4456. Stih 12. Ištite mi koliko god hoćete uzdarja i dara, ja ću dati što god kažete. Da ovo označava da će prihvatiti one stvari koje su kod njih, i da će ih usvojiti, to jest, da će primiti spoljašnje stvari crkve koje njima pripadajui učiniti ih svojima zajedno s unutrašnjim stvarima koje pripadaju njemu, te da će tako sačinjavai jednu crkvu, vidi se iz značenja dati onako kakokažete, što je činiti jedno u skladu s istinom i dobrom (vidi upravo gore, br. 4455. Samo darje i uzdarje koje da oni umnože (povećaju), označava jedodušnost; jer dar koji se daje devojci koja je zaručena, znak je uzajamnog pristanka. On im kaže da mu povećaju dar i uzdarje prekomerno (više nego što određuje uredba, po kojoj je određeno pedeset srebrenika) za to što je legao snjom pre nego je prihvatio njihovu religiju, pa je bilo do Jakova da pristane ili da odbije, prema zakonu koji je bio poznat Drevnima, koji je potvrđen u Izlasku 22:16; a posebno zato što je postojala želja za povezivanjem unutarnje istine, koja je Sihem, s osećanjem spoljne istine, koje je Dina. Razlog što je uzdrje bio znakpristajanja, a tako i potvrda uvođenja (inicijacije), bio je da se plati ili da srebro kao znak da je nešto bilo vlastito, pa da je stoga djevojka njegova; a primiti je bilo uzajamnost, što je označavalo da je nevesta pripadala ženiku, i ženik nevesti.