376. Do sada je pokazano da ulje označava nebesko dobro, koje je dobro ljubavi ka Gospodu. A sada će se pokazati da vino označava duhovno dobro, koje je dobro ljubavi prema bližnjem, i dobro vjere; a pošto je ovo dobro u svojoj suštini istina, stoga se kaže u opštem objašnjenju, Ne povrijedi ulja i vina, što označava da se ne smije povrijediti unutrašnji ili duhovni smisao Riječi, ni u pogledu dobra ni u pogledu istine, ili što je isto, da se ne smiju povrijediti dobra i istine unutrašnjeg ili duhovnog smisla Riječi. Razlog da su dobro ljubavi prema bližnjem i dobro ljubavi vjere u svojoj suštini istina je to što, Gospod usađuje to dobro u intelektualni dio čovjekov pomoću istina koje se nazivaju istinama vjere, pa kada čovjek živi u skladu s njima, tada ove istine postaju dobra; jer se pomoću istina stvara nova volja u tome dijelu, pa se dobrom naziva sve što proističe od volje. Ova je volja isto što i savjest, a savjest je savjest istine, jer se stvara pomoću istina svake vrste iz doktrine crkve, i iz smisla slova Riječi. (Ali o ovome vidi više u Nauku Novoga Jerusalima, br. 130-138; i u u izvacima tamo iz Nebeskih Tajni, u br. 139-141). To je zašto se vinom značava istina.

2. Osim toga, ima dobara i istina unutrašnjih i spoljašnjih; unutrašnja dobra i istine označene su uljem i vinom koje se ne smije povrijediti; dok su spoljašnja dobra i istine označavaju pšenicom i ječmom; spoljašnja dobra i istine su one koje su u smislu slova Riječi, dok su unutrašnja dobra i istine one koje su unutrašnjem ili duhovnom smislu Riječi; ili, sppljašnja dobra i istine su kao one u nižim nebima, kod tamošnjih anđela, naime, u poslednjem nebu, dok su unutrašnja dobra i istine kao one u višim nebima, naime, u drugom i trećem nebu, kod tamošnjih anđela. Potonja dobra i istine su sama prava dobra i istine, dok su prethodna istine i dobra koja korespondiraju, stoga koja su korespondencije; pretodne su u neposrednoj komunikaciji s anđelima neba, dok potonja nemaju neposrednu nego posrednu komunikaciju preko korespondencija. Otuda to da Jevreji, koji su bili samo u smislu slova, a ne u poznavanjima značenja stvari u duhovnom smislu, nisu mogli povrijediti duhovni smisao ni u pogledu dobra i u pogledu istine, stoga, nisu mogli povrijedii prava dobra i istine. Ovo je slučaj i sa Hrišćanskom Crkvom naših dana, koja ne može povrijediti prava dobra i istine duhovnog smisla Riječi, jer je u neznanju u pogledu toga smisla, pa sledstveno, ne zna za prava dobra i istine.

3. Razlog da Hrišćani nisu bili upoznati sa duhovnim smislom Riječi bio je to što prava dobra i istine, kakve su u višim nebima, leže sakrivene u doslovnom smislu Riječi; pa sve dok ta dobra i istine nisu mogla da se opažaju i upoznaju, taj smisao se nije mogao otvoriti, jer se one nisu mogle vidjeti. Razlog da se prava dobra i istine nisu mogle opažati i upoznati bio je taj što je Hrišćanski svijet bio podijeljen između papinskog i jevanđelskog; a u papskom se nisu znale istine, jer oni koji su bili u njemu, nisu se oslanjali na Riječ, to jest, na Gospoda, koji je Riječ, nego na papu, iz čijih usta izlazi malo šta što ne dolazi od ljubavi za vlašću; a ova ljubav dolazi iz pakla. Stoga kod njih jedva da i ima neka istina crkve; a kod jevanđelske /crkve/ vjera sama je posala suštinsko sredstvo spasenje, pa su zbog toga dobro ljubavi i ljubav prema bližnjemu bili odbačeni kao nešto ne bitno, a tamo gdje je dobro odbačeno, ne može da postoji istina, jer sva istina dolazi od dobra. Pošto se Gospod uliva u čovjekovo dobro, a preko dobra ga prosvjetljava, i daje mu svjetlost da vidi istine, stoga, bez te svjetlosti, koja je sami duhovni život čovjekov, nema istine. Međutim, ona može da zvuči kao istina, jer je iz Riječi, ali je to istina falsifikovana idejama kojih se čovjek drži; iz vjere odvojene od ljubavi prema bližnjemu, ili od istina bez dobra, samo to i slijedi.

Otuda to, da se duhovni smisao Riječi nije mogao otvoriti Hrišćanskim cerkvama; jer da je bio otvioren, bio bi falsifikovan i izokrenut idejama koje dolaze od obmana, i tako bi bio profanisan. Iz ovoga razloga nikome ne će biti dopušteno da uđe u duhovni smisao Riječi ako nije u pravim istinama od dobra; a niko ne može biti u pravim istinama od dobra ako u svom srcu ne priznaje Gospoda samog kao Boga neba i zemlje, jer je od Njega svako dobro i istina. Razlog da se danas duhovni smisao otvara a s njim se otkrivaju i prave istine i dobra, je to što je Gospod izvšio Poslednj Sud, pa su stoga sve stvari u nebima i u paklovma dovedene u red. A ishod toga je to, što se prave istine i dobra u duhovnm smislu Riječi, ne mogu povrijediti, a što se nije moglo spriječiti ranije (vidi malo djelo o Poslednjem Sudu, br. 73).

4. Da vino označava duhovno dobro, ili dobro ljubavi prema bližnjem i dobro vjere, koje je u suštini istina, vidi se iz sledećih odlomaka u Riječi.

Kod Isaije:

Oj, žedni koji ste god! hodite na vodu, i koji nemate novaca, hodite, kupujte i jedite; kupujte bez novaca u bez plate vina i mlijeka (55:1).

Svako može da vidi da se tu ne radi o kupovanju vina i mlijeka, i to bez novaca; nego se vinom i mlijekom označavaju duhovne stvari, naime, vinom se označava duhovno dobro, koje je u suštini istina, kao što je gore rečeno, a mlijekom dobro od te istine. Da se ovi daju besplatno od Gospoda ovakvima koji ne znaju istine i dobra, ali ih žele, označeno je sa, Hodite, kupujte i jedite, kupujte nez novaca. Kupiti označava sebi pribaviti; jesti znači usvojiti, što se radi primjenjivanjem na sebi. Da se označavaju oni koji ne znaju istine i dobra, ali ih žele, vidi se, jer se kaže, Oj, žedni koji god ste! hodite na vodu; biti žedan označava željeti, a voda označava istinu, ovdje Riječ u kojoj je ona sadržana.

Kod Joila:

5. I u taj će dan gore kapati slatkim vinom, i humovi će se topiti od mlijeka, i svijem potocima Judinijem teći će voda (3:18).

Ovdje se govori o novom nebu i novoj crkvi od Njega. Da gore u zemlji Hananskoj i u Judeji nisu kapale novim vinom, niti je bregovima teklo mlijeko, niti su potoci u Judeji teki vodom više nego prije, to je poznato, nego se tim riječima označava nešto drugo a ne novo vino, mlijeko, i voda; a da gorama, bregovima, naime, da gorama nije kapalo novo vino (mustum) ili vino (vinum), nego je time označena svaka prava istina od dobra ljubavi prema Gospodu. Bregovima kojima teče mlijeko, označava se duhovni život od dobra ljubavi prema bližnjem; a rijekama u Judeji kojima će teći voda, označavaju se istine /sadržane/ u pojedinostima u Riječi. Jer se Judejom označava Gospodovo nebesko carstvo, a isto tako i Riječ (kao što se može vidjeti, br. 3881, 6363). Otuda se rijekama označavaju njene pojedinosti. (Da se gorama označava dobro ljubavi prema Gospodu, br. 795, 4210, 6427, 10438, 10438; a to je stoga što u nebu na gorama stanuju oni koji su u dobru ljubavi prema Gospodu, a na bregovima oni koji su u dobru ljubavi prema bližnjem, br. 10438; i u djelu o Nebu i Paklu. br. 188).

Kod Amosa:

6. Evo, idu dani, kad će orač stizati žeteoca, i koji gazi grožđe sijača, i gore će kapati slatkim vivon, i svi će se humovi rastapati. I povratiću roblje naroda svojega Izrailja, i opet će sagraditi puste gradove i naseliće se, i nasadiće vinograde i piti vino iz njih, i načiniće vrtove i jesti rod iz njih I posadiću ih u zemlji njihovoj, i ne će se više iščupati iz zemlje svoje, koju im dadoh (9:13-15).

U ovome poglavlju prvo se govori o pustošenju crkve; a poslije o tome kako je Gospod obnavlja. Izrailjskim se narodom ne označava Izrailjski narod, nego oni kod koji će se crkva podinuti. Oračem koji će stizati žeteoca, i onim koji gazi grožđe koji će stizati sijača, označava se da će onaj koji prima dobro i istinu biti koristan, odnosno da će donositi plod, tako da će biti zajedno sa članom crkve. Gorama koje će kapati slatkim vinom, i bregovima koji će se rastapati, označava se upravo kao gore, to jest, da će zbog dobra ljubavi ka Gospodu, i zbog dobra ljubavi prema bližnjeu, da će biti istina u obilju, gde slatko (novo ) vino označava ovdje istinu. Robljem naroda Izrailjskog, koje će se povratiti, označava se ustanovljenje crkve mežu Neznabošcima, jer ropstvo označava duhovno ropstvo, u kojemu su oni koji su udaljeni od dobara i istina, a žele ih (br. 9164). Pustim gradovima, koji će biti podignuti, označavaju se doktrinarne stvari istine i dobra iz Riječi koje su bile razorene, a posleije obnovljene; vinogradima koji će biti ponovo zasađeni, i čije će vino piti, označavaju se sve stvari crkve od kojih je inteligencija, gdje vinograd označava sve stvari duhovne crkve, a vingradom se označavaju sve stvari crkve. Vinom se označava njena istina u opšte; a pijenjem se označava poučavanje i postajanje inteligentnim, soga inteligencija; a vrtovima koje će sagraditi, čije će plodove jesti, označava se mudrost, gdje vrtovi označavaju sve stvari inteligencije, njihovim plodom se označavaju dobra života; tako se jedenjem njihovoga ploda označava usvajanje dobra, stoga mudrost, jer se mudrost stvara kada se istine tako uvode u život; i pošto su označene ove stvari, stoga se kaže o Izrailju, Posadiću ih u zemlji njihovoj.

