Bible

 

Jezekilj 13

Studie

   

1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, prorokuj protiv proroka Izrailjevih koji prorokuju, i reci tim koji prorokuju iz svog srca: Čujte reč Gospodnju.

3 Ovako govori Gospod Gospod: Teško ludim prorocima koji idu za svojim duhom, a ništa nisu videli.

4 Proroci su tvoji, Izrailju, kao lisice po pustinjama.

5 Ne izlazite na prolome i ne ograđujete dom Izrailjev da bi se održao u boju u dan Gospodnji.

6 Vide taštinu i gatanje lažno, pa govore: Gospod kaže, a Gospod ih nije poslao, i daju nadu da će se reč ispuniti.

7 Ne viđate li taštu utvaru i ne govorite li lažno gatanje? A opet kažete: Gospod reče; a ja ne rekoh.

8 Zato ovako veli Gospod Gospod: Zato što govorite taštinu i vidite laž, za to evo mene na vas, govori Gospod Gospod.

9 I ruka će moja biti protiv proroka koji vide taštinu i gataju laž; neće ih biti u zboru naroda mog, i u prepisu doma Izrailjevog neće biti zapisani, niti će doći u zemlju Izrailjevu; i poznaćete da sam ja Gospod Gospod.

10 Zato, zato što prelastiše narod moj govoreći: Mir je, a mira ne beše; i jedan ozida zid, a drugi ga namazaše krečem nevaljalim;

11 Reci onim što mažu nevaljalim krečem da će pasti; doći će silan dažd, i vi, kamenje velikog grada, pašćete i oluja će razvaliti.

12 I gle, kad padne zid, neće li vam se reći: Gde je kreč kojim mazaste?

13 Zato ovako veli Gospod Gospod: Razvaliću olujom u gnevu svom, i silan će dažd doći u gnevu mom, i kamenje velikog grada u jarosti mojoj da potre.

14 I razvaliću zid koji namazaste nevaljalim krečem, i oboriću ga na zemlju da će mu se otkriti temelj, i pašće, i vi ćete izginuti usred njega, i poznaćete da sam ja Gospod.

15 I tako ću navršiti gnev svoj na zidu i na onima koji ga mažu krečem nevaljalim, i reći ću vam: Nema zida, niti onih koji ga mazaše,

16 Proroka Izrailjevih koji prorokuju Jerusalimu i vide mu utvare za mir, a mira nema, govori Gospod Gospod.

17 A ti, sine čovečji, okreni lice svoje prema kćerima naroda svog, koje prorokuju iz svog srca, i prorokuj protiv njih.

18 I reci: Ovako veli Gospod Gospod: teško onima koje šiju uzglavlja pod sve laktove i grade pokrivala na glavu svakog rasta da love duše. Lovite duše mog naroda, a svoje li ćete duše sačuvati?

19 I skvrnite me kod naroda mog za grst ječma i za zalogaj hleba ubijajući duše, koje ne bi trebalo da umru, i čuvajući u životu duše koje ne treba da žive, lažući narodu mom, koji sluša laž.

20 Zato ovako veli Gospod Gospod: Evo mene na vaša uzglavlja, na koja lovite duše da vam doleću, i poderaću ih ispod lakata vaših, i pustiću duše koje lovite da vam doleću.

21 I poderaću pokrivala vaša i izbaviću svoj narod iz vaših ruku, i neće više biti u vašim rukama da vam budu lov, i poznaćete da sam ja Gospod.

22 Jer žalostiste lažju srce pravedniku, kog ja ne ožalostih, i krepiste ruke bezbožniku da se ne vrati sa svog zlog puta da se sačuva u životu.

23 Zato nećete viđati taštine i nećete više gatati, nego ću izbaviti narod svoj iz vaših ruku, i poznaćete da sam ja Gospod.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 739

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

739. Da poplava predstavlja početak iskušavanja, jasno je iz toga što se ovde govori o iskušenjima razuma, koja prethode i koja su laka, kao što je pre rečeno; i stoga se nazivaju poplavom, a ne jednostavno potop kao u stihu 17. Jer voda označava duhovno u čoveku, naime,

intelektualne pojmove vere, ali i suprotno njima, a to su obmane, kao što se može potvrditi iz mnogo odlomaka u Reči. Da poplava i potop znače iskušavanje, jasno je iz onoga što je rečeno u uvodu ovog poglavlja. A tako i kod Jezekilja:

Zato veli ovako Jehova: Razvaliću olujom u gnjevu svom, i silan će vas dažd poplaviti u gnjevu mom. I kamenje velikoga grada u jarosti mojoj da potre. I razvaliću zid koji namazaste nevaljalijem krečom, i oboriću ga na zemlju da će mu se otkriti temelj, i pašće, i vi ćete izginuti usred njega, i poznaćete da sam ja Jehova. (Jezekilj 13:13? 13:14)

Ovde oluja u gnjevu i poplava od dažda označavaju bedno stanje usled zabluda; zid koji namazaste nevaljalijem krečom znače izmišljotinu koja se prikazuje kao istina.

Kod Isaije:

Jer si bio krijepost ubogome, krijepost siromahu u nevolji njegovoj, utočište od poplave, zaklon od žege, jer je gnjev nasilnički kao poplava koja obaljuje zid. (Izaija 25:4).

Poplava o kojoj se ovde govori predstavlja iskušenja razuma, a to se razlikuje od iskušenja volje, koja se nazivaju žegom. Ponovo:

Gle, u Gospoda ima neko jak i silan kao pljusak od grada, kao oluja koja sve lomi, kao poplava silne vode, kad navali, oboriće sve na zemlju rukom. (Izaija 28:2).

Ovde su opisani stepeni iskušavanja. I ponovo:

Kad pođeš preko vode, ja ću biti s tobom, ili preko rijeka, neće te potopiti, kad prođeš kroz oganj, nećeš izgorjeti i neće te plamen opaliti. (Izaija 43:2).

Vode i rijeke ovde znače obmane i fantazije, vatra i oganj, zla i požudu.

Kod Davida:

Zato neka ti se moli svaki svetac, kad se možeš naći; i onda potop velike vode neće ga stignuti. Ti si zaklon moj, ti me čuvaš od tjeskobe; okružavaš me radostima u izbavljanju. (Psalam 32:6, 7)

Ovde potop velike vode označava iskušenje koje se naziva Potop.

Kod istoga:

Jehova je sjedio nad potopom, i sjeđaše Jehova kao car uvijek. (Psalam 29:10)

Iz ovih odlomaka i iz onoga što je rečeno u uvodu ovoga poglavlja, jasno je da poplava i potop ne označavaju ništa drugo nego iskušenja, iako je to pisano istorijski, onako kako su to činili i pradrevni ljudi.

  
/ 10837