Bible

 

Postanak 34

Studie

   

1 A Dina kći Lijina, koju rodi Jakovu, izađe da gleda devojke u onom kraju.

2 A ugleda je Sihem, sin Emora Efejina, kneza od one zemlje, i uze je i leže s njom i osramoti je.

3 I prionu srce njegovo za Dinu kćer Jakovljevu, i devojka mu omile, i on joj se umiljavaše.

4 I reče Sihem Emoru ocu svom govoreći: Oženi me ovom devojkom.

5 A Jakov ču da je osramotio Dinu kćer njegovu; a sinovi njegovi behu u polju sa stokom njegovom, i Jakov oćute dokle oni ne dođu.

6 A Emor otac Sihemov iziđe k Jakovu da se razgovori s njim.

7 A kad dođoše sinovi Jakovljevi iz polja i čuše šta je bilo, žao bi ljudima vrlo i razgneviše se veoma, što učini sramotu Izrailju obležav kćer Jakovljevu, kako ne bi valjalo činiti.

8 Tada im reče Emor govoreći: Sin moj Sihem srcem prionu za vašu kćer; podajte mu je za ženu.

9 I oprijateljite se s nama; kćeri svoje udajite za nas i kćerima našim ženite se.

10 Pa živite s nama, i zemlja će vam biti otvorena; nastanite se i trgujte i držite baštine u njoj.

11 I reče Sihem ocu devojčinom i braći joj: Da nađem milost pred vama, i daću šta mi god kažete.

12 Ištite mi koliko god hoćete uzdarja i dara, ja ću dati šta god kažete; samo mi dajte devojku za ženu.

13 A sinovi Jakovljevi odgovoriše Sihemu i Emoru ocu njegovom prevarno, jer osramoti Dinu sestru njihovu.

14 I rekoše im: Ne možemo to učiniti ni dati sestre svoje za čoveka neobrezanog, jer je to sramota nama.

15 Nego ćemo vam učiniti po volji, ako ćete se izjednačiti s nama i obrezati sve muškinje između sebe.

16 Onda ćemo udavati svoje kćeri za vas i ženićemo se vašim kćerima, i postaćemo jedan narod.

17 Ako li ne pristanete da se obrežete, mi ćemo uzeti svoju devojku i otići ćemo.

18 I po volji biše reči njihove Emoru i Sihemu sinu Emorovom.

19 I momak ne oklevaše učiniti to; jer mu kći Jakovljeva omile veoma; i on beše najviše poštovan između svih u kući oca svog.

20 I otide Emor i sin mu Sihem na vrata grada svog, i rekoše građanima govoreći:

21 Ovi ljudi hoće mirno da žive s nama, da se nastane u ovoj zemlji i da trguju po njoj; a evo zemlja je široka i za njih; pa ćemo se kćerima njihovim ženiti i svoje ćemo kćeri udavati za njih.

22 Ali će tako pristati da žive s nama i da postanemo jedan narod, ako se sve muškinje među nama obrežu, kao što su oni obrezani.

23 Njihova stoka i njihovo blago i sva goveda njihova neće li biti naša? Složimo se samo s njima, pa će ostati kod nas.

24 I koji izlažahu na vrata grada njegovog, svi poslušaše Emora i Sihema sina njegovog; i obreza se sve muškinje, svi koji izlažahu na vrata grada njegovog.

25 A treći dan kad oni behu u bolovima, uzeše dva sina Jakovljeva Simeun i Levije, braća Dinina, svaki svoj mač i uđoše slobodno u grad i pobiše sve muškinje.

26 Ubiše i Emora i sina mu Sihema oštrim mačem, i uzevši Dinu iz kuće Sihemove otidoše.

27 Tada dođoše sinovi Jakovljevi na pobijene, i opleniše grad, jer u njemu bi osramoćena sestra njihova.

28 I uzeše ovce njihove i goveda njihova i magarce njihove, šta god beše u gradu i šta bod beše u polju.

29 I sve blago njihovo, i svu decu i žene njihove pohvataše i odvedoše, i šta god beše u kojoj kući.

30 A Jakov reče Simeunu i Leviju; smetoste me, i omraziste me narodu ove zemlje, Hananejima i Ferezejima; u mene ima malo ljudi, pa ako se skupe na me, hoće me ubiti te ću se istrebiti ja i dom moj.

31 A oni rekoše: Zar sa sestrom našom da rade kao s kurvom?

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4456

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4456. Stih 12. Ištite mi koliko god hoćete uzdarja i dara, ja ću dati što god kažete. Da ovo označava da će prihvatiti one stvari koje su kod njih, i da će ih usvojiti, to jest, da će primiti spoljašnje stvari crkve koje njima pripadajui učiniti ih svojima zajedno s unutrašnjim stvarima koje pripadaju njemu, te da će tako sačinjavai jednu crkvu, vidi se iz značenja dati onako kakokažete, što je činiti jedno u skladu s istinom i dobrom (vidi upravo gore, br. 4455. Samo darje i uzdarje koje da oni umnože (povećaju), označava jedodušnost; jer dar koji se daje devojci koja je zaručena, znak je uzajamnog pristanka. On im kaže da mu povećaju dar i uzdarje prekomerno (više nego što određuje uredba, po kojoj je određeno pedeset srebrenika) za to što je legao snjom pre nego je prihvatio njihovu religiju, pa je bilo do Jakova da pristane ili da odbije, prema zakonu koji je bio poznat Drevnima, koji je potvrđen u Izlasku 22:16; a posebno zato što je postojala želja za povezivanjem unutarnje istine, koja je Sihem, s osećanjem spoljne istine, koje je Dina. Razlog što je uzdrje bio znakpristajanja, a tako i potvrda uvođenja (inicijacije), bio je da se plati ili da srebro kao znak da je nešto bilo vlastito, pa da je stoga djevojka njegova; a primiti je bilo uzajamnost, što je označavalo da je nevesta pripadala ženiku, i ženik nevesti.

  
/ 10837