Kod Mojsija:

7. Veže za čokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade od magarice svoje; u vinu pere haljinu svoju i ogrtač u soku od grožđa. Oči su mu crvene od vina i zubi se bijele od mlijeka (Postanje 49:11, 12).

Ovo se proroštvo Izrailja oca izriče o Judi, kojim se označava ne Juda, nego Gospod u pogledu Njegovog nebeskog castva; a vinom i krvlju od grožđa označava se Božanska istina. (Šta druge stavri označavaju, i da vino označava Božansku istinu, jer se odnosi na Gospoda, može se vidjeti u Nebeskim Tajnama, br. 6375-6381.)

Kod istoga:

8. Jakob donese lova svoga ocu Isaku, i ovaj jede; i donese mu vina, i ovaj pi. I Isak ga blagoslovi, govoreći, Bog ti dao rose nebeske, i dobre zemlje, i pšenice i vina izobila! (Postanje 27:25-28, 37).

Oni koji ne znaju da je Riječ duhovna u svakoj pojedinosti, lako mogu da pretpostave da ovdje Isak označava Isaka, a Jakov Jakova; pa stoga da se dobrom zemljom, pšenicom i vinom ne označava ništa više; dok se Isakom označava Gospod, a Jakovom crkva; otuda se dobrom zemljom označavaju nebeske stvari dobra ljubavi; a pšenicom i vinom, svo dobro i istina crkve. (Ali ove su stvari bile već objašnjene u Nebeskim Tajnama, br. 3570, 3579, 3580).

Kod istoga:

9. Zato ako dobro uzaslušate, daću dažd zemlji vašoj na vrijeme, i rani i pozni, i sabiraćeš žito svoje i vino svoje i ulje svoje. (Zak. Ponov. 11:13, 14).

Ovi su zemaljski blagoslovi obe eni sinovima Izrailjevim ako poslušaju Jehovine zapovijesti, koje se odnose na njih, jer je kod njih crkva bila reprezentativna, i stvari koje su rečene i zapovijeđene od Jehove korespondirale su duhovnim stvarima, naime, zemaljski blagoslovi nebeskim blagioslovima. Nebeski blagoslovi, kojima korespondiraju zemaljski, svi se odnose na stvari koje se tiču dobra ljuabav i istine vjere; ovakvi su dakle blagoslovi označeni ranom i poznom kišom, jer kiša (dažd) posebno označava Božansku istinu koja se uliva od neba, od koje se rađaju, rasu i sazrijevaju sve stvari crkve i neba kod čovjeka; stoga se pšenicom, novim vinom, i uljem, koje će sakupljati, označava svako dobro i istina spoljašnjeg i unutrašnjeg čovjeka.

Kod istoga:

10. Tako je Izrailj nastavao bezbrižno, i sam, pored izvora Jakovljevog, u zemlji obilatoj pšenicom i vinom; i nebo će njegovo kropiti rosom (Zak. Ponov. 33:28).

Ovo je završetak Mojsijevih blagoslova djeci Izrailjevoj, koji su svi bili proroštva; a svaki sin i svako pleme Izrailja označavalo je nešto u crkvi, kao u Postanju XLIX. Ovdje Izrailj označava crkvu samu; a nastavati bezbrižno i sam pored izvora Jakovljevog, označava živjeti bez napada od zala i obmana, i biti vođen Gospodom samim pomoću Božanske istine; izvor Jakovljev označava Božansku istinu i Riječ. A živjeti u zemlji obijnoj pšenicom i novim vinom, označava svo dobro i istinu crkve; nebesima koja će kropiti rosom, označava se influks (upliv) iz neba.

Kod istoga:

11. Vođaše ga na visine zemaljske da jede rod poljski, i davaše mu da sisa med iz stijene i ulje iz tvrdoga kamena (Zak. Ponov. 32:13, 14).

Ove se stvari kažu o Drevnoj Crkvi, koja je bila prije Izrailjske Crkve, i koja je bila u dobru ljuavi prema bližnjem i u istinama vjere. Dobra svih vrsta, u kojima je bila, označena su stvarima kao što su maslo, mlijeko od stoke, pretilina ovnova, i jaraca, i zrelom pšenicom; a duhovne istine, krvlju od grožđa i čistim vinom (merum).

Kod Jeremije:

12. I doći će i pjavaće na visini Sionskoj, i steći će se k dobru Jehovinom, k žitu, k vinu, i k ulju, k jaganjcima i k teocima (31:12).

Pšenicom, novim vinom, i uljem, označavaju se dobra i istine svake vrste (šta ovi posebno označavaju, može se vidjeti gore, br. 374.)

Kod Isaije:

Zakle se Jehova desnicom svojom i krjepkom mišicom svojom: ne ću više dati žita tvojega neprijateljima tvojim da jedu, niti će tuđini piti vina tvojega, oko kojega si se trudio; nego koji ga žanju, oni će ga jesti i hvaliti Jehovu, koji ga beru, oni će ga piti u trijemovima svetinje svoje (62:8, 9).

Ove se stvari kažu o Jerusalimu, kojim se označava crkva u pogledu doktrine. Stoga se pšenicom koja se više ne će davati tuđinima kao hrana, i novim vinom, od kojega neće tuđini piti, ozačavaju u opšte dobro i istina crkve, koja se više ne će uništavati zlima i obmanama; neprijaelji ovdje označavaju zla; a tuđini, obmane; jedenje hrane, koja im se daje, i piće označavaju upotrebiti ih. Da će dobra i istine ostati kod onih koji ih primaju, i koji ih koriste, označeno je sa, oni koji ga žanju, oni će ga i jesti, i koji ga beru, oni će ga i piti. Bogoštovati od ovih označeno je sa hvaliti Jehovu, i piti u trijemovima svetinje.

Kod istog:

13. Nesta radosti i veselja s Karmila, u vinogradima se ne pjeva i ne podvikuje, vina u kacama ne gazi gazilac; učinih kraj pjesmama (16:10)

Ovako se opisuje oduzimanje nebeskog uživanja koje doklazi od dobra i njihovih istina. Dobro se crkve opisuje Karmilom, a negove istine vinogradima i cijeđenjem vina u kacama; uživanje u njima, koje im se oduzima, označava se radošću, pjevanjem i podvikivanjem; jer bio je običaj pjevati u vinogradima, i okolo kaca, kada se grožđe pretvara u vino, zbog reprezentacije uživanja od istina, koje su bile označene vinom.

Kod Jeremije:

14. Više nego za Jazirom plakaću za tobom, lozo Simavska; odvode tebe, prijeđoše more, dopriješe do mora Jazirskoga; zatirač napade na ljetinu tvoju i na berbu tvoju; i radost i veselje otide s rodnoga polja, iz zemlje Moavske, i učinih te nesta u kacama vina; niko ne će gaziti pjevajući; pjesma se više ne će pjevati (48:32, 33).

Ovdje se govori o odvajanju nebeskog uživanja oo dobra ljubavi i negovih istina, jer svo je nebesko uživanje u ovima i od ovih. Žaljenje za njima označeno je plakanjem; lišavanje uživanja, koje je bilo označeno radošću i pjesmom sa Karmila, kao i zatiračem koji ih je napadao, time što se pjesma ne će više pjevati; da su istine izagnane, i da su nestale u doslovnim znanjima, označeno je vinom Simavskim, kao i lozom koja je otišla preko mora, čak do mora Jasirskog, gdje more označava doslovni smisao.

U Plaču:

15. Djeca i koja sisaju, obamiru na ulicama gradskim. Govore materama svojim: gdje je žito i vino? obamiru kao ranjenici na ulicama gradskim, i ispuštaju dušu svoju u naručju matera svojih (2:1, 12).

Ove riječi sadrže žaljenje (plač) nad Jevrejskom Crkvom, da je svo njeno dobro i istzina nestalo; a žaljenje je označeno djetetom i sisančetom koji zamiru pulicama gradskim, i kažu materama svojim, Gdje je žito i vino? djeca i sisasančad označavaju one koji su u dobru nevinosti, a u apstraktnom značenju, samo dobro nevinosti, kojim se označava svako dobro crkve, jer je ono (dobro nevinosti) suštinsko svakoga dobra, vidi djelo o Nebu i Paklu, br. 276-283, 285, 288, 341, 382). Ulicama gradksim označavaju se istine doktrine; materama se označavaju sve stvari crkve; a žitom i vinom se označava svo njeno dobro i istina u opšte; razlog da se kaže da obamiruna gradskim ulicama kao ranjenici, kada ispuštaju dušu u naručju matera svojih, je zato što ranjeni označavaju one koji nestaju duhovno jer su lišeni istine, a dušom se označava duhovni život. (Da ulice gradske na kojim obamiru označavaju istine doktrine, može se vidjeti, br. 2336; a da mater, u čijem naručju ispuštaju dušu, označava crkvu, br. 2691, 2717, 3703, 4257, 8897.)

Kod Sofonije:

16. I blago će se njihovo razgrabiti, i kuće njihove opustošiti; grade kuće, ali ne će sjedati u njima; i sada vinograde, ali ne će piti vina iz njega (1:13).

Blagom koje će se razgrabiti, označava se duhovno blago, a to je poznavanje dobra i istine; kućama u kojima ne će sjedati, označavaju se one stvari u čovjeku koje pripadaju crkvi; od čega, kada se ove stvari opustoše, oni ne iskoriste i ne primaju ništa, iako ih čuju i vide u Riječi, a što je označeno time što grade ali ne stanuju u njima, što sada vingrade a ne piju vina iz njih; kuće označavaju dobra crkve, a vinogradi zajedno sa vinom označavaju njene istine. Sične su stvari označene kod Miheja:

17. Ti ćeš sijati, ali ne ćeš žeti; ti ćeš cijediti masline, ali se ne ćeš namazati uljem; i gnječiti ćeš (masti) grožđe, ali ne ćeš piti vina (6:15).

