9930. I načini ploču od čistoga zlata. Da ovo označava prosvetlenje od Gospodovog Božanskog dobra, vidi se iz značenja ploče, što je prosvetlenje; i iz značenjazlata, što je dobro ljubavi ovde Gospodovo Božansko dobro, jer je bilo na njoj napisano, Svetinja Jehovi. ( Da zlato označava dobro ljubavi, vidi br. 113, 1551-1552, 9874, 9881.) Da ploča označava prosvetlenje, bilo je zbog njenoga blistavila, jer je bila sjajna zbog zlata na Aronovom čelu, a svako blistavilo pretstavlja prosvetljenost kao što je u nebima od Gospoda kao sunca. Prosvetljenost u nebima je mudrost i inteligencija od Božanske istine, koja proističe od Gospodato jest, od toga sunca, jer ovo prosvetljava unutrašnje. Njihovo unutrašnje korespondira razumu kod čoveka, koji je prosvetljen od Gospoda onda kada se opažaju istina i dobro crkve; jer je razum prijemnik; jer bez prijemnika nema primanja. Da ova ploča označava prosvetljenost od Gospodovog Božanskog dobra, je stoga što je na njoj bilo napisano, Svetinja Jehovi, i što je bila postavljena n rednjoj strani kape (mitre), koja je bila na Aronovoj glavi. Svetinja, koja je od Jehove, označava Božansku istinu koja proističe od Gospodovog Božanskog dobra (br. 6788, 8302, 8330, 9680, 9820). Kako bi ova ploča pretstavljala blistanje, to jest, prosvetlenje, od kojega potiče mudorst i inteligencija, bila je stoga vezana za prednju stranu kape (mitre).

[2] Pošto se pločom označavalo prosvetlenje od Gospodovog Božanskog dobra, to se ona nazivala i pločom svetosti i krunom svetosti; jer kruna je reprezentativ Božanskog dobra, a svetostoznačava Božansku istinu koja proističe otuda, kao što je gore rečeno. Da se nazivala pločom krune svetosti, vidi se iz ovoga što sledi u ovoj knjizi Izlaska: I načiniše pločicu za sveto oglavlje (krunu) od čistoga zlata, i napisaše na njoj pismom kako se reže napečatima: svetinja Jehovi (Izlazak 39:30).

Da se nazivala i krunom svetosti, vidi se iz drugog odlomka u Izlasku: I metni mi kapu na glavu i svetu ploču (krunu svetosti) na kapu (Izlazak 29:6). Još mu metnu kapu na glavu, i na kapu metnu sprijed ploču zlatnu, krunu svetu(Levitska 8:9).

[3] Da kruna pretstavlja Božansko dobro od kojega je Božanska istina, vidi se po po carskim krunama. Jer carevi pretstavljaju Gospoda kao Božansku istinu (vidi br. 2015, 2069, 5068, 6148); stoga su imali krunu na glavi, i žezlo u ruci; jer se vlast od Božanskog dobra pretstavljala krunom, a vlast od Božanske istine žezlom.

[4] Da kruna(vijenac) ima ovo značenje, vidi se iz sledećih odlomaka.

Kod Davida: Tu ću učiniti da uzraste rog Davidu, postaviću vidjelo pomazaniku svojemu. Neprijatelje će njegove obući u sramotu; a na njemu će cvjetati vijenac (kruna) njegov (Psalam 132:17-18).

David ovde označava Gospoda (br. 1888), kao i pomazanik (br. 3008-3009); njegov rog označava moć (br. 2832, 9081); vidjelo označva označava Božansku istinu od koje je inteligencija (br. 9548, 9783); kruna (vijenac) označava Božansko dobro od kojega je mudrost, a od kojega je i vlast (uprava); kruna, koja označava mudrost, . . za koju se kaže da cvjeta, jer u pogledu ljudskog on je stekao mudrost u svetu kroz borbe protivu i pobede nad paklovima (br. 9548, 9783), koji su neprijatelji koji će se obući u sramotu.

