Bible

 

Postanak 24

Studie

   

1 A Avram beše star i vremenit, i Gospod beše blagoslovio Avrama u svemu;

2 I reče Avram sluzi svom najstarijem u kući svojoj, koji beše nad svim dobrom njegovim: Metni ruku svoju pod stegno moje,

3 Da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da nećeš dovesti žene sinu mom između kćeri ovih Hananeja, među kojima živim;

4 Nego da ćeš otići u zemlju moju i u rod moj i dovesti ženu sinu mom Isaku.

5 A sluga mu reče: i ako devojka ne htedbude poći sa mnom u ovu zemlju; hoću li odvesti sina tvog u zemlju iz koje si se iselio?

6 A Avram mu reče: Pazi da ne odvedeš sina mog onamo.

7 Gospod Bog nebeski, koji me je uzeo iz doma oca mog i iz zemlje roda mog, i koji mi je rekao i zakleo mi se govoreći: Semenu ću tvom dati zemlju ovu, On će poslati anđela svog pred tobom da dovedeš ženu sinu mom odande.

8 Ako li devojka ne htedbude poći s tobom, onda da ti je prosta zakletva moja; samo sina mog nemoj odvesti onamo.

9 I metnu sluga ruku svoju pod stegno Avramu gospodaru svom, i zakle mu se za ovo.

10 Tada sluga uze deset kamila između kamila gospodara svog da ide, jer sve blago gospodara njegovog beše pod njegovom rukom; i otišavši dođe u Mesopotamiju do grada Nahorovog.

11 I pusti kamile da poležu iza grada kod studenca pred veče kad izlaze građanke da zahvataju vode;

12 I reče: Gospode Bože gospodara mog Avrama, daj mi sreću danas i učini milost gospodaru mom Avramu.

13 Evo, ja ću stajati kod ovog studenca, a građanke će doći da zahvataju vode.

14 Kojoj devojci kažem: Nagni krčag svoj da se napijem, a ona reče: Na pij, i kamile ću ti napojiti; daj to da bude ona koju si namenio sluzi svom Isaku; i po tome da poznam da si učinio milost gospodaru mom.

15 I on još ne izgovori, a to Reveka, kći Vatuila sina Melhe žene Nahora brata Avramovog, dođe s krčagom na ramenu.

16 I beše vrlo lepa, još devojka, još je čovek ne beše poznao. Ona siđe na izvor, i natoči krčag, i pođe;

17 A sluga iskoči pred nju, i reče; daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvog.

18 A ona reče: Na pij, gospodaru. I brže spusti krčag na ruku svoju, i napoji ga.

19 I kad ga napoji, reče: i kamilama ću tvojim naliti neka se napiju.

20 I brže izruči krčag svoj u pojilo, pa opet otrča na studenac da nalije, i nali svim kamilama njegovim.

21 A čovek joj se divljaše, i ćutaše, neće li poznati je li Gospod dao sreću putu njegovom ili nije.

22 A kad se kamile napiše, izvadi čovek zlatnu grivnu od po sikala i metnu joj oko čela, i dve narukvice metnu joj na ruke od deset sikala zlata.

23 I reče: Čija si kći? Kaži mi. Ima li u kući oca tvog mesta za nas da prenoćimo?

24 A ona mu reče: Ja sam kći Vatuila sina Melšinog, koga rodi Nahoru.

25 Još reče: Ima u nas mnogo slame i piće i mesta za noćište.

26 Tada čovek savivši se pokloni se Gospodu,

27 I reče: Blagosloven da je Gospod Bog gospodara mog Avrama, što ne ostavi milost svoju i veru svoju prema gospodaru mom, i putem dovede me Gospod u dom rodbine gospodara mog.

28 A devojka otrča i sve ovo kaza u domu matere svoje.

29 A Reveka imaše brata, kome ime beše Lavan; i istrča Lavan k čoveku na studenac,

30 Kako vide grivnu i narukvice na rukama sestre svoje i ču gde Reveka sestra mu reče: Tako mi kaza čovek; dođe k čoveku; a on stajaše kod kamila na studencu.

