4766. A ja, kuda ću? Da ovo označava, Gde je sada crkva? vidi se iz reprezentacije Rubena, što je vera crkve u opštem (smislu) (br. 4731, 4734, 4661); a kako Ruben kaže o sebi, A ja, kuda ću?, to označava, Gde je sada vera crkve? To označava da nema crkve gde nema nebeskog Josipa (to jest, Gospoda kao Božanske istine), posebno u pogledu Božanske istine da je Gospodovo Ljudsko Božansko, i da je ljubav ka bližnjemu suštinsko crkve, pa se stoga na dela ljubavi prema bližnjemu treba gledati onako kako je pokazano u ovome poglavlju o obe ove istine.

2. Ako se ova Božanska istina da je Gospodovo Ljudsko Božansko ne primi, onda nužno sledi da treba obožavati trojstvo, a ne jedno; isto tako, sledi da treba obožavati pola Gospoda, Njegovo Božansko, a ne Njegovo Ljudsko; jer ko obožava ono što nije Božansko? I šta je crkva ako se obožava trojstvo, jedno odvojeno od drugoga, ili što je isto, gde se trojica podjednako obožavaju? Jer iako se troje nazivaju jednim, ipak misao razlikuje i pravi tri, a samo pokret usta kaže jedan. Neka svak za sebe razmisli kada kaže da priznaje i veruje u jednoga Boga, zar ne misli na tri; i kada kaže da je Otac Bog, Sin Bog, i Sveti Duh Bog, i da su ovo različite osobe, i različite po službama, da li može da misli o jednom Bogu, osim na način da tri različita čine jedno slaganjem, a isto tako i snishodljivošću (potčinjavanjem) utoliko što jedan proizilazi iz drugoga. kada se obožavaju tri Boga, gde je crkva? 3. Ali kad se samo Gospod obožava, u kome je savršeno trojstvo, i Koji je u Ocu, i Otac u Njemu, kao što On Sam kaže: Ako Mene ne vjerujete, vjerute djelima mojim; da biste znali i vjerovati, da je Otac u meni, i ja u Ocu (Jovan 10:38); Ko vidi mene, vidi Oca, zar ne vjeruješ, Filipe, da sam ja u Ocu, i Otac u meni? vjeruj da sam ja u Ocu i Otac da je u meni (Jovan 14:9-11.); Onaj ko vidi mene, vidi onoga koji me posla (Jovan 7:45); Sve moje je Tvoje, i Tvoje je moje (Jovan 17:10), tada postoji Hrišćanska Crkva, to jest, kada crkva ostaje u tome što je Gospod rekao: Prva je zapovest od sviju: čuj, o Izrailju, Gospod je Bog naš Gospod jedini; i ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovijest. Druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. Druge zapovijesti veće od ovijeh nema (Marko 12:29. 31). Da je

Gospod naš Bog upravo Gospod, može se videti na mnogo mesta (Mateja 4:7, 10; 22:41-45; Luka 1:16, 17; Jovan 20:28), a isto tako da se Jehova u Starom Zavetu naziva Gospodom u Novom (vidi br. 2921). Ako se ova Božanska istina ne primi i u doktrini i u životu – da je ljubav ka bližnjemu, ili milosrđe, suština crkve – to nužno sledi da crkva mora da misli šta je istinito, ali da ne misli šta je dobro; i tako misao čoveka crkve postaje odjednom protivurečna i nedosledna; to jest, može da misli ono što je zlo a u isto vreme i ono što je istinito; na taj način, misleći zlo da bude s đavolom. misleći istinu, sa Gospodom; a istina i zlo nikad se ne slažu, Niko ne može služiti dva gospodara, jer će ili mrzeti jednoga a voljeti drugoga (Luka 16:13). Kada vera odvojena ovo ustanovi, i kada to potvrdi životom, ma kako da govori o plodovima vere, gde je tada crkva?