[5] Ponovo: Gnjevan si na pomazanika svojega, bacio si na zemlju vijenac (krunu) njegov (Psalam 89:38-39) gde pomazanik označava Gospoda; gnjev označava stanje iskušenja koje je postojalo kad je bio u borbamas paklovima; tužbalica (lamentacija) se u to vreme opisuje gnjevom i odbacivanjem (ostavljenjem, osudom); kao na primer poslednja tužbalica (lament) Gospodova na krstu (križu), da je ostavljen (napušten); jer je krst bioposlednje iskušenje, t est, poslednja borba s paklovima, preko koje je sjedinio svoje Božansko ljudsko sa Božanskim samim koje je bilo u njemu.

[6] Kod Isaije: U ono će vrijeme Jehova nad vojskama (Savaot) biti slavna kruna i dičan vijenac (dijadem) ostatku naroda svojega (Isa. (28:5); gde dičan vijenac (dijadem) označava mudrost koja je od dobra od Božanskog; dičan vijenac, inteligenciju od istine od onoga dobra; ovime se opisuju Božanske stvari kod naroda; narod ovde označava crkvu, jer je bila tamo.

[7] Kod istoga: Siona radi ne ću umuknuti, i Jerusalima radi ne ću se umiriti, dokle ne izađe kao svjetlost pravda njegova i spasenje se njegovo razgori kao svijeća. I bićeš krasan vijenac u ruci (kući) Jehovinoj i carska kruna u ruci Boga svojega (Isa. (62:1, 3). Sionom i Jerusalimom označava se crkva, Sionom nebeska crkva, a Jerusalimom duhovna crkva koja je odatle; krasan vijenac označava mudrost koja je od dobra, a carskom krunom, inteligencija kioja je od istine a pošto se krunom označaa mudrost koja je od dobra, stga se kaže da je u ruci Jehovinoj, a pošto se kapom označava inteligencija koja je od istine, stoga se kaže da je u ruci Boga; jer gde se govori o dobru, koristi se ime Jehova, a gde se govori o istini, koristi se ime Bog (br. 2586, 2769, 6905).

[8] Kod Jeremije: Reci caru i carici: dolje sjedite, jer će se slavni vijenc (kruna) vaš skinuti s vaše glave (Jer. 13:18); Ovde slavni vijenac (kruna) označava mudrost koja je od dobra odBožanske istine, jer slavan označava Božansku istinu crkve (br. 9815).

Kod istoga: Nesta radosti u srcu vašem, igra vaša pretvori se u žalost. Pade vijenac (kruna) s glave vaše (Plač 5:15-16). Vijenac (kruna) s glave označava mudrost koju imaju oni koji pripadaju crkvi, od Božanske istine, kroz koju su oni iznad ostalih naroda, pa stoga imaju neku vrstu vlasti.

[9] Kod jezikilja: I grivnu oko čela metnuh ti, i oboce u uši, slavan vijenac (krunu) na glavu(Jezekilj 16:12). predmeto kome se ovde goori je podizanje jedne nove crkve; grivna oko čela (na nosu) označava opažanje dobra; oboci u ušima označavaju opažanje istine, i poslušnost; vijenac (kruna) na glavi označava mudrost koja potiče otuda.

Kod Joba (Jova): Skinuo si s mene slavu moju i skunuo vijenac (krunu) s glave moje (Job 19:9); gde slava označava inteligenciju koja je od Božanske istine (br. 9429); vijenac sglave označava mudrost koja potiče odatle.

[10] U Otkrovenju: I oko prijestola bijahu dvadeset i četiri prijestola i na prijestolima vidjeh dvadeset i četiri starješine, obučene u bijele haljine , i imahu krune zlatne na glavama svojim. Padoše dvadeset i četiri starješine pred onijem što sjeđaše na prijestlu, i pokloniše se onome što živi u vijeke vjekova, i skidoš rune (vijence) svoje pred prijestoljem govoreći (Otkr. 4:4, 10). Dvadeset i četiri starješine označavaju sve one koji su u dobru od istina, a u apstraktnom smislu sva dobra od istina (br. 6524, 9404); da prijestoli označavaju istine od Božanskog (br. 5313, 6397, 8625, 9039); zlatne krune na njihovim glavama pretstavljaju mudrost od Božanskog, i pošto je od Božanskog, zbog toga su skinuli (bacili) [svoje krune] pred onim koji je sjedao na prijestolu.

