Bible

 

Izlazak 30

Studie

   

1 Još načini oltar kadioni, od drveta sitima načini ga.

2 Dužina neka mu bude lakat, i širina lakat, četvorouglast da bude, i dva lakta visok; iz njega neka mu izlaze rogovi.

3 I pokuj ga čistim zlatom, ozgo sa strana unaokolo, i rogove njegove; i načini mu venac zlatan unaokolo.

4 I načini mu po dva biočuga zlatna ispod venca na dva ugla njegova s obe strane, i kroz njih ćeš provući poluge da se može nositi.

5 A poluge načini od drveta sitima, i okuj ih u zlato.

6 I metni ga pred zaves koji visi pred kovčegom od svedočanstva prema zaklopcu koji je nad svedočanstvom, gde ću se s tobom sastajati.

7 I neka kadi na njemu Aron kadom mirisnim; svako jutro neka kadi kad spremi žiške.

8 I kad zapali Aron žiške uveče, neka kadi; neka bude kad svagdašnji pred Gospodom od kolena do kolena vašeg.

9 Ne prinosite na njemu kad tuđi niti žrtvu paljenicu niti prinos; ni naliv ne lijte na njemu.

10 Samo očišćenje neka čini nad rogovima njegovim Aron jednom u godini; krvlju od žrtve za greh u dan očišćenja jednom u godini činiće očišćenja na njemu od koljena do koljena vašeg; jer je to svetinja nad svetinjama Gospodu.

11 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

12 Kad staneš brojati sinove Izrailjeve, između onih koji idu u broj svaki neka dade otkup za život svoj Gospodu, kad ih staneš brojati, da ne bi došlo na njih kakvo zlo kad ih staneš brojati.

13 A neka da svaki koji ide u broj pola sikla, po siklu svetom (a taj je sikal dvadeset novčića); pola sikla biće prilog Gospodu.

14 Ko god ide u boj, od dvadeset godina i više, neka da prilog Gospodu.

15 Bogati da ne da više a siromah da ne da manje od po sikla, kad daju prilog Gospodu na očišćenje duša vaših.

16 I uzevši novce za očišćenje od sinova Izrailjevih ostavi ih za potrebu u šatoru od sastanka, i biće sinovima Izrailjevim spomen pred Gospodom za očišćenje duša vaših.

17 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

18 Načini i umivaonicu od bronze i podnožje joj od bronze za umivanje; i metni je između šatora od sastanka i oltara, i nalij u nju vode.

19 Da iz nje pere Aron i sinovi njegovi ruke svoje i noge svoje.

20 Kad idu u šator od sastanka, neka se umivaju vodom, da ne izginu, ili kad pristupaju k oltaru da služe i da pale žrtvu ognjenu Gospodu.

21 Tada neka peru ruke svoje i noge svoje da ne izginu. To neka im bude uredba večna Aronu i semenu njegovom od kolena do kolena.

22 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

23 Uzmi mirisa najboljih: smirne najčistije pet stotina sikala i cimeta mirisavog pola toliko, dvesta pedeset, i iđirota takođe dvesta pedeset,

24 I kasije pet stotina merom svetom, i ulja maslinovog jedan in.

25 I od toga načini ulje za sveto pomazanje, ulje najbolje veštinom apotekarskom; to da bude ulje svetog pomazanja.

26 I njim pomaži šator od sastanka i kovčeg od svedočanstva,

27 I sto i sve sprave njegove, i svećnjak i sprave njegove, i oltar kadioni,

28 I oltar na kome se prinosi žrtva paljenica, i sve sprave njegove, i umivaonicu i podnožje njeno.

29 Tako ćeš ih osvetiti, te će biti svetinja nad svetinjom, i šta ih se god dotakne biće sveto.

30 Pomaži i Arona i sinove njegove, i osvetićeš ih da mi budu sveštenici.

31 A sinovima Izrailjevim kaži i reci: Ovo neka mi bude ulje svetog pomazanja od kolena do kolena vašeg.

32 Telo čovečje neka se ne maže njim, niti pravite takvo ulje kakvo je ono; sveto je, neka vam bude sveto.

33 Ako li bi ko načinio tako ulje ili namazao njim drugog, istrebiće se iz naroda svog.

34 I reče Gospod Mojsiju: Uzmi mirisa, stakte, oniha i halvana mirisavog, i tamjana čistog, koliko jednog toliko drugog.

35 I od toga načini kad, sastavljen veštinom apotekarskom, čist i svet.

36 I istucavši ga nasitno, metaćeš ga pred svedočanstvom u šatoru od sastanka, gde ću se sastajati s tobom; to neka vam bude svetinja nad svetinjama.

37 A takav kad kakav načiniš nemojte sebi praviti; to neka ti je svetinja za Gospoda.

38 Ako li bi ko načinio takav da ga miriše, istrebiće se iz naroda svog.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10208

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10208.

