Bible

 

Izlazak 32

Studie

   

1 A narod videvši gde Mojsije za dugo ne silazi s gore, skupi se narod pred Arona, i rekoše mu: Hajde, načini nam bogove, koji će ići pred nama, jer tom Mojsiju koji nas izvede iz zemlje misirske ne znamo šta bi.

2 A Aron im reče: Poskidajte zlatne oboce što su u ušima žena vaših, sinova vaših i kćeri vaših, i donesite mi.

3 I poskida sav narod zlatne oboce što im behu u ušima, i donesoše Aronu.

4 A on uzevši iz ruku njihovih, sali u kalup, i načini tele saliveno. I rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje misirske.

5 A kad to vide Aron, načini oltar pred njim; i povika Aron, i reče: Sutra je praznik Gospodnji.

6 I sutradan ustavši rano prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne; i poseda narod, te jedoše i piše, a posle ustaše da igraju.

7 A Gospod reče Mojsiju: Idi, siđi, jer se pokvari tvoj narod, koji si izveo iz zemlje misirske.

8 Brzo zađoše s puta, koji sam im zapovedio; načiniše sebi tele liveno, i pokloniše mu se, i prinesoše mu žrtvu, i rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje misirske.

9 Još reče Gospod Mojsiju: Pogledah narod ovaj, i eto je narod tvrdog vrata.

10 I sada pusti me, da se raspali gnev moj na njih i da ih istrebim; ali od tebe ću učiniti narod velik.

11 A Mojsije se zamoli Gospodu Bogu svom, i reče: Zašto se, Gospode, raspaljuje gnev Tvoj na narod Tvoj, koji si izveo iz zemlje misirske silom velikom i rukom krepkom?

12 Zašto da govore Misirci i kažu: Na zlo ih izvede, da ih pobije po planinama i da ih istrebi sa zemlje? Povrati se od gneva svog, i požali narod svoj oda zla.

13 Opomeni se Avrama, Isaka i Izrailja, sluga svojih, kojima si se sobom zakleo i obrekao im: Umnožiću seme vaše kao zvezde na nebu, i zemlju ovu, za koju govorih, svu ću dati semenu vašem da je njihova doveka.

14 I ražali se Gospodu učiniti zlo narodu svom, koje reče.

15 Tada se vrati Mojsije, i siđe s gore sa dve ploče svedočanstva u rukama svojim; i ploče behu pisane s obe strane, otud i odovud pisane.

16 I behu ploče delo Božje, i pismo beše pismo Božje, urezano na pločama.

17 A Isus čuvši viku u narodu, kad vikahu, reče Mojsiju; vika ubojna u logoru.

18 A on reče: Nije to vika kako viču koji su jači, niti je vika kako viču koji su slabiji, nego čujem viku onih koji pevaju.

19 I kad dođe blizu logora, ugleda tele i igre, te se razgnevi Mojsije, i baci iz ruku svojih ploče, i razbi ih pod gorom.

20 Pa uze tele koje behu načinili i spali ga ognjem, i satre ga u prah, i prosu ga po vodi, i zapoji sinove Izrailjeve.

21 I reče Mojsije Aronu: Šta ti je učinio ovaj narod, te ga uvali u toliki greh?

22 A Aron mu reče: Nemoj se gneviti, gospodaru; ti znaš ovaj narod da je brz na zlo.

23 Jer rekoše mi: Načini nam bogove, koji će ići pred nama, jer tom Mojsiju koji nas izvede iz zemlje misirske ne znamo šta bi.

24 A ja im rekoh: Ko ima zlata, neka ga skida sa sebe. I dadoše mi, a ja ga bacih u vatru, i izađe to tele.

25 A Mojsije videći narod go, jer ga ogoli Aron na sramotu pred protivnicima njegovim,

26 Stade Mojsije na vrata od logora, i reče: K meni ko je Gospodnji. I skupiše se pred njega svi sinovi Levijevi.

27 I reče im: Ovako kaže Gospod Bog Izrailjev: Pripašite svaki svoj mač uz bedro svoje, pa prođite tamo i amo po logoru od vrata do vrata, i pobijte svaki brata svog i prijatelja svog i bližnjeg svog.

28 I učiniše sinovi Levijevi po zapovesti Mojsijevoj, i pogibe naroda u onaj dan do tri hiljade ljudi.

29 Jer Mojsije reče: Posvetite danas ruke svoje Gospodu, svak na sinu svom i na bratu svom, da bi vam dao danas blagoslov.

30 A sutradan reče Mojsije narodu: Vi ljuto sagrešiste; zato sada idem gore ka Gospodu, eda bih ga umolio da vam oprosti greh.

31 I vrati se Mojsije ka Gospodu, i reče: Molim Ti se; narod ovaj ljuto sagreši načinivši sebi bogove od zlata.

32 Ali oprosti im greh: Ako li nećeš, izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao.

33 A Gospod reče Mojsiju: Ko mi je zgrešio, onog ću izbrisati iz knjige svoje.

34 A sada idi, vodi taj narod kuda sam ti kazao. Evo, moj će anđeo ići pred tobom, a kad ih pohodim, pohodiću na njima greh njihov.