Kod Amosa:

Nasadiste lijepe vinograde, ali ne ćete piti vina iz njih (5:11).

A kod Osije;

Gumno i kaca ih ne će hraniti, a mast (mastika) će ih prevariti. Ne će prinositi Jehovi vina, niti će mu biti ugodne žrtve njihove (9:2, 4).

Gumnom se i kacom označava se isti što i žitom i vinom, jer se na ovim mjestima oni donesu zajedno; da ne će imati koristi od ovih stvari, označeno je sa, ne će ih hraniti, a mastika će ih prevariti; stoga se njihovo bogoštovanje nije primalo, što je označeno sa, ne će prinositi Jehovi vina, i niti će mu biti ugodne žrtve njihove, naime, prelivi Njemu.

Kod Joila:

18. Otrijeznie se, pijanice, i plačite; i ridajte, svi koji pijete vino, jer se ote iz usta vaših. Polje će opustjeti, zemlja će žaliti, a žito će propasti, novo vino se isušiti, a ulje nestati; radnik će sesramiti; a vinogradar ridati (1:5, 10, 11).

Šta je označeno ovim riječima, u duhovnom smislu, može se vidjeti gore (br. 374), gdje je to objašnjeno; a da se vinom i novim vinom označava istina crkve, a vinogradarima oni koji su u crkvi i koji uče one koji su u njoj/. Ovdje se govori o opustošenoj crkvi, u kojoj su dobra i istine nestali.

Kod Jezikilja:

19. Damask trgovaše s tobom mnoštvom djela svojih, mnoštvom svakoga blaga, vinom Helvonskim, i bijelom vunom Zaharskom (27:18).

Ovo se kaže o Tiru, kojim se označava crkva u pogledu poznavanja dobra i istine; a Damaskom, koji je bio grad u Siriji, označava se doslovno znanje koje odgovara /poznavanjima dobra i istine/; a trgovinama, o kojima se govori u svakom poglavlju, označavaju se kupovanja i komunikacije, kao u koristi iz toga. Pošto Damask označava doslovno znanje koje odgovara poznavanjima dobra i istine, stoga se kaže da je on /Damask/ trgovac s mnogim djelima, i sa mnogim blagom; a djelima, koja su korisna, označavaju se doslovna poznanja dobra, a mnoštvom blaga poznavanja istine; a pošto su poznavanja istine i dobra u unutrašnjem čovjeku, jer je tamo sve što se može upoznati, opaziti, saznati, stoga se kaže, vinom Helvonskim, i vunom Zaharskom; vinom Helvonskim označava se prirodna istina, a vunom Zaharskm, prirodno dobro.

Kod Isaije:

20. Za to će prokletstvo proždirati zemlju. Tužiće /novo/vino, uvenuće loza vinova, uzdisaće svi koji su vesela srca: jako piće biće gorko onima koji ga piju. Razbiće se pusti grad, zatvorene će biti sve kuće da niko ne ulazi (24:6, 7, 9, 10).

Ovin se riječima opisuje izopačenje crkve, a to je kada obmane vladaju umjesto istine, kada nema više dobra, jer čovek ima dobro preko istina. Zemljom koju proždire prokletstvo, označena je crkva: gdje prokletstvo označava njenu izopačenost; sa tužiće novo vino, i uvenuće loza vinova, ozna ava se sva istina crkve, gdje tužiti i venuti označava lišavanje; da više ne će biti nebeskog uživanja i blagoslova, označeno je sa, uzdisaće svi koji su vesela srca, i da neće više piti sa pjesmom; da će se otkrenuti od svega onoga što se slaže s istinom, označeno je sa, jako piće će biti gorko onima koji ga piju; gdje jako piće označava ono što se ne slaže s njima; da će doktrina istine /istinita doktrina/ biti razorena, označava se sa, razbiće se pusti grad, gdje grad označava doktrinu, a pusti označava obmanu; da više ne će biti dobra i mudrosti kod čovjeka, označeno je sa, zatvorene će biti sve kuće da niko u njih ne ulazi, a što se dešava kada više nema istine nego je sama obmana.

Kod Amosa:

21. Koji pijete vino velikim čašama, i mažete se skupocijenijem mirisima, a ne marite za polom Josifov (6:6).

U ovom, kao i u prethodnom dijelu poglavlja, opisuju se oni koji su u spoljašnjem bogoštovanju bez unutrašnjeg, kao što su prije bili Jevreji, i kao što su u sadašnje vrijeme. Velike čaše (vinske čaše) iz kojih su pili vino, označavaju spoljašnje u istini od kojega je njihovo bogoštovanje; skupocjeni mirisi, kojima se mažu, označavaju spoljašnje u dobru, od čega potiče njihovo bogoštovanje. Josif označava unutrašnje u crkvi ili njeno duhovno; to što unutrašnje pati zbog toga, označava se s tim da oni ne mare za njegov polom (povredu). (Da spoljašnje bogoštovanje bez unutrašnjeg nije bogoštovanje, može se vidjeti, br. 1094, 1175, 7724; da su Jevreji bili prije i da su sada u spoljašnjem bogoštovanju bez unutrašnjeg, br. 1200, 3147, 3479, 8871; da Josif označava duhovnu crkvu, a otuda i duhovno u crkvi, br. 3969, 3971, 4669, 6417, )

Kod Zaharije:

22. Ukrijepiću dom Judin, i dom Josifov spasti, i dovešću ih natrag, jer mi ih je žao. Oni od Jefrema biće kao junak, i srce će im biti veselo kao od vina (10:6, 7).

Domom Judinim označava se Gospodova nebeska crkva, a domom Josifovim Gospodova duhovna crkva; s ukrijepiti ih označava se umnožiti ih istinama od dobra; stoga se kaže, da će biti kao junak Jefremov; Jefremom se označava razumijevanje istine od dobra, koje postaje moćno zbog svog umnožavanja; nebesko uživanje iz toga označava se sa, srce će im bii veselo kao od vina, gdje vino označava istinu od dobra, od koje potiče to uživanje. (Da sva moć pripada istinama od dobra, može se vidjeti u djelu o Nebu i Paklu, br. 228-233; a tako isto gore, br. 209, 333; da Juda u Riječi označava Gospodovo nebesko carstvo, u Nebeskim Tajnama, br. 3881, 6363; a Jefrem, Intelektualno u crkvi, br. 3969, 5354, 6222, 6234, 6238, 6267, 6296.)

Kod Danila:

23. Valtazar, car Vavilonski, i knezovi njegovi, i žene njegove, i inoče njegove, pijahu iz sudova zlatnih donešenih iz hrama Jerusalimskog, hvaleći bogove od zlata, srebra, mjedi, gvožđa, drveta, i kamena. Stoga je na zidu bilo napisano, izbrojen, izmjeren, podijeljen. I on /Navukodonosor/ bi poslije prognan između ljudi /sinova čovječijih/ i isrce mu posta kao u zvijeri, i stan mu bješe s divljim magarcima (5:2-5, 21).

Ovdje se u unutrašnjem smislu govori o profanaciji dobra i istine, što je označeno Vavelom ili Vavilonom; jer se pijenjem vina iz sudova hrama u Jerusalimu, označava upijanje istine crkve iz Riječi, gdje piti vino označava upijati (prožimati se) istine, a sudovi hrama Jerusalimskog označavaju one koji pripadaju doktrini te crkve iz Riječi; hvaliti bogove od zlata, srebra, mjedi, gvožđa, drveta, i kamena, označava bogoštovanje koje potiče od ljubavi prema sebi i svijetu; jer se tim bogovima označava idolopokloničko bogoštovanje svake vrste, i profanacija; da je stoga bilo napisao na zidu, izbrojen, izmjeren, podijeljen, označava odvajanje od svih stvari neba i crkve. Da je /Navukodonosor/poslije bio izagnan od ljudi, i da je boravio s divljim magarcima, označava da je bio odvojen od svih istina, i da je provodio svoj život s paklenim /duhovima/; ljudi (sinovi čovječiji) označavaju istine crkve; divlji magaraci označavaju one koji su u odvratnim obmanama, koje su kao one u paklu; a stan označava kakav mu život pripada.

Kod Joila:

24. I za moj narod bacaše ždrijeb, i davaše dijete za kurvu, i prodavaše djevojku za vino (3:3).

Baciti ždrijeb (kocku) za narod, označava rasipati istine crkve, bacati ždrijeb označava rasipati, a narod označava crkvu u pogledu istina, stoga isto tako /označava/ istine crkve; davati dijete za kurvu, označava falsifikovati istinu, gdje dijete (muško) označava istinu crkve, a kurva označava obmanu; a prodavanje djevojke za vino koje piju, označava izopačiti dobro crkve falsifikovanom istinom, gdje djevojka označava dobro crkve, a vino označava falsifikovanu istinu.

25. Zato što je vino označavalo istinu crkve koja je od dobra, stoga je bilo zapovijeđeno da se žrtvama na oltar prinese i ponuda i piće (naljev), gdje je ponuda bila hljeb, a piće vino, čime se označavalo bogoštovanje Gospoda iz dobra ljubavi, i iz istina njihovih, pošto svo bogoštovanje dolazi od ovih. (O ponudama u piću i različitim dijelovima vina u njima kod raznih žrtava, vidi Izlazak, 29:40, 41; Levitska 23:13, 18; Brojevi 6:1-4, 15, 17; 15:4-7, 10, 24; 28:7-10, 24, 31; 29:6, 11, 19, 22, 25, 27, 28, 31, 34, 38, 39; pored toga Postanje 35:14). Ovdje se vidi šta je označeno kod Joila:

Nesta dara naljeva iz doma Jehovinog; tuže sveštenici, sluge Jehovine (1:9).