10. Samo Aron neka čini iskupljenje (očišćenje) nad rogovima njegovijem. Da ovo označava očišćenje od zala pomoću istina vere od dobra ljubavi, vidi se iz značenja iskupljenja, što označava očišćenje od zala , vidi br. 9506; i iz reprezentacije Arona, što označava Gospoda kao Božansko Dobro, i kao delo spasenja, vidi br. 9806, 9946, 10137; i iz značenja rogova, što je moć, vidi br. 10182, kao i spoljašnjih stvari, br. 10186. To označava očišćenje pomoću istina vere od dobra ljubavi, jer iskupljenje se vršilo krvlju , a krv označava istinu vere koja je od dobra ljubavi, br. 4735, 7317, 7326, 10047; a svo očišćenje od zala izvodi se pomoću istina vere koje su od dobra ljubavi, br. 2799, 5954 na kraju, 7044, 7088. Da se iskupljenje izvodilo pomoću krvi na rogovima oltara za žrtve paljenice i oltara kadionog, jasno je u Levitikusu, pogl. (4:3, 7, 18, 25, 30, 34; 16:18. Oltari su se tako iskupljivali (očišćavali) jer su svete stavri bivale onečišćene gresima naroda, jer je narod predstavljao Crkvu; stoga stvari koje su pripadale Crrkvi, koje su se nazivale svetinjama, kao oltar i šator, zajedno sa spravama (stvarima) koje su bile u njemu, bile su okaljane kad je sam narod grešio; jer su te svetinje pripadale Crkvi. Ovo je jasno kod Mojsija,

Tako ćete odlučivati sinove Izrailjeve skrnaveći šator moj što je usred njih (Levitska 16:31). Ponovo, I tako će Aron očistiti svetinju od nečistota sinova Izrailjevih; i neka očisti svetinju svetu i šator od sastanka, i oltar (16:1633).

Ovde je sljučaj ovakav. Sve stvari koje su nazvane svetnjama Crkve, svete su samo ako se primaju sa pobožnošću; ako se tako ne primaju, Božansko se u njih ne uliva;

sve svete stvari kod čoveka bile bi nesvete da nema Božanskog uticaja. Na primer, sveta zdanja i oltari u njima, hleb i vino za Svetu Večeru, postaju sveti samo preko Gospodovog prisustva; stoga ako Gospod ne može da bude prisutan zbog grehova naroda, svetost je odsutna, jer je Božansko odsutno; isto ako se svete stvari Crkve oskrnave (profanišu) grehovima, jer uklanjaju Božansko. Ovo je sada razlog da se kaže da su svetinje bile oskrnavljene od naroda, i zato ih je trebalo iskupiti svake godine zbog toga. Iskupljivanje se izvodilo krvlju na rogovima oltara, a ne na samim oltarima, jer su rogovi bili njihove krajnje tačke, a ništa u čoveku nije očišćeno ako i ono najviše spoljašnje nije očišćeno; jer unutrašnje stvari se u njih ulivaju, a influks deluje u skladu sa stanjem ovih. Stoga, ako su ove izokrenute, i unutrašnje su stvari izokrenute, jer kad se ove uliju u forme koje primaju unutrašnje stvari, tada se sve prilagođava stanju stvari koje su najviše spoljašnje. Slučaj je kao u poremećenom oku u kome vid , koji dolazi iznutra , vidi samo u skladu sa stanjem oka; ili kada su ruke poremećene, tada moć koja dolazi iznutra, ne može da deluje normalno; tako isto, ako je prirodni čovek izokrenut, tada duhovni čovek može da deluje samo na izokrenut način, i on se u takvom slučaju zatvara. A bilo je gore pokazano da je za čovekovo očišćenje potrebo očistiti prirodnog ili spoljašnjeg čoveka, a ne obrnuto, br. 5119, 6322; jer je prirodni čovek osnova (plan) na kome se završava influks od duhovnog sveta, br. 5651. Da je spoljašnje kod čoveka stvoreno da služi unutrašnjem, vidi br. 5947, 9216, 9828. Stoga, spoljašnji čovek mora da se potpuno potčini unutrašnjem, br. 5786, 6275, 6284, 6299; a to je stoga što je unutrašnji čovek u nebu, a spoljašnji u svetu, br. 3167, 10156; a po sebi, spoljašnji čovek, kad je ostavljen samom sebi, odupire se unutrašnjem, br. 3913, 3928. Osim toga, o prirodi unutrašnjeg i spoljašnjeg, može se videti u br. 9701-9709).