35 I Gospod bi narod zato što načiniše tele, koje sali Aron.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10423

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10423. Načiniše sebi tele liveno. Da ovo označava bogoštovanje koje se slaže s uživanjima te nacije, vidi se iz onoga što je gore pokazano, br. 10407, gde se javljaju slične reči.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10407

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10407. I načini tele saliveno. Da ovo označava da je to u skladu s uživanjem ljubavi te nacije, vidi se iz značenja teleta, koje označava spoljašnje ili prirodno dobro, o čemu ćemo ubrzo govoriti; i iz značenja saliveno, što označava bogoštovanje kojim se povlađuje spoljašnjim ljubavima, vidi upravo gore, br. 10406. I pošto je predmet o kome se govori u ovome poglavlju Izrailjska nacija, koja je bila u spoljašnjim bez unutrašnjih stvari, naime, u ljubavi prema spoljašnjim stvarima, stoga se kaže, u skladu s uživanjem ljubavi te nacije; jer se to uživanje označava teletom kao idolom. Drevni ljudi, čije je bogoštovanje bilo reprezentativno, poznavali su značenje raznih vrsta životinja; jer svaka životinja ima svoje značenje, i u skladu s tim ona se pokazuje u nebu, pa su u skladu s tim životinje nazvane u Reči, a po istom načelu su se koristile kao žrtve paljenice i prinosi. Teletom se označava dobro nevinosti i ljubavi prema bližnjem u spoljašnjem ili prirodnom čoveku, vidi br. 9391, 9990, 10132. Ali kada nema dobra nevinosti, kao što je slučaj s onima koji su u spoljašnjim stvarima bez unutrašnjeg, tada tele označava prirodno i čulno uživanje, a to su zadovoljstva, požude, i ljubavi prema sebi i svetu. To je uživanje onih koji su u spoljašnjim stvarima bez unutrašnjeg, a kojemu se oni klanjaju. Oni, istina, kažu da se klanjaju Bogu svemira, ali ovo je samo govor na usnama, ali to ne dolazi od srca. Osobe koje odgovaraju ovome opisu, označavaju se onima koji se klanjaju zlatom teletu. Egipćani su bili ovakvoga karaktera više nego drugi, a pošto su poznavali korespondencije i reprezentative više od ostalih nacija, pravili su razne vrste idola, što se vidi iz egipatskih idola koji još uvek postoje. Ali glavni idol bilo je tele, čime su želeli da označe svoje spoljašnje dobro u bogoštovanju. Ali kada se znanje korespondencija i reprezentativa, u kome su bili veštiji od ostalih, izokrenulo u magijske svrhe, tada je tele dobilo suprotno značenje, a to je bilo uživanje spoljašnjih ljubavi; a kada su postavili tele u hramove i klanjali mu se kao bogu, ono je označavalo takvo uživanje u bogoštovanju.

Kako je Izrailjska nacija sa sobom ponela iz Egipta ovu idolatričnu ideju, stoga kada se teletu, u vezi s tom nacijom, klanjalo kao bogu, ono je označavalo uživanje ljubavi te nacije u bogoštovanju. Priroda tih ljubavi vidi se iz onoga što je pokazano u navedenim odlomcima gore, br. 10396. Jer su bili u to vreme, kao što su i danas, u ljubavi prema sebi i ljubavi prema svetu više od drugih. Da su i danas odani ljubavi prema svetskim stvarima, dobro je poznato, jer vole srebro i zlato ne radi njihove koristi, nego radi njih samih; a to je ljubav najviše svetska od svih, pošto je prljavi tvrdičluk. Po izgledu, na njih ne utiče ljubav prema sebi, ali ona leži sakrivena unutra u njihovim srcima, kao kod onih koji su prljavo škrti. Da kod njih nema ljubavi prema bližnjem, i to je dobro poznato; i u meri u kojoj je ovo slučaj kod bilo koga, toliko nad tim čovekom vlada ljubav prema sebi. Iz svega ovoga sada se vidi šta je označeno zlatnim teletom koje je Aron načinio za tu naciju.

Značenje teleta u sledećim odlomcima je isto, Egipat je lepa junica; ali pogibao ide, ide sa severa. I najamnici su njegovi usred njega kao teoci ugojeni (Jer. 46:20, 21). I kod Davida,

Načiniše tele kod Horiva, i klanjahu se kipu. Menjahu slavu svoju na priliku vola, koji pase travu. (Psalam 16:19, 20). I kod Osije,

I sada jednako greše i grade sebi lijući od srebra svojega po razumu svome likove, koji su svi delo umetničko, a oni govore za njih: ljudi koji prinose žrtve, neka cjeluju teoce Osija 13:2. I kod Isaije,

I jednorozi će sići s njima i junci s bikovima; zemlja će se njihova opiti od krvi i prah će njihov utiti od pretiline (Isaija 34:7. Ponovo, Jer su uredbe u naroda taština, stanovi su njihovi napušteni; onde će pasti tele i onde će legati, i poješće mu grane. Kad se posuše grane, polomiće se, i žetva će se posušiti (Isaija 27:10, 11). I kod Davida,

Ukroti zver u ritu, krdo volova s teocima naroda, da bi popadali pred tobom sa šipkama srebra, on raspe narode (Psalam 68:30). I kod Jeremije,

I predaću ljude koji prestupiše moj zavet, koji ne izvršiše reči zaveta koji učiniše preda mnom, rasekavši tele na dvoje i prošavši između polovina, knezove Judine i knezove Jerusalimske, dvorane i sveštenike i sav narod ove zemlje, koji prođoše između polovina onoga teleta. Predaću ih u ruke neprijatelja njihovih u ruke onima koji traže dušu njihovu, i mrtva će tela njihova biti hrana pticama nebeskim i zverima poljskim Jeremija 34:18-20).

Kod Osije, Postavljaju careve, ali ne od mene; podižu knezove za koje ja ne znam; od srebra svojega i zlata svojega grade sebi likove, da se istrebe. Ostavilo te je tele tvoje, Samarijo, jarost se moja raspalila na njih; dokle se neće moći očistiti? Jer je i ono od Izrailja; načinio ga je umetnik, i nije Bog; tele će Samarijsko otići u komade Osija 8:4-6. Svi se ovi odlomci mogu naći objašnjeni, br. 9391.

  
/ 10837