Ovo označava, da je bogoštovanje iz dobra ljubavi, i istina njegovih, bilo nestalo. Ko ne može da vidi da prinosi, dar i naljev (piće), koji su bili hljeb i vino, nisu bili ono što je bilo milo Jehovi u bogoštovanju, osim ako to označava stvari koje pripadaju nebu i crkvi?

26. Iz ovih je sada razmatranja vidljivo šta je bilo označeno hljebom i vinom u Svetoj Večeri, naime, da je hljeb označavao dobro ljubavi od Gospoda prema Gospodu, a vino dobro vjere koja je u svojoj suštini istina. (Ali o Svetoj Večeri, i o hljebu i vinu u njoj, vidi Nauk Novoga Jerusalima, br. 210-222).

Zato što vino označava dobro vjere, koja je u svojoj suštini istina, stoga, kada je Gospod ustanovio sakrament Večere, rekao je,

I kažem vam, neću piti od sada od ovoga ploda vina, do onoga dana kad ga budem pio novoga s vama u carstvu moga Oca (Mateja 26:29).

Kažem vam, Ne ću piti od ploda vina ovoga sve dok carstvo Božije ne dođe (Luka 22:18).

Plodom vina, ili vinom, koje će Gospod piti novo u carstvo Oca Njegovog, ili kada dođe carstvo Božije, označava se sva Božanska istina u nebu i crkvi koja će proisticati od Njegovog Božanskog Ljudskog; stoga ga On naziva novim, i naziva ga Novim Zavjetom u Njegovoj krvi (stih 20); jer Gospodova krv oza ava isto što i vino (vidi gore, br. 3, 328, 329). A pošto, posle Gospodovog uskrsnuća, svo Božansko proističe od Njega, stoga se kaže da će ga On piti s njima u carstvu Božijem kada ono dođe, a došlo je onda kada je doveo u red sve stvari u nebima i u paklovima. Da je carstvo Božije došlo sa Gospodom, i da je od Njega, vidi se iz

Mateje 2:2;4:17; 10:7; 12:28;16:28; Marko 1:14. 15; 9:1; Lka 1:32, 33; 9:11, 27, 60; 10:11;16:16; 17:20, 21; 23:42, 51; Jovan 18:36.

Zato što hljeb označava dobro ljubavi, a vino dobro vjere, koje je u svojoj suštini istina iz toga dobra, a u najvišem smislu ona je Gospod kao Božansko dobro, a vino Gospod kao Božanska istina; i zato što postoji korespondencija između duhovnih i prirodnih stvari, a tu postoji korespondencija, tako da, kada čovjek misli o hljebu i vinu, anđeli misle o dobru ljubavi i dobru vjere; a pošto se sve stvari neba i zemlje odnose na dobro ljubavi i dobro vjere, stoga je Sveta Večera bila ustanovljena od Gospoda, da bi preko nje došlo do povezivanja neba s ljudima crkve.

Ovakve su stvari označene hljebom i vinom, stoga je

27. Melhizedek, car Salemski, izašao u susret Avramau, i iznio hljeb i vino; a on je bio sveštenik Svevišnjega Boga. I on blagoslovi Avrama (Postanje 14:18, 19).

Ovdje se Malhizedekom pretstavlja Gospod kao Božansko dobro i Božanska istina; njim kao sveštenikom, Božansko dobro, a hljebom i vinom, Božansko dobro, i Božanska istina; ili, primjenjeno na čovjeka, hljebom se označava dobo ljubavi prema Gospodu, a vinom dobro vjere, koje je posledica primanja Božanske istine.

Isto je to Gospod označio vinom u sledećem odlomku.

Kod Mateje:

28. Niti se ljeva vino u mjehove stare; inače mjehovi prodru i vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se ljeva novo vino u mjehove nove, i oboje se sačuva (9:17).

Kod Luke:

I niko pivši staro vino ne će odmah novoga; jer veli: staro je bolje (5:39).

Pošto su upoređenja u Riječi iz korespondencija, tako je i ovo upoređenje; novim se vinom označava istina, a starim vinom, istina stare ili Jevrejske Crkve; starim mješinama, uredbe i naredbe Jevrejske Crkve, a novim mješinama, Gospodove naredbe i zapovijesti. Da se uredbe i nalozi Jevrejske Crkve, koji su se posebno odnosili na žrtve i na reprezentativno bogoštovanje, ne slažu s istinama Hrišćanske Crkve, značeno je sa, ne meće se novo vino u stare mješine, da se mješine ne probiju, i vino isteče, nego se novo vino stavlja u nove mješine, tako da je obje sačuvaju. Da se oni koji su bili rođeni i odgojeni u spoljašnjim stvarima Jevrejske Crkve, da se nisu mogli povesti neposredno u unutrašnje stvari Hrišćanske Crkve, označeno je sa, I niko pivši staro vino ne će odmah novoga; jer veli: staro je bolje.

29. Isto je označeno vodom pretvorenom u vino u Kani Galilejskoj, o kojoj je ovo napisano kod Jovana:

I u treći dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i ondje bješe mati Isusova. I pozvan bješe Isus i učenici njegovi na svadbu. I kad nesta vina, reče mati Isusova njemu: nemaju vina. Isus joj reče: što je meni do tebe, ženo? Još nije došao moj čas. Reče mati njegova slugama: štogod vam reče, učinite. A ondje bješe šest vodenijeh sudova od kamena, postavljenijeh po običaju Jevrejskoga čišćenja, koji uzimahu po dva ili tri vedra. Reče im Isus: napunite sudove vode. I napuniše ih do vrha. I reče: zahvatite sad i nosite kumu. I odnesoše. A kad okusi kum od vina koje je postalo od vode, i ne znadijaše otkuda je, pa zovnu kuma ženika, i reče mu: svaki čovjek najprije dobro vino iznosi, a kad se napiju, onda rđavije; a ti si čuvao dobro vino do sada (2:1-10).

Treba znati da su sva čuda koja je učinio Gospod, kao i ona koja je učinio u Starom Zavjetu, označavala stvari koje pripadaju nebu i crkvi, to jest, da su sadržavala takve stvari u sebi, i da su stoga Njegova čuda bila Božanska (vidi Nebeske Tajne 7337, 8364, 9051), pa tako i ovo čudo. Ovdje se brakom (svadbom) označava, kao i svuda u Riječi, crkva u Kani Galilejskoj među Neznabošcima; a vodom je označena istina spoljašnje crkve, kao što je bila istina Jevrejske Crkve iz smisla slova Riječi; a vinom se označava istina unutrašnje crkve, kao što je istina Hrišćanske Crkve. Otuda to što je Gospod pretvorio vodu u vino, označava da će On učiniti istine spoljašnje crkve da budu istine unutrašnje crkve, otvarajući unutrašnje stvari koje su u njemu pohranjene. Sa šest sudova od kamena, postaljenih po običaju Jevrejskog čišćenja, označene su one stvari u Riječi, a otuda i u Jevrejskoj Crkvi i njenom bogoštovanju, koje sve pretstavljaju i označavaju Božanske stvari u Gospodu, i od Gospoda, a koje sadrže unutrašnje stvari. Isto tako, bilo je čest sudova od kamena, postavljenih po običaju Jevrejskog čišćenja, gdje broj šest označava sve, a pošto se to kaže o istinama, to kamen označava istinu, i očišćenje Jevreja od grijeha, pa stoga /označava / sve stvari Jevrejske Crkve. Jer crkva smatra očišćenje od grijeha prvom stvari, jer koliko se neko očisti od njih, toliko postaje crkva. Kum ženika označava one koji su u poznavanjima istine; to što on kaže, svaki čovjek najprije dobro vino iznosi; a kada se napiju, onda donosi rđavo, a ti su čuvao dobro do sada, označava da svaka crkva počinje s istinama od dobra, ali kasnije završava u istinama koje nisu od dobra; pa iapk, na kraju crkve, Gospod daje istinu od dobra, ili pravu istinu.

Zato što vino označava istinu crkve, a ulje njeno dobro, stoga Gospod kaže, u paraboli o čovjeku kojega su raniii razbojnici,

da je Samarićanin polio rane uljem i vinom (Luka 10:33, 34).

Ovdje se čovjekom kojga su ranili razbojnici označavaju oni čiju savjest napadaju i ranjavju zli ljudi, koji su razbojnici; a Samarićaninom se označavaju Neznabošci, koji su u dobru ljubavi prema bližnjem; otuda se polivanjem rana uljem i vinom označavaju duhovne stvari koje liječe čovjeka, koji je tako ranjen, gdje ulje označava dobro ljubavi, a vino dobro vjere ili istinu. Šta druge pojedinosti označavaju, naime, da ga je postavio na svoje kljuse (magarca), i da ga je doveo u gostionu, i naložio im da se za njega pobrinu, može se vidjeti gore (br. 375), gdje su objašnjene. Očito je da vino označava istinu crkve, što se vidi ne samo iz odlomaka navedenih, nego i iz drugih u Riječi (kao Isa. 1:21, 22; 25:6;36:17; Osija 7:4, 5, 14; 14:5, 7; Amos 2:8; Zah. 10:15, 17; Psalam 104:15).

31. Pošto većina stvari u Riječi imaju i suprotno značenje, pa tako i vino, zbog toga označava falsifikovanu istinu, i obmanu, kao u sledećim odlomcma.

Kod Isaije:

Teško gizdavome vijencu pijanica Jefremovih, uvelom cvijetu krasnoga nakita njihova, koji su uvrh rodnoga dola, pijani od vina!Nogama će se izgazii gizdavi vijenac, pijanice Jefremove. Zanose se od vina, i posrću od silovita pića; sveštenik i prorok zanose se od silovita pića, zanose se u prorokovanju, spotiču se u suđenju (28:1, 3, 7).

