Bible

 

Postanak 24

Studie

   

1 A Avram beše star i vremenit, i Gospod beše blagoslovio Avrama u svemu;

2 I reče Avram sluzi svom najstarijem u kući svojoj, koji beše nad svim dobrom njegovim: Metni ruku svoju pod stegno moje,

3 Da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da nećeš dovesti žene sinu mom između kćeri ovih Hananeja, među kojima živim;

4 Nego da ćeš otići u zemlju moju i u rod moj i dovesti ženu sinu mom Isaku.

5 A sluga mu reče: i ako devojka ne htedbude poći sa mnom u ovu zemlju; hoću li odvesti sina tvog u zemlju iz koje si se iselio?

6 A Avram mu reče: Pazi da ne odvedeš sina mog onamo.

7 Gospod Bog nebeski, koji me je uzeo iz doma oca mog i iz zemlje roda mog, i koji mi je rekao i zakleo mi se govoreći: Semenu ću tvom dati zemlju ovu, On će poslati anđela svog pred tobom da dovedeš ženu sinu mom odande.

8 Ako li devojka ne htedbude poći s tobom, onda da ti je prosta zakletva moja; samo sina mog nemoj odvesti onamo.

9 I metnu sluga ruku svoju pod stegno Avramu gospodaru svom, i zakle mu se za ovo.

10 Tada sluga uze deset kamila između kamila gospodara svog da ide, jer sve blago gospodara njegovog beše pod njegovom rukom; i otišavši dođe u Mesopotamiju do grada Nahorovog.

11 I pusti kamile da poležu iza grada kod studenca pred veče kad izlaze građanke da zahvataju vode;

12 I reče: Gospode Bože gospodara mog Avrama, daj mi sreću danas i učini milost gospodaru mom Avramu.

13 Evo, ja ću stajati kod ovog studenca, a građanke će doći da zahvataju vode.

14 Kojoj devojci kažem: Nagni krčag svoj da se napijem, a ona reče: Na pij, i kamile ću ti napojiti; daj to da bude ona koju si namenio sluzi svom Isaku; i po tome da poznam da si učinio milost gospodaru mom.

15 I on još ne izgovori, a to Reveka, kći Vatuila sina Melhe žene Nahora brata Avramovog, dođe s krčagom na ramenu.

16 I beše vrlo lepa, još devojka, još je čovek ne beše poznao. Ona siđe na izvor, i natoči krčag, i pođe;

17 A sluga iskoči pred nju, i reče; daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvog.

18 A ona reče: Na pij, gospodaru. I brže spusti krčag na ruku svoju, i napoji ga.

19 I kad ga napoji, reče: i kamilama ću tvojim naliti neka se napiju.

20 I brže izruči krčag svoj u pojilo, pa opet otrča na studenac da nalije, i nali svim kamilama njegovim.

21 A čovek joj se divljaše, i ćutaše, neće li poznati je li Gospod dao sreću putu njegovom ili nije.

22 A kad se kamile napiše, izvadi čovek zlatnu grivnu od po sikala i metnu joj oko čela, i dve narukvice metnu joj na ruke od deset sikala zlata.

23 I reče: Čija si kći? Kaži mi. Ima li u kući oca tvog mesta za nas da prenoćimo?

24 A ona mu reče: Ja sam kći Vatuila sina Melšinog, koga rodi Nahoru.

25 Još reče: Ima u nas mnogo slame i piće i mesta za noćište.

26 Tada čovek savivši se pokloni se Gospodu,

27 I reče: Blagosloven da je Gospod Bog gospodara mog Avrama, što ne ostavi milost svoju i veru svoju prema gospodaru mom, i putem dovede me Gospod u dom rodbine gospodara mog.

28 A devojka otrča i sve ovo kaza u domu matere svoje.

29 A Reveka imaše brata, kome ime beše Lavan; i istrča Lavan k čoveku na studenac,

30 Kako vide grivnu i narukvice na rukama sestre svoje i ču gde Reveka sestra mu reče: Tako mi kaza čovek; dođe k čoveku; a on stajaše kod kamila na studencu.

