Bible

 

Postanak 35

Studie

   

1 A Bog reče Jakovu: Ustani, idi gore u Vetilj i onde stani; i načini onde žrtvenik Bogu, koji ti se javio kad si bežao od Isava brata svog.

2 I Jakov reče porodici svojoj i svima koji behu s njim: Bacite tuđe bogove što su u vas, i očistite se i preobucite se;

3 Pa da se dignemo i idemo gore u Vetilj, da načinim onde žrtvenik Bogu, koji me čuo u dan nevolje moje i bio sa mnom na putu kojim sam išao.

4 I dadoše Jakovu sve bogove tuđe koji behu u njihovim rukama, i oboce, koje imahu u ušima; i Jakov ih zakopa pod hrastom kod Sihema.

5 Potom otidoše. A strah Božji dođe na gradove koji behu oko njih, te se ne digoše u poteru za sinovima Izrailjevim.

6 I Jakov i sva čeljad što beše s njim dođoše u Luz u zemlji hananskoj, a to je Vetilj.

7 I onde načini žrtvenik, i nazva ono mesto: Bog vetiljski, jer mu se onde javi Bog, kad je bežao od brata svog.

8 Tada umre Devora dojkinja Revečina, i pogreboše je ispod Vetilja pod hrastom, koji nazva Jakov Alon-Vakut.

9 I javi se Bog Jakovu opet, pošto iziđe iz Padan-Arama, i blagoslovi ga,

10 I reče mu Bog: Ime ti je Jakov; ali se odsele nećeš zvati Jakov, nego će ti Ime biti Izrailj. I nadede mu Ime Izrailj.

11 I još mu reče Bog: Ja sam Bog Svemogući; rasti i množi se; narod i mnogi će narodi postati od tebe, i carevi će izaći iz bedara tvojih.

12 I daću ti zemlju koju sam dao Avramu i Isaku, i nakon tebe semenu tvom daću zemlju ovu.

13 Potom otide od njega Bog s mesta gde mu govori.

14 A Jakov metnu spomenik na istom mestu gde mu Bog govori, spomenik od kamena, i pokropi ga kropljenjem, i preli ga uljem.

15 I Jakov prozva mesto gde mu govori Bog Vetilj.

16 I otidoše od Vetilja. A kad im osta još malo puta do Efrate, porodi se Rahilja, i beše joj težak porođaj.

17 I kad se veoma mučaše, reče joj babica: Ne boj se, imaćeš još jednog sina.

18 A kad se rastavljaše s dušom te umiraše, nazva ga Venonija; ali mu otac nadede ime Venijamin.

19 I umre Rahilja, i pogreboše je na putu koji ide u Efratu, a to je Vitlejem.

20 I metnu Jakov spomenik na grob njen. To je spomenik na grobu Rahiljinom do današnjeg dana.

21 Odatle otišavši Izrailj razape šator svoj iza kule migdol-ederske.

22 I kad Izrailj živeše u onoj zemlji, otide Ruvim i leže s Valom inočom oca svog. I to doču Izrailj. A imaše Jakov dvanaest sinova.

23 Sinovi Lijini behu: Ruvim prvenac Jakovljev, i Simeun i Levije i Juda i Isahar i Zavulon;

24 A sinovi Rahiljini: Josif i Venijamin;

25 A sinovi Vale robinje Rahiljine: Dan i Neftalim;

26 A sinovi Zelfe robinje Lijine: Gad i Asir. To su sinovi Jakovljevi, koji mu se rodiše u Padan-Aramu.

27 I Jakov dođe k Isaku ocu svom u Mamriju u Kirijat-Arvu, koje je Hevron, gde Avram i Isak behu došljaci.

28 A Isaku beše sto i osamdeset godina;

29 I onemoćav umre Isak, i bi pribran k rodu svom star i sit života; i pogreboše ga Isav i Jakov sinovi njegovi.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2435

