdrav Gospod uputio apostolima (Jovan 20:19, 21, 26). Vidi i ono što je rečeno o miru na drugim mestima (br. 92, 93, 1726, 2780, 3170, 3696).

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2333

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2333. Pa sjutra rano kad ustanete pođite svojim putem: da ovo označava utvrđivaje (potvrđivanje) i dobru i istini, može se videti iz značenja ustati u jutro, kao i iz značenja poći. Jutro u Reči označava Gospodovo carstvo, i sve ono što je toga Carstva, te načelno ono označava dobro ljubavi i milosrđa, kao će se potvrditi iz Reči u stihu 15; putem se označva istina, vidi br. 627. Otuda sledi, da pošto su bili u njegovoj kući (čime je označeno da su bli s njim u dobru ljubavi ka bližnjem), oni treba da ustanu i da odu svojim putem, čime je označeno da je on bio utvrđen u dobru i istini (time što su oni proveli noć u njegovoj kući s njim?). Iz ovoga, kao i iz drugih odlomaka u Reči, vidi se koliko je unutrašnji smisao udaljen od slova, i kako je stoga (taj smisao) nevidljiv, osobito u istorijskim delovima Reči, i da se on ne može pokzati osim kad se se svaki izraz posebno objasni u skladu s njegovim stalnim značenjem u Reči. Pa stoga, kada se ideje drže u smislu slova, unutrašnji smisao izleda kao nešto tamno i mračno; a s druge strane, kada se ideje drže u unutrašnjem smislu, smisao slova izgleda kao nešto tamno, a anđelima kao i da ne postoji. Jer anđeli nisu više u svetskim i telesniom idejama, u koje se izrazi u doslovnom smislu menjaju na čudesan način, kada se smisao uzdigne od čoveka, koji čita Reč, u sferu u kojoj su anđeli, to jest, u nebo, i to snagom saobraznosti duhovnih stvari sa svetskim stvarima, i nebeskih stvari sa telesnim stvarima. Ove je saobraznost (korespondencija talna, ali priroda (saobraznosti) tek je sada otkrivena objašnjenjima izraza, imena, i brojeva u njihovom unutrašnjem smislu u Reči. Kako bi se upoznala priroda ove saobraznosti, ili, što je isto, kako svetske i telesne ideje prelaze u saobrazne duhovne i nebeske ideje, kada se uzdignu u nebo; a tome kao primeri mogu da posluže izrazi jutro i put. Kad se čita (reč) jutro, kao u stihu pred nama, pa sjutra rano, anđeli ne oblikuju ideju jutra u prirodnom danu, nego ideju jutra u duhovnom smislu, kao što je ideja kod Samuila: I biće kao svjetlost jutarnja kad sunce izlazi jutrom bez oblaka, i kao trava koja raste iz zemlje od svjetlosti iza dažda (23:4). I kod Danila: I reče mi: do dvije tisuće i dvije stotine dana i noći; a rečena utvara o danu i noći istina je Danijel 8:14, 26). Tako, oni umesto jutra opažaju Gospoda, ili Njegovo carstvo, ili nebeske stvari ljubavi i milosrđa, i to sa razlikama u nizovim stvari o kojima se govori u Reči koja se čita. Na sličan način, kad se pojavi izraz put, kao ovde, svojim putem, annđeli ne oblikuju ideju o nekom putu, već drugu ideju koja je duhovna i nebeska, naime, sličnu onoj kod Jovana, gde je Gospod rekao: Ja sam put i istina, Jovan 14:6. , i kod Davida: Pokaži mi, o Jehova, puteve svoje, i nauči me hodati stazama tvojim Psalam 25:4, 5); i kod Isaije: S kim se je dogovarao, i ko ga je urazumio i naučio putu suda, i naučio ga znanju i pokzao mu put razuma? (Isaija 40:14. ; tako, oni umesto puta opažaju istinu, i to kako u proročkim tako i u istorijskim delovima Reči. Jer se anđeli ne brinu za istorijske iskaze u Reči, jer ovi ne odgovaraju njihovim idejama, pa imesto toga, oni opažaju stvari koje se odnose na Gospoda i Njegovo carstvo, a što sledi u unutrašnjem smislu lepim redom i u poveznim nizovima. Zbog toga, kao i stoga da bi Reč bila i za anđele, svi istorijski prikazi nešto pretstavljaju, i svaka reč označava ovakve stvari, što je nešto posebno za Reč, za razliku od svih ostalih spisa.

  
/ 10837