31 I reče: Hodi, koji si blagosloven od Gospoda; što bi stajao napolju? Spremio sam kuću, ima mesta i za kamile.

32 I dovede čoveka u kuću, i rastovari kamile; i dodaše slame i piće kamilama, i donesoše vode za noge njemu i ljudima što behu s njim;

33 I postaviše mu da jede; ali on reče: Neću jesti dokle ne kažem stvar svoju. A Lavan mu reče: Govori.

34 Tada reče: Ja sam sluga Avramov.

35 A Gospod je blagoslovio gospodara mog veoma, te je postao velik, i dao mu je ovaca i goveda, i srebra i zlata, i sluga i sluškinja, i kamila i magaraca.

36 I još Sara žena gospodara mog rodi sina gospodaru mom u starosti njegovoj, i on mu dade sve što ima.

37 A mene zakle gospodar moj govoreći: Nemoj dovesti sinu mom žene između kćeri ovih Hananeja, među kojima živim;

38 Nego idi u dom oca mog i u rod moj, da dovedeš ženu sinu mom.

39 A ja rekoh gospodaru svom:

40 Može biti da devojka neće hteti poći sa mnom.

41 A on mi reče: Gospod, po čijoj volji svagda živeh, poslaće anđela svog s tobom, i daće sreću tvom putu da dovedeš ženu sinu mom od roda mog, iz doma oca mog.

42 Onda će ti biti prosta zakletva moja, kad otideš u rod moj; ako ti je i ne dadu, opet će ti biti prosta zakletva moja.

43 I kad dođoh danas na studenac, rekoh: Gospode Bože gospodara mog Avrama, ako si dao sreću putu mom, kojim idem,

44 Evo, ja ću stajati kod studenca: koja devojka dođe da zahvati vode, i ja joj kažem: Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvog,

45 A ona mi odgovori: i ti pij i kamilama ću tvojim naliti; to neka bude žena koju je namenio Gospod sinu gospodara mog.

46 Ja još ne izgovorih u srcu svom, a dođe Reveka s krčagom na ramenu, i sišavši na izvor zahvati; i ja joj rekoh: Daj mi da se napijem.

47 A ona brže spustivši sa sebe krčag reče: Na pij, i kamile ću ti napojiti. I kad se napih, napoji i kamile moje.

48 I zapitah je govoreći: Čija si kći? A ona odgovori: Ja sam kći Vatuila sina Nahorovog, kog mu rodi Melha. Tada joj metnuh grivnu oko čela i narukvice na ruke;

49 I padoh i poklonih se Gospodu, i zahvalih Gospodu Bogu gospodara mog Avrama, što me dovede pravim putem da nađem kćer brata gospodara svog za sina njegovog.

50 Ako ćete dakle učiniti ljubav i veru gospodaru mom, kažite mi; ako li nećete, kažite mi, da idem na desno ili na levo.

51 A Lavan i Vatuilo odgovarajući rekoše: Od Gospoda je ovo došlo; mi ti ne možemo kazati ni zlo ni dobro. Eto, Reveka je u tvojoj vlasti, uzmi je pa idi, i neka bude žena sinu tvog gospodara, kao što kaza Gospod.

52 A kad ču sluga Avramov reči njihove, pokloni se Gospodu do zemlje;

53 I izvadi zaklade srebrne i zlatne i haljine, i dade Reveci; takođe i bratu njenom i materi njenoj dade darove.

54 Potom jedoše i piše on i ljudi koji behu s njim, i prenoćiše. A kad ujutru ustaše, reče sluga: Pustite me gospodaru mom.

55 A brat i mati njena rekoše: Neka ostane devojka kod nas koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide.

56 A on im reče: Nemojte me zadržavati, kad je Gospod dao sreću mom putu; pustite me da idem gospodaru svom.

57 Tada rekoše: Da zovemo devojku, i upitamo šta ona veli.

58 I dozvaše Reveku i rekoše joj: Hoćeš ići s ovim čovekom? A ona odgovori: Hoću.

59 I pustiše Reveku sestru svoju i dojkinju njenu sa slugom Avramovim i ljudima njegovim.

60 I blagosloviše Reveku i rekoše joj: Sestro naša, da se namnožiš na hiljade hiljada, i seme tvoje da nasledi vrata svojih neprijatelja!