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2435. Ne ću zatrti grada, za koji reče: da ovo označavva da ovako neće nestati, to jest čovek kod koga je istina u kojoj je dobro, vidi se iz značenja grfada, a to je istina, vidi br. 402, 2268, 2428. Bilo j o predmet rasprave od pradrevnih vremena, štp je prvo-rođeno u crkvi, ljujbav prema bližnjemu ili vera, jer se preko istina vere čovek iznova rađa i postaje crkva. Askli oni koji su davali prednost veri, i smatrali je prvorođenim, svi su pali u jeresi i u obmane, te su na kraju potpuno ugasili ljubav prema bližnjemu. Tako čitamo o kainu, kojimje označena takva vera, da je na kraja ubio svoga brata Avelja, kojim je označena ljubav prema bližnjemu. Na sličan nači, kasnije čitamo o Ruvinu (Rubinu) m prvo-rođenom sinu jakovljevom, kojim je označena vera, da je okaljao postelju oca svojega (prim prev. ležući s onočom oc svojega) (Postanje 35:22), 49:4), pa je tako postao nedostojan, zbog čega je pravo prvorođenog dato Josipu (Post. (48:5; 1 Dnevnika 5:1). Otuda sve razmirice a i zakoni o, u Reči, o prvo-rođenim, . Razlog za ovu raspravo bioo je to, što nisu znalik, a i danas ne znaju, da čovek ima samo onoliko vere koliko ima ljjbai ka bližnjemu, i da, dok se iznovarađa, ljujba ka bčižnjem sastaje se s verom ili, što je isto, dobro se sreće s istinom, i ono ulazi i prilagođava se na sve u veri, i tako čini veru verom; pa je tako ljubav ka bližnjemu prvo-rođeni u crkvi, iako čoveku izgledada je obrnuto, vidi br. 352, 367. Sli pošto će se ovaj predmet razmatrati u onome što sledi, tzo će će vie biti rečeno o ovome, po Gospodovoj Božanskoj milosti.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 402

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

402. Da se sazida grad odnosi na sva doktrinarna i jeretička učenja koja su proizašla iz te jeresi, jasno je iz svakog odlomka Reči gde se pominju nazivi gradova, jer nijedan od njih ne znači grad nego uvek nešto doktrinarno ili jeretičko. Anđeli ne znaju za gradove ili za naziv nekoga grada, jer su oni u duhovnim i nebeskim idejama, kao što je već pokazano. Oni samo opažaju šta grad i njegov naziv označavaju. Tako se Svetim gradom, koji se naziva i Sveti Jerusalim, označava kraljevstvo Gospodovo uopšte ili kraljevstvo u svakoj osobi. Tako se razume i šta je označeno sa grad, gora, Sion; ovo poslednje označava nebesko vere, a prethodno njeno duhovno. Samo nebesko i duhovno opisuju se sa: gradovi, palate, kuće, zidovi, temelji zidova, zidine, dveri, brana i hram u sredini; kao kod Jezekilja 48; u Otkrivenju 21:15 do kraja, gde se naziva i Sveti Jerusalim, stihovi 2, 10; i kod Jeremije 31:38; kod Davida se naziva Grad Božji, Psalam 48:35, o kojem Isaija piše:

I tuđini će sazidati zidove tvoje, i carevi njihovi služiće ti; jer u gnjevu svome udarih te, a po milosti svojoj pomilovaću te... I sinovi onih koji su te mučili doći će tebi klanjajući se, i svi koji te preziraše padaće k stopalima nogu tvojih, i zvaće te gradom Jehovinim, Sionom sveca Izrailjeva. (Izaija 60:10, 14)

Kod Zaharija:

Ovako veli Gospod: Vratih se u Sion i naselih se usred Jerusalima, i Jerusalim će se zvati Grad istiniti, i gora Jehovina nad vojskama Sveta gora. (Zaharija 8:3).