[11] Pošto se dobro mudrosti stiče preko borbi u iskušenjima, koje se izvode uz pomoć istina vere, stoga su se krune daju onima koji su se borili protivu zala i obmana, i savladali ih; iz ovoga razloga su mučeničke krune bile znakovi zapovedanja (vlasti) od Gospoda nad zlima. Da krune označavaju nagrade za pobedu nad zlima, i da zbog toga označavaju dobra mudrosti, jer su to bile nagrade, i to se vidi iz Otkrovenja: I vidjeh, i gle, konj bijel, i onaj što sjeđaše na njemu imadijaše (luk) strijelu; i njemu se dade vijenac; i iziđe pobjeđujući, i da pobijedi (Otkr. 6:2). Bijel konj i onaj koji sjeđače na njemu označavaju Gospoda kao Reč (br. 2760-2762); strijela (luk) označava doktrinu istine, uz pomoć koje se vodi borba (br. 2686, 2709); iz ovoga se vidi da kruna, jer se govori o Gospodu, označava Božansko dobro, koje je nagrada za pobedu.

[12] I u drugomodlomku: I vidje, i gle, oblak bijel, i na oblakui sjeđaše kao sin čovječiji, i imaše na glavi svojoj krunu zlatnu, i u ruci svojoj srp oštar (Otkr. 14:14). Oblak bijel označava doslovni smisao Reči (br. 4060, 4391, 6752, 8781); sin covječiji označava Božansku istinu koja je od Gospoda (br. 9807); zlatna kruna, Božansko dobro od kojega je Božanska istina; srp oštar označava odbacivanje zla i obmane. Ponovo: Ne boj se smrti, i daću ti vijenac života (Otkr. 2:10). Evo ću doći brzo: drži što imaš, da niko ne uzme vijenca života (Otkr. 3:11). Kruna označava dobro od istina, stoga mudrost, jer ovo pripada dobru ljubavi od istina vere. Iz svega ovoga sada se može videti štaje označeno krunom, a šta krunom svetosti, koja je pločica od zlata na kojoj je bilo urezano, Svetinja Jehovi.

9548. I načini svjetnjak. Da ovo označava duhovno nebo, vidi se iz značenja svjetnjaka, što je Božnsko duhovno u nebu i u crkvi od Gospoda. Da se svjetnjakom označava Božansko duhovno je stoga što se stolom na kome su bili hljebovi lica, označava Božansko nebesko, kao što je rečeno u onome što prethodi. Božansko nebesko je dobro ljubavi, a Božansko duhovno je istina vere koja potiče otuda; obadve proističu od Gospoda. Da svjetnjak označava Božansko duhovno je zbog njegovog prosvetljenja, jer Božanska istina koja proističe od Gospodovog Božanskog dobra, je ono što daje svetlost u nebu, a anđeli imaju svetlost samo iz toga izvora. Otuda to da se u Reči Gospod nazivasvjetlost, a svjetlošću se naziva vera, a isto tako i inteligencija i mudrost od dobra, koje je samo od Gospoda (vidi br. 1053, 1521-1533, 2776, 8707, 8861, 9399, 9407).

[2] Dasvjetnjak označava duhovno nebo od Božanske istine koja je od Gospoda, stoga [označava] i crkvu; da svjetnjak označava veru, a isto tako i inteligenciju od istine i mudrost od dobra, koji su od Gospoda samoga, vidi se jasno iz odlomaka u Reči gde se pominju svjetnjak i žižak; kao kod Jovana: Vidjeh sedam svijetnjaka zlatnijeh, i usred sedam svijetnjaka kao sina čovječijega. Sedam svijetnjaka su sedam crkava (Otkr. 1:12-13, 20). I dignuću svijetnjak tvoj s mjesta njegova, ako se ne pokaješ (Otkr. 2:5). Crkva se ovde naziva svijetnjakom zbog Božanske istine koja je tamo od Gospoda; jer kaže se, sedam svijetnjaka su sedam crkava; da je crkva (poreklom) od Božanake istine jasno je, jer se kaže, Dignuću ga ako se ne pokaješ; da je ona od Gospoda, i to je jasno, jer se kaže, posred svijetnjak kao sin čovječije (Da se Gospod naziva sinom čovječijim zbog Božanske istine, vidi br. 2803, 2813, 3704.)/3] Kod istoga: I daću dvojici svojijeh svjedoka , i proricać iljadu i dvjesta i šezdeset dana obučeni u vreće. Ovi su dvije masline i dva žiška koji stoje pred gospodarom zemaljskim (Otkr. 11:3-4); dva svjedoka označavaju Reč u oba Testameta (Zavjeta) u pogledu njihovog svedočenja o Gospodu; [svedočenje) ono se naziva maslinovim drvetom, i svjetnjakom od Božanske istine, koja je od Gospoda.