61 I podiže se Reveka s devojkama svojim, i posedaše na kamile, i pođoše s čovekom; i sluga uzevši Reveku otide.

62 A Isak iđaše vraćajući se od studenca Živoga koji me vide jer življaše u južnom kraju;

63 A beše izašao Isak u polje pred veče da se pomoli Bogu; i podigavši oči svoje ugleda kamile gde idu.

64 I Reveka podigavši oči svoje ugleda Isaka, te skoči s kamile,

65 I reče sluzi: Ko je onaj čovek što ide preko polja pred nas? A sluga reče: Ono je gospodar moj. I ona uze pokrivalo i pokri lice.

66 I pripovedi sluga Isaku sve što je svršio.

67 I odvede je Isak u šator Sare matere svoje; i uze Reveku, i ona mu posta žena, i omile mu. I Isak se uteši za materom svojom.

   

Komentář

 

Стопала

  
by Jenny Stein
baby feet and adult hands

Наша стопала су најнижи делови тела и веома су корисна! У Библији стопала представљају најнижи и најкориснији део нашег духовног ја - „природни“ ниво. Овај свакодневни аспект живота повезан је са рутинским задацима и захтевима и мислима повезаним са њима. Није претерано дубоко или интроспективно, али је корисно - баш као и стопала.

Ова преписка важи за Господа и за црквене заједнице такође. Господово Божанско Природно води нас кроз релативно једноставно послушање (помислите на Десет заповести и две велике заповести). Цркве такође имају природни ниво на којем служе својим заједницама на једноставне, али опипљиве начине.

(Odkazy: Apokalipsi Otkrivenoj 49, 510; Nebeske tajne 2162, 3147 [1-2], 3761, 4302 [6], 6844 [1-2], 9406, 10087)

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3147

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3147. I donesoše vode njemu za noge, označava čišćenje. Ovo se vidi iz značenja vode za pranje, ili značenje pranja vodom, što je isto što i očistiti, o čemu ćemo ubrzo govoriti; i iz značenja nogu (stopala), koje označavaju prirodne stvari ili, što je isto, one stvari koje pripadaju prirodnom čoveku (vidi br. 2126). Bio je to ritual usvojen u reprezentativnoj Crkvi da se noge peru vodom, kako bi se očistila prljavština prirodnoga čoveka; sve ono što pripada ljubavi prema sebi i ljubavi prema svetu su prljavština prirodnog čoveka, pa kada se ova prljavština opere, tada se dobra i istine ulivaju, jer ova prljavština je ono što sprečava influks dobra i istine od Gospoda. Jer dobro neprestano uliča od Gospoda, ali kada dođe preko unutrašnjeg čoveka u njegovog spoljašnje ili prirodnog čoveka, ono se tamo izokrene, vrati, ili zaguši. Ali kad se stvari ljubavi prema sebi i svetu otstrane, tada se dobro prima, i oplođava, jer tek tada čovek čini dela ljubavi prema bližnjemu. Ovo može da se vidi iz mnoo toga, kao kada čoveka snađu nesreće, siromaštvo, i bolest, i kada se stvari spoljašnjeg ili prirodnog čoveka uspavaju, kada čovk odjednom počne da misli pobožno, i da želi dobro, i čini dela pobožnosti, najviše što može; ali kada se to stanje promeni, onda dolazi do promene i u ovi tvarima. Razlog da su ove stvarii ovako bile označene u Drevnoj Crkvi, a postale su reprezentativi u Jevrejskoj Crkvi, bio je u tome što je čovek Drevne Crkve smatrao obrede kao nešto spoljašnje u bogoštovanju, i nije mislio da je on ošćišćen (iznutra) ovakvim pranjem, nego samo uklanjanjem stavri ljubavi ka sebi i svetu, kao što je rečeno. Dok je čovek Jebrejske Crkve verovao da je očišćen samim pranjem, jer nije znao niti je hteo da zna da se tim čišćenjem označava unutrašnje čišćenje. Da je pranjem bilo označeno pranje (unutrašnje) prljavštine, vidi se kod Isaije: Umijte se, očistite se, uklonite zloću djela svojih ispred očiju mojih, prestanite zlo činiti (Isaija 1:16. ; gde je očito da prati se znači očistiti se, to jest, ukloniti zloću djela svojih.

Kod istoga: Kad jehova opere nečistotu kćeri Sionskih i iz Jerusalima očisti krv njegovu duhom koji sudi i sažiže (Isaija 4:4. ; gde se pranjem nečistote kćeri Sionskih, i čišćenjem krvi iz Jerusalima označava čišćenje od zala i obmana.