31 I reče: Hodi, koji si blagosloven od Gospoda; što bi stajao napolju? Spremio sam kuću, ima mesta i za kamile.

32 I dovede čoveka u kuću, i rastovari kamile; i dodaše slame i piće kamilama, i donesoše vode za noge njemu i ljudima što behu s njim;

33 I postaviše mu da jede; ali on reče: Neću jesti dokle ne kažem stvar svoju. A Lavan mu reče: Govori.

34 Tada reče: Ja sam sluga Avramov.

35 A Gospod je blagoslovio gospodara mog veoma, te je postao velik, i dao mu je ovaca i goveda, i srebra i zlata, i sluga i sluškinja, i kamila i magaraca.

36 I još Sara žena gospodara mog rodi sina gospodaru mom u starosti njegovoj, i on mu dade sve što ima.

37 A mene zakle gospodar moj govoreći: Nemoj dovesti sinu mom žene između kćeri ovih Hananeja, među kojima živim;

38 Nego idi u dom oca mog i u rod moj, da dovedeš ženu sinu mom.

39 A ja rekoh gospodaru svom:

40 Može biti da devojka neće hteti poći sa mnom.

41 A on mi reče: Gospod, po čijoj volji svagda živeh, poslaće anđela svog s tobom, i daće sreću tvom putu da dovedeš ženu sinu mom od roda mog, iz doma oca mog.

42 Onda će ti biti prosta zakletva moja, kad otideš u rod moj; ako ti je i ne dadu, opet će ti biti prosta zakletva moja.

43 I kad dođoh danas na studenac, rekoh: Gospode Bože gospodara mog Avrama, ako si dao sreću putu mom, kojim idem,

44 Evo, ja ću stajati kod studenca: koja devojka dođe da zahvati vode, i ja joj kažem: Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvog,

45 A ona mi odgovori: i ti pij i kamilama ću tvojim naliti; to neka bude žena koju je namenio Gospod sinu gospodara mog.

46 Ja još ne izgovorih u srcu svom, a dođe Reveka s krčagom na ramenu, i sišavši na izvor zahvati; i ja joj rekoh: Daj mi da se napijem.

47 A ona brže spustivši sa sebe krčag reče: Na pij, i kamile ću ti napojiti. I kad se napih, napoji i kamile moje.

48 I zapitah je govoreći: Čija si kći? A ona odgovori: Ja sam kći Vatuila sina Nahorovog, kog mu rodi Melha. Tada joj metnuh grivnu oko čela i narukvice na ruke;

49 I padoh i poklonih se Gospodu, i zahvalih Gospodu Bogu gospodara mog Avrama, što me dovede pravim putem da nađem kćer brata gospodara svog za sina njegovog.

50 Ako ćete dakle učiniti ljubav i veru gospodaru mom, kažite mi; ako li nećete, kažite mi, da idem na desno ili na levo.

51 A Lavan i Vatuilo odgovarajući rekoše: Od Gospoda je ovo došlo; mi ti ne možemo kazati ni zlo ni dobro. Eto, Reveka je u tvojoj vlasti, uzmi je pa idi, i neka bude žena sinu tvog gospodara, kao što kaza Gospod.

52 A kad ču sluga Avramov reči njihove, pokloni se Gospodu do zemlje;

53 I izvadi zaklade srebrne i zlatne i haljine, i dade Reveci; takođe i bratu njenom i materi njenoj dade darove.

54 Potom jedoše i piše on i ljudi koji behu s njim, i prenoćiše. A kad ujutru ustaše, reče sluga: Pustite me gospodaru mom.

55 A brat i mati njena rekoše: Neka ostane devojka kod nas koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide.

56 A on im reče: Nemojte me zadržavati, kad je Gospod dao sreću mom putu; pustite me da idem gospodaru svom.

57 Tada rekoše: Da zovemo devojku, i upitamo šta ona veli.

58 I dozvaše Reveku i rekoše joj: Hoćeš ići s ovim čovekom? A ona odgovori: Hoću.

59 I pustiše Reveku sestru svoju i dojkinju njenu sa slugom Avramovim i ljudima njegovim.

60 I blagosloviše Reveku i rekoše joj: Sestro naša, da se namnožiš na hiljade hiljada, i seme tvoje da nasledi vrata svojih neprijatelja!

61 I podiže se Reveka s devojkama svojim, i posedaše na kamile, i pođoše s čovekom; i sluga uzevši Reveku otide.

62 A Isak iđaše vraćajući se od studenca Živoga koji me vide jer življaše u južnom kraju;

63 A beše izašao Isak u polje pred veče da se pomoli Bogu; i podigavši oči svoje ugleda kamile gde idu.

64 I Reveka podigavši oči svoje ugleda Isaka, te skoči s kamile,

65 I reče sluzi: Ko je onaj čovek što ide preko polja pred nas? A sluga reče: Ono je gospodar moj. I ona uze pokrivalo i pokri lice.

