Bible

 

Jezekilj 12

Studie

   

1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, usred doma odmetničkog sediš, koji ima oči da vidi i ne vidi, ima uši da čuje i ne čuje; jer su dom odmetnički.

3 Zato ti, sine čovečji, spremi šta treba za seobu, i seli se obdan na njihove oči; i iseli se iz svog mesta na drugo mesto na njihove oči, ne bi li videli, jer su dom odmetnički.

4 I iznesi stvari svoje kao kad se ko seli obdan na njihove oči, a sam iziđi uveče na njihove oči kao oni koji se sele.

5 Na njihove oči prokopaj zid i iznesi svoje stvari.

6 Na njihove oči digni na ramena i iznesi po mraku, lice svoje pokrij da ne vidiš zemlje, jer te dadoh da budeš znak u domu Izrailjevom.

7 I učinih tako kako mi se zapovedi; stvari svoje iznesoh obdan kao kad se seli; a uveče prokopah zid rukom; i po mraku iznesoh na ramenima noseći na njihove oči.

8 A u jutru dođe mi reč Gospodnja govoreći:

9 Sine čovečji, reče li ti dom Izrailjev, dom odmetnički: Šta radiš?

10 Reci im: Ovako veli Gospod Gospod: Ovo je breme za kneza, koji je u Jerusalimu, i za sav dom Izrailjev što je onde.

11 Reci: Ja sam vam znak, kako ja učinih tako će im biti; preseliće se i otići u ropstvo.

12 I knez koji je među njima noseći na ramenima po mraku će izaći; oni će prokopati zid da iznesu, on će pokriti lice svoje da ne vidi zemlje očima.

13 Ali ću mu razapeti mrežu svoju i uhvatiće se u zamku moju, i odvešću ga u Vavilon, u zemlju haldejsku, ali je neće videti, a onde će umreti.

14 I sve koji su oko njega, pomoćnike njegove, i svu vojsku njegovu, rasejaću u sve vetrove, i izvući ću mač za njima.

15 I poznaće da sam ja Gospod, kad ih rasejem po narodima, i razaspem po zemljama.

16 A ostaviću ih nekoliko ljudi koji će ostati od mača i od gladi i od pomora da pripovedaju sve gadove svoje među narodima u koje otidu; i poznaće da sam ja Gospod.

17 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

18 Sine čovečji, hleb svoj jedi prezajući i vodu svoju pij drhćući i brinući se.

19 I reci narodu zemaljskom: Ovako veli Gospod Gospod za stanovnike jerusalimske, za zemlju Izrailjevu: hleb će svoj jesti u brizi i vodu će svoju piti prepadajući se, jer će zemlja opusteti i ostati bez svega što je u njoj za bezakonje svih koji žive u njoj.

20 I gradovi u kojima žive opusteće, i zemlja će biti pusta, i poznaćete da sam ja Gospod.

21 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

22 Sine čovečji, kakva je to priča u vas o zemlji Izrailjevoj što govorite: Protežu se dani, i od utvare neće biti ništa?

23 Zato im reci: Ovako veli Gospod Gospod: Ukinuću tu priču i neću je više govoriti u Izrailju; nego im reci: Blizu su dani i reč svake utvare.

24 Jer neće više biti u domu Izrailjevom zaludne utvare ni gatanja kojim se laska.

25 Jer ću ja, Gospod, govoriti i šta kažem zbiće se; neće se više odgađati, nego za vašeg vremena, dome odmetnički, reći ću reč i izvršiću je, govori Gospod Gospod.

26 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

27 Sine čovečji, gle, dom Izrailjev govori: Utvara koju taj vidi, do nje ima mnogo vremena, i za daleko vreme taj prorokuje.

28 Zato im reci: Ovako veli Gospod Gospod: Neće se više odgađati ni jedna moja reč; reč koju kažem zbiće se, govori Gospod Gospod.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 739

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

739. Da poplava predstavlja početak iskušavanja, jasno je iz toga što se ovde govori o iskušenjima razuma, koja prethode i koja su laka, kao što je pre rečeno; i stoga se nazivaju poplavom, a ne jednostavno potop kao u stihu 17. Jer voda označava duhovno u čoveku, naime,

intelektualne pojmove vere, ali i suprotno njima, a to su obmane, kao što se može potvrditi iz mnogo odlomaka u Reči. Da poplava i potop znače iskušavanje, jasno je iz onoga što je rečeno u uvodu ovog poglavlja. A tako i kod Jezekilja:

Zato veli ovako Jehova: Razvaliću olujom u gnjevu svom, i silan će vas dažd poplaviti u gnjevu mom. I kamenje velikoga grada u jarosti mojoj da potre. I razvaliću zid koji namazaste nevaljalijem krečom, i oboriću ga na zemlju da će mu se otkriti temelj, i pašće, i vi ćete izginuti usred njega, i poznaćete da sam ja Jehova. (Jezekilj 13:13? 13:14)

Ovde oluja u gnjevu i poplava od dažda označavaju bedno stanje usled zabluda; zid koji namazaste nevaljalijem krečom znače izmišljotinu koja se prikazuje kao istina.

Kod Isaije:

Jer si bio krijepost ubogome, krijepost siromahu u nevolji njegovoj, utočište od poplave, zaklon od žege, jer je gnjev nasilnički kao poplava koja obaljuje zid. (Izaija 25:4).

Poplava o kojoj se ovde govori predstavlja iskušenja razuma, a to se razlikuje od iskušenja volje, koja se nazivaju žegom. Ponovo:

Gle, u Gospoda ima neko jak i silan kao pljusak od grada, kao oluja koja sve lomi, kao poplava silne vode, kad navali, oboriće sve na zemlju rukom. (Izaija 28:2).

Ovde su opisani stepeni iskušavanja. I ponovo:

Kad pođeš preko vode, ja ću biti s tobom, ili preko rijeka, neće te potopiti, kad prođeš kroz oganj, nećeš izgorjeti i neće te plamen opaliti. (Izaija 43:2).

Vode i rijeke ovde znače obmane i fantazije, vatra i oganj, zla i požudu.

Kod Davida:

Zato neka ti se moli svaki svetac, kad se možeš naći; i onda potop velike vode neće ga stignuti. Ti si zaklon moj, ti me čuvaš od tjeskobe; okružavaš me radostima u izbavljanju. (Psalam 32:6, 7)

Ovde potop velike vode označava iskušenje koje se naziva Potop.

Kod istoga:

Jehova je sjedio nad potopom, i sjeđaše Jehova kao car uvijek. (Psalam 29:10)

Iz ovih odlomaka i iz onoga što je rečeno u uvodu ovoga poglavlja, jasno je da poplava i potop ne označavaju ništa drugo nego iskušenja, iako je to pisano istorijski, onako kako su to činili i pradrevni ljudi.

  
/ 10837