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9828

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9828. I pojas. Da ovo u opšte označava sponu kako bi sve stvari bile usmerene prema jednom cilju, vidi se iz značenja pojasa, ili kajiša, što je opšta spona; jer skuplja, zatvara, drži u vezi, i osigurava sve unutrašnje stvari, koje bi se bez toga olabavile, i razasule. Da pojas u opšte označava sponu kako bi sve stvari bile usmerene ka jednom cilju, je stoga što u duhovnom svetu cilj vlada, toliko da se sve stvari tamo mogu nazvati ciljevima; jer je Gospodovo carstvo, koje je duhovni svet, carstvo svrha, a svrhe su ciljevi; stoga je to carstvo ciljeva. Ali ciljevi tamo slede jedan drugi i udružuju se promenljivim redom; ciljevi koji slede jedan drugoga nazivaju se posredni ciljevi, ali ciljevi koji su udruženi zajedno nazivaju se udruženi ciljevi. Svi su ovi ciljevi tako uzajamno povezani i potčinjeni da svi streme istome cilju, koji je unuverzalni cilj svih njih. Ovaj je cilj Gospod; a u nebu kod onih koji primaju, to (cilj) je ljubav i vera u njega. Ljubav je tamo cilj svih njihovih volja, a vera je cilj svih njihovih misli, koje pripadaju razumu.

[2] Kad su svaka i sve stvari usmerene ka istom cilju, tada se one drže u neprekidnoj povezanosti, i sačinjavaju jedno; jer su pod pogledom, upravom, i proviđenjem onoga koji savija sve prema sebi u skladu sa zakonima potčinjavanja i udruživanja, i tako iz povezuje sa sobom; a isto tako u isto vreme ih savija prema njihovim družbenicima na uzajamni način, i tako ih povezuje jedne s drugima. Iz ovoga je to da su lica svih u nebu okrenuta ka Gospodu, koji je tamo sunce, i na taj način središte prma kojemu svi gledaju; i ovo, što je zadivljujuće reći, ma u kome pravcu da se anđeli okrenu (vidi br. 3638). I pošto je Gospod u dobru uzajamne ljubavi, i u dobru ljubavi prema bližnjem – jer on voli sve, i kroz ljubav povezuje sve – stoga su anđeli okrenuti ka Gospodu i do ledaju u svoje drugove iz ove ljubavi [ka Gospodu].

[3] Iz ovog razloga one stvari, koje su u poslednjim, a koje drže skupa i zatvaraju, kao bi se svaka i sve stvari ostale povezanima, bile su pretstavljene pojasevima ili kajiševima; što su u duhovnom svetu dobra i istine u poslednjim (stvarima), ili u krajnjim, a koje zatvaraju unutrašnje stvari. Pojasevima oko slabina bila su pretstavljena nebeska dobra, a pojasevima oko bedara, kao i oko grudi, bila su pretstavljena duhovna dobra i istine u poslednjeim ili krajnjim (stvarima).

[4] Ovakve su stvari označene pojasevima oko slabina u sledećim odlomcima:-Jehova reče proroku: idi i kupi sebi pojas lanen i opaši se njime, a ne meći ga u vodu. Tako kupih pojas po riječi Jehovinoj, i opasah se njim. Potom dođe mi opet riječ Jehovina govoreći: Uzmi taj pojas što si kupio, što je oko tebe, pa se digni i idi u Eufrat, i sakrij ga ondje u neku rasjelinu kamenu. I otidoh i sakrih ga kod Eufrata, kako mi je zapovijedio Jehova. A poslije mnogo vremena reče mi Jehova: ustani i idi na Eufrat, i uzmi pojas za koji ti zapovijedih da ga sakriješ ondje. I otidoh u Eufrat i otkopah i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio, i gle, pojas satruhnuo, i ne bješe ni za što. Tada mi dođe riječ Jehovina govoreći: Ovako veli Jehova: tako ću učiniti da otruhne ponos Judin i veliki ponos Jerusalimski, (ponos) toga naroda nevaljaloga, što ne će da sluša mojih riječi, što hodi po misli srca svoga ide za drugim bogovima služeći im i klanjajući im se; i biće kao taj pojas, koji nije ni za što (Jer. 13:1-10). U duhovnom smislu pojasom od platna označava se dobro crkve, koje zatvara i drži skupa u vezi istine u njoj. Pošto u to vreme nije bilo dobra crkve, a istine su bile razasute, to se kaže, da se pojas ne meće u vodu; jer voda označava istinu koja čisti i tako popravlja. Rasjelina u stijeni, gdje je pojas trebao da bude sakriven, označava istinu koja je postala laž; Eufrat označava prostiranje i granicu nebeskih stvari dobra u njihovim poslednjim (stvarima). Onaj ko ne zna prirodu Reči, možda misli da je ovo samo upoređivanje naroda i njihove iskvareniosti sa pojasom i njegovom iskvarenjem; ali uReči sva upoređivanje i metaforični izrazi su stvarne korespondencije (br. 3579, 8989).

