Bible

 

Postanak 35

Studie

   

1 A Bog reče Jakovu: Ustani, idi gore u Vetilj i onde stani; i načini onde žrtvenik Bogu, koji ti se javio kad si bežao od Isava brata svog.

2 I Jakov reče porodici svojoj i svima koji behu s njim: Bacite tuđe bogove što su u vas, i očistite se i preobucite se;

3 Pa da se dignemo i idemo gore u Vetilj, da načinim onde žrtvenik Bogu, koji me čuo u dan nevolje moje i bio sa mnom na putu kojim sam išao.

4 I dadoše Jakovu sve bogove tuđe koji behu u njihovim rukama, i oboce, koje imahu u ušima; i Jakov ih zakopa pod hrastom kod Sihema.

5 Potom otidoše. A strah Božji dođe na gradove koji behu oko njih, te se ne digoše u poteru za sinovima Izrailjevim.

6 I Jakov i sva čeljad što beše s njim dođoše u Luz u zemlji hananskoj, a to je Vetilj.

7 I onde načini žrtvenik, i nazva ono mesto: Bog vetiljski, jer mu se onde javi Bog, kad je bežao od brata svog.

8 Tada umre Devora dojkinja Revečina, i pogreboše je ispod Vetilja pod hrastom, koji nazva Jakov Alon-Vakut.

9 I javi se Bog Jakovu opet, pošto iziđe iz Padan-Arama, i blagoslovi ga,

10 I reče mu Bog: Ime ti je Jakov; ali se odsele nećeš zvati Jakov, nego će ti Ime biti Izrailj. I nadede mu Ime Izrailj.

11 I još mu reče Bog: Ja sam Bog Svemogući; rasti i množi se; narod i mnogi će narodi postati od tebe, i carevi će izaći iz bedara tvojih.

12 I daću ti zemlju koju sam dao Avramu i Isaku, i nakon tebe semenu tvom daću zemlju ovu.

13 Potom otide od njega Bog s mesta gde mu govori.

14 A Jakov metnu spomenik na istom mestu gde mu Bog govori, spomenik od kamena, i pokropi ga kropljenjem, i preli ga uljem.

15 I Jakov prozva mesto gde mu govori Bog Vetilj.

16 I otidoše od Vetilja. A kad im osta još malo puta do Efrate, porodi se Rahilja, i beše joj težak porođaj.

17 I kad se veoma mučaše, reče joj babica: Ne boj se, imaćeš još jednog sina.

18 A kad se rastavljaše s dušom te umiraše, nazva ga Venonija; ali mu otac nadede ime Venijamin.

19 I umre Rahilja, i pogreboše je na putu koji ide u Efratu, a to je Vitlejem.

20 I metnu Jakov spomenik na grob njen. To je spomenik na grobu Rahiljinom do današnjeg dana.

21 Odatle otišavši Izrailj razape šator svoj iza kule migdol-ederske.

22 I kad Izrailj živeše u onoj zemlji, otide Ruvim i leže s Valom inočom oca svog. I to doču Izrailj. A imaše Jakov dvanaest sinova.

23 Sinovi Lijini behu: Ruvim prvenac Jakovljev, i Simeun i Levije i Juda i Isahar i Zavulon;

24 A sinovi Rahiljini: Josif i Venijamin;

25 A sinovi Vale robinje Rahiljine: Dan i Neftalim;

26 A sinovi Zelfe robinje Lijine: Gad i Asir. To su sinovi Jakovljevi, koji mu se rodiše u Padan-Aramu.

27 I Jakov dođe k Isaku ocu svom u Mamriju u Kirijat-Arvu, koje je Hevron, gde Avram i Isak behu došljaci.

28 A Isaku beše sto i osamdeset godina;

29 I onemoćav umre Isak, i bi pribran k rodu svom star i sit života; i pogreboše ga Isav i Jakov sinovi njegovi.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4670