Ove se stvari kažu o onima koji su bezumni u duhovnim stvarima, jer o sebi vjeruju da su inteligentni od sebe samih, pa se, stoga, time hvale; njihovo se stanje opisuje čistim korespondencijama. Oni koji su bezumni u duhovnim stvarima, ili istinama, označeni su pijanicama, a oni koji o sebi misle da su inteligentni, Jefremom; a razmetanje svojom inteligencijom ili učenošću, krasnim vijencem; jer oni koji su u obmanama doktrine, i kada su se u njima utvrdili, kada se prosvijetle i vide istine u drugom životu, postaju kao pijanice. Takvi postanu učeni, koji se potvrde u obmanama, a potvrditi se u obmanama je tako činiti od sebe, a ne od Gospoda. Otuda je jasno šta je označeno sa, Teško gizdavome vijencu pijanica Jefremovih, sa uvelim cvijetom krasniog nakita njihova, koji su uvrh rodnoga dola, pijani od vina, naime, da se označava istina crkve razorena kod svog rođenja hvalisanjem čovjekove vlastite inteligencije, koja pripada prirodnom čovjeku odvojenom od duhovnoga, koji tada vidi obmanu umjesto istine. Slavni vijenac označava istinu u svom rođenju koja pada ili nestaje; uvrh rodnoga dola, označava inteligenciju prirodnog čovjeka; koji se zanose od silovita pića, označava one koji vide obmanu umjesto istine; nogama će se izgaziti gizdavi vijenac pijanica Jefremovih, označava da će njihova inteligencija sasvm nestati; zanose se od vina, posrću od silovita pića, označava da je to zbog obmana i takvih stvari; sveštenik i prorok posrću od silovita pića, zanose se u prorokovanju, spotiču se u suđenju, označava da su takvi oni koji treba da budu u doktrini dobra i istine, a odvojeno od osoba, znači da je njihova sama doktrina takva; oni porću među onima koji vide, spotiču se u suđenju, označava da oni ne vide istine inteligencije. Da su ovakve stvari označene ovim riječima, niko ne može da vidi osim kroz duhovni smisao, bez kojega bi ostalo nepoznato da vijenac i glava označavaju inteligenciju; da pijanice označavaju one koji su bezumni u duhovnim stvarima; da Jefrem označava razum, ovdje čovjekov vlastiti ili od sebe; da dolina označava niže stvari uma, koje su prirodne i čulne, i da sveštenik i prorok označavaju doktrinu dobra i istine,

Kod istoga:

32. Stanite, i čudite se, vapijte i vičite: pijani su, ali ne od vina; posrću, ali ne od slovita pića. Jer je Jehova izlio na vas duh tvrdoga sna i zatvorio vam oči, oslijepio proroke i vidioce, glavare vaše (29:9, 10).

Ovo se kaže o onima koji ne vide ni malo istine kada slušaju i čitaju Riječ; takvi se nazivaju pijanima, ne od vina, i spotiču se, ali ne od silovita pića; vino posebno označava istinu duhovnog, a otuda i racionalnog (razumnog) čovjeka, a silovito piće, istinu prirodnoga čovjeka iz toga (duhovnog čovjeka); Pošto se takvi označavaju, stoga se kaže, Jehova je izlio na vas duh sna, i zatvorio vam oči; duh sna označava ne-opažanje, a zatvorene oči, znači da nema razumijevanja. Proroke i glavare vaše oslijepio je (pokrio ih), označava one koji su bili u doktrini istine, a otuda su bili mudri i inteligentni; proroci označavaju one koji su u doktrini istine, a apstraktno doktrinu samu; glavari označavaju mudre, a apstraktno, označava mudrost; vidioci označavaju inteligentne, a u apstraktnom smislu, inteligenciju. Biti začuđen njihovom glupošću, opisuje se sa, Stanite, čudite se, a plač nad njima sa, vapijte i vičite. Takvi su oni koji su u životu zla /zlom životu/, a u isto su vrijeme u načelima obmane, bez obzira koliko misle da su učeni; jer se zbog života zla zatvara opažanje dobra, iz čega misao ima život i svjetlost, pa stoga oni vide samo iz čulnog čovjeka, a nimalo iz duhovnog.

Kod istoga:

33. I psi su proždrljivi, koji ne znaju za sitost; i pastiri su koji ne znaju za razum: /kažu/ hodite, uzeću vina i napićemo se silovita pića (56:10-12).

Ovo se kaže o onima koji ne mare ni za šta drugo nego za svjetske i zemaljske stvari, zbog kojih se unutrašnji duhovni čovjek zatvara. Zboga toga što nemaju opažanja dobra ni razumijevanja istine, nazvaju se psima koji su proždrljivi, koji ne znaju za sitost, to jest, koji ne mogu primiti dobro; znati ovdje označava biti sposoban, a sitost, primanje dobra, jer se sitost povezuje sa hranom, čime se označava duhovna hrana. Da nemaju razumijevanja istine, označeno je sa, isti su i pastiri koji ne znaju za razum: oni se nazivaju pastirima koji vjeruju da su sposobni da uče druge, jer hraniti označava poučavati; a pošto ovakvi vole obmane i falsifikovane stvari, stoga se dodaje, Hodite, uzeću vina i napićemo se silovita pića.

Kod Jeremije:

34. Ovako reče Jehova, Bog Izrailjev, svi se mjehovi pune vinom. Gle, ja ću napuniti pijanosti stanovnike ove zemlje, i careve, koji sjede na Davidivom prijestolu, i sveštenike, i proroke, i sve stanovnike Jerusalimske pijanstvom (13:12, 13).

I ovdje se vinom označava obmana; svakom mješinom koja će se napuniti vinom, označava se um (mens) čovjekov, koji je prijemnik istine ili obmane, kao što je mješina prijemnik vina. Carevima koji sjede na Davidovom prijestolu, označavaju se oni koji bi inače trebalo da budu u Božanskim istinama; sveštenicima, oni koji treba da budu u Božanskim istinama; a prorocima, oni koji su u doktrini; stanovnicima Jerusalimskim, oni koji pripadaju crkvi; a pijanstvom kojim će se ispuniti, označava se nezumnost u duhovnim stvarima.

Kod istoga:

35. Kao pijan sam i kao čobvjek kojega je osvojilo vino, Jehove radi i njegovijeh radi svetijeh riječi. Jer je zemlja puna preljubočinstva (23:9, 10).

Ovo je plač (tuženje) nad preljubočinstvom dobra, i falsifikovanjem istine u crkvi, što je označeno zemljom punom preljubočinstva; te su stvari označene preljubama, a crkva, zemljom. Bezumlje u duhovnim stvarima zboga umovanja od zala protivu Božanskih dobara, i zbog obmana protivu Božanskih istina, označava se sa, Kao pijan sam, i kao čovjek kojega je osvojilo vino, Jehove radi i njegovijeh radi svetijeh riječi. Biti kao pijan i kao čovjek kojega je osvojilo vino, označava uznemirenje uma (perturbaciju uma), i bezumlje zbog umovanja od zala i obmana; Radi njegovijeh svetijeh riječi, označava zbog Božaskih istina.

Kod Isaije:

36. Za to čuj ovo, nevoljni, i pijani ne od vina (51:21).

Biti pijan, ali ne od vina, ovdje označava one koji su u obmanama zbog neznanja istine.

Noje se napi vina, i bi pijan, i leže nag posred svoga šatora (Postanje 9:21).

U duhovnom smislu sasvim se nešto drugačije označava od onoga u smislu slova; slično sa,

Lota opiše kćeri njegove, i onda legoše s njim (Postanje 19:32-34).

Šta je označeno Nojevim pijanstvom, može se vidjeti u Nebeskim Tajnama, br. 1070-1081; a šta Lotovim pijanstvom, br. 2465 na kraju. Pijanstvom se i na drugim mjestima u Riječi označava bezumlje u duhovnim stvarima, a isto tako padanje u zablude (kao Isa. 19:11, 12, 14; Jer. 25:27;51:7; Joilo 1:5, 6, 7; Levitska 10:8, 9).

Da se vinom, u obrnutom smislu, označava obmana, isto se tako pokazuje kod Isaije:

37. Teško onima koji rane, te idu na silovito piće i ostaju do mraka dok ih vino raspali, a ne gledaju na djela Jehovina i ne vide rada ruku njegovijeh. Teško onima koji misle da su mudri, i sami su sebi razumni. Teško onima koji su jaki opiti se vinom i junaci u miješanju silovita pića (5:11, 12, 21, 22).

Ove se stvari kažu o onima koji prave za sebe doktrine iz svoje vlastite inteligencije, a ne od Gospoda, ili iz Riječi od Njega, zbog čega ima toliko obmana; stoga se sa, Teško onima koji rane, te idu na silovito piće i ostaju do mraka, dok ih vino raspali. A ne gledaju djela Jehovina, i ne vide rada ruku njegovijeh, a što označava izopačena stanja onih koji misle za sebe da su inteligentni od sebe, otkuda su u obmani u pogledu doktrine, i ne mare za Riječ, iz koje mogu da znaju dobra i istine života i doktrine. Ustati rano i nastaviti do mraka, označava biti prosvijetljen; ići na silovito piće i biti raspaljen vinom, označava izlivati doktinarne stvari iz sebe samih; ne mariti za djelo Jehovino i ne gledati na djela ruku Njegovih, označava ne mariti za Riječ, i za dobra života i za istine doktrine koje tamo otkrivene; djelo Jehovino se kaže za dobra života, a djela ruku Njegovijeh,, kaže se za istine doktrine, obje iz Riječi. Pošto se oznčavaju ovakve osobe, stoga se kaže, Teško onima koji misle da su mudri i sami su sebi razumni. Oni koji su mudri u svojim vlastitim očima, označavaju one koji su takvi zbog svoje vlastite inteligencije; a pred svijm licem razumnima, označavaju se oni koji su takvi iz svog vlastitog osjećanja; oči označavaju razumijevanje, a lice, osjećanje. A sa, Teško onima koji su jaki piti vino, i koji su junaci u miješanju silovita pića, označavaju se oni koji teže ka velikim stvarima, i vješti su u potvrđivanju obmana koje pogoduju ljubavi prema sebi i svojim vlastiim načelima; junaci označavaju ne koji teže ka velikim stvarima; a snažni ljudi (heroji) označavaju one koji su vješti, a koji sebi izgledaju inteligentni. Piti vino označava upijati obmane, a miješati silovita pića, označava potvrđivati ih (obmane); takvi su svi oni koji su u ljubavi prema sebi, koji teže ka slavi kroz učenost, jer su takvi u svom propriumu, i ne mogu da se uzdignu iznad njega; stoga je njihova misao u tjelesnom Čulnom, kojemu js ne pokazuje ni jedna istina, i koje ne opaža nijedno dobro; dok oni koji nisu u ljubavi prema sebi, i koji žele da budu inteligentni radi službi u životu, njih Gospod podiže iz propriuma u svjetlost neba – a da oni za ito ne znaju – i tako bivaju prosvijetljeni.