Da sve u ovom odlomku nije korespondencije, ne bi nikad bilo zapoveđeno da se pojas ne provlači kroz vodu (stavlja u vodu), i da treba da se opaše oko slabina, i da prorok treba da ode u Eufrat, i da ga tamo sakrije u neku rasjelinu u steni. Kaže se da pojas treba da se obavije oko slabina, zbog korespondencije slabina, koje označavaju nebesku ljubav (br. 3021, 4280, 5050-5062); na taj način obavijanje pojasa oko slabina označav ovezivanje s Gospodom kroz bro ljubavi posredovanjem Reči. [5] Da pojas označava bro koje povezuje i spaja{ign95} jasno je ikod Isaije: Ali će iznići šibljika {ign94}palica) iz stabla Jesejeva; i pravda će mu biti pojas po bedrima{ign95} i istina pojas po bocima{ign94}bokovima{ign95} slabinama) {ign94}Isa. {ign94}11:1, 5); ovo se kaže o Gospodu; pravda će mu biti pojas po bedrima označava dobro njegove ljubavi koje štiti neba i crkvu. Kaže se o sinovima Izrailjevim, da treba da se opašu (Izlazak 12:11); što označava da su sve stvari bile u redu, i da su bile spremne da prime dobro od Gospoda, i da su bile spremne da deluju (br. 7863). Zbog ovoga se kaže za one koji su spremni, da su se opasali, kao što se kaže za sedam anđela u Otkrovenju: I izidoše sedam anđela iz crkve, koji imahu sadam zala, obučeni u čiste i bijele haljine od platna, opasani po prsima pojasima zlatnijem (Otkr. 15:6).

[6] Kaže se o Iliji: Bješe sav kosmat i opasan kožnijem pojasom (2 o Carevima 1:8); i na sličan način o Jovanu: A Jovan imaše haljnu od dlake kamilje i pojas kožan oko pasa (slabina) (Matt. (3:4). Ilija i Jovan bili su ovako obučeni, jer su pretstavljali Reč; stoga njihove haljine označavaju Reč u spoljašnjem smislu koji je prirodan; jer dlaka označava prirodno (br. 3301, 5247, 5569-5573). Kamilje pretstavljaju opšta sećanja-znanja u prirodnom {ign94} 3048, 3074, 3143, 3145); koža (suva) i koža (živa) označavaju ono što je spoljašnje (br. 3540); stoga kožni pojas označava ono što povezuje, zatvara, i drži skupa u vezi, unutrašnje stvari. (da Ilija pretstavlja Reč, vidi predgovor Postanju 18, i br. 2762, 5247; i a sličan način Jovan Krstitelj, br. 9372.)/7] Pošto se istine i dobra raspadnu i razaspu zbog zlih dela, kao što se kažeo Joabu kad je bio pogubio Abnera na podao način, da je okaljao krvlju kao u ratupojas svoj oko sebe, i obuću svoju na nogu (1 o Carevima 2:5), čime je označeno da je razbio i razasuo ove svari; pa stoga kada se istine razaspu i razore kaže se da je umesto pojasa bila raspojasina, mjesto pletenica ćela (Isa. (3:24); govoreći o kćerima Sionskim, kojima se označavaju dobra koja pripadaju nebeskoj crkvi; raspojasina (poderotina) umesto pojasa označava rasipanje nebeskog dobra.

[8] Isto se tako kaže o Oholibi, koja je Jerusalim, kod Jezikilja: Jer kad bi vidjela ljude napisane na zidu, likove Haldejske, napisane crvenilom, opasane pojasom po bedrima, upaljivaše se za njima (Jez. 23:14-16); čime se označavaju profanisane istine; jer Haldejci označavaju one koji ispovedaju istine izvana, a iznutra ih odriču, i tako ih profanišu; ljudi napisani na zidu označavaju privide (izglede) istine u spoljašnjim stvarima; i na sličabn način, likovinapisani crvenilom; pojasevi po bedrim značavaju dobra koja su patvorena kako bi se verovalo u njihove istine.

[9] Iz svega se ovoga sada može videti šta je označeno u reprezentativnoj crkvi pojasevima koji drže zajedno haljine . Ali da su označene ovakve stvari, prirodnom čoveku je teško da poveruje, zato što mu je teško da odbaci prirodnu ideju o pojasevima, kao i o haljinama u opšte; i da njihovo mesto prihvati duhovnu ideju, po kojoj je to nešto što drži zajedno istine u povezanosti; jer prirodna stvar, koja se pokazuje pogledu, drži um privezan za sebe, i uklanja se samo ako se intelektualni pogled može podignuti u svetlost neba, kad čovek može da misli odvojeno od prirodnih stvari. Kadadođe do ovoga, tamo ulaze duhovne stvari istine vere i dobra ljubavi, koje čisto prirodni čovek ne može da opaža.

  
/ 10837