Ovde Grad istiniti ili Jerusalim označava duhovne pojmove vere, a Sveta gora ili Sion nebeske pojmove vere. Pošto su nebesko i duhovno u veri predstavljeni gradom, to Judini i Izrailjevi gradovi predstavljaju doktrinarne pojmove, svaki od njih ima specifično značenje u pogledu doktrine ili nauka, ali se to može znati samo iz unutrašnjeg smisla. Kao što su doktrine označene gradovima, tako su i jeresi; a u ovom posebnom slučaju svaki pojedinačni grad, već prema svom nazivu, označava neko jeretičko mišljenje. Za sada ćemo samo pokazati iz sledećih odlomaka Reči da grad uopšte označava nešto što se odnosi na nauk ili nešto jeretičko. Tako čitamo kod Isaije:

U to će vrijeme biti pet gradova u zemlji egipatskoj koji će govoriti jezikom hananskim i zaklinjati se Jehovom nad vojskama; jedan će se zvati Aheres. (Izaija 19:18).

Predmet o kojem se ovde govori jeste poznavanje duhovnih i nebeskih stvari u vreme Gospodovog dolaska. Tako opet, govoreći o dolini utvare ili o fantaziji:

Grade puni vike i vreve, grade veseli, tvoji pobijeni nijesu pobijeni mačem niti pogiboše u boju. (Isaija 20:2)

Kod Jeremije, govoreći o onima koji su na jugu, a to su oni koji su u svetlosti istine i koji su je ugasili:

Gradovi južni zatvoriće se i neće biti nikoga da ih otvori, odvešće se Juda u ropstvo, sa svijem će se odvesti u ropstvo. (Jeremija 13:19).

Opet:

Jehova naumi da raskopa kćeri sionske; rasteže uže, i ne odvrati ruke svoje da ne zatre, i ojadi opkop i zid, iznemogoše skupa. Utonuše u zemlju vrata njezina, polomi i potre prijevornice njezine; car njezin i knezovi njezini među narodima su; zakona nema, i proroci njezini ne dobivaju utvare od Jehove. (Plač, 2:8, 9)

Ovde svako može da vidi kako se pod zid, opkop, vrata i prijevornice misli na doktrinarne stvari. Na isti način kod Isaije:

Tada će se pjevati ova pjesma u zemlji Judinoj: Imamo tvrd grad; zidovi su i opkop spasenja. Otvorite vrata da uđe narod pravedni, koji drži vjeru. (Izaija 26:1, 2)

Opet:

Gospode, ti si Bog moj, uzvišavaću te, slaviću ime tvoje, jer si učinio čudesa; namjere tvoje od starine vjera su i istina. Jer si od grada načinio gomilu, i od tvrdoga grada zidine; od grada dvor za strance, dovijeka se neće sagraditi. Zato će te slaviti narod silan, grad naroda strašnijeh bojaće te se. (Izaija 25:1-3).

U ovom odlomku ne pominje se nijedan poseban grad. U proročanstvu Valaama:

I Edom će osvojiti i Seira će osvojiti neprijatelji njegovi; jer će Izrailj raditi junački. I vladaće koji je od Jakova, i zatreće ostatak od grada. (Knjiga brojeva 24:18, 19)

Ovde svakome mora da je jasno kako grad ne označava grad. A kod Isaije:

Razbiće se pusti grad, zatvorene će biti sve kuće da niko ne ulazi. Tužnjava će biti po ulicama radi vina, proći će svako veselje, otići će radost zemaljska. (Izaija 24:10, 11)

Pust grad označva praznunu nauka; a ulice znače ovde kao i drugde ono što pripada gradu, bilo obmane bilo istine.

Kod Jovana:

I sedmi anđeo izli čašu svoju po nebu, i iziđe glas veliki iz crkve nebeske od prijestola govoreći: Svrši se. I grad veliki razdijeli se na tri dijela, i gradovi neznabožački padoše; i Vavilon veliki spomenu se pred Bogom da mu da čašu vina ljutoga gnjeva svojega. (Otkrivenje 16:17, 19)

Da grad veliki označava nešto jeretičko i da gradovi neznabožački označavaju to isto, mora da je svakome jasno. Objašnjeno je takođe da je veliki grad bio žena koju je Jovan video Otkrivenju 17:18. ; a da žena označava crkvu toga karaktera, bilo je ranije pokazano.

  
/ 10837