Kod Osije:

38. Kurvarstvo i vino i mastika oduzima srce. Narod moj pita drvo svoje, i palica mu njegova, jer se udružio s lažnim bogovima; ostavi ga. Piće se njihovo prevrnu, jednako se kurvaju (4:11, 12, 17, 18).

Ovdje se govori o onima koji falsifkuju istine, a falsifikovanje istina se označava kurvarstvom, a obmana iz toga novim vinom; otuda je jasno šta je označeno sa, Kurvarstvo i vino i mastika oduzima srce; duh kurvarstva ih je zaveo, činii su preljubu odstupivši od Boga svojega, a vino se njihovo prevrnu, i jednako se kurvaju, naime, falsifikuju Božanske istine pa stoga ni nemaju istine; kurvati se odstupivši od Boga svoga, označava falsifikovati Božanske istine, a vino ga ostavi, označava da zbog toga nemaju nijednu istinu. Jefremom koji udrižio s lažnim bogovima, označavaju se oni koji su u svojoj vlastitoj inteligenciji, a lažnim bogovima s kojma su se udružili, označavaju se obmane njihove vlastite religije. Sa, Narod moj pita drvo svoje, i palica mu odgovara, označava da se savjetuju sa svojom vlastitom ljubavi, i to vole iz svoje vlastite inteligencije; jer se drvom ili drvenim likom, koji pitaju, ozna ava sebe-ljublje, dok palica koja odgovara, označava moć, stoga inteligenciju od pripriuma.

U Apokalipsi:

39. Pade Vavilon, grad veliki; jer otrovnijem vinom kurvarstva svojega napoji sve narode. Ko se pokloni zvijeri, on će piti vino gnjeva Božijeg, koje je pomiješano utočeno u čašu gnjeva njegova; i biće mučen ognjem i sumporom (14:8-10).

Na drugome mjestu:

Hodi da ti pokažem sud kurve velike, koja sjedi na vodama mnogima, s kojom se kurvaše carevi zemaljski, i koji žive na zemlji opiše se vinom kurvarsva njezina (17:1, 2).

Ponovo:

Svi narodi piše vino kurvarstva njezina, i carevi zemaljski kurvaše se s njom (18:3),

Vinom gnjeva Božijega označava se obmana od zla, a vinom kurvarstva označava se falsifikovana istina; šta je označeno drugim izrazima, vidjeće se u njihovom objašnjenju, a isto tako i ovim riječima u Apokalipsi:

I Vavilon veliki spomenu se pred Bogom da mu da čašu vina ljutoga gnjeva svojega (16:19).

Ono što je označeno vinom gnjeva Božijega, isto tako označeno je i čašom gnjeva Božijeg.

Kod Jeremije:

40. Vavilon bješe zlatna čaša u ruci Jehovinoj, kojom opoji svu zemlju; vina njegova piše narodi, za to poludješe narodi (Jeremije 51:7).

I kod Davida:

Jer je čaša u ruci Jehovinoj; pomiješao je vino u njoj (vino vri, natočio je punu), i razdaje je iz nje. I talog će njezin progutati, ispiće svi bezbožnici na zemlji (Psalam 75:8).

Pošto se ponudama i nalivima, koji su bili hljeb i vino, označava bogoštovanje od dobra ljubavi i istina vjere, stoga se, u obrnutm smislu, ponudom i nalivom (pićem) označava bogoštovanje od obmana vjere; to je bilo označeno ponudama i nalivima koji su prinošeni idolima i tuđim bogovima (Isa. 65:11; 57:6; Jer. 7:18; 14:17-19; Jez. 20:28; Zak. Ponov. 32:38; i na drugim mjestima). Iz značenja vina vidi se šta je označeno u Riječi vinogradom, lozom, i njenim granama, a šta grožđem; naime, da se vinogradom označava crkva, ili crkva koja je u istinama i dobrima doktrine iz Riječi; vinom, doktrina sama, a njenim granama, istine od kojih je doktrina oblikovana, a grožđem, koje je plod vinograda i loza, dobra ljubavi prema bližnjem i dobra vjere; ali o ovima će se govoriti na drugome mjestu.

3703. I reče. Ja sam Jehova Bog Abrahama oca tvojega. Da ovo označava Gospoda, da od Njega dolazi dobro, jasno je iz toga što je Jehova Božansko Esse Gospodovo, koji se zbog Božanskog dobra naziva Bog Abrahama (Da Abraham predstavlja Gospoda kao Božansko dobro, može se videti gore, br. 2172, 2198). A pošto su od Božanskog dobra sva nebeska i duhovna dobra kao i istine, to se ovde kaže, Abrahama oca to jest, tvojega oca, to jest, oca Jakovljevog, iako je Isak bio njegov otac. Da u unutrašnjem smislu otac označava dobro, to je stoga što je dobro ono iz čega su sve stvari kako u opštem tako i u posebnom, a istina je ono kroza što se ona (dobra) pokazuju (manifestuju); a to je istina da sve stvari postoje iz braka dobra i istine. Nebo samo, koje se sastoji od Božanskog braka dobra i istine, potiče iz Božanskog braka dobra i istine u Gospodu. U celokupnoj prirodi, sve stvari kako u opštem tako i u posebnom, odnose se na dobro i istinu; jer i u prirodi su predstavljena nebeska i duhovna dobra i istine neba; a u nebu su prestavljena Božanska dobra i istine Gospodove. Iz ovoga se vidi da je dobro kao otac, a isina kao majka; i da stoga u Reči u unutrašnjem smislu, ocem se označava dobro, a majkom istina, ali i dobro i istina iz kojih se rađaju niža ili izvedena dobra i istine, koje su relativno kao kćeri i sinovi, pa se stoga u Reči i nazivaju kćerima i sinovima (br. 489-491, 2362). Oni su relativno i kao braća i sestre, kao unučad i praunučad, i kao zetovi, i kao svekrve, i kao snahe; jednom rečju, kao srodnici i prijatelji u svakom stepenu, i to sve iz braka dobra, koje je otac, s istinom, koja je majka. (Da u unutrašnjem smikslu otac označava dobro, može se videti iz mnogih odlomaka, kao iz sledećih.

Kod Isaije: Poslušajte me, koji idete za pravdom, koji tražite Jehovu; pogledajte stijenu iz koje ste isječeni, i duboku jamu iz koje ste iskopani. Pogledajte oca svojega Avrama i Saru, koja vas je rodila, kako ga inokosna pozvah i blagoslovih ga i umnožih ga. Jer će Jehova utješuti Sion, utješić ve razvaline njegove, i pustinju negovu učiniće ka bude kao Eden i pustoš njegova kao vrt Jehovin, radost će se i veselje nalaziti u njemu, zahvaljivanje i pjevanje (Isaija 51:1-3. Ovde je predmet Gospod i Njegov dolazak, što je jasno iz svake pojedinosti; a koji se u pogledu Božanske istine naziva stijena, i jama; a u pogledu Božanskiog dobra, Avramom ocem; A pošto je Božanski brak dobra i istine predstavljen Abrahamom i Sarom (vidi br. 1468, 1901, 1965, 1989, 2911, 2963, 2065, 2172, 2173, 2198, 2507, 2833, 2836, 2904, 3245, 3251, 3305), to se kaže, Abraham otac vaš i Sara majka vaša koji vas rodiše. Iz ovoga razloga i kaže se, da oni treba da budu kao stijena i kao jama, a isto tako i kao Abraham njihov otac i Sara njihova majka; pa stoga odmah slede i reči, Jehova ćeutješiti Sion, čime se označava nebeska crkva (br. 2362), i utješiće opusta mjesta, i učiniće da pustinja bude kao Eden, a a pustoš njegovakao vrt Kehovin. Isto je označeno Abrahamom u drugim odlomcima Reči gde se on naziva ocem, kao kod Jovana: Ja govorim što vidim od oca svojega; i vi činite što vidjeste od oca svojega. Odgovorvši rekoše: otac je naš Abraham. Isus im reče; kad biste bili djeca Abrahamova, činili biste djela Abrahamova, ali vi činite djela oca vašega Jovan 8:38, 39, 41). I kod Mateje: Ne mislite u sebi: naš je otac Abraham; jer ja vam kažem Bog može od ovoga kamenja da načini djecu Abrahamovu. Već i sjekira stoji kod korjena drveta; svako drvo dakle koje ne rađa dobra roda, siječe se i u oganj baca Mateju 3:9. 10). I kod Luke: A kad umrije siromah (Lazar), odnesoše ga anđeli u naručje Avramovo; a umrije i bogati, i zakopaše ga. I u paklu kad bješe u mukama podiže oči svoje i ugleda iz daleka Avrama i Lazara u naručju njegovom, i povikavši reče: Avrame! Smiluj se na mene i pošlji mi Lazara neka umoči u vodu vrh prsta svojega, i da mi rashladi jezik, jer se mučim u ovome plamenu. Tada reče: molim te dakle, oče, da ga pošlješ kući oca mojega Luka 16:22-24, 27). Vidljivo je da se u ovim odlomcima ne misli na Abrahama, nego na Gospoda kao Božansko dobro (Da je Abraham nepoznat u nebu, i da se misli na Gospoda kad se Abraham pomenje, može se videti gore, br. 1834, 1876, 1989, 3305).

Da u unutrašnjem smislu otac označava dobro, može se videti iz sledećih odlomaka.

Kod Mojsija: Poštuj oca i majku; da bi ti se produžili dani na zemlji koju ti Jehova Bog tvoj dade (Izlazak 20:12; Zak. Ponovljeni 5:16).

Da je ova zapovest, kao i ostale u Dekalogu (Desetorečju), istina u oba smisla; i da u unutrašnjem smislu poštovati oca i majku znači voleti dobro i istinu, a u dobru i istini Gospoda, može se videt gore ( br. 2609, 3690).