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4670. Momak (sin) od sadamnaest godina. Da ovo označava njegovo stanje (stanje Božanskog Ljudskog), vidi se po godinama onih koji se pominju u Reči, jer i one kao i drugi brojevi označavaju stvari i stanja. (Da brojevi u Reči označavaju stvari i stanja, može se videti gore, br. 575, 647, 648, 1988, 2075, 2252, 3252, 4264, 4495); i godine, br. 487, 488, 493, 893) 2. Zaista izgleda kao da brojevi godina, nemaju drugoga značenja, jer izgledaju više istorijski nego drugi brojevi. Ali da i oni sadrže stvari i stanja, vidi se iz onoga što je otkriveno u petom poglavlju Postanja, gde se govori o dobu Avrama (Postanje 17:1; 25:7; kao i Isaka (Postanje 35:28); i, štaviše, iz toga što u Reči nema ni jedne istoriijske tvrdnje a da ne sadrži nešto nebesko; a u što se i menja onda kada prelazi iz misli čoveka koji čita, anđelima koji su kod njega, a preko anđela u nebo, gde se u istorijskim detaljima u Reči vidi duhovni smisao.

3. Ali šta je označeno Josipovim dobom od sedamnaest godina, može se videti po značenju ovoga broja na drugim mestima, naime, da je to početak reprezentacije preko Josipa (da ovaj broj označava početak i ono što je novo, može se videti gore, br. 755. (853). Osim toga, na opšti i potencijalni način, ovaj broj obuhvata sve što je predstavjeno Josipom; jer sedam predstavlja ono što je sveto, a deset, ostatke, (Da sedam u Reči dodaje svetost, može se videti gore, br. 881; i da deset označava ostatke, br. 576, 2284).

Da ostaci u Gospodu, pomoću kojih je sjedinio Svoju Ljudsku suštinu sa Božanskom, da su bili Božanski i od Njega, može se videti gore, br. 1906.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4495

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4495. Stih 25. A treći dan. Da ovo označava ono što se nastavlja sve do samoga kraja, vidi se iz značenja trećega dana, a to je ono što je potpuno od početka do kraja (vidi br. 2788), to jest, ono što je neprekidno. Da je to značenje trečega dana, to teško mogu da poveruju oni koji gledaju na istorijske delove Reči kao na svetovne istorije, a svetima ih smatraju samo zato što su u svetoj knjizi (tomu). Ali da ne samo istorijski delovi Reči sadrže nebeske i duhovne stvari u smislu slova, nego i da svaka pojedina reč, i pojedini brojevi (imaju unutrašnje značenje), pokazano je u prethodnim objašnjenjima; da je ovakav slučaj, biće još očitije kada se bude, po Gospodovoj Božanskoj milosti, govorilo o proročkim delovima, u kojima nema tako uskog nizanje stvari u doslovnom smislu kao u istorijskim delovima: Ali da broj tri, a tako isto i broj sedam, i broj dvanaest, sadrže unutarnje stvari, mora da uoči svako ko istražuje Reč na unutarnji način: pa ako su ovi brojevi tako puni značenja, to mora da i u drugim brojevima ima nešto duboko skriveno, u svim brojevima u Reči, jer je Reč sveta u svim delovima.

2. Ponekad, dok sam razgovarao s anđelima, pokazivali su se pred mojim očima napisani brojevi, kao u po dana, pa sam opazio da se ono što su goorili pokazivalo kao brojevi. Iz toga sam bio poučen da svi brojevi koji se pominju u Reči sadrže neku misteriju, kao što se vidi iz sledećih odlomaka: I izmjeri zid njegov na sto i četrdeset i četiri lakta, po mjeri čovječijoj, koja je anđelova (Otkr. 21:17). Broj koji se pominje 144, rezultat je množnja broja 12 sa samim sobom, a da je 666 proizvod od tri i šest (prim. prev. tri puta šest jedno pored drugoga), što je jasno, ali koliku svetost ovi broji sadrže, mož se videti po svetosti broja dvanaest (vidi br. 577, 2089, 2129, 2130, 3272, 3858, 3913, q broj tri) br. 720, 901, 1825, 288, 4010).