Kod Jeremije: Umij srce svoje oda zla, Jerusalime, da bi se izbavio; dokle će stajati u tebi misli tvoje ništave? (Jeremija 4:14).

Kod Jezikilja: Okupah te vodom, i sprah s tebe krv tvoju, i pomazah te uljem Jezekilj 16:9. ; govoreći o Jerusalimu, kojim se označava Drevna Crkva; oprati vodom označava očistiti od obmana, sprati krv označava očistiti od zala, a pomazati uljem označava napuniti dobrom.

Kod Davida: Operi me dobro od bezakonja mojega, i od grijeha mojega očisti me. Pokropi me isopom, i očistiću se; umij me, i biću bjelji od snijega Psalam 51:2, 4) biti opran jasno označava biti očišćen od zala i obmana. Ovoje bilo predstavljeno pranjem u reprezentativnoj Crkvi, i bilo im je zapoveđeno, radi reprezentacije, da operu kožu, ruke, i noge, pa i haljine, kada su bile nečiste, da bi bile čiste; svim ovim bile su označene stvari prirodnog čoveka. Kade (kupatola) subile postavljene ispred hrama, naime, mjedeno more, i deset podnožjaod mjedi (1 o Carevima 7:23-39); i podnožje od mjedi, gde su se Aron i njegovi sinovi prali, bilo je postavljeno između šatora od sastanka i oltara, dakle izvan šatora (Izlazak 30:18, 19, 21). Čime je bilo označeno da se moraju oprati samo spoljašnje ili prirodne stvari; jer ako se ove ne operu, to jest, ako se ne uklone stvari koje pripadaju ljubavi ka sebi i svetu, nemoguće je unutrašnjim stvarima, kojepripadaju jubai ka Gospodu i ka bližnjemu, da se ulivaju (u prirodnog čoveka). Da bismo bolje znali kako stoje ove stvari, naime, kako se spoljašnje stvari čiste, pokazaćemo to jednim primerom dobri ela, ili što je isto, dobrih dela ljubavi ka bližnjem, koja se u naše dane nazivaju plodovima vere, a koja u spoljašnje stvari. Dobra dela su su zla dela, ako se stvari koje pripadaju ljubavi ka sebi i svetu ne uklone; jer kada se ta dela čina a da se pre toga nisu oklonile one stvari, tada ova dela izgkledaju kao dobro, ali iznutra su zlo, jer su učinjena radi ugleda, ili dobitka, ili zbog zasluge, pa su stoga ta dela učinjena s pomišlju da se s njima nešto zaslužuje ili su licemerna, jer takvim ih čini ljubav prema sebi i prema svetu. Ali kada se ova zla otstrane, tada dela postaju dobra. i tada su dela ljubai ka bližnjemu, jer tada nema u njima sebičnosti, i nema traženja nečega što je svetsko, ili ugleda, ili nagrade; tako nisu učinjena zasluge radi niti su licemerna, jer u tome slučaju nebeska u duhovna ljubav ulivaju se od Gospod u ta dela, i čine da postaju dela ljubavi ka bližnjemu u delu. I tada Gospod, s njihovom pomoću, čisti prirodnog ili spoljašnjeg čoveka, isve raspoređuje tako da se mogu primiti odgovarajuće nebeske i duhovne stvari, koje se tada ulivaju. Ovo je jasno iz onoga što je Gospod učio, kada je prao noge učenicima, kod Jovana: Onda dođe Petru, koji Mu reče: zašto Ti pereš moje noge? Isus odgovori i reče: Šta činim, sada ne znaš, ali ćeš kasnije znati: Petar mu reče: Ti ne ćeš nikada oprati mojih nogu; Isus reče. Ako te ne operem, nemam dijela s tobom; A Simom Petar Mu reče: Gospode, ne samo noge, nego i moje ruke i glavu; Isus mu reče: Onaj koji se čist, samo mu treba noge prati, jer je cio čist; sada ste čisti, ali ne svi (12:4-17?). Onome koji je opran, treba samoda pere noge, označava da onaj koji se obnovio, samo treba da čisti svoje prirodne stvari, tojest, da uklanja zla i obmane otamo, u kojem skučaju Gospod sve sređuje tako da se od Njega mogu livati duhovne stvari. Osim toga, pranje nogu je bio i čin ljubavi prema bližnjemu, a toznači da ne trebamisliti o zlima drugih ljudi; a isti tako bio je to i či poniznosti, kojim