Da dani na zemlji označavaj tanja dobra u Gospodovom carstvu, jasno je iz značenja dana, koji su stanja (br. 23, 487, 488, 493, 893, 2788); i iz značenja Hanana, koji je ovde zemlja, a što je Gospodovo carstvo (vidi br. 1607, 3038, 3481); i da bi se produžili , da se to odnosi na dobro (br. 1613). Zbog ovoga značenja oca i majke, u reprezentativnoj Jevrejskoj crkvi, bilo je puno zakona o roditeljima i sinovima, gde svi u unutrašnejm smislu označavaju dobro i istinu, a u najvišem smislu Gospoda kao Božansko dobro i Božansku istinu. Kao kod Mojsija: Ko udari oca svojega i mater svoju, da se pogubi. Ko opsuje oca svojega ili mater svioju, da se pogubi (Izlazak 21:15, 17) Opet: Svaki čovek koji opsuje oca svoga ili mater svoju, da se pogubi, onaj ko opsuje oca ili majku, krv njegova da bude na njemu (Levitska 20:9).

Opet: Proklet da je ko bi ružio oca svojega ili mater svoju. A vas narod neka reče: Amen (Zak. Ponovljeni 27:16).

Kod Jezikilja: Gle, knezovi (glavari) Izrailjevi u tebi dadoše se da proljevaju krv svaki svom silom svojom. Oca i mater preziru u tebi, čine krivo inostrancu usred tebe, siroti i udovici čine nasilje u tebi Jezekilj 22:6? 22:7).

Kod Mojsija: Ko bi imao sina samovoljna i nepokrona, koji ne sluša oca svojega i matere svoje, kojega oni i karaše pa opet ne posluša, neka ga uzmu otac i mati, i neka ga dovedu na vrata mjesta svojega. Tada svi ljudi onoga mjesta neka ga zaspu kamenjem da pogine, i tako izvadi zlo iz tebe, da sav Izrailj čuje i boji se Luka 21:18, 19, 21). U svim ovim odlomcima, u smislu slova, pod ocem i majkom misli se na oca i majku; ali u unutrašnjem smislu, na dobro i istinu; a u najvišem smislu na Gospoda kao Božansko dobro i Božansku istinu, kao što Gospod sam uči kod Mateje: Isus pruži ruku svoju prema učenicima, i reče: Evo Moje majkke i Moga oca; jer kod god vrši volju Moga Oca koji je u nebesima, taj je Moj brat, i sestra, i majka Luka 12:49. I opet: A vi se ne zovite rabi (učitelji), jer je u vas jedan rabi Hrist, a vi ste svi braća. I ocem svojim ne zovite nikoga na zemlji, jer je u vas jedan otac koji je na nebesima Mateju 23:8, 9). Ovde se ne zabranjuje nazivati nekoga učiteljem, ili ocem na zemlji; nego je zabranjeno priznavati nekoga u srcu nijednog drugog oca osim Gospoda; to jest, kada se pomene učitelj i otac, misli se na Gospoda, koji je ovde predstavljen u najvišem smislu, a u skaladu s onim što je bilo rečeno gore (br. 37O2) – da su pradrevni mislili o Gospodu kad god su nešto opažali na zemlji. Isto to je označeno u onome što je Gospod rekao učenicima, kad je rekao: Gospode, dopusti mi da odem i sahranim oca mojega; a Isusu mu reče: idi za mnom, i neka mrtvi sahranjuju mrtve (Mateja 8:21, 22). U odnosu na Oca ebu, ili na Gospoda, otac na zemlji je kao mrtav čovek prema živome. Na taj način, sami zakon o poštovanju roditelja kao da je mrtav, ako se u tome ne poštuje, i ne voli Gospod: jer taj zakon (o poštovanju roditelja) proističe iz Božanskog zakona; i iz njega potiče sve ono što je živo u tome zakonu; stoga je Gospod kazao: idi za mnom, neka mrtvi sahranjuju mrtve. Isto je označeno onim što je Ilija rekao Elisiju: I otide (Ilija) odande, i nađe Elisija (Elizeja) sina Safatova gdje ore, i dvanaest jarmova pred njim, i sam bješe kod dvanaestoga; i idući mimo nj, Ilija baci na nj plašt svoj. A on ostavi volove, i otrča za Ilijom i reče: da cjelujem oca svojega i mater svoju, pa ću ići za tobom. A on mu reče: idi, vrati se, jer šta sam ti učinio? (I o Carevima 19:19, 20).

Da je Ilijom bio predstavljen Gospod, može se videti gore (predgovor poglavlju XVIII, i br. 2762.

Kod Malahije: Evo, ja ću vam poslati Iliju proroka prije nego dođe veliki i strašni dan Gospodov. I on će obratiti srca otaca k sinovima, i srce sinova k ocima njihovijem, da ne dođem i satrem zemlju Malahija 4:5, 6).

Kod Luke, anđeo reče Zahariji o njegovom sinu Jovanu: I on će ići pred licem mojim, u duhu i sili Ilije, da obrati srca otaca k sinovima Luka 1:17. Ovde se jasno vidi da se pod ocima i sinovima ne misli na očeve i sinove, nego na dobra i istine crkve, koju je Gospod treba da ponovo ustanovi.

Kod Malahije: I oči će vaše vidjeti, i vi ćete reći: velik je Gospod na međama Izrailjevim. Sin poštuje oca i sluga gospodara svojega; ako sam ja otac, gdje je čast Moja? (ko se mene plaši?) Malahija 1:5, 6). Ovde otac označava one koji su u dobru crkve; a gospodar, one koji su u istini crkve; otac jasno označava Gospoda kao Božansko dobro, a gospodar, kao Božansku isinu.

Kod Davida: Otac moj i mati moja neka me ostane, ali Gospod neka me prihvati (Psalam 27:10). Ovde otac i mati označavaju dobro i istinu, za koje se kaže da ga mogu napustiti onda kada on opazi da sam od sebe ne može da učini ništa dobro, niti da sazna bilo šta istinito; i da ne treba to razumeti tako, da otac i majka miogu da napuste Davida.

Opet: Ti si najljepši između sinova ljudskijeh, blagodat teče iz usta tvojih, jer te je blagoslovio Bog do vijeka. Sva je ukrašena kći careva iznutra, haljina joj je zlatom iskićena. Mjesto otaca tvojih biće sinovi tvoji, postavićeš ih knezovima na svoj zemlji (Psalam 45:2, 13, 16), Ovde se govori o Gospodu; mjesto otaca tvojih biće sinovi tvoji, označava da će Božanske istine biti kao Božanska dobra, kći careve, označavaju ljubav prema istini; haljina zlatom iskićena, to označava kvalitet istine koja proističe od dobra. Pošto je predmet ovde Gospod i Njegovo Božansko Ljudsko, kao što se vidi iz celoga

Psalma i pojedinosti u njemu, to je jasno da svaka i sve stvari ovde imaju posebno značenje; tako da se pod carevim kćerima ne misli na careve kćeri, niti na haljine izvezene zlatomm, niti da će oševi zameniti sinovi, niti da će ovi postati knezovi u zemlji; nego da su ovde svakim izrazon označene Božanske nebeske i duhovne stvari. (Da su kćeri osećanja ili ljubav, može se videti gore, br. 490, 491, 2362; da je car Božanska istina, br. 1672, 1728, 2015, 2069, 3009; da je zlato dobro, br. 113, 1551, 1552; da izvezena znači prirodno znanja, br. 2831; a ovde, dakle, Božansku prirodnu istinu; da sinovi koji su umesto očeva označavaju istine od dobra, u ovom slučaju Božanske istine kao Božanska Dobra, br. 264, 489, 491, 533, 1147, 1729, 1733, 2159, 2623, 2803, 2813; da su knezovi na svoj zemlji prve stvari Gospodovog carsva i crkve; da su knezovi prve stvari (glavne stvari), br. 1482, 2089; da je zemlja Gospodovo carstvo i crkva, br. 1413, 1607, 1633, 1850, 2117, 2118, 3355).

Kod Mojsija: Ali samo oci tvoji omilješe Jehovi, i izabra sjeme njihovo nakon njih, vas između svijeh naroda. Za to obrežite srce svoje, i nemojte više biti tvrdovrati (Zak. Ponovljeni 10:15, 16). Ovde se u unutrašnjem smislu očevima označavaju Drevne i Pradrevne crkve, koje su se tako nazivale zbog ljubavi prema dobru i istini u kojoj su bili; zbog ljubavi prema dobru, pradrevni ljudi, koji su bili nebeski; a zbog ljubavi prema istini, drevni, koji su bili duhovni ljudi. Njihova dobra i istine su ono što se naziva sjemenom koje Bog izabra. Da Abraham, Isak, i Jakov i njegovih dvanaest sinova nisu ono na što se ovde misli, i da Izrailjski i Jevrejski narod nisu seme, sasvim je jasno; ali ovo se kaže o njima i njima kako bi njima unutrašnji smisao bio razumljiv u spoljašnjem smislu.