66 I pripovedi sluga Isaku sve što je svršio.

67 I odvede je Isak u šator Sare matere svoje; i uze Reveku, i ona mu posta žena, i omile mu. I Isak se uteši za materom svojom.

   

Komentář

 

Стопала

  
by Jenny Stein
baby feet and adult hands

Наша стопала су најнижи делови тела и веома су корисна! У Библији стопала представљају најнижи и најкориснији део нашег духовног ја - „природни“ ниво. Овај свакодневни аспект живота повезан је са рутинским задацима и захтевима и мислима повезаним са њима. Није претерано дубоко или интроспективно, али је корисно - баш као и стопала.

Ова преписка важи за Господа и за црквене заједнице такође. Господово Божанско Природно води нас кроз релативно једноставно послушање (помислите на Десет заповести и две велике заповести). Цркве такође имају природни ниво на којем служе својим заједницама на једноставне, али опипљиве начине.

(Odkazy: Apokalipsi Otkrivenoj 49, 510; Nebeske tajne 2162, 3147 [1-2], 3761, 4302 [6], 6844 [1-2], 9406, 10087)

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 4301

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4301. 'As he passed over Penuel' means a state of truth within good. This is clear from the meaning of 'Penuel' as a state of truth within good. It was the Jabbok that Jacob passed over first when he entered the land of Canaan, by which the first instillation of the affections for truth is meant, see 4270, 4271, whereas it is Penuel which he passes over now. Hence 'Penuel' means a state of truth that has been instilled into good. The subject is also the joining of the one kind of good to the other; but good is not good unless it has truth within it, for good derives its specific nature as well as its form from truth' so much so that good cannot with anyone be called good unless truth is present within it. But truth acquires its essence and consequently its life from good. This being so and the joining of the one kind of good to the other being the subject, the state of truth within good is dealt with too.

[2] As for the state of truth within good, this can indeed be described but no one can grasp what it is except those who have celestial perception. People who do not have this perception cannot even have any concept of the joining of truth to good, since for them truth lies in obscurity. Indeed they call the truth that which they have learned from matters of doctrine, and they call good that which is done in accordance with that truth. But those who do have perception have an understanding or mental sight that dwells in heavenly light, and they take delight in truths which are joined to good, just as the eye or physical sight takes delight in flowers growing in gardens and meadows in springtime. And people who have interior perception take delight so to speak in the lovely scent coming from them. Such is the angelic state, and therefore those angels perceive all the differences and all the variations that go with the instillation of truth into good and the joining together of them one within the other. So they perceive immeasurably more than man does, for man does not even know of any such instillation and joining together and that it is in this way that man becomes spiritual.

[3] But so that people may have some concept of this matter a brief statement must be made about it. There are two things which constitute the internal man - understanding and will. To the understanding truths belong and to the will goods, for that which a person knows and understands to be true he calls the truth, and that which he does from the will, and so that which he wills, he calls good. These two abilities must constitute a single unit. This may be illustrated by comparison with the sight of the eye and with the pleasure and delight which is experienced through the use of this sight. When the eye beholds objects it takes pleasure and delight in their form and colour and the resulting beauty which these bring to the objects as a whole and to the individual parts; in short it takes delight in the order or patterns in these. That pleasure and delight does not belong to the eye but to the mind (animus) and its affection. And insofar as a person has any affection for them he beholds them and retains them in his memory. But things which the eye beholds without any affection for them slip away and are not sown in the memory and so made part of it.

[4] From this it is evident that the objects of external sight are implanted insofar as there exists the pleasure and delight that go with affections for them, and that those objects are present in that pleasure and delight. For whenever much the same pleasure or delight occurs such objects return with them; and likewise whenever much the same objects are seen again such pleasure and delight returns with them, though with variations that depend on the states involved. A similar situation exists with the understanding, which is internal sight. The objects of that sight am spiritual and are called truths, for the field in which those objects are active is the memory, and the pleasure and delight associated with that sight is good. So it is good in which truths are sown and implanted. From this one may gain some idea of what the instillation of truth into good is and the joining together of them one within the other, also some idea of what that good is which is the subject here, a kind of good about which angels perceive countless things, whereas man perceives scarcely anything.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.