[4] Kod Zaharije: I reče mi: šta vidiš? A ja rekoh: vidi, eto, svjetnjak sav od zlata, i gore na njemu čaša, i sedam žižaka njegovijeh na njemu i sedam lijevaka za sedam žižaka što su gore na njemu. I dvije masline uza nj, jedna s desne strane čaši a jedna s lijeve. (Zah. 4:2-3); ovo se kaže o Zorobabelu, koji je postavljao temelj Božijega doma da bi ga završio, kojim je pretstavljen Gospod koji je treba da dođe i obnovi duhovno carstvo i crkvu, koji su svjetnjak, i svete istine u njemu [u nebu i crkvi], koje su sedam žižaka.

[5] Da žižak označava veru, i inteligenciju od istine i mudrost od dobra, koji su od Gospoda samoga, vidi se iz ovih odlomaka: I sveti Jerusalim ne potrebuje sunca ni mjeseca da svijetle u njemu; jer ga slava Božija prosvijetli, a žižak je njegovo jagnje. I narodi koji su spaseni, hodiće u vidjelu njegovom, i carevi zemaljski donijeće slavu i čast svoju u njega (Otkr. 21:23-24). I noći tamo ne će biti, i ne će trebovati žiška, ni vidjela sunčanoga; jer će ih obasjavati Gospod Bog (Otkr. 22:5). U prethodnm odlomku žižak označava Božansku istinu koja je od Gospoda; a vidjelo, veru, a tako isto i inteligenciju i mudrost. Ponovo: I vidjelo žiška ne će se više svijetliti u tebi, i glas ženika i nevjeste ne će se više čuti u tebi (Otkr. 18:23).

[6] Kod Jeremije: I učiću da nestane među njima glasa radosna i glasa vesela, glasa ženikova i glasa nevjestina, lupe od žrvanja i svjetlosti od žiška. I sva će zemlja biti pustoš i čudo (Jer. 25:10-11); govoreći o gašenju vere pa stoga i inteligencije u duhovnim stvarima, što je označenožiškom kojega ne će više biti, i svjetnjakom kojega više ne će biti.

[7] Na sličan način i u sledećim odlomcima: Koliko se puta gasi žižak bezbožnički, i dolazi im pogibao (Jov 21:17). Ti raspaljuješ vidjelo moje; Gospod rasvjetljuje tamu moju (Psalam 18:28; 1:2 Samuilova 22:29). Od zapovjesti tvojih postadoh razuman (inteligentan); stoga radi mrzim na svaki put lažni. Riječ je tvoja žižak u nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj (Psalam 119:104-105). Kad svijetljaše svijećom svojojm nad glavom mojom, i pri vidjelu njegovu hodih u mraku (Jov 29:3). Svijeće je tijelu oko. Ako dakle bude oko tvoje zdravo, sve će tijelo tvoje svijetlo biti. Ako li oko tvoje kvarno bude, sve će tijelo tvoje tamno biti. Ako je daklevidjelo što je u tebi tama, a kamo li tama? (Mat. 6:22-23; i Luka 8:16; 11:33-

36.); okom se ovde označava vera i inteligencija iz nje (da su ove stvari označene u unutrašnjem smislu okom, vidi br. 4403-4421, 4523-4534, 9051). Iz ovoga je jasno šta je označeno sa svo će tijelo biti puno vidjela ako je tvoje oko zdravo, i da će svo telo biti tamno, ako oko tvoje bude kvarno. Pošto se vera, i inteligencija i mudrost iz nje (vere) označavaju vidjelom, stoga su se carevi Judini nazivali vidjelom Davidu (1 o Carevima 11:36; 15:4; 2 o carevima 8:19); a David se naziva vidjelom Izrailja (21:16-17); ne da su carevi Judini, ili David, bili vidjela, nego da se carem označava Božanska istina koja je od Gospoda (br. 6148); a Davidom, Gospod u pogledu Božanske istine, od koje je vera, inteligencija, i mudrost (br. 1888).