Kod Isaije: Dijete će ustajati na starca i nepošten čovjek na poštena. I čovjek će uhvatiti brata svojega iz kuće oca svojega govoreći: imaš haljinu, budi nam knez, ovaj rasap neka je pod tvojom rukom. A on ć se zakleti u onaj dan: neću biti ljekar, niti imam kod kuće hljeba ni haljine, ne postavljajte me knezom narodu (Isaija 3:5-7. Ovde se u unutrašnjem smislu govori o izokrenutn stanju crkve, kada istina nije više priznata kao istina, niti se zna šta je dobro. A čovek koji hvata brata svojega izkuće oca svojega, označava priznavanje da je sve dobro ( da je i zlo dobro); haljina označava istinu (br. 1073, 2576); knez, glavne stvari nauka (br. 1482, 2089); nema nihljeba i haljina u mojoj kući, označava da nema ni dobra ni istine (da hljeb označava dobro, vidi gore, br. 276, 680, 3478, da haljina označava istinu (br. 297, 2576): Iz reprezentacije dobra i istine preko oca i majke, kao i preko kćeri inova, u reprezentativnim crkvama postojali su brojni zakoni koji su u svemu imali ono što je Božansko, kao ovi koji slede: Ako se kći sveštenika oskrvni počinivši kurvarstvo, neka bude spaljena (Levitska 21:9). Ovde kći sveštenika označava osećanje dobra; otac, dobro od kojega je ovo osećanje; počiniti kurvarstvo oznčava oskrvunti (profanisati) dobro (Šta je označeno sa počiniti kurvarstvo, može se videti gore, br. 2466, 2729, 3399; a što je označeno sa oskrvniti (profanisati), br. 1008. 1010. 1059. (2051, 3398. 3399. Isto tako, ako kći sveštenika postane udovica ili razvedena, i ako nema potomstva (semena), treba da se vrati u očevu kuću, i da kao u svojoj mladosti, jede hljeb očev, a tu ne će jesti stranac od toga (Levitska 22:13); kao i ovaj zakon: I ako ugledaš u roblju lijepu ženu, i omili ti da bi je htio uzeti za ženu, odvedi je kući svojoj; i neka obrije glavu svoju i sreže nokte svoje; i neka skine sa sebe haljine svoje u kojima je zarobljena, i neka sjedi u kući tvojoj, i žali za ocem svojim cio mjesec; potom lezi s njom i uzmi je za ženu (Zak. Ponovljeni 21:11-13). Sve u ovom zakonu, kako opšte tako i posebno, predstavlja prirodnu istinu, naime, da kada se pročisti od obmana, nju dobro usvaja; ovakva istina je označena ženom među robljem, lijepoga izgleda; čišćenje od obmana je označeno sa, odvedi je kući svojoj, neka obrije glavu, i otseče nokte, da odbaci haljine u kojima jezarobljena, i neka žali za ocem i majkom; usvajanje je označeno lezi s njom, i uzmije za ženu. Zakoni o kojima čitamo u Reči o braku, da ih treba sklapati unutar plemena i porodice; a isto tako zakoni o nasleđivanju, da ono ne treba da ide od plemena u drugo, svi ovi zakoni dolazili su iz istoga izvora, a to je nebeski i duhovni brak u Gospodovom carstvu, ili iz braka dobra i istine, gde su ova dva (dobro i istine) označena ocem i majkom; na isti način, zakoni koji su bili propisani o stepenim srodstva dozvoljenog ili zabranjenog: svaki se zakon u Reči o ovim predmetima odnosio se zakon udruživnja i povezivanja dobra i istine u nebu, a isto tako udruživanja zala i obmana u paklu, koji u odvojeni od onih prethodnih (zakona). (O stepenima dozvoljenim i zabranjenim vidi Leviticus XX; o nasledstvima, da ne treba da prelaze iz jednoog u drugo pleme, i o brakovima koji treba da se sklapaju unutar plemena, vidi Brojevi XXVII. Stihovi 7-?; i na drugim mestima; da su u nebu sve stvari raspoređene u skladu sa srodstvima i privlačnostima dobra i istine, vidi gore, br. 685, 917, 2739, 3612). Zato što je Izrailjski narod predstavljao Gospodovo carstvo u nebima, pa stoga i nebeski red u nebima, to je bilo tako zapoveđeno d reba da se razlikuju po plemenima, i po porodicama, i po kućama njihovih otaca (Brojevi XXVI); i da na ovaj način izmere oko (prostor, kamp) okolo šatora od sastanka, kao što je napisano kod Mojsija: Sinovi Izrailjevi neka staju u oko svaki kod svoje zastave sa znakom doma otaca svojih, prema šatoru od sastanka u naokolo. I učiniše sinovi Izrailjevi sve kako zapovijedi Jehova Mojsiju, tako stajahu u oko, i tako iđahu svaki po porodici svojoj i po domu otaca svojih (Brojevi 2:2, 34). Pa stoga: Kad Balam vidje Izrailja kako stoji po plemenima svojim, duh Božiji siđe na njega, i on otvori priču svioju govoreći: Kako su lijepi šatori tvoji, Jakove, i kolibe tvoje, Izrailje! Pružili su se kao potoci, kao vrtovi kraj rijeke, kao mirisava drveta koje je posadio Jehova, kao kedri na vodi (Brojevi 24:5, 6 itd). U ovom proročanstvu ne misli se ni na Izrailja ni na Jakova, nego na Gospodovo carstvo u nebima, i na Njegovu crkvu u zemljama, koje (crkve) su predstavljene onim redom u kojemu ih je Balam tada video. Što je jasno iz samih reči. Iz onoga što je rečeno, može se znati šta je označeno u unutrašnjem smislu Reči siročadima, da su to oni koji su bez oca (u duhovnom smislu); naime, oni koji su u nevinosti i ljubavi ka bližnjem, a koji žele da znaju i da čine ono što je dobro, a koji nisu u stanju da to čine. U takvom su stanju osobito oni koji su izvan crkve, a za koje se Gospod stara, i koje u drugom životu usvaja kao sinove; pa zato što su ovi označeni siročadima, stoga kada se ovi pomenu u Redči, u mnogim odlomcima pominju se i došljaci i udovice; došljacima su označeni oni koji primaju pouku o dobrima i istinama (br. 1463); a udovicama oni koji su u istini ali ne isto toliko i u dobru, a kaji žele da budu u dobru. Zbog toga što je s ova tri naziva – siročad, došljaci, i udovice – nešto slično je označeno u nizu, stoga , kao što je ranije rečeno, oni se pominju zajedno u mnogim odlomcima (vidi Zak Ponovljeni 14:29; 16:14; 24:17, 19; Jer. 7:6; 22:3; Jez. 22:7? 22:10; Ps. XCLVI. 9). Iz svega što je rečeno može se videti da je u pravom smislu ocem označeno dobro; a u najvišem smislu označen je Gospod. Ali pošto većina izraza u Reči imaju i obrnuti smisao, tako je i s ocem; pa u tome smislu označava zlo; a tako je i s majkom, koja u pravom smislu znači istinu, a u suprotnom smisu obmanu. Da je tako, može se videi iz sledećih odlomaka.

Kod Davida: Bezakonje otaca njegovih nek se spomene kod Jehove, i grijeh matere njegove nek se ne izbriše (Psalam 109:14). I opet: Odustaše i odvrgoše se kao i oci njihovi, slagaše kao rđav luk (Psalam 57:57). (prim. prev. Misli se na luk i strelu) Kod Mojsija: Ali ako priznadu bezakonje svoje i bezakonje otaca svojih p rijesima, kojima mi griješiše i kojima oni idoše u suprot (Levitska 26:39).

Kod Isaije: Pripravite pokolj sinovima njegovijem za bezakonja otaca njihovijeh da se ne podignu i ne naslijede zemlje i ne napune vasiljene gradovima (Isaija 14:21).

Opet: Platiću im za bezakonja vaša i za bezakonja otaca vaših, veli Jehova, koji kadiše po gorama, i na humovima ružiše me (Isaija 65:6, 7).

Kod Jeremije: Kao što se lupež posrami kad se uhvati, tako će se posramit dom Izrailjev, oni, carevi njihovi, i knezovi njihovi i proroci njihovi, i koji govore drvetu: ti si otac moj; i kamenu: ti si me rodio; jer mi okrenuše leđa a ne lice! A kad su u nevolji, govore: ustani i izbavi nas Jeremija 2:26, 27).

Opet: Evi metnuću ovome narodu smetnju (kamen spoticanja), o koje će se spotaći i ocevi i sinovi, susjed i prijatelj mu, i poginuće Jeremija 6:21).

Opet: Sinovi kupe drva, a očevi lože oganj; i žene mijese tijesto, da peku kolače carici nebeskoj, i da ljevaju naljeve drugim bogovima, da bi mene dražili (7:128). I kod Jezikilja: I učiniću ti što još nijesam učinio niti ću više činiti za sve gadove tvoje. Za to će oci jesti sinove usred tebe, i sinovi će jesti oce svoje, i izvršiću na tebi sudove i rasijaću sav ostatak tvoj u sve vjetrove Jezekilj 5:9? 5:10). Ovde se govori o skrnavljenju onoga što je sveto.

Opet: Ovako veli Jehova Bog: postanjem i rodom ti si iz zemlje Hananske; otac ti ješe Amorejac, a mati Hetejka Jezekilj 16:3).

Kod Meteja: A predaće brat brata na smrt a otac sina i ustaće djeca na roditelje i pobiće ih; I svi će mrziti na vas imena mojega radi, ali koji pretrpi do kraja, blago njemu, jer sam došao da rastavim čovjeka od oca njegova i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji čovjeku postaće domašnji njegovi. Koji ljubi oca i mater većma nego mene, nije mene dostojan, ili koji ljubi sina ili kćer većma nego mene, nije mene dostojan Mateju 10:21, 22, 35-37; Luke 12:49, 52, 53).

Opet: I svaki koji ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, imena mojega radi, primiće sto puta onoliko, i dobiće život vječni (Mat. 19:29: Luka 18:29, 30; Marko 10:29, 30).

Kod Luke: Ako ko dođe k meni a ne mrzi na svojega oca , i na mater, i na ženu, i na djecu, i na braću, i na sestre, i nasu dušu svoju, ne može biti moj učenik Luka 14:26).

Kod Marka: A predaće brat brata na smrt, a otac sina , i ustaće djeca na roditelje, i pobiće ih. I svi će omrznuti na vas imena mojega radi. A koji pretrpi do kraja, blago njemu Marka 13:12, 13; Luka 21:16, 17). Ovde se govori o svršetku vremena, i o stanju crkve, koja je izokrenuta u pogledu dobra i istine, kao što je opisano; da će zlo ustati protivu istine, a obmana protivu dobra. Da u obrnutom smislu otac označava zlo, jasno je iz odlomaka koji su do sad navedeni,

kao i iz ovoga kod Jovana: Za što ne razumijete govora mojega, jer ne možete riječi mojih da slušate. Vaš je otac đavo; i slasti oca sviojega hoćete činiti; on je krvnik ljudski od početka, i ne stoji na istini jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži Jovan 8:42, 44).