3. Ovaj poslednji broj, tri, pošto označava ono što je potpuno sve do kraja, a to znači jedan period, veliki ili mali, usvojen je kao reprezentativ crkve, i koristi se kad god treba da to označava; a pojavljuje se u Reči (u kojoj sve kako opšte tako osebno ima značenje), može se videti iz sledećih odlomaka: Da dozvoli da iziđemo tri dana u pustinju, da prinesemo žrtvu (Izlazak 3:18; 5:3).

Da treba dabudu spremni za tri dana, jer će u treći dan Jehova sići na Goru Sinajsku Izlazak 19:11, 15, 16, 18).

Da ništa ne ostane od žrtve prinosa do trećega dana ( 7:1; 19:6, 7).

On neka se očisti onom vodom treći dan i sedmi dan, i biće čist (Brojevi 19:11-22).

A vi ostanite izvan okola sedam dana, svaki ko je ubio koga i koji se dotakao ubijenoga, očistite se treći dan i sedmi dan, sebe i roblje svoje (Brojevi 31:19-25).

Spremite sebi brašnenice; jer ćete do tri dana prijeći preko Jordana da uđete i uzmete zemlju, koju vam je Jehova Bog vaš daje u našljedstvo (Jošua 1:11; 3:2).

Da je Jehovao pozvao Samuila tri puta, i da je Samuilo otrčao Heliju tri puta. i Helije razumje da je Jehova pozvao Samuila tri puta (1 Samuilova 3:1-8).

Da je Jonatan rekao Davidu da se sakrije u polju do tri dana uveče, o da mu je Jonatan poslao trećega dana poruku o raspoloženju oca njegovog; i da se posle David poklonio pred Jonatanom tri puta (1 Samuilova 20:5, 12, 19, 20, 35, 36, 41).

Da su Davidu ponuđene tri stvari između kojih da bira: da bude sedam godina glad, da bježi od neprijtelja tri mjeseca, ili da vlada pošast (kuga) u zemlji tri dana (2 Samuilova 24:11-13).

Da Rehoboan reče narodu Izrailjskom koji su tražili da budu oslobođeni jarma njegovoga oca, da treba da odu tri dana, a onda da se vrate; da su se vratili Rehoboamu poslije tri dana, kao što im car nalaoži, koji im reče, Vratite se k meni opet posle tri dana (1 o Caravima 12:5, 12).

A Eliša ležei po sinu udovičinu tri puta (1 o Carevima 17:21).

Da je Eliša rekao narodu da pospu vodom žrtvu paljenicu i drvo tri puta. i oni to učiniše tri puta (1 o Carevima 18:34).

Da je Jona bio u trbuhu kita (velike ribe) tri dana i tri noći (Jona 1:17; Mateja 12:40).

Da je Gospod govorio vinogradaru i poslao mu svoje sluge tri puta, i najposlije i svoga sina (Marko 12:2, 4-6; Luka 20:12, 13).

Da je On rekao Petru da će ga se odreći tri puta (Mateja 26:34; Jovan 13:38).

Da je On rekao Petru tri puta: Violiš li Me? (Jovan 21:15-17).

Iz ovih i mnogih drugim mesta u Reči može se videti da na ima neka musterija u broju tri, i da je stoga ovaj broj usvojen kao reprezentativ u drevnim crkvama; da je označavao potpun period crkve, i stvari u crkvi, bilo velike ilimale, to je jasno; i da je stoga označavao ono što je potpuno i ono što traje sve do kraja, jasno je kod Osije:

Jehova će nam povratiti život posle dva dana; na treći dan On će nas podignuti, i mi ćemo živjeti pred Njim Osija 6:2.

  
/ 10837