se čisti drugi čovek od zala kao od nečistote, što se može videti iz Gospodovih reči u istome poglavlju (stihovi 13-17); istotako kod Luke 7:37, 38, 44, 46; Jovan 11:2; 1 Samuilova 25:41). Svako može videti da se pranjem sebe niko ne čisi od zala i obmana, nego samo pranjem nečistiote koja je prirasla za njega iznutra; pa ipak, pošto je to bio obred zapoveđen u Crkvi, to sledi da je u tome bilo sadržanao nešto posebno, naime, duhovno čišćenje, to jest, čišćenje od prljavštine koja se kao prilepila za čoveka. Oni među njima koji su bili upoznati s ovim stvarima, i koji su mislili o čišćenju srca, ili o uklanjanju zala ljubavi ka sebi i svetu, oni su vršili pranja znajući da jeto samo vanjski obred koji je bio zapoveđen; ali oni koji nisu bili uponati s ovim stvrima, ti nisu imali želje za tim znanjem, nego su mislili da taj sami obred pranja svojih haljina, kože i ruku i stopala, da će ih to očititi, i da samo ako to učine, da mogu da žive u tvrdičluku, mržnji, osveti, nemilosrđu, i okrutnosti, što je duhovna nečistota; ovi su vršili ove obrede kao deo idolopoklonstva. Ali oni su uprkos toga bili u stanju da predstavljaju nešto od Crkve, kroza šta je mogla da se odžava povezanost između neba i čoveka, pre nego je Goposd došao, ali takva (kroz obrede) povezanost malo je delovala na čoveka Crkve, a poneka nimalo. Jevreji i Izrailjci bili su takvi, da nisu mislili o unutrašnjem čoveku, niti su bili voljni da o njemu znaju bilo šta, pa stoga nisu mislili o nebeskim i duhovnim stvarima, koje se odnose na život posle smrti; a ipak, da bi se sprečilo gubljenje svake veze sa nebom, pa tako i sa Gospodom, oni su bili povezani preko ovih spoljašmnjih obreda, kojima su bile označene unutrašnje stvari. Sva njihova robovanja i pomori imali su za cilj, da bi se oni držali spoljašnjihstavri koje su nešto predstavljale. Toje bio razlog da je Mojsije prao Arona i njegove sinove vodom pred šatorom od sastanka da bi bili posvećeni (Izlazak 29:4; 40:12; Levitska 8:6); i dasu Aron i njegovi sinovi prali svoje ruke i noge pre ulaženja u šator od sastanka, i pre nego bi se približili oltaru da služi, kako ne bi umrli; i da to mora njima da bude večni naredba (Izlazak 30:18-21; 40:30-32); i da je Aron morao da opere svoje noge, pre nego bi stavio na sebe odeću u kojoj je služio (Levitska 16:4, 24); i da su se Leviti mora čistiti, i poškropiti vodom pokajanja, i da trebada operu svoje haljine, i tako da postanu čisti (Brojevi 8:6, 7): i da ko bi jeo od lešine čiste životinje, ili one koju je raskinula zvjerka, treba da opere svoje haljine, i da se okupa u vodi, da bi snosio bezakonje svoje (Levitska 17:15, 16); i da onaj koji sjedne na postelju onoga kome je tekla krv, ili koji je sjedio na stolici na kojoj je ovaj sjedio, i ko bi dotakao tijelo njegovo, neka opere haljine i neka se okupa vodom, i da bude nečist do večeri (Levitska 15:5-7, 10-12, i sledeći stihovi); da kod dovede jarca za Azazela , neka opere haljine svoje i okupa tijelo svoje u vodi, pa neka uđe u oko (Leviska 16:26); i da kada se gubava osoba čisti, ona treba da opere svoje haljine, i biće čista (Levitska 14:8, 9).

Da se svaki sud, koji se onečisti odirom s nečistim, treba da prođe kroz vodu, i da bude nečist do večeri (Levitska 11:32). Iz ovoga se može videti da niko nije postajao čist ovim pranjem u pogledu unutrašnjih stvari samim orbedom pranja, nego da je taj obred predstavljao čoveka koji je bio duhovno čist, iz razloga gore navedenih. Da je ovako, Gospod jasno uči kod Meteje 15:1, 2, 20; Marka 7:1-23).

  
/ 10837